Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-492/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Štrucelja kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Stečajne mase VILLALBA PROMET d.o.o., OIB: 30957254343, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa stečajna upraviteljica EZ i 2. tuženika PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 2. tuženika PZ protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-947/2022-61 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba 2. tuženika PZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-947/2022-61 od 26. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev 2. tuženika PZ za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je ništetan Ugovor o kupoprodaji sklopljen **.**.2011. između tužiteljice i trgovačkog društva CELERUS CURSOR d.o.o., ovjeren kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV- 2995/11 (stavak I. izreke), da je ništetan Ugovor o najmu sklopljen **.**.2011. između tužiteljice i trgovačkog društva CELERUS CURSOR d.o.o. (stavak II. izreke), da je ništetan Ugovor o kupoprodaji sklopljen **.**.2013. između trgovačkog društva CELERUS CURSOR d.o.o. i 1. tuženika Stečajne mase iza VILLALBA PROMET d.o.o. (stavak III. izreke), da je ništetan Ugovor o kupoprodaji sklopljen **.**.2015. između 1. tuženika Stečajne mase iza VILLALBA PROMET d.o.o. i 2. tuženika PZ (stavak IV. izreke). Pod stavkom V. izreke je određeno brisanje prava vlasništva 2. tuženika PZ na nekretnini sagrađenoj na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-87) u naravi garsonijera br. 21. u III. (trećem) katu površine 33,80 m², [adresa], ulaz br. 15, u stambenoj zgradi br. 10-10/c ukupne površine 1802 m², a koji je povezan temeljem članka 68. i 370., stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s pripadajućim suvlasničkim dijelovima nekretnine (zgrade), uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu te se određuje upis tužiteljice u zemljišnu knjigu kao vlasnika nekretnine u cijelosti.
Pod stavkom VI. izreke je naloženo 1. i 2. tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.037,54 EUR sa zateznim kamatama od 26. travnja 2024. do isplate.
2. Protiv pobijane presude žali se 2. tuženik PZ iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.
- dalje: ZPP). Predlaže preinaku ili ukidanje pobijane prvostupanjske presude i zahtijeva trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu 2. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima iz obrazloženja koji su jasni, ne proturječe međusobno, niti sadržajima isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. To što žalitelj činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan, nije povrijeđeno niti jedno njegovo postupno pravo.
6. Tumačenje činjenica po 2. tuženiku PZ i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi, po ocjeni ovog suda nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđeno činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP), kako to pogrešno smatra žalitelj.
7. Naime, Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) je između ostalog propisano da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju (članak 296. stavak 1.), da činidba mora biti moguća, dopuštena i određene, odnosno odrediva (članak 269. stavak 2.), da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.), da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.), da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakonom u određenom slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.) i da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom nije što drugo određeno (članak 323. stavak 1.).
8. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, navedene pod točkom 11., 13. i 14. obrazloženja pobijane presude, koje su rezultat učinkovitog ispitivanja argumenata, dokaza i podnesaka stranaka, kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da je činidba iz predmetnih Ugovora usmjerena na stjecanje vlasništva na nekretnini tužiteljice lihvarenjem i prijevarama /nedopuštenim pobudama/, umjesto vraćanja zajma i da je kao takva protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, ali i moralu društva i da su zbog toga svi ugovori ništetni, a pri čemu je ne manje važno napomenuti da traženje tužiteljice da se predmetni Ugovori utvrde ništetnim, u okolnostima kao što su predmetne, nije usmjereno samo na zaštitu pojedinačnog interesa, kako to u biti tumači žalitelj, pokušavajući bezuspješno od sebe otkloniti protupravno, a time i nemoralno postupanje, na štetu tužiteljice i njezine imovine, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, a što proizlazi iz odredbe članka 4. ZOO.
9. S obzirom na navedeno i u bitnome relevantan zaključak, koji je u skladu sa institutima ZOO o ništetnosti pravnih poslova, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost odluke pod stavcima I.-IV. izreke to što se prvostupanjski sud pozvao i na članak 285. ZOO (prividnost ugovora), a zbog čega ovaj sud ne smatra potrebnim posebno odgovarati na navode žalbe pod točkama V. i VI. obrazloženja, u dijelu u kojem žalitelj tumači pod kojim uvjetima se ugovor može smatrati fiktivnim (prividnim), prema odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koje navodi broj, ali ne i datum donošenja i učinke prividnog ugovora.
10. Nadalje, ustrajavanje žalitelja na zaštiti povjerenja u zemljišnu knjigu je odraz ne samo pogrešnog tumačenja njegove dobre vjere u stjecanju predmetne nekretnine, nego i pravnih učinaka zaštite povjerenja u zemljišnu knjigu i pod pretpostavkom da je bio pošteni stjecatelj predmetne nekretnine (što nije), a koji su uvjetovani istekom rokova u kojem se u odnosu i na poštenog stjecatelja tužbom može zahtijevati brisanje prednikovog neistinitog upisa i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja.
10.1. Naime, prema priloženom ZK izvatku žalitelj je prijedlog za uknjižbu vlasništva stana na svoje ime podnio 16. lipnja 2016. (Z-14109/2016 /list 33. – 34/), a predmetna tužba između ostalog i protiv žalitelja sa zahtjevom da se taj upis utvrdi pogrešnim i ništetnim je podnesena 10. svibnja 2018. (list 1. - 8.), odnosno prije isteka roka od tri godine od kada je zatražena uknjižba (članak 129. ZZK/1996 u vezi s člankom 168. ZV), a što znači da uknjižba predmetnog stana na njegovo ime u zemljišnoj knjizi nije bezuvjetna niti je mogla postati konačna i pod uvjetom da je bio (a nije) pošteni stjecatelj predmetnog stana.
11. Dakle, sud prvog stupnja je pravilo utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo vezano za odluke pod stavcima I. – IV. izreke (članak 322. stavak 1. ZOO), a pod stavkom V. izreke odredio brisanje prava vlasništva na predmetnom stanu sa imena 2.tuženika uz istovremeni upis tužiteljice kao vlasnice u zemljišnoj knjizi (članak 323. stavak 1/1. ZOO).
12. I odluka o troškovima pod stavkom VI. izreke prvostupanjske presude, koju 2. tuženik posebno niti ne osporava je pravilna u osnovi i visini.
13. 2. tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
14. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Karlovcu 3. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Stokrp
