REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: PRO-MONTING d.o.o. – pravna osoba i GL – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.251.st.1.t.7. i st.2. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/116963 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 17.04.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 03.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1., u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
pravna osoba: PRO-MONTING d.o.o. za montažu, trgovinu i usluge, OIB: 79465218792, sa sjedištem u [adresa], po predstavniku GL, prekršajno neosuđivana,
i
odgovorna osoba: GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1975.g. u mjestu Celje, R. Slovenija, sin G i B, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan,
k r i v i s u
što do 8. srpnja 2024.g. u 10:00 sati u Velikoj Gorici, Ulica Matije Magdalenića kućni broj 2, kao poslodavac – pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu u propisanom roku od 8 (osam) dana obavijestili nadležnu Policijsku postaju Velika Gorica o upućivanju na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora, zaposlenika: BL, rođen **.**.1975.g., državljanin Republike Srbije, kojem je od strane Policijske postaje Ogulin izdana dozvola za boravak i rad sa rokom važenja od 09.08.2023.g. do 08.08.2024.g.,
čime su počinili prekršaj iz čl.178.st.5. Zakona o strancima, kažnjiv po čl.251.st.1.t.7. i st.2. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22)
a koji je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenjen i dopunjen,
odnosno [ pravni kontinuitet ]
čime su počinili prekršaj iz čl.178.st.5. Zakona o strancima, kažnjiv po čl.251.st.4.t.16. i st.5. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
koji je nakon izmjene i dopune blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona),
pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 240,00 (dvjesto četrdeset) EURA,
a
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona, upozoravaju se I. i II. okrivljenici, ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 17.04.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor okrivljenih, imenovane pravne i odgovorne osobe, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji im je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 31.12.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/116963 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 660,00 eura, odnosno 60,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog terećenog prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
U zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, predanoj na ročištu od strane njihove braniteljice, navedeno je, uz ostalo i u bitnom, kako ne spore da su u konkretnom slučaju propustili postupiti sukladno obvezi propisanoj odredbom čl. 178. st. 5. Zakona o strancima, tj. u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a.
Međutim, okrivljeni ističu da su omaškom propustili obavijestiti policijsku postaju o upućivanju državljanina treće zemlje na rad u drugu državu članicu EGP-a u roku od osam dana te da je naprijed opisana obveza, zbog čijeg neispunjenja je izdan obvezni prekršajni nalog naknadno ispunjena. Naime, kako prvookrivljenik kao poslodavac uobičajeno ne šalje državljane treće zemlje na rad u stranu državu, već je riječ o svega četiri djelatnika, zbog nastale greške u komunikaciji između samih djelatnika prvookrivljenog upravo o tome koji od zaposlenika će obavijestiti nadležnu policijsku postaju o upućivanju državljanina treće zemlje na rad u drugu državu članicu EGP-a, kod prvookrivljenog kao poslodavca dogodio se nenamjerni previd u vidu propuštanja postupanja sukladno obvezi propisanoj predmetnom zakonskom odredbom u propisanom roku od osam dana. No, kako je policijska postaja obaviještena o upućivanju državljanina treće zemlje na radu u drugu državu članicu EGP-a prije izdavanja predmetnog obveznog prekršajnog naloga, tako je na opisani način prije pokretanja prekršajnog postupka ispunjena obveza zbog čijeg je neispunjenja pokrenut predmetni postupak. Drugim riječima, ispunjeni su uvjeti za oslobođenje od kazne propisane odredbom čl. 38, Prekršajnog zakona. Podredno, a imajući u vidu ranije navedene okolnosti, okrivljeni smatraju i da se svrha kažnjavanja mogla postići i ublažavanjem propisanih sankcija. To stoga što je prvookrivljenik gospodarski subjekt koji poštuje propisane obveze i pozitivne propise Republike Hrvatske, između ostalog i odredbe Zakona o strancima. Sve ranije iznijeto jasno upućuje na to da namjera okrivljenih nije bila postupati protivno odredbama Zakona o strancima, tim više što je, odmah nakon uočavanja omaške, propisana obveza ispunjena. U tom smislu, okrivljeni smatraju da je izrečena novčana kazna prestroga i da se svrha kažnjavanja mogla i može postići i blažom novčanom kaznom od propisane, imajući u vidu da su, uslijed navedenih olakotnih okolnosti, ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne. Slijedom navedenog okrivljeni predlažu staviti van snage pobijani obvezni prekršajni nalog, a okrivljenike osloboditi kazne, podredno ublažiti kazne do mjere koja je zakonom dozvoljena, obzirom da su prvookrivljeni i drugookrivljeni svjesni potrebe poštivanja propisa, da do propusta nije došlo namjerom, kao i da ni za koga nisu nastupile štetne posljedice. Ako naslovni sud ne nađe da postoje osnove za oslobođenje od kazne, okrivljeni smatraju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom te stoga predlažu da se drugookrivljenoj odgovornoj osobi, sukladno članku 43. Prekršajnog zakona, izrekne mjera upozorenja, opomena, a da se prvookrivljeniku uz primjenu odredbe članka 37. istoga zakona kazna ublaži do najveće mjere dozvoljene zakonom obzirom da se svrha kažnjavana kod njih zaista može postići i blažom kaznom od propisane.
4.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/24-4/116963, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 31. prosinca 2024., prigovor podnesen 10. ožujka 2025., izvješće o počinjenom prekršaju serijski broj 231744293 i 231744307, potvrda o zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti koja se primjenjuje na imatelja potvrde za BL od 8. svibnja 2024., potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Pro-Monting d.o.o. za montažu, trgovinu i usluge i LL od 28. srpnja 2025.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene zajednički obrane, odnosno stvarnog priznanja I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi navedenoj u:
čl.178.st.5. Zakona o strancima, ponašajući se na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.251.st.1.t.7. i st.2. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22),
odnosno [pravni kontinuitet],
čl.178.st.5. Zakona o strancima, ponašajući se na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.251.st.4.t.16. i st.5. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
a koji je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenjen i dopunjen te je nakon izmjene i dopune blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
2.
Sudac je cijenio zajedničku pisanu obranu, odnosno priznanje počinjenja prekršaja, izraženo od strane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, te je istu u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, a temeljem izvedenih dokaza sudac je utvrdio da su I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom stavlja na teret.
3.
Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno, uz ostalo, kako je policijski službenik podnio Izvješća o počinjenom prekršaju protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, opisanom u izreci tog prekršajnog naloga, koja se temelje na neposrednom opažanju policijskog službenika i sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj izdao i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe kao počinitelja prekršaja, a koje su u iznesenoj obrani potvrdili I. i II. okrivljenici.
5.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za Pro-Monting d.o.o. i za LL, izvršenim dana 28.07.2025.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada nisu prekršajno osuđivane.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.
2.
U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj, izdanim Obaveznim prekršajnim nalogom, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavio na teret prekršajno djelo koje su počinili od dana 08.07.2024.g.
3.
Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi „stari“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22) koji je stupio na snagu dana 01.01.2023.g. i bio na snazi do (uključujući) 14.03.2025.g.
Isti Zakon u čl.178.st.5. propisivao je da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a.
Isti Zakon u čl.251.st.1.t.7. i st.2. propisivao je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac – pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 390,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a.
4.
Dana 07.03.2025.g. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (NN br. 40/25), a dana 15.03.2025.g. stupio je na snagu izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25).
Isti Zakon u čl.178.st.5. propisuje da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
Isti Zakon u čl.251.st.4.t.16. i st.5. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac - pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 400,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
5.
Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet materijalnih zakonskih odredbi, kao i prekršajnih zakonskih odredbi, Zakona o strancima, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi, te da je izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima blaži za I. i II. okrivljene, jer za počinjenje terećenog prekršaja propisuje novčane kazne u manjim posebnim minimalnim iznosima, a koje je sudac uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o visini izrečenih novčanih kazni.
6.
Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu izmijenjenog i dopunjenog zakona, to jest „novog“ Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a koji je bio stroži za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, jer je za opisani prekršaj propisivao veće novčane kazne u posebnim minimalnim iznosima, iako je za isti prekršaj propisivao novčane kazne u manjim posebnim maksimalnim iznosima.
7.
Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet materijalnih zakonskih odredbi, kao i prekršajnih zakonskih odredbi, Zakona o strancima, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi.
8.
Sudac je utvrdio da je „stari“ Zakon o strancima izmijenjen i dopunjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima, blaži za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, jer za opisani prekršaj propisuje manje novčane kazne u posebnim minimalnim iznosima, iako za isti prekršaj propisuje novčane kazne u većim posebnim maksimalnim iznosima.
9.
Slijedom svega navedenog sudac je, budući smatra kako u konkretnom slučaju evidentno postoji pravni kontinuitet opisanog prekršaja, prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi kao počiniteljima terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis, odnosno „novi“ izmijenjeni i dopunjeni Zakon o strancima (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
IV/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa pisano iznesenom zajedničkom obranom, odnosno priznanjem I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom.
2.
Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) u čl.178. propisuje, uz ostalo, da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
Isti Zakon u čl.251.st.4. i st.5. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac - pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 400,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
3.
Sudac je zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba postupili suprotno navedenim zakonskim odredbama, pa su time I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer je predmetne zgode utvrđeno kako okrivljena pravna i odgovorna osoba, kao poslodavac, nisu u roku od 8 dana obavijestili policijsku upravu odnosno policijsku postaju, prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora ili Švicarsku Konfederaciju.
4.
Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom zajedničke pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog priznanja, a temeljem izvedenih dokaza, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima te ih kaznio za počinjeni prekršaj novčanim kaznama, u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni koje su Zakonom propisane u utvrđenom rasponu, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.
5.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
6.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to sukladno priznanje počinjenja prekršaja, njihova dosadašnja neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se I. okrivljenoj pravnoj osobi i II. okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret, umjesto kazni u propisanim iznosima, izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
7.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u iznosima manjim od najmanjih zakonski propisanim, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
8.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba, da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
9.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u najmanjem paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 3. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.
