REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-113/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-7285/2021-30., od 25.travnja 2025., dana 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužiteljice CG i tuženika Klinički bolnički centar Split, odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-7285/2021-30., od 25.travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-7285/2021-30., od 25.travnja 2025., u točki I., izreke naloženo je tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split, da tužiteljici CG, isplati iznos od 132,73 eura sa zateznom kamatom izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. U točki II., izreke naloženo je tuženiku Klinički bolnički centar Split da tužiteljici CG naknadi parnični trošak u iznosu od 265,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić, s zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

1.2. U točki III., izreke naloženo je tužiteljici CG da tuženiku Klinički bolnički centar Split naknadi parnični trošak u iznosu od 281,25 eura.

1.3. Dopunskom presudom od 12.rujna 2025., poslovni broj Pr-7285/2021-35, dopunjena je presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovni broj Pr-7285/2021-30 od 25.travnja 2025. na način da se u toč. I izreke, na samom kraju iste dodaje dio koji glasi: "dok se za više zatraženo u iznosu od 1.691,27 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, tužbeni zahtjev odbija."

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica je uložila žalbu samo u odnosu na dio odluke o troškovima postupka sadržan u točkama II. i III, izreke presude zbog bitnih povreda postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda u dijelu odluke o troškovima postupka preinači na način da se tužiteljici priznaju svi zatraženi troškovi kao i troškovi žalbe, a tuženika odbije s zahtjevom za naknadu troškova postupka.

3.1. U sadržaju žalbe tužiteljica se poziva na sudsku praksu Suda Europske unije počevši od presude u predmetu broj 26/62 Van Gend en Loos pa nadalje, te članak 145.c.st.1. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije, a sve u vezi s naknadom troškova u radnim sporovima.

3.2. Posebno se elaborira stav tužiteljice da je imala pravo na podnošenje tzv.“stupnjevite tužbe“ i da je visinu zahtjeva trebalo odrediti nakon provođenja vještačenja, pa nije bilo mjesta za donošenjem rješenja od 18.09.2024. kojim je prvostupanjski sud naložio podnošenje određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe, jer tužiteljica nije raspolagala sa svim ispravama nužnim za određenje tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je stoga bila prisiljena postupiti po nezakonitom nalogu suda i bez ikakve dokumentacije i provedenog vještačenja „napamet“ odrediti tužbeni zahtjev, radi čega je nakon provođenja financijskog vještačenja morala smanjivati tužbeni zahtjev, a što je tuženik iskoristio na način da je naknadno nepotrebno angažirao punomoćnika u osobi odvjetnika i prouzročiti nepotrebne troškove.

4. Tuženik je prije svega predložio da prvostupanjski sud donese dopunsku presudu na način da odluči o tužiteljičinom zahtjevu da joj se dosudi i iznos od 1.691,27 eura preko dosuđenog iznosa od 132,73 eura, navodeći da je tužiteljica podneskom od 17. prosinca 2024. povukla tužbu za iznos od 1.691,27 eura čemu se tuženik usprotivio, jer u slučaju kada prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva (djelomično povlačenje kojem se tuženik protivio), prvostupanjski sud treba donijeti dopunsku presudu.

4.1. Protiv presude tuženik je uložio i žalbu u odnosu na točke I. i II. tužbenog zahtjeva, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.2. U sadržaju žalbe tuženik se sadržajno ne osvrće na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točki I. izreke presude, nego obrazlaže i dodatno elaborira svoj stav da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla, kao i neosnovanog pozivanja tužiteljice da je podnijela stupnjevanu tužbu.

4.3. U odnosu na troškove postupka u žalbi se tuženik ponovo nadovezuje na neosnovanost navoda tužiteljice o osnovanosti podnošenja stupnjevane tužbe i propusta da se meritorno odluči o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla, a kojem povlačenju se tuženik protivio, a što je bilo od utjecaja na zakonitost odluke o troškovima postupka. Budući tuženik smatra da je tužiteljica uspjela u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu zahtjeva u razmjerno neznatnom dijelu, trebalo mu je priznati cjelokupne troškove postupka.

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi tuženika na odluku o glavnoj stvari.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

8.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike manje isplaćenih plaća s osnova dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate, kao i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 132,73 eura.

10. Kako tuženik nije konkretizirao na koje okolnosti glede osnovanosti tužbenog zahtjeva ulaže žalbu, nego se u žalbi usredotočio isključivo na propust prvostupanjskog suda da odluči dopunskom presudom na povučeni dio tužbenog zahtjeva, taj dio presude ispitao je drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP-a.

10.1. U drugostupanjskom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika, a sporno je da li je tuženik pravilno obračunao i isplatio tužiteljici dodatke na plaću i za odrađeni prekovremeni rad, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

11. Pravni okvir spora pravilno je postavljen i odnosi se na primjenu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR) i Kolektivnog ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenog 2. prosinca 2013. („Narodne novine“ broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., i novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljenog 26. ožujka 2018. („Narodne novine“ broj: 28/18, dalje KU/18), koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18.

12. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, utvrđeno je da dodaci koji su predmet tužbe u razdoblju do zaključno 3. mjeseca 2020. nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni, pa po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada razlika iznosi 106,63 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 12,09 eura, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 13,90 eura, ili ukupno 132,62 eura. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 0,11 eura.

13. Kako je tužiteljica podneskom od 18.prosinca 2024., sukladno obračunu vještaka, postavila tužbeni zahtjev na iznos od 132,73 eura, te povukla tužbu za iznos od 1.691,27 eura, čemu se tuženik usprotivio, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zatraženi iznos od 132,73 eura.

13.1. Donošenjem dopunske presude kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.691,27 eura, prvostupanjski sud sanirao je svoj propust da odluči i o tom dijelu zahtjeva, pa je u tom dijelu žalba tuženika odbijana kao neosnovana.

O žalbama tužiteljice i tuženika na troškove postupka.

14. Žalbe stranaka nisu osnovane, a drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom odredbi članka 154. st. 3. i 5. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

14.1. Prije svega treba imati u vidu da je tužiteljica propustila pravilno postaviti stupnjevanu tužbu i na taj način je dovela sebe u situaciju da postavi nerealno visok tužbeni zahtjev i na taj način inicira nepotrebne troškove postupka, pa je zbog uspjeha u razmjerno neznatnom dijelu pa je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl.154 st.5. ZPP-a priznao tuženiku troškove postupka za sastav podneska od 22.12.2024.-25 bodova, sastav podneska od 13.02.2025. -25 bodova, ročišta od 12.02.2025. i 25.03.2025.-svako po 25 bodova i za ročište za objavu odluke-12,5 bodova, ili ukupno s PDV-om 281,25 eura.

14.2. S druge strane tužiteljica nije mogla matematički ispravan zahtjev postaviti prije provedenog vještačenja. pa je prvostupanjski sud tužiteljici opravdano priznao trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje od 265,45 eura u cijelosti, jer je taj trošak tužiteljica imala nevezano za uspjeh u sporu.

15. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 3. studenog 2025.

S u d a c:

Branimir Miljević