REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
51500 Krk
Poslovni broj: P-535/2025.-9.
U I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužiteljice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],n koju zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik iz Krka, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrović, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 16. rujna 2025., javno objavivši odluku 3. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ovrha Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, br. Ovr-224/2022 2021. nedopuštena pa slijedom navedenog ne proizvodi pravne posljedice, sve to po pravomoćnosti ove presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje se od 05. svibnja 2021. do isplate određuju po stopi koja se obračunava na svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti."
II Nalaže se tužiteljici da naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 1. lipnja 2025. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr- 224/2022 nedopuštenom, sve sukladno zaključku ovog suda, poslovni broj Ovr- 224/2022, od 14. svibnja 2025., kojim je tužiteljica u svojstvu ovršenika upućena na pokretanje predmetne parnice zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje OZ). U tužbi je prije svega navela da je ovdje tuženik pokrenuo protiv nje kao ovršenice ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja da se nalazi na adresi [adresa], a koju da nekretninu ista ne može predati ovrhovoditelju, budući da je u suposjedu te nekretnine zajedno sa svojom kćeri OG, koja da nije obuhvaćena ovršnom ispravom, slijedom čega da rješenje o ovrsi koje je doneseno u predmetnom ovršnom postupku nije i ne može biti ovršno sukladno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o obveznim odnosima. S tim u svezi nadodala je da je ovrha na predmetnoj nekretnini nemoguća, odnosno neprovediva, jer da ne postoji jedan posjednik, već dva, a kako je riječ o fizičkim osobama, da je riječ o nedjeljivim obvezama. Nadalje, u tužbi se pozvala i na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, te navela da je ispunjenje tražbine ovrhovoditelja u međuvremenu izmijenjeno i na drugi način onemogućeno, i to zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka koja predstavlja ovršni naslov. U tom pravcu navela je da je protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1111/2011 (kasnije P-1053/2020), na temelju koje se na predmetnoj nekretnini uknjižila Gradska banka Osijek, a isknjižila ovdje tužiteljica UG, podnijela prijedlog za ponavljanje postupka i da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 5164/2020, preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1053/2020, na način da je Stečajna masa Gradske banke Osijek odbijena sa uknjižbom prava vlasništva na z.č. 1694/1, k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da je uknjižba Gradske banke Osijek bila bez pravnog osnova. Drži da je temeljem te presude ujedno i uknjižba tuženika AG, koji je kupio predmetnu nekretninu od Gradske banke Osijek, a posljedično tome i ovrha pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, izgubila pravnu osnovu. Nadodala je da je na prijedlog tuženice, ovdje tužiteljice JG, još dana 23.09.2015. izvršena zabilježba spora koji se vodio sa Gradskom bankom d.d. Osijek (Z-4948/2015), a da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik KG, tek 14.10.2015. predao na uknjižbu svoj kupoprodajni ugovor kojeg je zaključio sa Gradskom bankom d.d. Osijek (Z-5406/15), što da je nakon upisa zabilježbe spora kojom je ovdje tužiteljica UG zadržala red prvenstva ispred ovrhovoditelja, tj. ovdje tuženika KG. Zbog navedenog drži da bi se uknjižba kupoprodajnog ugovora u korist ovdje tuženika KG trebala brisati, budući se on više ne može smatrati vlasnikom predmetne nekretnine, jer je u međuvremenu poništen pravni osnov za uknjižbu Gradske banke Osijek, a time i njegov pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Kao novu činjenicu navela je i okolnost da je 3. lipnja 2024., i to u predmetu pod poslovnim brojem Z-9169/2024, predala na uknjižbu prijedlog za brisanje uknjižbe Gradske banke Osijek kao punopravnog vlasnika nekretnine z.č. 1694/1, k. o. [katastarska općina], kao i prijedlog za brisanje KG kao sadašnjeg vlasnika prijeporne nekretnine, te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom Gradske banke Osijek kao prethodnog vlasnika i JG kao potonjeg vlasnika, pa kako provedbom tog postupka ovrhovoditelj, ovdje tuženik KG, više neće biti uknjižen kao vlasnik, drži da je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, zbog kojeg se predmetna ovrha ima smatrati nedopuštenom. Dodatno je navela i da je Gradska banka d.d. Osijek, očito znajući da će izgubiti spor u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1053/2020 i da će to posljedično dovesti do brisanja KG kao uknjiženog vlasnika, smislila način kako da "zaobiđe zabilježbu spora", pa je podnijela prijedlog za uknjižbu KG prije zabilježbe spora, i to u predmetu ovog suda Z- 38082/2018 (sada Z-7191/2023), međutim taj prijedlog da je odbijen. Zbog svega navedenog, predložila je da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice sadržaja kao u tužbi (i točki I izreke ove presude), te utvrditi ovrhu ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-224/2022 nedopuštenom i naložiti tuženiku da nadoknadi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 8. srpnja 2025. tuženik je naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, jer da tužiteljica u svojoj tužbi izvrće istinu i tumači pravo na način koji nema apsolutno nikakvih dodirnih točaka s pravnim poretkom. Tuženik je prije svega prigovorio pravovremenosti podnesene tužbe, navodeći da iz sadržaja tužbe nije razvidno kada je tužiteljica zaprimila zaključak kojim je upućena na pokretanje predmetne parnice. U tom pravcu predložio je da ovaj sud odbaciti predmetnu tužbu kao nepravovremenu, a tek podredno da odluči o njezinoj ne/osnovanosti. Vezano uz meritum predmetne pravne stvari, tuženik je naveo da je punopravni vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća, dvor, gromača i put, sve površine 1040 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što da proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka kojeg da je i sama tužiteljica dostavila u sudski spis. Naveo je da je u svojstvu ovrhovoditelja, i to temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1072/2019, koja je potvrđena presudom Županijskog suda Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1441/2020 dana 9. ožujka 2021., pokrenuo protiv ovdje tužiteljice, tamo ovršenice, ovršni postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetne nekretnine, koji da se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, a sve zbog činjenice da tužiteljica već godinama protupravno posjeduje i koristi predmetnu nekretninu, pa čak istu iznajmljuje turistima. Protiv predmetne ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1072/2019, tužiteljica da je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, koji da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1116/2024 od 19. ožujka 2024., odbačen kao nedopušten, a isto tako i prijedlog za ponavljanje postupka, koji da je također pravomoćno odbijen rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1072/2019, od 18. ožujka 2022., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-630/2022, dana 6. veljače 2024. godine. Također je naveo da je tužiteljica u žalbi protiv rješenja o ovrsi u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-224/2022 isticala razloge na kojima sada temelji predmetnu tužbu i da se o tim razlozima već izjasnio Županijski sud u Rijeci u svojem rješenju pod poslovnim brojem Gž Ovr-166/2024, od 29. srpnja 2024., u kojem je odbio žalbu ovršenice, ovdje tužiteljice JG, kao neosnovanu te potvrdio predmetno rješenje o ovrsi od 16. svibnja 2022. Nadodao je da je tužiteljica prestala biti vlasnikom predmetne nekretnine davnih dana, nakon čega da je vlasnik postala Gradska banka Osijek, koja da je potom raspolagala predmetnom nekretninom i prodala je ovdje tuženiku KG. Drži da je postupanje tužiteljice krajnje maliciozno i usmjereno na odugovlačenje postupka radi predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju, a što da proizlazi iz činjenice da tužiteljica, tijekom raznih postupaka koji su se vodili unatrag 15 do 20 godina, nije nikad činila spornim da je prednik tuženika Gradska banka d.d. Osijek u stečaju postala punopravni vlasnik predmetne nekretnine, već da je kroz te postupke samo nastojala izbjeći da se Banka namiri iz druge imovine tužiteljice. U prilog svojim navodima tuženik se pozvao na sudske odluke u ranijim postupcima u kojima je tužiteljica također pokušala izbrisati pravo vlasništva prednika tuženika - Gradske banke d.d. u stečaju, a koje da je postupke pravomoćno izgubila, i to presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-28/05, od 22. veljače 2006., zatim presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4035/2006, od 21. prosinca 2006., te presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1441/2020, kojom je potvrđena ovršna isprava u ovršnom postupku Ovr- 224/2022, te nadodao da je tužiteljica ujedno kod Trgovačkog suda u Zagrebu, inicirala postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kupoprodaji između Gradske banke d.d. u stečaju i ovdje tuženika KG, kao i radi utvrđenja ništetnim Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja potraživanja koji je Gradska banka d.d. u stečaju sklopila sa tužiteljicom i njezinim pok. suprugom VG, a koji se postupak vodio pod poslovnim brojem P-410/2021 i u kojem da je također donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice JG, s tim da je u odnosu na tužbeni zahtjev prema Gradskoj banci d.d. u stečaju tužba povučena. Iz svih naprijed navedenih odluka da proizlazi kako je tuženik KG punopravni vlasnik predmetne nekretnine i da tužiteljica UG nema nikakvih prava na istoj. Budući da iz svih ranije navedenih sudskih odluka proizlazi da su sudovi već odgovorili na sve razloge koje tužiteljica ističe u ovom postupku, drži da se ovdje radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Nadodao je da je tužiteljica predmetnom tužbom neosnovano proširila razloge zbog kojih je upućena u ovu parnicu, i to pogotovo u odnosu na okolnost da nije u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, već da je u su/posjedu iste sa svojom kćerkom OG, što da nije bila ovlaštena, jer da je zaključkom pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, od 14. svibnja 2025., upućena na pokretanje ove parnice samo zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona. Osim toga, drži da je o tom razlogu već pravomoćno odlučeno u pravomoćnoj presudi ovog suda, poslovni broj P-1072/2019, a isto kao i u rješenju Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-166/2024, kojim je odbijena žalba tužiteljice, tamo ovršenice, protiv rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr- 24/2022. Nadodao je i da je tužiteljica lažno prikazala činjenice iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1111/2011, a koji je kasnije dobio novi broj P-1053/2020, jer da predmet tog postupka nije bilo pobijanje vlasništva Gradske banke d.d. Zagreb, već utvrđenje prava vlasništva citirane Banke na predmetnoj nekretnini, a u kojem da je postupku tužbeni zahtjev Banke pravomoćno odbijen zato što je Banka u međuvremenu, tijekom trajanja tog postupka, raspolagala predmetnom nekretninom u korist ovdje tuženika KG, koji sa se upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik te nekretnine, a ne zato što bi tužiteljici pripadalo neko pravo na toj nekretnini. Zbog navedenog, drži da presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 5164/2020, na koju se poziva tužiteljica u svojoj tužbi, kao i cijeli postupak koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1111/2011 (kasnije P- 1053/2020), ne može biti od utjecaja na odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer da je iz sadržaja presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, posve razvidno zbog čega je odbijen tuženi zahtjev Gradske banke d.d. u stečaju. Navedeno da i proizlazi i iz sadržaja presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1441/2020, koji je u svojoj odluci jasno obrazložio da postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1111/11 (kasnije P-1053/2020) nema utjecaja na odluku tog suda u predmetu pod poslovnim brojem P-1072/2019. Tužiteljica da ne raspolaže niti jednom odlukom kojom bi se nalagalo brisanje prava vlasništva ovrhovoditelja, ovdje tuženika, ili njegovog prednika Gradske banke d.d. u stečaju, na predmetnoj nekretnini, niti posjeduje ispravu iz koje da bi proizlazilo neko njezino pravo na toj nekretnini. Štoviše, tužiteljica da niti ne tvrdi da bi bila vlasnikom predmetne nekretnine, već samo tvrdi da to nije tuženik. U odnosu na navode iz tužbe gdje tužiteljica ističe "novu činjenicu" koja se odnosi na okolnost da je 3. lipnja 2024. predala zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda prijedlog radi brisanja uknjižbe Gradske banke d.d. Osijek, kao i brisanje uknjižbe tuženika NG na predmetnoj nekretnini, tuženik je naveo da tužiteljica nije ovlaštena pokretati ovaj spor zbog "novih činjenica", tj. činjenica koje nije isticala u žalbi protiv rješenja o ovrsi i na koje nije upućena zaključkom ovršnog suda, slijedom čega je predložio da se te činjenice ne uzmu u obzir prilikom meritornog odlučivanja, odnosno da se cijela tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovana, i to zbog svih prethodno navedenih razloga, te da se tužiteljicu obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka, ovaj sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis, a isto tako pribavio je po prijedlogu tužiteljice predmete ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, P-1072/2019, te Z-9196/2024 i Z-7191/2023, u koje je također izvršio uvid, te je analizom svih tih dokaza, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, i to zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke. Što se tiče dokaznih prijedloga tužiteljice da se u ovom postupku sasluša njezina kćer LG kao svjedokinja i tužiteljica kao stranka, valja istaći da je ovaj sud te dokazne prijedloge odbio izvesti, jer drži da se radi o suvišnim i posve nepotrebnim dokaznim prijedlozima od kojih ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
4. Uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-224/2022, ovaj sud je utvrdio da je ovrha u tom predmetu pokrenuta 12. svibnja 2022. od strane ovdje tuženika KG u svojstvu ovrhovoditelja protiv ovdje tužiteljice JG kao ovršenice, i to radi ispražnjenja i predaje nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u posjed ovrhovoditelju, te radi naplate troškova postupka na pokretninama ovršenice koje se zateknu u predmetnoj nekretnini, sve temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1072/2019, od 28. veljače 2020. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1441/2020, od 9. ožujka 2021. godine. Rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr-224/2022-3, od dana 16. svibnja 2022., određena je ovrha sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, dok je rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovr-224/2022-28, od 9. veljače 2024., odbijen prijedlog ovršenice JG za odgodom predmetne ovrhe, te ujedno odbačen prijedlog treće osobe OG s prijedlogom za upućivanje u parnicu. Protiv citiranih rješenja ovršenica UG i njezina kćer OG podnijele su žalbe koje su rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-166/2024, od 29. srpnja 2024., odbijene kao neosnovane, s tim da je zaključkom ovog suda, poslovni broj Ovr-224/2022-41, od 14. svibnja 2025., ovršenica UG upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona. Citirani zaključak ovršenica je zaprimila 29. svibnja 2025., a ovrhovoditelj 22. svibnja 2025. Nakon donošenja navedenog zaključka, ovršenica je podnijela još jedan prijedlog za odgodu ovrhe, koji je zasad nepravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovr-224/2022-45, od 7. srpnja 2025., također odbijen kao neosnovan, dok je zaključkom suda, poslovni broj Ovr-224/2022-49, od 23. rujna 2025., zakazano uredovanje na licu mjesta radi provedbe pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr-224/2022 od 16. svibnja 2022., i to za dan 20. siječnja 2026. godine. Nakon što je zakazano uredovanje radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelju, ovršenica je 16. listopada 2025. podnijela zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje, kao i prijedlog za dopuštenje revizije, te ustavnu tužbu, o kojim zahtjevima zasad nije odlučeno.
5. Uvidom u parnični predmet ovog suda pod poslovnim brojem P-1072/2019, ovaj sud je utvrdio da je citirani parnični postupak pokrenut tužbom tužitelja, ovdje tuženika, KG protiv tuženice, ovdje tužiteljice, JG, radi predaje nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba i stvari, u posjed tužitelju KG. Po provedenom dokaznom postupku, donesena je presuda poslovni broj P-1072/2019-11, dana 28. veljače 2020., kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja KG, te je naloženo tuženici UG predati predmetnu nekretninu u posjed tužitelju. Protiv citirane presude, tuženica je podnijela žalbu, koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 1441/2020-13, od 9. ožujka 2021., odbijena kao neosnovana. Protiv citiranih odluka, tuženica UG podnijela je i prijedlog za dopuštenje revizije, koji je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1116/2024-2 od 19. ožujka 2024. odbačen, te prijedlog za ponavljanje postupka, koji je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-1072/2019, od 18. ožujka 2022., pravomoćno odbijen kao neosnovan, budući je Županijski sud u Sisku svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-630/2022-6, od 6. veljače 2024., odbio kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrdio ranije citirano rješenje ovog suda od 18. ožujka 2022. godine. Također, tuženica je podnijela i ustavnu tužbu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1116/2024-2 od 19. ožujka 2024., koja je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-1871/2024 od 4. lipnja 2025. također odbačena.
6. Uvidom u zemljišnoknjižni predmet ovog suda pod poslovnim brojem Z- 9196/2024 ovaj sud utvrđuje da je pod navedenim poslovnim brojem zaprimljen prijedlog predlagateljice JG da se temeljem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, kao ovršnog naslova u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, izvrši brisanje uknjižbe Gradske banke d.d. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe predmeta pod poslovnim brojem Z-1418/13, tj. upis Gradske banke d.d. u stečaju Osijek kao prethodnog vlasnika i JG kao potonjeg vlasnika, kao i prijedlog za uknjižbu brisanja prava vlasništva KG na predmetnoj nekretnini, budući da se isti upisao kao vlasnik predmetne nekretnine za vrijeme trajanja zabilježbe spora P-1111/2011 pod poslovnim brojem Z-3584/2019 (Z-4989/2015), a koji da je spor pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021.godine. Iz citiranog predmeta je razvidno da o prijedlogu predlagateljice zasad još nije odlučeno.
7. Uvidom u zemljišnoknjižni predmet ovog suda pod poslovnim brojem Z- 7191/2023 (ranije Z-38082/2018) ovaj sud utvrđuje da je u citiranom predmetu zaprimljen prijedlog Gradske banke d.d. Osijek radi brisanja prava vlasništva Gradske banke d.d. Osijek koji je proveden pod poslovnim brojem Z-1418/13, kao i brisanje prava vlasništva predlagatelja KG koji je proveden pod poslovnim brojem Z- 5406/15, te brisanje upisa provedenog pod Z-5990/2007 i uspostavu stanja kakvo je bilo prije provedbe tih upisa, uz istovremeni ponovni upis prava vlasništva u korist predlagatelja KG, a koji je prijedlog rješenjem tog suda od 18. travnja 2019. odbijen kao neosnovan, uz obrazloženje da je o istome već prethodno odlučeno.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, koja se vodi radi ispražnjenja i predaje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u posjed ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, i to zbog razloga koje je tužiteljica navela u svojoj tužbi.
9. Nije sporno da je tužiteljica zaključkom ovršnog suda pod poslovnim brojem Ovr-224/2022-41, od 14. svibnja 2025., upućena na pokretanje predmetne parnice, koju je protivno shvaćanju tuženika pravovremeno pokrenula, već je sporno je li predmetnu parnica pokrenula zbog žalbenih razloga na koje je upućena, pa ako jest, radi li se o razlozima koji bi imali za posljedicu nedopuštenost ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-224/2022.
10. Iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da se nalazi u suposjedu predmetne nekretnine zajedno sa svojom kćeri OG, zbog čega da istu ne može predati u posjed ovrhovoditelju, te na činjenici da je u međuvremenu, i to kada isto više nije mogla isticati u postupku iz kojeg potječe ovršni naslov, zaprimila presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020 od 26. veljače 2021., kojom je poništena pravna osnova Gradske banke d.d. u stečaju Osijek, a time i tuženika KG, za uknjižbu na predmetnoj nekretnini, a što da čini predmetnu ovrhu nedopuštenom.
11. Polazeći od prednje iznijetih činjeničnih navoda tužiteljice, a imajući pritom u vidu sadržaj njezine žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, kao i sadržaj zaključka ovršnog suda od 14. svibnja 2025., ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica citiranim zaključkom upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, dok da je istu pokrenula i zbog drugih razloga na koje nije upućena. Naime, pozivanje tužiteljice na činjenicu da je u suposjedu predmetne nekretnine zajedno sa svojom kćeri OG, zbog čega da je predmetna ovrha nemoguća i neprovediva, ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, pa stoga tužiteljica nije bila ovlaštena zbog tog razloga pokrenuti ovu parnicu. Naime, u postupku koji je pokrenut radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud je ovlašten odlučivati samo u okvirima onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe, pa je stoga pitanje vezano uz su/posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini, posve pravno neodlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, na to je pitanje već pravomoćno odgovoreno kako u predmetu iz kojeg potječe ovršna isprava (P-1072/2019), tako i u rješenju Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-166/2024, od 29. srpnja 2024., kojim je odbijena žalba ovršenice JG protiv rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, a koji je očito smatrajući da taj razlog ne predstavlja jedan od žalbenih razloga ovršenice iz čl. 52. OZ-a, naveo da se ne radi o prigovoru kojeg bi bila ovlaštena isticati tužiteljica, već eventualno kćer tužiteljice OG kao treća osoba, za koju u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava nije dokazano da bi imala pravo na posjed na toj nekretnini. Prema tome, kako ti razlozi ne predstavljaju žalbene razloge zbog kojih je tužiteljica upućena na pokretanje ove parnice, to se ovaj sud nije upuštao u njihovu analizu, niti je zbog toga prihvatio provesti dokazne prijedloge tužiteljice za njezinim saslušanjem i saslušanjem njezine kćeri OG kao svjedokinje.
12. Što se tiče ostalih činjeničnih navoda iz tužbe, a koji se u bitnom svode na tumačenje pravnog utjecaja presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021.godine na provedbu ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, valja navesti da bi ti navodi sadržajno odgovarali žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a, zbog kojih je tužiteljica i upućena u ovu parnicu, međutim, protivno shvaćanju tužiteljice, isti ne dovode u pitanje dopuštenost predmetne ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, i to zbog slijedećih razloga.
13. Prije svega valja navesti da nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da prednje iznijete razloge nije mogla isticati u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava (P-1072/2019), a što je preduvjet za njihovo isticanje prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a, jer je ista upravo u tom postupku podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka zbog zaprimanja presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021., na koju se poziva i u ovom postupku. Kako je citirani prijedlog pravomoćno odbijen rješenjem toga suda pod poslovnim brojem P-1072/2019-49, dana 18. ožujka 2022., koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-630/2022, od 6. veljače 2024., to je ovaj sud mišljenja da u konkretnom slučaju uopće nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a, a u svezi sa čl. 52. OZ-a, da se ovršenica UG uopće uputi na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog tih žalbenih razloga, jer je o istima već pravomoćno odlučeno u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava.
14. Međutim, ukoliko prednje iznijeti stav ne bi bio prihvaćen, tada valja navesti je da ovaj sud još u rješenju pod poslovnim brojem P-1072/2019-49, od 18. ožujka 2022., koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-630/2022, od 6. veljače 2024., iznio shvaćanje, kojeg prihvaća i ovaj sud, da presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021., ne utječe na pravilnost i zakonitost predmetne ovršne isprave - presude ovog suda pod poslovnim brojem P-1072/2019, od 28. veljače 2020., a time i na dopuštenost predmetne ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, jer se njome ne mijenja pravna pozicija ovdje tuženika KG, koji je i dalje kao vlasnik predmetne nekretnine, a ujedno i kao ovrhovoditelj temeljem predmetne ovršne isprave, ovlašten zahtijevati od ovršenice, ovdje tužiteljice JG, ispražnjenje i predaju predmetne nekretnine u svoj posjed. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021., nema utjecaja na uknjižbu prava vlasništva Stečajne mase iza Gradske banke d.d. u stečaju na predmetnoj nekretnini, a time i na uknjižbu ovdje tuženika KG, kako to pogrešno tumači tužiteljica, jer je istom odbijen tužbeni zahtjev Gradske banke d.d. u stečaju za utvrđenje prava vlasništva na toj nekretnini, i to zbog toga što je ista tijekom trajanja tog postupka prodala predmetnu nekretninu KG, bez da je pritom naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Prema tome, pogrešni su navodi tužiteljice da je citiranom presudom tuženik KG izgubio svoju materijalno-pravnu i/ili procesno-pravnu poziciju da kao vlasnik traži iseljenje ovdje tužiteljice u predmetnoj ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-224/2022, jer takvo što ne proizlazi iz navedene odluke, a isto tako tužiteljica tom odlukom nije dokazala da bi imala neko pravo na predmetnoj nekretnini zbog kojeg bi njezina obveza iz ovršne isprave (presude ovog suda pod poslovnim brojem P-1072/2019) prestala ili bila zabranjena, izmijenjena i/ili onemogućena, sve sukladno odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a. Što se tiče pozivanja tužiteljice na učinke zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini pod poslovnim brojem Z-4948/2015, kao i na sadržaj zasad neriješenih zemljišnoknjižnih predmeta, u koje je ovaj sud izvršio uvid, valja istaći da je o tim pitanjima ovlašten odlučivati zemljišnoknjižni, a ne ovaj sud u okviru ovog postupka, ali da po mišljenju ovog parničnog suda, i to bez prethodnog prejudiciranja stava zemljišnoknjižnog suda, presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-5164/2020, od 26. veljače 2021., ne bi imala za posljedicu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje uknjižbe kako Gradske banke d.d. Osijek, tako i ovdje tuženika KG na predmetnoj nekretnini, a kako to tvrdi tužiteljica u svojoj tužbi.
15. Zbog navedenog, valjalo je odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom, budući da ista nije uspjela dokazati ispunjenost žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a da se ovrha pod poslovnim brojem Ovr-224/2022 proglasi nedopuštenom, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
16. Budući je tuženik uspio u predmetnom sporu, to je valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa) i dostavljenom troškovniku, priznati tuženiku za sastav odgovora na tužbu nagradu u visini od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za pristup na ročište 16.09.2025. nagradu u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sveukupno 400,00 EUR-a. Na taj iznos valjalo je pribrojiti tuženiku zatraženi trošak PDV-a, što sveukupno iznosi 500,00 EUR-a, te točkom II izreke ove presude obvezati tužiteljicu na naknadu tog troška tuženiku. U preostalom dijelu, zahtjev tuženika je valjalo odbiti kao neosnovan, budući da se isti odnosi na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, koja pristojbena obveza, sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 118/2018, 51/2023), nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka, i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, što znači da će u slučaju pravomoćnosti ove odluke istu biti u obvezi platiti tužiteljica, a ne tuženik, zbog čega je neosnovan zahtjev tuženika da u okviru ovog postupka taj trošak prikazuje kao svoj i potražuje ga od ovdje tužiteljice. Zbog navedenog, odlučeno je kao u odbijajućem dijelu točke II izreke presude (rješenja).
U Krku 3. studenog 2025.
Sutkinja
Natalija Denona
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se dostavlja u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
