Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1293/2019-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Antoneli Sesar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj – Anzelu, odvjetniku iz Rijeke radi obvezno – ništetnost, nakon glavne rasprave održane 15. rujna 2025., 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 060214246780 SN od dana 14. veljače 2006.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU- 52/06 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 9.792,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. Godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. Srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. Godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. Srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od 20.34 € od 20.01.2008. do isplate
na iznos od 46.92 € od 20.02.2008. do isplate
na iznos od 46.91 € od 20.03.2008. do isplate
na iznos od 46.90 € od 20.04.2008. do isplate
na iznos od 46.88 € od 20.05.2008. do isplate
na iznos od 52.04 € od 20.06.2008. do isplate
na iznos od 85.69 € od 20.07.2008. do isplate
na iznos od 85.67 € od 20.08.2008. do isplate
na iznos od 85.65 € od 20.09.2008. do isplate
na iznos od 85.63 € od 20.10.2008. do isplate
na iznos od 105.17 € od 20.11.2008. do isplate
na iznos od 144.25 € od 20.12.2008. do isplate
na iznos od 144.22 € od 20.01.2009. do isplate
na iznos od 144.21 € od 20.02.2009. do isplate
na iznos od 144.17 € od 20.03.2009. do isplate
na iznos od 144.15 € od 20.04.2009. do isplate
na iznos od 144.12 € od 20.05.2009. do isplate
na iznos od 160.69 € od 20.06.2009. do isplate
na iznos od 182.35 € od 20.07.2009. do isplate
na iznos od 182.33 € od 20.08.2009. do isplate
na iznos od 182.30 € od 20.09.2009. do isplate
na iznos od 182.27 € od 20.10.2009. do isplate
na iznos od 182.24 € od 20.11.2009. do isplate
na iznos od 182.20 €od 20.12.2009. do isplate
na iznos od 182.17 € od 20.01.2010. do isplate
na iznos od 182.14 € od 20.02.2010. do isplate
na iznos od 182.10 € od 20.03.2010. do isplate
na iznos od 182.07 € od 20.04.2010. do isplate
na iznos od 182.03 € od 20.05.2010. do isplate
na iznos od 181.99 € od 20.06.2010. do isplate
na iznos od 181.94 € od 20.07.2010. do isplate
na iznos od 181.91 € od 20.08.2010. do isplate
na iznos od 181.86 € od 20.09.2010. do isplate
na iznos od 181.82 € od 20.10.2010. do isplate
na iznos od 181.77 € od 20.11.2010. do isplate
na iznos od 181.72 € od 20.12.2010. do isplate
na iznos od 178.55 € od 20.01.2011. do isplate
na iznos od 156.70 € od 20.02.2011. do isplate
na iznos od 125.54 € od 20.03.2011. do isplate
na iznos od 125.49 € od 20.04.2011. do isplate
na iznos od 125.43 € od 20.05.2011. do isplate
na iznos od 125.37 € od 20.06.2011. do isplate
na iznos od 125.32 € od 20.07.2011. do isplate
na iznos od 125.26 € od 20.08.2011. do isplate
na iznos od 125.20 € od 20.09.2011. do isplate
na iznos od 125.14 € od 20.10.2011. do isplate
na iznos od 125.08 € od 20.11.2011. do isplate
na iznos od 125.02 € od 20.12.2011. do isplate
na iznos od 124.96 € od 20.01.2012. do isplate
na iznos od 124.90 € od 20.02.2012. do isplate
na iznos od 124.83 € od 20.03.2012. do isplate
na iznos od 124.76 € od 20.04.2012. do isplate
na iznos od 124.70 € od 20.05.2012. do isplate
na iznos od 124.63 €od 20.06.2012. do isplate
na iznos od 124.56 od 20.07.2012. do isplate
na iznos od 124.49 € od 20.08.2012. do isplate
na iznos od 124.41 € od 20.09.2012. do isplate
na iznos od 124.34 € od 20.10.2012. do isplate
na iznos od 124.27 € od 20.11.2012. do isplate
na iznos od 124.19 € od 20.12.2012. do isplate
na iznos od 124.12 € od 20.01.2013. do isplate
na iznos od 124.04 € od 20.02.2013. do isplate
na iznos od 123.96 € od 20.03.2013. do isplate
na iznos od 123.88 € od 20.04.2013. do isplate
na iznos od 123.80 € od 20.05.2013. do isplate
na iznos od 123.71 € od 20.06.2013. do isplate
na iznos od 123.63 € od 20.07.2013. do isplate
na iznos od 123.54 € od 20.08.2013. do isplate
na iznos od 123.45 € od 20.09.2013. do isplate
na iznos od 123.37 € od 20.10.2013. do isplate
na iznos od 123.28 € od 20.11.2013. do isplate
na iznos od 123.18 € od 20.12.2013. do isplate
na iznos od 78.63 € od 20.01.2014. do isplate
na iznos od 6.95 € od 20.02.2014. do isplate
na iznos od 6.93 € od 20.03.2014. do isplate
na iznos od 6.91 € od 20.04.2014. do isplate
na iznos od 6.89 € od 20.05.2014. do isplate
na iznos od 6.88 € od 20.06.2014. do isplate
na iznos od 6.86 € od 20.07.2014. do isplate
na iznos od 6.84 € od 20.08.2014. do isplate
na iznos od 6.82 € od 20.09.2014. do isplate
na iznos od 6.81 € od 20.10.2014. do isplate
na iznos od 6.79 € od 20.11.2014. do isplate
na iznos od 6.77 € od 20.12.2014. do isplate
na iznos od 6.86 € od 20.01.2015. do isplate
na iznos od 6.73 € od 20.02.2015. do isplate
na iznos od 6.71 € od 20.03.2015. do isplate
na iznos od 6.69 € od 20.04.2015. do isplate
na iznos od 6.67 € od 20.05.2015. do isplate
na iznos od 6.66 € od 20.06.2015. do isplate
na iznos od 6.64 € od 20.07.2015. do isplate
na iznos od 6.62 € od 20.08.2015. do isplate
na iznos od 6.61 € od 20.09.2015. do isplate
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 060214246780 SN od dana 14. veljače 2006.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU-
52/06 u dijelu u kojem je
ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 11.357,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. Prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30%, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. Godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61%godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. Srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. Srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od 3.08 € 10.11.2008. do isplate
na iznos od 34.13 € 20.01.2009. do isplate
na iznos od 39.41 € 16.03.2009. do isplate
na iznos od 22.90 € 14.04.2009. do isplate
na iznos od 27.24 € 15.05.2009. do isplate
na iznos od 15.67 € 23.06.2009. do isplate
na iznos od 17.45 € 17.08.2009. do isplate
na iznos od 15.96 € 16.09.2009. do isplate
na iznos od 15.66 € 29.10.2009. do isplate
na iznos od 16.77 € 17.11.2009. do isplate
na iznos od 17.98 € 31.12.2009. do isplate
na iznos od 30.73 € 18.01.2010. do isplate
na iznos od 37.85 €16.02.2010. do isplate
na iznos od 42.42 € 27.03.2010. do isplate
na iznos od 50.96 € 30.04.2010. do isplate
na iznos od 59.81 € 17.05.2010. do isplate
na iznos od 66.74 € 16.06.2010. do isplate
na iznos od 80.97 € 15.07.2010. do isplate
na iznos od 88.94 € 21.08.2010. do isplate
na iznos od 117.21 € 16.09.2010. do isplate
na iznos od 107.57 € 15.10.2010. do isplate
na iznos od 103.05 € 16.11.2010. do isplate
na iznos od 145.66 € 22.12.2010. do isplate
na iznos od 150.83 € 28.12.2010. do isplate
na iznos od 151.05 € 10.01.2011. do isplate
na iznos od 138.75 € 04.04.2011. do isplate
na iznos od 118.67 € 11.04.2011. do isplate
na iznos od 121.32 € 16.05.2011. do isplate
na iznos od 145.14 € 16.06.2011. do isplate
na iznos od 181.22 € 14.07.2011. do isplate
na iznos od 232.54 € 16.08.2011. do isplate
na iznos od 217.41 € 15.09.2011. do isplate
na iznos od 177.56 € 17.10.2011. do isplate
na iznos od 166.35 € 16.11.2011. do isplate
na iznos od 176.33 € 02.01.2012. do isplate
na iznos od 186.19 € 02.01.2012. do isplate
na iznos od 186.20 € 02.01.2012. do isplate
na iznos od 194.06 € 16.02.2012. do isplate
na iznos od 194.73 € 16.03.2012. do isplate
na iznos od 191.10 € 21.04.2012. do isplate
na iznos od 196.51 € 26.05.2012. do isplate
na iznos od 192.35 € 07.2012. do isplate
na iznos od 192.10 € 13.08.2012. do isplate
na iznos od 191.46 € 14.08.2012. do isplate
na iznos od 172.47 € 17.09.2012. do isplate
na iznos od 189.64 € 27.10.2012. do isplate
na iznos od 194.63 € 29.11.2012. do isplate
na iznos od 190.84. € 22.12.2012. do isplate
na iznos od 181.79 € 23.01.2013. do isplate
na iznos od 182.78 € 27.02.2013. do isplate
na iznos od 183.93 € 26.03.2013. do isplate
na iznos od 193.33 € 20.04.2013. do isplate
na iznos od 168.41 € 14.06.2013. do isplate
na iznos od 173.82 € 14.06.2013. do isplate
na iznos od 172.46 € 16.07.2013. do isplate
na iznos od 172.79 € 14.08.2013. do isplate
na iznos od 176.59 € 17.09.2013. do isplate
na iznos od 182.72 € 23.09.2013. do isplate
na iznos od 182.96 € 21.10.2013. do isplate
na iznos od 185.14 € 20.11.2013. do isplate
na iznos od 190.90 € 20.12.2013. do isplate
na iznos od 144.88 € 17.02.2014. do isplate
na iznos od 151.52 € 15.03.2014. do isplate
na iznos od 152.94 € 20.03.2014. do isplate
na iznos od 149.28 € 20.04.2014. do isplate
na iznos od 145.60 € 20.05.2014. do isplate
na iznos od 146.11 € 20.06.2014. do isplate
na iznos od 151.26 € 20.07.2014. do isplate
na iznos od 152.88 € 20.08.2014. do isplate
na iznos od 155.64 € 20.09.2014. do isplate
na iznos od 158.43 € 20.10.2014. do isplate
na iznos od 162.25 € 20.11.2014. do isplate
na iznos od 160.63 € 20.12.2014. do isplate
na iznos od 264.15 € 12.02.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.02.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.03.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.04.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.05.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.06.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.07.2015. do isplate
na iznos od 162.76 € 20.08.2015. do isplate
na iznos od 167.67 € 20.09.2015. do isplate
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove razlike u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema tečaju CHF/HRK tečaju isplate kredita, iznos od 4.937,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023.godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%,a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose,od dana njihova dospijeća pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.604,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.942,02 eur, niti potraživanje koje glasi: "U iznosu od 491,86 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
od 2.26 EUR počam od 20.04.2006.
od 1.68 EUR počam od 20.05.2006.
od 2.80 EUR počam od 20.06.2006.
od 7.20 EUR počam od 20.07.2006.
od 8.28 EUR počam od 20.08.2006.
od 0.93 EUR počam od 20.09.2006.
od 3.23 EUR počam od 20.10.2006.
od 6.52 EUR počam od 20.11.2006.
od 8.94 EUR počam od 20.12.2006.
od 13.96 EUR počam od 20.01.2007.
od 15.10 EUR počam od 20.02.2007.
od 11.70 EUR počam od 20.03.2007.
od 15.76 EUR počam od 20.04.2007.
od 26.18 EUR počam od 20.05.2007.
od 27.90 EUR počam od 20.06.2007.
od 30.15 EUR počam od 20.07.2007.
od 18.29 EUR počam od 20.08.2007.
od 25.65 EUR počam od 20.09.2007.
od 31.39 EUR počam od 20.10.2007.
od 19.73 EUR počam od 20.11.2007.
od 29.57 EUR počam od 20.12.2007.
od 15.05 EUR počam od 20.01.2008.
od 18.06 EUR počam od 20.02.2008.
od 4.70 EUR počam od 20.03.2008.
od 18.08 EUR počam od 20.04.2008.
od 25.71 EUR počam od 20.05.2008.
od 21.98 EUR počam od 20.06.2008.
od 25.39 EUR počam od 20.07.2008.
od 25.68 EUR počam od 20.08.2008.
od 26.29 EUR počam od 20.09.2008.
od 0.73 EUR počam od 20.11.2008.
od 2.97 EUR počam od 20.12.2008.
i to do dana 20.04.2006. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl.29. stv.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015 godine do 29. listopada 2022.. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 29. listopada 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".
VIII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 1.854,25 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene 3. lipnja 2019. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 06021424678SN sklopljenog među strankama 14. veljače 2006., i to odredbi ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, te odredbe ugovora kojom je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (dalje CHF) kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanja mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju na dan plaćanja, a za koje odredbe tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su određene jednostrano, isključivo od strane tuženika, da iste odredbe tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora nisu dovoljno jasne niti razumljive, te da o tim odredbama ugovora, kao i uopće o odredbama ugovora, tužitelj sa tuženikom nije mogao pregovarati, zbog čega da su navedene odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da je uslijed jednostranog povećanja visine početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF u odnosu na HRK došlo do znatnog povećanja novčane obveze tužitelja u odnosu na tuženika, a koju obvezu je preuzeo ugovorom o kreditu od 14. veljače 2006.
2. Tužitelj tvrdi da su naprijed navedene odredbe ugovora nepoštene, a posljedično tome i ništetne.
3. Dalje navodi da mu je obzirom na ništetnost navedenih ugovornih odredbi, tužena dužna vratiti sve iznose koje joj je tužitelj prelatio do 30. rujna 2015.
4. Nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja po vještaku UF, tužitelj je podneskom od 12. lipnja 2025. specificirao tužbene zahtjeve na način kako je to navedeno u toč. I. do VI. Izreke presude.
5. Tim podneskom tužitelj je, uz tužbene zahtjeve navedene u toč.I. do toč. IV., postavio i tužbeni zahtjev naveden u toč.V. izreke kojim je tražio da mu tužena s osnova razlike u glavnici izraženoj u valuti EUR i definiranoj od strane tuženika u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. u odnosu na stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30. rujna 2015., a cijeneći tada postojeći tečaj CHF u odnosu na HRK, isplati iznos naveden u toč.V. izreke sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe i tužbenim zahtjevima u cijelosti.
7. Smatra da nema osnova za djelomično utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovor o kreditu sklopljen slobodnom voljom ugovornih strana, da je upravo tužitelj odabrao ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, da se tužitelj svjesno odlučio upravo za takav ugovor o kreditu.
8. Tužena osporava pravo tužitelja da se poziva na primjenu pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sudskom postupku pokrenutom tužbama radi zaštite prava i interesa potrošača, te smatra da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ne može primijeniti na pravni osnov na kojem tužitelj temelji tužbu.
9. Nadalje, tužena navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, Zakonom o obveznim odnosima (čl.26. i čl.22) bila propisana kao dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da stoga odredbe ugovora o kreditu za koje tužitelj tvrdi da su ništetne, po navedenim odredbama nisu ništetne.
10. Tužena tvrdi i da je tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu bio u potpunosti upoznat s valutnom klauzulom, činjenicom ugovaranja promjenjive kamatne stope, da je svjesno i dobrovoljno preuzeo na sebe rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF i nepovoljne promjene visine kamatne stope, smatra da je visina kamatne stope bila dovoljno određena i odrediva, da do promjene visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije došlo na temelju odluke tužene donesene bez potrebe promjene kamatne stope i visine tečaja CHF.
11. Nadalje, tužena smatra da, obzirom da je među strankama zaključen Aneks ugovora o kreditu,a kojim da je došlo do prestanka ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te promjene valutne klauzule na način da se iznos početno odobrene glavnice sada izračunava prema tečaju EUR u odnosu na HRK, da je Aneksom izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa i početno utvrđeni otplatni plan, tužitelj nema pravo na obeštećenje nakon sklapanja ugovora o konverziji 18. siječnja 2016., a obzirom da je u trenutku sklapanja tog ugovora tužitelj u cijelosti obeštećen.
12. Tužena je osporila tužitelju i status potrošača navodeći da je ugovorom o kreditu iz 2006. tužitelju isplaćen kredit čija je namjena bila rješavanja stambenog pitanja tužitelja, a da je tužitelj nekretninu radi koje mu je od strane tužene isplaćen kredit, iznajmljivao i stjecao dobit.
13. Tužena je istaknula i prigovor zastare potraživanja tužitelja postavljenih na isplatu (toč.II., toč. IV. i toč.V. tužbenih zahtjeva) smatrajući da se podnošenjem tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) ne prekida zastara za predmetno potraživanje, odnosno za potraživanje tražbine iz pojedinih pravnih poslova zaključenih između stranaka, a kao što je slučaj i u ovom parničnom postupku.
14. Tužena tvrdi da je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 112/12,- dalje ZPK/12 ) iz 2012. i Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013.(Narodne novine, broj 143/13, - dalje ZKP/14), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. definirala parametre za promjenu kamatnih stopa u skladu sa odredbama navedenih zakona, da je računajući od 9. siječnja 2013. kamatna stopa utvrđena na temelju parametara propisanih ZPK/2012, te da je važila do 1. siječnja 2014. kada je, također u skladu odredbama ZPK/14 utvrđena na 3,23%.
15. Tužena je predložila da sud uračunavanjem efekta konverzije odnosno iznosa preplate kojeg je priznala tužitelju u postupku konverzije i umanjila buduće obveze po kreditu prizna iznos preplate od 5.942,02 eur te je, za slučaj da to sud ne prihvati, istakla prigovor prijeboja za navedeni iznos prema tužitelju.
16. Podneskom od 13. lipnja 2025. tužena je zatražila da sud utvrdi da postoji njeno potraživanje prema tužitelju navedeno u toč.VII. Izreke presude.
17. Tužena je predložila da sud u cijelosti odbije tužbene zahtjeve tužitelja.
18. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 6), Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zaključen između tužitelja i tužene 14. Veljače 2006. (list 8 do 14), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između SF kao prodavatelja i CF kao kupca **.**.2006. (list 15 do 17), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad (list 18), razlika u kamatama (list 21 do 22), razlika u valuti (list 23 do 25), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 26 do 29), prometi po računu (list 30 do 69), obavijest o izmjeni kamatne stope (list 70 do 71), otplatni plan (list 72 do 78), dopis OTP banke od 26. listopada 2011. (list 79do 80), potvrda o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu za razdoblje od 1.1.2020. do 30.6.2010. (List 81) obavijest o izmjeni kamatne stope (list 82), otplatni plan (list 83 do 90), obavijest o izmjeni kamatne stope od 8.1.2015. s otplatnim planom (list 91 do 93), obavijest o novom sustavu naplate dospjelih potraživanja po kreditima od 20.12.2010. (list 94), obavijest o stanju kredita na dan 31.12.2013. i 31.12.2014.(list 95 i list 96), obavijest o izmjeni kamatne stope od 17.12.2013. s otplatnim planom (list 97 do 105), podnesak tužitelja od 27. siječnja 2020. (list 117), obavijest o izmjeni kamatne stope od 30.12.2010. s otplatnim planom (list 118 do 126), pregled uplata po kreditu broj 060214246780 (list 127 do 132), odgovor na tužbu (list 138 do 143), podnesak tužitelja od 27. veljače 2020. (list v144 do 145), podnesak tuženika od 6. ožujka 2020. (list 147), podnesak tuženika od 17. srpnja 2020. (list 148 do 150), podnesak tužitelja od 15. rujna 2020. (list 151 do 153), dopis Ministarstva financija – Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Mali Lošinj, Klasa:410-01/20-01/519, Ur.br:513-07-08-06/2020-2 od 7. listopada 2020. (list 161), podnesak tuženika od 20. listopada 2020. (list 164 do 166), dopis Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Klasa:UP/I-335-02/20-02/04, Urbroj:2170/01-08-02/25-20-2 od 23. Listopada 2020. (list 167), dopis Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Klasa: UP/I-335-02/20-02/04, Urbroj: 2170/01-08-02/25-20-4 od 9. Studenog 2020. (list 168), podnesak tužitelja od 9. Prosinca 2020. (list 169 do 171), podnesak tuženika od 22. prosinca 2020. (list 172 do 173), podnesak tužitelja od 15. prosinca 2021. (list 174 do 175), podnesak tuženika od 24. listopada 2022. sa dokumentacijom vezanom za izdavanje kredita (list 186 do 202), podnesak tužitelja 17. siječnja 2023. (list 203), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku UF, podnesak tuženika od 10. veljače 2025 sa dokumentacijom (list 216 do 265), podnesak tužitelja od 13. veljače 2025. (list 266), nalaz i mišljenje vještaka UF od 11. ožujka 2025. (list 267 do 284) račun vještaka broj 15-1-1 od 11. ožujka 2025. (list 285), podnesak tužitelja od 1. travnja 2025. (list 288 do 289), podnesak tuženika od 11. travnja 2025. sa tablicom (list 292 do 304), očitovanje vještaka od 8. svibnja 2025. (list 307 do 311), podnesak tuženika od 12. svibnja 2025.sa tablicom (list 312 do 323), podnesak vještaka od 23. svibnja 2025. (list 326 do 331), podnesak tužitelja od 12. lipnja 2025. (list 332 do 341), podnesak tuženika od 13. lipnja 2025. (list 342 do 345), saslušao tužitelja (list 346 do 347), troškovnik tužitelja (list 349).
19. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
20. Među strankama nije sporno da su 14. veljače 2006. sklopile ugovor o kreditu broj 0602142467807 (list 8).
21. Uvidom u taj ugovor sud je utvrdio da je tužena kao kreditor odobrila i isplatila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 155.600,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) važećem na dan isplate, da su ugovorne strane suglasne da se iznosi isplate kredita i otplate kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF valuti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta (čl.1. Ugovora).
22. Ugovoreno je da će tužitelj otplatu kredita vršiti u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu da utvrđuje banka planom otplate, da je tužitelj dužan kredit otplaćivati u utvrđenim iznosima i rokovima dospijeća (čl.2. Ugovora).
23.Iz čl.3. Ugovora utvrđeno je da je ugovorena početna kamatna stopa od 4,39 % godišnje, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke banke o kamatama, kao i da tužitelj kao korisnik kredita na primjenu te odluke bezuvjetno pristaje.
24. Upravo na odredbe čl.1., čl.2. i čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu odnose se zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnosti navedeni u toč.I. i toč.III. izreke ove presude.
25. Među strankama nije sporno da su 18. siječnja 2016. sklopile Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu, te da je tim dodatkom ugovor dobio novi broj 151109069793 (list 198 do 202).
26. Iz čl.1. dodatka utvrđeno je da su se ugovorne strane usuglasile da se taj dodatak sklapa temeljem Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) od 22. rujna 2015. koji da je stupio na snagu 30. rujna 2015., te da su izvršene izmjene osnovanog ugovora o kreditu, ali da ne dolazi do novacije obveze iz čl. 145. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ), nego da se radi o istoj tražbini - obvezi iz osnovnog ugovora o kreditu.
27. Člankom 2. Dodatka broj 1 ugovoreno je da se iznos konverzije kredita denominiran u CHF mijenja iznosom kredita denominiranim u EUR, a što da je na dan plasiranja kredita iznosilo 99.788,36 EUR, te da se taj iznos utvrđuje kao iznos zaduženja tužitelja na dan plasiranja kredita.
28. Utvrđeno je da nedospjela glavnica na dan 20. prosinca 2015. iznosi 84.628,30 EUR u protuvrijednosti HRK obračunato po srednjem tečaju HNB.
29. Člankom 5. Dodatka broj 1 ugovoreno je da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF, primjenjuje promjenjiva kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je banka primjenjivala na kredita iste vrste i trajanja denominirane u EUR, a koja da je na dan sklapanja osnovnog ugovora o kreditu iznosila 5,49 %.
30. Utvrđeno je i da je kamatna topa u trenutku zaključenja Dodatka broj 1 iznosila 5,84 %.
31. U čl.7. Dodatka broj 1 ugovoreno je i da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, da je suglasan i prihvaća važeće akte i isprave tužene – banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih.
32. Neosnovani su navodi tužene da tužitelju, nakon zaključenja Dodatka broj 1, odnosno nakon izvršene konverzije, ne pripada pravo na obeštećenje.
33. Nije sporno da je Dodatak broj 1 sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK /102/15).
34. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH), iz predmeta Gos 1/2019, Sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
35. Međutim, po mišljenju ovog suda činjenica da je među strankama sklopljen sporazum o konverziji (Dodatak broj 1), ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim dodatkom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.
36. Osim toga, iz Dodatka broj 1 ugovora o kreditu ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istoga odrekao svoje tražbine.
37. Po mišljenju ovog suda, treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15, odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF, njihov položaj barem djelomično izjednači sa položajem korisnika kredita u drugim valutama.
38. Cijeneći praksu suda EU, zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite koju im jamči Direktiva 93/13/EEŽ, a što u ovom slučaju znači vračanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu niti postojale.
39. Stoga tužitelju, po mišljenju ovog suda i nakon sklapanja Dodatka broj 1 pripada pravo na potpuno obeštećenje s osnova ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni valutne klauzule, te neisplaćene razlike navedene u toč.V. izreke ove presude.
40. I sam tužitelj navodi da predmet ovog postupka i njegovih tužbenih zahtjeva nije utvrđivanje ništetnosti same konverzije, niti da tužitelj osporava konverziju.
41. Navodi da potražuje preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredbi koje propisuju promjenjivu kamatnu stopu temeljem jednostrane odluke banke i valutnu klauzulu, a koje preplate su se dogodile do trenutka sklapanja ugovora o konverziji.
42. Tužitelj smatra da sklapanjem dodatka osnovnog ugovora ima pravo na isplatu razlike s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora, jer da sklapanjem Dodatka broj 1 nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.
43. Po mišljenju ovog suda, a i u smislu odluke VSRH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., i u slučaju kada je kredit konvertiran, tužitelj kao korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neosnovano o tome što je ugovorena konverzije kredita, a iz razloga što sklapanjem dodataka osnovnog ugovora nije u cijelosti podmiren dug.
44. Kako ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl. 326. st.2. ZOO).
45. Tužitelj je na okolnost da na njegovoj strani i nakon konverzije kredita postoji preplata, odnosno da konvertiranjem tužitelj nije u cijelosti obeštećen, te da nije uklonjena neravnoteža među strankama nastala uslijed ništetnih odredbi osnovnog ugovora, predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem.
46. Provedenim financijskim vještačenjem, utvrđeno je da i nakon sklapanja dodatka broj 1 osnovnom ugovoru - nakon konverzije, i nadalje postoji nenaplaćeno potraživanje tužitelja, odnosno da u postupku konverzije tužitelj nije u cijelosti obeštećen.
47. O visini potraživanja tužitelja bit će riječi dalje u ovoj presudi.
48. Neosnovani su navodi tuženika o tome da se tužitelj u ovom postupku ne može pozivati na učinke sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (dalje kolektivne tužbe).
49.Suprotno navodima tuženika odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
50. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/20174-140 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč.I. do toč.VII., izreke utvrđeno je da je, između ostalih i OTP banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.
51. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, potvrdio je i VSRH svojom odlukom Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
52. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tuženik znao za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestio potrošače (u ovom slučaju tužitelja) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne, prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
53. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 14. veljače 2006., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanje da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
54. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
55. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
56. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
57. Osim što je sud uvidom u ugovor o kreditu od 14. veljače 2006. utvrdio da je isti ugovor tipski ugovor o kreditu, sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tuženika, a što je također utvrđeno i za Dodatak broj 1 sklopljen 18. siječnja 2016., i iz iskaza tužitelja danog na ročištu 15. rujna 2025. proizlazi da mu je od strane tužene na potpis dan tipiziran ugovor, da mu od strane tužene nije objašnjeno ništa vezano za sigurnost valute CHF, niti za rizike glede promjene visine kamatne stope i tečaja valute.
58. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora nije imao pojma što znači valutna klauzula, niti promjenjiva kamatna stopa, a niti je mogao predvidjeti rizike uzimanja kredita,a sve zbog činjenice da ga tužena nije na to upozorila, a da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio dugogodišnji klijent tužene i u nju imao potpuno povjerenje.
59. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF (čl.1, čl.2. i čl.3. ugovora), sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
60. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
61. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo .
62. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
63. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
64. Tužitelj kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužitelju razumljiv način informiran o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
65. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.
66. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.
67. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.
68. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
69. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
70. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija, kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
71. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. i toč.III. izreke presude, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjevi tužitelja.
72. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužitelj u ovom parničnom postupku.
73. Odredbe čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi i odredbama čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostali sudovi na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
74. Osim toga odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
75. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
76. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu,a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
77. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
78. Iako tužena osporava tužitelju status potrošača te navodi da, iako je kredit kojeg je tužitelj ostvario kod tužene namjenski stambeni kredit, da je tužitelj nekretninu iznajmljivao i ostvarivao zaradu, sud smatra da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl.5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP).
79. Naime, sukladno navedenom članku, potrošač je fizička osoba ali samo kada sklapa ugovor ili djeluje na tržištu izvan profesionalne ili obrtničke djelatnosti.
80. Iz dopisa Ministarstva financija - Porezne uprave od 7. listopada 2020. (list 161), proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 2016. do 2019. tijekom ljetnih mjeseci, ukupno 6 do 8 mjeseci ostvarivao prihode na temelju ugovora o najmu stambenog prostora na adresi u [adresa].
81. Međutim, iz dopisa Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 23. listopada 2020. i 9. studenog 2020. (list 167 i 168), utvrđeno je da tužitelj nije upisan u Upisnik o obavljanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivača.
82. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelj u jednom periodu u kojem je iznajmljivao dijelove nekretnine, postupao u okviru svoje profesionalne ili obrtničke djelatnosti.
83. Tužena nije dokazala da je tužitelj to iznajmljivanje obavljao kao profesionalnu ili obrtničku djelatnost.
84. Tužena tvrdi da je odredbama čl.26. i čl.22. ZOO u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. bila zakonom propisana i dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da u tom smislu odredbe ugovora o kreditu nisu nedopuštene niti ništetne.
85. Točni su navodi tužene da je navedenim člancima ZOO bila propisana mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutna klauzula.
86. Međutim, odredbe ugovora o kreditu koje se tiču ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nisu ništetne same po sebi.
87. Te su odredbe ništetne iz već naprijed navedenih razloga, što je utvrđeno da je do promjene visine kamatne stope, tečaja valute i visine anuiteta u ovom slučaju dolazilo isključivo odlukama i od strane tužene kao banke, bez mogućnosti pregovaranja tužitelja o istome, i zbog drugih nedostataka utvrđenih kao postojećih u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a o kojem je već sud naprijed dao obrazloženje.
88. Neosnovan je prigovor tužene o zastari tužiteljevih potraživanja navedenih u toč.II., toč. IV. i toč.V. izreke ove presude, kao i navod tužene da pokretanjem kolektivnih tužbi nije došlo do prekida zastare potraživanje tužitelja.
89. Tužitelj svoje pravo na naplatu potraživanja iz toč.II., toč.IV. i toč.V izreke ove presude ostvaruje sukladno odredbi čl.1111. ZOO kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
90. Prema Objedinjenom shvaćanju VSRH Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kada je ništetnost već ustanovljenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđene ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivanju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
91. Kako se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan čl.225 ZOO.
92. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđivanja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na koji drugi način ustanovljena ništenost ugovora.
93. Tužbe za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-14401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je taj spor pravomoćno okončan.
94. U odnosu na ništenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13), a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli presuda je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VSRH Rev-2245/17 od 14. lipnja 2018.).
95. Obzirom da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 3. lipnja 2019., to su tužbeni zahtjevi tužitelja upravljeni na isplatu iznosa preplaćenih s osnova ništetnsoti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi i tečaju valute CHF, te preplate zbog razlike metode obračuna tečaja, podneseni unutar roka od 5 godina i nisu u zastari.
96. Kako je sud već naprijed naveo i obrazložio, tužitelj i nakon konverzije kredita iz CHF valute u valutu EUR, ima pravo zahtijevati preplaćene iznose, odnosno ima pravo na potpuno obeštećenje – naplatu iznosa koji mu nisu plaćeni niti priznati u trenutku konverzije 30. rujna 2015.
97. Na okolnost utvrđivanja visine iznosa koje tužitelj potražuje, sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku UF.
98. Zadaća vještaka je bila izračunati preplatu tužitelja s osnova promjene kamatnih stopa, te preplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da u izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila ugovorena na dan sklapanja ugovora o kreditu i tečaja CHF na dan isplate kredita, te da sačini izračun preplate po svakom anuitetu, zatim da iskaže preplatu koja je nastala kao razlika uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31. prosinca 2013., a nakon 1. siječnja 2014. pa do 30 rujna 2015. primjenom zakonske kamate od 3,23%.
99. Navedenu razliku vještak je trebala iskazati po srednjem tečaju kreditora na dan dospjele obveze.
100. Također, vještak je trebala izračunati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate CHF kredita do 31. prosinca 2013., odnosno primjenom zakonske kamate od 3,23 % od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.
101. Potom je navedenu razliku vještak trebala umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća odnosno plaćanja.
102. Dalje je bilo potrebno utvrditi razliku između EUR glavine definirane od strane tužene u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečaju HNB, i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30. rujna 2015. prema tečaju CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita.
103. Vještak UF je u svom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2025., kao i u očitovanjima od 8. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025. danim na prigovore tužitelja i tužene, utvrdila da je tužitelj tuženoj s osnova promjene visine kamatne stope u periodu nakon sklapanja Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. pa do konverzije 30. rujna 2015. preplatio iznos od 9.792,17 EUR u odnosu na iznos koji bi tuženoj platio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, odnosno da tijekom otplate kredita nije došlo do povećanja visine kamatne stope.
104. Dalje je vještak utvrdila da je po osnovi izmjene tečaja CHF u odnosu na HRK tužitelj tuženoj preplatio iznos od 11.357,17 EUR u odnosu na iznos koji je po tom osnovu bio dužan platiti tuženoj temeljem tečaja CHF važećeg na dan isplate kredita.
105. Isto tako vještak je izračunala ukupnu razliku između glavnice u EUR koju je tužena definirala na dan konverzije 30. rujna 2015. i glavnice utvrđene temeljem realizirane otplate na isti dan, te je utvrdila da ta razlika iznosi 4.937,06 EUR na štetu tužitelja.
106. Odgovarajući na primjedbe tužitelja, odnosno na prijedlog tužitelja da dopuni nalaz od 11. ožujka 2025. (list 288 do 289), na način da izračun izradi po formuli da se napravi umnožak stvarno plaćenog anuiteta u CHF sa razlikom tečaja (tekući – početni tečaj) i onda da se od toga oduzmu pripadajuće tečajne razlike preplaćenih kamata, što bi prema navodima tužitelja značilo da se preplaćene kamate CHF pomnoži sa tekućim tečajem a potom umanji za početni tečaj, vještak UF je u svom očitovanju od 8. svibnja 2025. jasno obrazložila da je kod preračunavanja preplate kamata u valuti HRK najispravnije koristiti početni tečaj jer tekući tečaj zbog promjene sadrži i tečajnu razliku, te da se korištenjem početnog tečaja isključuje utjecaj promjene tečaja zbog čega da nije potrebno oduzimati pripadajuće tečajne razlike preplaćenih kamata, a kako je u svom podnesku od 1. travnja 2025. zatražio tužitelj.
107. U očitovanju od 8. svibnja 2025. vještak UF je detaljno obrazložila na koji način je utvrdila preplaćene iznose od strane tužitelja kako s osnova povećanja visine kamatne stope, tako i s osnova promjene valute CHF, i utvrđivanja razlike iz toč.V. tužbenog zahtjeva tužitelja.
108. Vještak je u očitovanju od 8. svibnja 2025. obrazložila i na koji način je došla do iznosa utvrđenog kao preplata tužitelja s osnova uplaćenih anuiteta u CHF u odnosu na anuitete koje bi tužitelj platio prema početnom isplatnom tečaju CHF/HRK.
109. Isto tako, u očitovanju od 8. svibnja 2025. vještak UF je obrazložila i zbog kojih razloga je došlo do razlike između obračuna vještaka i tuženika iz njegovog podneska od 11. travnja 2025., te navela da je do toga došlo iz razloga jer je vještak u periodu nakon 20. siječnja 2014. kamatu, a posljedično i anuitet računala primjenjujući kamatnu stopu od 3,23 %, prema zadaći koju joj je sud dao, a što je prema mišljenju ovog suda vještak pravilno utvrdila i sukladno ZKP/13 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.
110. Cijeneći prigovore tužitelja i tuženika dane na nalaz vještaka od 11. ožujka 2025., vještak je u svojim očitovanjima od 8. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025., detaljno obrazlažući te prigovore, utvrdila preplate tužitelja s osnova povećanja visine kamatne stope na iznos od 9.792,17 eura, preplatu s osnove promjene tečaja valute CHF na iznos od 11.357,81 EUR, te je na te iznose obračunala zakonske zatezne kamate po svakoj mjesečnoj uplati do dana konverzije 30. rujna 2015.
111. Vještak je, a kako je navela u nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2025. i očitovanjima od 8. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025. za izračun koristila dokumentaciju priležeću spisu , te svoj nalaz i mišljenje dala u skladu s podacima iz te dokumentacije, a koju je vještak UF navela u nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2025. (list 269).
112. Nakon danih očitovanja vještaka UF, stranke više nisu imale primjedbe na nalaz, te je sud utvrđenja vještaka iz njenih podnesaka od 8. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025. utvrdio točnim i istinitim, tim prije što je vještak odgovorila na sve primjedbe stranaka, i što iznesenim primjedbama stranke nisu dovele u pitanje istinitost i točnost utvrđenja vještaka.
113. Sukladno utvrđenjima vještaka UF, tužitelj je podneskom od 12. lipnja 2025. specificirao tužbene zahtjeve koji se odnose na njegova novčana potraživanja navedena u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude.
114. Kada se nalaz vještaka UF iz očitovanja od 8. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025. cijeni u kontekstu sa tužbenim zahtjevima koje je tužitelj postavio, te tablicama koje prileže nalazu vještaka od 11. ožujka 2025., sud je utvrdio da su osnovani zahtjevi tužitelja da mu tužena primjenom odredbe čl.1111. ZOO isplati iznose navedene u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude.
115. Po mišljenju ovog suda vještak UF je prilikom izračuna preplata tužitelja pravilno cijenila razliku između stvarno izvršenih uplata tužitelja i uplate tužitelja koje bi isti platio da nije došlo do povećanja visine kamatne stope i tečaja CHF, odnosno da je plaćanja tužitelj izvršio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju CHF važećem na dan isplate kredita.
116. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos kojeg je tužitelj preplatio u odnosu na iznos kojeg je bio dužan platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.
117. Po mišljenju ovog suda tužitelju su jedino u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bile poznate ugovorena visina kamatne stope i tečaj valute CHF važeći na dan isplate kredita.
118. Sve daljnje promjene tužitelju su bile neodređene, nepredvidive i nepoznate, te su upravo zbog tih razloga i utvrđene ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaj valute.
119. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine kamatne stope trebala utvrditi koja je promjena kamatne stope bila opravdana objektivnim kriterijima, odnosno utvrditi kolika je promjena kamatnih stopa trebala biti u spornom razdoblju.
120. Mada je tužitelj tužbeni zahtjev iz toč.V. izreke ove presude određeno postavio tek podneskom od 12. lipnja 2025., a nakon zaprimanja nalaza vještaka UF i njenih očitovanja, na okolnost utvrđenja iznosa iz toč.V. izreke presude, tužitelj je predlagao provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja još prije nego što je zaključen prethodni postupak.
121. Konkretno, tužitelj je taj prijedlog stavio na ročištu održanom 13. listopada 2022., a prethodni postupak zaključen je nakon stavljanja tog prijedloga na istom ročištu (list 180 do 181).
122. Na istom ročištu tužena se nije protivila prijedlogu tužitelja da se vještaku zada i vještačenje na okolnost utvrđenja iznosa s osnova razlike tečaja navedene u toč.V. izreke ove presude, pa je sud sukladno odredbi čl.190. st.1. i st.3. ZPP dopustio izvršenu preinaku smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
123. Iznose preplate koji su nastali s osnova promjene visine kamatne stope i tečaja valute CHF i koje je tužitelj specificirao nakon zaprimanja nalaza vještaka UF, sud ne smatra preinakom obzirom da prije tog vještačenja tužitelj o točnoj visini tih iznosa nije mogao imati, niti je imao saznanje.
124. Sukladno utvrđenjima vještaka UF i činjenici da je tužitelj u tom dijelu tužbeni zahtjev postavio u skladu s tim nalazom, usvojen je i tužbeni zahtjev tužitelja iz toč.V. izreke presude.
125. Na dosuđene iznose iz toč. II., toč.IV. i toč. V. izreke ove presude, a u smislu odredbe čl.1115. ZOO tužitelju pripada i pravo da od tužene traži plaćanje zakonske zatezne kamate propisane čl.29. ZOO, a kako je to tužitelj tužbenim zahtjevima zatražio.
126. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
127. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana provedene konverzije 30. rujna 2015.
128. U odnosu na iznos iz toč.V. izreke ove presude, a obzirom da se radi o iznosu preplate utvrđenom kao razlika tek u postupku konverzije, to zakonske zatezne kamate na taj iznos teku od 1. listopada 2015.
129. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužitelj visinu zakonske zatezne kamate postavio u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužitelja koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na preplaćene iznose.
130. Tužena je u odgovoru na tužbu izjavila prigovor prijeboja tražeći da vještak utvrdi i iznose koje je tužitelj manje platio u periodu od isplate kredita do konverzije, iz razloga što su kamate i tečaj bili manji od početno ugovorenih.
131. Nakon provedenog vještačenja po vještaku UF, tužena je podneskom od 13. lipnja 2025. definirala prigovor prijeboja kako je to navedeno u toč.VII. izreke ove presude.
132. Istim podneskom tužena je zatražila da sud utvrđeni iznos preplate od strane tužitelja umanji za iznos od 5.942,02 EUR, odnosno umanji za iznos efekta konverzije (iznos preplate koju je tužena priznala tužitelju u postupku konverzije, te mu za taj iznos umanjio buduće obveze).
133. Po mišljenju ovog suda tuženoj ne pripada pravo da od tužitelja traži isplatu iznosa koje je tužitelj platio po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.
134. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužitelja.
135. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužitelj ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.
136. Osim toga, tužitelj na ime smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekao, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.
137. Neovisno od toga što je vještak UF izračunala efekt konverzije na 5.942,02 EUR, iz provedenih dokaza nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da je za taj iznos tužena umanjila buduće obveze tužitelja.
138. Na tuženoj je teret dokaza da je za priznati iznos preplate u konverziji, umanjila buduće obveze tužitelja, a to tužena nije dokazala.
139. Stoga je sud o prigovoru prijeboja odlučio kao u toč.VII. izreke ove presude.
140. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., te čl. 155. st.3. ZPP.
141. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (22.466,45 EUR), troškovniku tužitelja, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
142. Tužitelj je troškovnikom od 15. rujna 2025. zatražio da mu tužena naknadi parnični trošak u ukupnoj visini od 8.458,25 eur.
143. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova, sud je utvrdio osnovanim do iznosa do 6.604,00 eur, a neosnovanim za iznos od 1.854,25 eur.
144. Sud je tužitelju kao osnovan i opravdan za vođenje postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur (tbr.7.1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 27. veljače 2020., 15. rujna 2020., 9. prosinca 2020. i 15. prosinca 2021. u iznosima od po 500,00 eur (tbr.8.1 Tarife), za sastav podnesaka od 19. srpnja 2022., 17. siječnja 2023. i 13. veljače 2025. u iznosima od po 50,00 eur (tbr.8.4 Tarife), za sastav podnesaka od 1. travnja 2025. i 12. lipnja 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.8.3 Tarife), za zastupanja tužitelja na ročištima 17. rujna 2020., 13. listopada 2022. i 15. rujna 2025. u iznosima od po 500,00 eur (tbr.9.1 Tarife).
145. Na naprijed navedene troškove tužitelju je dosuđen PDV po stopi 25 % u iznosu od 1.112,50 eur (tbr.46 Tarife).
146. Tužitelju je dosuđen trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 270,75 eur, te trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura.
147. Sud nije tužitelju nije dosudio trošak sastava podnesaka od 27. siječnja 2020. (list 117) iz razloga što je navode iz tog podneska tužitelj mogao i bio dužan istaknuti u tužbi, te sastav tog podneska nije bio za nužan za vođenje ovog postupka.
148. U odnosu na trošak sastava podnesaka 1. travnja 2025. i 12. lipnja 2025. tužitelju je, a obzirom da se radi o 5 i 6 obrazloženom podnesku, dosudio trošak sastava tih podnesaka u iznosima od po 200,00 eur, a ne u iznosima od po 500,00 eura kako je to tužitelj zatražio, a sve cijeneći odredbu tbr.8.3. Tarife.
149. Slijedom umanjenja priznatih troškova tužitelju i PDV je dosuđen u iznosu od 1.112,50 eur, a ne u iznosu od zatraženih 1.537,50 eura.
150. Obzirom da je tužitelj zahtjev za naknadu ukupnih troškova postavio na iznos od 8.458,25 eur, a sud mu je dosudio trošak u iznosu od 6.604,00 eur, to ga je odbio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 1.185,25 eur.
U Malom Lošinju, 3. studeni 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Antonela Sesar, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Damir Kralj – Anzel, odvjetnik
