Poslovni broj: Gž-1060/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1060/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u O. društvu V. & partneri j.t.d., odvjetnicima iz Z., protiv tuženica: 1. D. K., OIB: …, V., P., 2. D. M. E., OIB:…, N. J., 3. M. K., OIB:…, N. J., (sukladno podacima iz e-komunikacije: P. M. br…., V., P.), tuženice: 2. D. M. E. i 3. M. K., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnicima iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženica: 2. D. M. E. i 3. M. K., protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj: P-2329/2022-15 od 24. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj: P-2329/2022-15 od 24. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženica: 2. D. M. E. i 3. M. K. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj: P-2329/2022-15 od 24. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„ I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1.Ugovor o darovanju nekretnina zaključen u N. Y., ovjeren u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u N. Y., Klasa: 037-02/21-01/78, Urbroj: 521-USA-02-21-1 od 24. veljače 2021. između I-tuženice D. K., P., V., OIB: …kao darovatelja i II-tuženice D. M. E., 79 N. J., OIB: …i III-tuženice M. K., 171 N. J., OIB: …kao obdarenika, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I-tuženici D. K. u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 EUR[1] zajedno sa zateznom kamatom od 15. kolovoza 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

2. I-tuženica D. K., P., V., OIB: …, II-tuženica D. M. E., N. J., OIB: i III-tuženica M. K., 171 N. J., OIB: …, dužni su trpjeti da tužitelj svoje potraživanje od 300.000,00 kn / 39.816,84 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 15. kolovoza 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena namiri prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag i to:

k.č.br. 89/49, z.k.ul. 2535, k.o. P., u naravi kuća i dvorište Vlašići, kuća Vlašići, dvorište Vlašići, površine 719 m²,

k.č.br. 248/3, z.k.ul. 2647, k.o. P., u naravi dvorište Vlašići, površine 88 m²,

k.č.br. 72/2, z.k.ul. 1732, k.o. P., u naravi vinograd u Beloj Glavici, površine 987 m²,

k.č.br. 668/1, z.k.ul. 2648, k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 882 m²,

k.č.br. 668/2, z.k.ul. 2648, k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 2642 m²,

k.č.br. 76/15, z.k.ul. 1732, k.o. P., u naravi oranica u Beloj Glavici, površine 277 m²,

k.č.br. 277/2, z.k.ul. 2339, k.o. P., u naravi oranica u Vlasici, površine 1236 m²."

 

II Nalaže se tužitelju da tuženicima pod 2) i 3) naknadi parnični trošak u iznosu od 22.687,50 kn/ 3,011,15 eura u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbijaju tuženici sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.“

 

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„Nalaže se tuženicima pod 2) i 3) da tužitelju naknade trošak pristupa na ročište od 20. ožujka 2023. godine u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn u roku od 8 dana.“

 

3. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog kada je njegov zahtjev, kao neosnovan odbio zaključujući da nije dokazao insolventnost tuženice D. K. i da njeno suvlasništvo na predmetnim nekretninama nije dovoljno za namirenje njegove tražbine, pri čemu ukazuje na utvrđenja prvostupanjskog suda pod točkom 9. i 10. obrazloženja. Ukazuje da je iz Specifikacije FINE o izvršenju osnove za plaćanje od 26. rujna 2022., proizlazi da je od tuženice D. K. zapljenjen iznos od 13.889,14 kn, ali da daljnjih zapljena nije bilo jer je ona, saznavši da se protiv nje vodi ovrha, zaustavila bilo kakve uplate u cilju da onemogući tužitelja da se naplati po pravomoćnoj i ovršnoj presudi. Ovu činjenicu tuženica nije osporila te ukazuje na odredbu čl. 66. ZOO. Osim toga, smatra i da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da ova tuženica ima u suvlasništvu nekretnine upisane u k.o. R. iz vrijednosti kojih se može namiriti te da u ovom postupku nije dokazao da vrijednost tih nekretnina nije dovoljna za namirenje njegove tražbine. Ukazuje na odredbu čl. 8. ZPP te smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze te smatra da je iz dostavljenih oglasa o prodajama sličnih nekretnina prvostupanjski sud mogao donijeti zaključak o vrijednosti nekretnina u suvlasništvu ove tuženice pri čemu ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je notorna činjenica da prikazane kupoprodajne cijene mogu bitno odudarati od stvarno postignutih, zanemarivši da takvo odudaranje može biti na niže, odnosno da je postignuta cijena niža od prikazane/oglašene.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnose tuženice: 2. D. M. E. i 3. M. K.. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističu da prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 156. ZPP, o ovim troškovima postupka nije odlučio u roku od 15 dana od dana kada je tužitelj zahtijevao naknadu ovih troškovam, pa je posljedično tome počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 156. st. 3. ZPP. Međutim, i neovisno o tome smatraju da je zahtjev tužitelja za naknadu navedenih troškova pristupa na ročište od 20. ožujka 2023. neosnovan. Naime, u podnesku od 14. ožujka 2023. nisu se iznosile činjenice i navodi u odnosu na koje se kvalificirani punomoćnik tužitelja ne bi mogao odmah očitovati, tim prije što je navedeni podnesak primio par dana prije samog ročišta, a ne neposredno na ročištu, pa navedeno ročište nije bilo potrebno odgoditi da bi se tužitelj u odnosu na taj podnesak moro očitovati.

              Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači na način da se kao neosnovan odbije ovaj zahtjev tužitelja.

 

5. Sa žalbama tužitelja i tuženica postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP).

 

6. Na žalbe nije odgovoreno.

 

7. Žalbe žalitelja nisu osnovane.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja usmjeren na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, zahtijevajući da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina zaključen u N. Y., ovjeren u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u N. Y., Klasa: 037-02/21-01/78, Ur.broj: 521-USA-02-21-1 od 24. veljače 2021. između tuženice D. K., kao darovateljice i tuženica: D. M. E. i M. K., kao obdarenica, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve novčane tražbine koju ima u odnosu na tuženicu D. K. u iznosu od 300.000,00 kn/39.816,84 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. kolovoza 2019. pa do isplate, pa da su posljedično tome tuženice dužne dopustiti tužitelju da ovu svoju novčanu tražbinu namiri prodajom nekretnina i to k.č.br. 89/49 upisane u z.k.ul. 2535 k.o. P., u naravi kuća i dvorište Vlašići, kuća Vlašići, dvorište Vlašići, površine 719 m², k.č.br. 248/3 upisane u z.k.ul. 2647 k.o. P., u naravi dvorište Vlašići, površine 88 m², k.č.br. 72/2 upisane u z.k.ul. 1732, k.o. P., u naravi vinograd u Beloj Glavici, površine 987 m², k.č.br. 668/1 upisane u z.k.ul. 2648 k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 882 m², k.č.br. 668/2 upisane u z.k.ul. 2648 k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 2642 m², k.č.br. 76/15 upisane u z.k.ul. 1732 k.o. P., u naravi oranica u Beloj Glavici, površine 277 m² i k.č.br. 277/2 upisane u z.k.ul. 2339 k.o. P., u naravi oranica u Vlasici, površine 1236 m², temeljeći svoj zahtjev na odredbi čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“  broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO ).

 

9. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da tužitelj u ovom postupku nije dokazao kumulativno postojanje uvjeta iz odredbe čl. 66. i 67. ZOO budući nije dokazao da tuženica, kao dužnica D. K. nema dovoljno sredstava za ispunjenje ove vjerovnikove novčane tražbine ( insolventnost dužnika), posljedično čemu da ova pravna radnja nije poduzeta na njegovu štetu.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

10.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti tužitelj ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga ne navodi koju je navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

11. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

12. Na temelju odredbe čl. 66. st. 1. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

12.1. Dakle, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe za zaključiti je da su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku; 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje te da one za uspjeh vjerovnika u postupku moraju biti kumulativno ispunjene.

 

12. U ovom postupku, nije sporno da postoji dospjela tražbina tužitelja, kao vjerovnika prema dužnici – tuženici D. K. i da je Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim u N. Y. i ovjerenim u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u N. Y., Klasa: 037-02/21-01/78, Ur.broj: 521-USA-02-21-1 od 24. veljače 2021., između tuženice D. K., kao darovateljice i tuženica: D. M. E. i M. K., dužnica D. K. darovala svoj suvlasnički dio na nekretninama i to: k.č.br. 89/49 upisane u z.k.ul. 2535 k.o. P., u naravi kuća i dvorište Vlašići, kuća Vlašići, dvorište Vlašići, površine 719 m², k.č.br. 248/3 upisane u z.k.ul. 2647 k.o. P., u naravi dvorište Vlašići, površine 88 m², k.č.br. 72/2 upisane u z.k.ul. 1732, k.o. P., u naravi vinograd u Beloj Glavici, površine 987 m², k.č.br. 668/1 upisane u z.k.ul. 2648 k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 882 m², k.č.br. 668/2 upisane u z.k.ul. 2648 k.o. P., u naravi oranica u Smokvica, površine 2642 m², k.č.br. 76/15 upisane u z.k.ul. 1732 k.o. P., u naravi oranica u Beloj Glavici, površine 277 m² i k.č.br. 277/2 upisane u z.k.ul. 2339 k.o. P., u naravi oranica u Vlasici, površine 1236 m², svojim kćerima - tuženicama D. M. E. i 3. M. K..

 

13. Sporno je, je li ova pravna radnja dužnice - tuženice Dinke Kalinić poduzeta na štetu tužitelja, kao vjerovnika odnosno insolventnost dužnice (čl. 66. st. 2. ZOO).

 

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) i o ovoj spornoj činjenici pravilno zaključio. Naime, obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da tuženica D. K. ima u suvlasništvu nekretnine upisane u k.o. R. i da tužitelj svoju novčanu tražbinu nije ni pokušao namiriti u ovršnom postupku na ovim nekretninama, a niti je tijekom postupka dokazao da vrijednost tih nekretnina nije dovoljna za namirenje njegove novčane tražbine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da tužitelj u ovom postupku nije dokazao insolventnost tuženice D. K., kao dužnice odnosno posljedično tome da je ova pravna radnja – predmetni Ugovor o darovanju poduzeta na štetu njega kao vjerovnika, a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud i koji je za takav svoj zaključak dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

 

13.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da se iz sadržaja priloženih oglasa o prodaji sličnih nekretnina ne može zaključiti o vrijednosti nekretnina koje su ostale u suvlasništvu tuženice i posljedično tome zaključiti da vrijednost tih nekretnina nije dovoljna za namirenje njegove dospjele novčane tražbine koju tužitelj ima u odnosu na ovu tuženicu jer ni tužitelj, a niti sud raspolažu potrebnim stručnim znanjima osnovom kojih bi se samo temeljem priloženih oglasa moglo zaključiti o vrijednosti tih nekretnina, sve ovo i bez obzira na tvrdnju tužitelja da je po struci arhitekt, radi čega je prvostupanjski sud i iz ovog razloga pravilno zaključio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je navedena štetna radnja tuženice D. K., njegove dužnice poduzeta na njegovu štetu, kao vjerovnika odnosno da je ova tuženica insolventna, pa je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanu.

 

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

15. Suprotno žalbenim navodima tuženica 2. D. M. E. i 3. M. K. prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o troškovima postupka koje su dužne naknaditi tužitelju, a koje su uzrokovale svojom krivnjom jer je pripremno ročište od dana 20. ožujka 2023. na zahtjev tužitelja odgođeno kako bi se isti mogao očitovati na podnesak žaliteljica od 14. ožujka 2023., obzirom da su one taj podnesak dostavile sudu 14. ožujka 2023., koji je ovaj primio 17. ožujka 2023., dakle izvan roka od 8 dana prije održavanja ročišta ( čl. 156. st. 1. ZPP).

 

16. Odredbom čl. 156. st. 1. ZPP propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

 

17. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno utvrđenje prvostupanjskog suda da je ročište od dana 20. ožujka 2023., na zahtjev tužitelja, odgođeno kako bi se isti mogao očitovati na podnesak žaliteljica od 14. ožujka 2023., koje se ove dostavile sudu 14. ožujka 2023., a koji je tužitelj primio 17. ožujka 2023., dakle izvan roka od 8 dana prije održavanja navedenog ročišta, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ovaj trošak za tužitelja nastao krivnjom ovih tuženica odnosno slučajem koji se njima dogodio. Naime, moguće je da se tužitelj obzirom na sadržaj navedenog podneska mogao neposredno očitovati i na navedenom ročištu, kako to tvrde žaliteljice, ali u okolnostima konkretnog slučaja kada je prvostupanjski sud ipak navedeno ročište odgodio iz prethodno navedenih razloga, to se u odnosu na njih barem ostvario slučaj koji se njima dogodio i posljedično čemu su i dužne naknaditi ove troškove postupka, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

17.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljica valja istaknuti da nije sporno da je stavkom 3. odredbe čl. 156. ZPP propisano da je o zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti. Međutim, samim time što je prvostupanjski sud o tim troškovima postupka nesporno odlučio protekom navedenog roka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 381. i sve u vezi odredbe čl. 156. st. 3. ZPP na koju u žalbi ukazuju žaliteljice jer to samo po sebi nije bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, budući propust suda da o tim troškovima odluči u navedenom roku nema za posljedicu gubitak prava tužitelja na taj trošak, obzirom da je isti odmah zahtijevao naknadu tog troška, pa je žalbu žaliteljica valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženica 2. D. M. E. i 3. M. K. te na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 2. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris