Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-736/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Štrucelja kao člana vijeća u parničnom predmetu tužiteljice EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonske nasljednice iza pok. SČ, koju zastupa punomoćnik Anđelo Miloš, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi isplate, rješavajući po žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj P- 89/2022-49 od 25. kolovoza 2025. u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-89/2022-49 od 25. kolovoza 2025.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-89/2022-49 od 25. kolovoza 2025., usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 154.181,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od donošenja presude pa do isplate te je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 81.570,00 EUR, kao i dio zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na glavnicu počevši od podnošenja tužbe 15. svibnja 2007. pa do donošenja presude (točka I. izreke) te je ujedno rješenjem naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 19.199,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobijaju parnične stranke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da joj kao poštenom posjedniku, pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od dana kada je zatražila njihovu naknadu, a ne od dana presuđenja. Nadalje, smatra da u obnovu električnih instalacija, koja je ugovorena između stranaka, ne spada i postavljanje rasvjetnih tijela i reflektora, čiju cijenu je vještak procijenio u iznosu od 40.000,00 EUR, prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja. Također, smatra da je sud pogrešno odlučio o trošku, uzevši u obzir i djelomičan uspjeh tuženika u sporu, obzirom da tuženika zastupa Općinsko državno odvjetništvo, koje se plaća kroz državni proračun, slijedom čega, po mišljenju tužiteljice, nema pravo na naknadu troškova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže da se sukladno žalbenim navodima preinači pobijana presuda u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata, kao i u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu preko dosuđenog iznosa i sukladno tome donese odluku o troškovima, podredno da se iste presudu ukine i vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik se u žalbi u bitnome poziva na povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, navodeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjeicama, da je ista nerazumnjiva te proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazu svjedoka danom u postupku kao i proturječnost između samih tih isprava i zapisnika. Dalje navodi da tužitelj nije ishodio dozvolu za radove, koje je prema Ugovoru bio dužan zatražiti od nadležnih tijela, da je sudski vještak Nada Štefanec, prema čijem nalazu je tužiteljici dosuđen iznos naknade, koji osporava tuženik, temeljila nalaz i mišljenje na dokumentaciji iz postupaka u kojima tuženica nije sudjelovala te smatra da nisu uzeti u obzir prigovori tuženika, koje je iznosio tijekom postupka, a koji se u pretežitom dijelu, odnose na prigovore da se radi o radovima za koje nisu ishođene potrebne dozvole. Nadalje, smatra da je sud pogrešno odlučio o troškovima postupka, time što je dosudio troškove prema Tarifi i vrijednosti boda, koji nisu bili važeći u vrijeme poduzimanja pojedinih odvjetničkih radnji. Predlaže da se pobijana presuda preinači i da se odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, odnosno podredno ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenih činjenica donio zakonitu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tužiteljice i žalba tuženika nisu osnovane.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom novčane naknade za izvršena ulaganja u Park prirodu Cerovačke pećine, koje su u vlasništvu tužene, odnosno isplatu nužnih i korisnih troškova temeljem Ugovora od 11. studenog 1997. (dalje: Ugovor), koje radove je izvršio njezin prednik SČ.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupansjkog suda:

- da su prednik tužiteljice SČ i Ministarsvo kulture sklopili Ugovor 11. studenog 1997., na rok od 5 godina, kojem je svrha nadzor i skrb o pećinama, radi njihove zaštite, održavanja i promicanja, koje su zaštićeni dio prirode,

- da prilikom sklapanja navedenog Ugovora nije sačinjen nikakav primopredajni zapisnik iz kojeg bi bilo vidljivo u kojem je SČ zatekao i preuzeo Cerovačke pećine i pristupni prostor Pećinama,

- da su u vrijeme zaključenja Ugovora Cerovačke pećine bile zapuštene, devastirane, otvorene i bez neposrednog nadzora,

- da se člankom 3. Ugovora prednik tužiteljice obvezao skrbiti o zaštiti, održavanju i promicanju Cerovačkih pećina, a osobito osposobiti prilaznu stazu od motela do ulaza u pećine, obnoviti vrata s odgovarajućim bravama, po potrebi postaviti čuvara, ulazni dio Donje pećine u dužini od cca 30 metara popločati kamenom, obnoviti električne instalacije po postojećoj trasi u dijelu koji će se turistički posjećivati, organizirati samo skupno posjećivanje pećinama te za eventualne nove radove (oko staza i sl.) pribaviti uvjete zaštite prirode sukladno odredbi članka 32. Zakona o zaštiti prirode,

- da je prednik tužiteljice dok je bio u posjedu predmetne nekretnine izvršio određena ulaganja u nekretninu i to: izgradnju recepcije, suvenirnice, sanitarnog čvora, naplatne kućice i kanalizacije (septičke jame), sanaciju kamenog suhozida, priključak vode, električne energije, telefona, uklanjanje grafita i mina te rekonstrukcije mosta, odnosno daje prednik tužiteljice izveo i radove koji nisu obuhvaćeni člankom 3. Ugovora koji se imaju smatrati “novim radovima” i koji su predmet spora u ovom postupku,

- da je te “nove radove”, odnosno ulaganja isti izvršio bez pribavljenih Uvjeta za zaštitu prirode odnosno izričite suglasnosti, ali uz znanje tužene koja se nije protivila ulaganjima niti na drugi način dala do znanja da njima nije zadovoljna što nesporno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka VČ, NČ i ŽČ,

- da tijekom trajanja Ugovora od strane tužene nisu utvrđene bilo kakve nepravilnosti u upravljanju Cerovačkim pećinama niti je utvrđeno da je prednik tužiteljice prouzročio kakve promjene ili oštećenja tog zaštićenog dijela prirode,

- da su novi radovi bili nužni za samo održanje Cerovačkih pećina, jer bi bez tih radova pećine bile potpuno neupotrebljive te bi konačno i propale, te su također isit radovi bili i korisni, jer su nesporno povećali vrijednost Cerovačkih pećina budući da su nakon izvršenih ulaganja posjetitelji posjećivali Cerovačke pećine,

- da je prednik tužiteljice bio pošteni posjednik predmetne nekretnine i da su ta ulaganja u istu nekretninu tuženiku bila poznata, čemu se isti nije protivio pa da tužiteljica kao pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne radove koje je imala,

- da je u postupku kod istog suda, poslovni broj P-359/2010 podnošenjem tužbe tužitelj Javna ustanova Park prirode Velebit izrazio svoju volju da (tuženik) SČ prestane posjedovati i koristiti predmetnu nekretninu pa se nesumnjivo radi o zahtjevu tužitelja za predaju stvari u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, jer je prednik tužiteljice istu koristio temeljem Ugovora koji je istekao 12. studenog 2002.,

- da je građevinskim vještačenjem po vještakinji Nadi Štefanac utvrđeno je da je prednik tužiteljice za vrijeme trajanja Ugovora izveo određene građevinske radove i u iste uložio vlastita novčana sredstva, a koji građevinski radovi su poimenice navedeni zajedno sa utvrđenim vrijesnostima istih u toč. 46. i 47. obrazloženja pobijane odluke,

- da je navedenim vještačenjem, koje je sud prihvatio kao stručno i objektivno utvrđeno da su Cerovačke pećine kao posljedica ratnih razaranja zatečene u jako lošem stanju, devastirane, zapuštene, bez ikakvog prilaza, pune raznog otpada, područje je bilo minirano i bez ikakvog nadzora, a radove koje je izveo prednik tužiteljice smatraju se nužnim i korisnim,

- da su navedeni radovi koji se izrijekom ne spominju u članku 3. Ugovora predstavljaju neophodne radove koji za svrhu imaju da se ostvare uvjeti za dostupnost Cerovačkih pećina većem broju posjetitelja, jer posjetitelji i radnici koji su tu radili, morali su imati osiguranu i dostupnu pitku vodu i vodovod nužan za održavanje čistoće pećina, izgrađenu kanalizaciju i septičku jamu, radi otjecanja otpadnih voda i za funkcioniranje sanitarnog čvora, uređeno je parkiralište radi pristupa posjetitelja i radnika, uvedena je i rasvjeta, odnosno provedena je električna energija, podzemni strujni kabel, ugrađena su rasvjetna tijela i reflektori, razvodni ormari i ormarići te je isti postavio i podzemni niskonaponski kabel što predstavlja njegovu ugovornu obvezu iz članka 3. Ugovora, zatim je izveo rekonstrukciju mosta unutar pećina i uredio pješačku stazu, nužna i korisna je bila instalacija telefona te rekonstrukcija pješačkog mosta, a budući da se radi o turističkom kompleksu nesporno je da je bilo potrebno izgraditi i recepciju, suvenirnicu te naplatnu kućicu kako bi se ulaznice mogle transparentno naplaćivati.

10. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i dosudio joj iznos od 154.181,01 EUR s osnova nužnih i korisnih troškova sa zateznom kamatom počevši od presuđenja, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva s iste osnove u iznosu od 81.570,00 EUR, kao zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice počevši od 15. svibnja 2007. do presuđenja, s utvrđenjem da tužitelju kao poštenom posjedniku sukladno članku 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP) pripadaju nužni i korisni troškovi kao troškovi koji su poduzeti radi zaštite nekretnine od propadanja i uništenja, a koji radovi nesporno po svom karakteru spadaju u nužne radove kojima se spriječilo daljnje propadanje predmetne nekretnine, a istovremeno i u korisne, jer je njima nedvojbeno povećana vrijednost predmetne nekretnine. Utvrđuje da radovi koji su izvedeni izvan onih ugovorenih člankom 3. Ugovora bili su neophodni kako bi se ostvarili uvjeti za zaštitu Cerovačkih pećina kao speleološkog objekta i najvećeg turističkog špiljskog kompleksa u Hrvatskoj kao i njihove dostupnosti turističkim i drugim posjetiteljima pa neovisno što prednik tužiteljce nije pribavio potrebne dozvole za izvedene radove izvan onih ugovorenih, slijedom čega isti ima pravo, u situaciji kad je nesporno utvrđeno da su u pitanju nužni i korisni troškovi, na isplatu njihove protuvrijednosti, a sve to u kontekstu članka 164. ZVDSP.

11. Ocijena je ovog suda da su žalbe tuženika i tužitelja neosnovane, obzirom da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku postupio sukladno uputama i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) izraženima u rješenju tog suda poslovni broj Rev-x-399/2017-3 od 12. veljače 2020., čijim stavom je vezan i ovaj sud, obzirom da je navedena odluka VSRH donesena u ovoj pravnoj stvari.

12. Člankom 3. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 30/94, 72/94 – dalje: ZZP) kojim je kao poseban objekt zaštite od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku uvršten i park prirode, propisana je zabrana svih radnji koje mogu prouzročiti promjene i oštećenja na zaštićenom dijelu prirode (članak 32. stavak 1.), nadalje, da su na zaštićenom dijelu prirode dopuštene one radnje i djelatnosti koje ga ne oštećuju i ne mijenjaju svojstva zbog kojih je proglašen zaštićenim (članak 32. stavak 2.), te da su navedene radnje dopuštene samo uz ishođenje uvjeta za zaštitu prirode (članak 32. stavak 3.), koje izdaje Ministarstvo (članak 32. stavak 4.)

13. Prema spomenutom stavu VSRH, neovisno od činjenice što za izvođenje navedenih radova nije pribavljena potrebna suglasnost sukladno članku 32. stavak 3. ZZP, a niti je na određeni način takva suglasnost dana od nadležnog tijela tužene, prednik tužiteljice bi imao pravo i na isplatu vrijednosti izvršenih "novih radova" pod uvjetom da ostvaruju uvjet iz članka 164. ZVDSP odnosno da su u pitanju nužni i korisni troškovi. Dakle, naknadno izvedene radove od strane prednika tužiteljice koji se odnose na radove uređenja vodovoda, sanitarnog čvora, kanalizacije, septičke jame kao i troškove vezane za radove na uređenju parkirališta, pješačkih staza, uvođenju telefonskih linija kao i popravku mosta unutar pećine, valjalo je ocjenjivati u smislu utvrđenja da li su u pitanju nužni ili korisni troškovi iz članka 164. stavka 2. ZVDSP.

14. U tom smislu, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, u dijelu u kojem osporava tužiteljici, odnosno njezinom predniku, pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, jer je VSRH u naprijed navedenoj odluci, izrazio stav da “okolnost što je tužitelj ulaganja na nekretnini izvršio bez potrebnih dozvola, samo po sebi, ne može uskratiti tužitelju naknadu za njegova opravdana ulaganja za koje je tuženica znala i nije im se protivila te ih je nastavila koristiti i nakon što je istekao ugovorni odnos.”

14.1. Navedeno, pogotovo kada se uzmu u obzir utvrđenja prvostupansjkog suda, koje je prvostupanjski sud jasno i argumentirano obrazložio, a iz kojih proizlazi da, iako je prednik tužiteljice navedena ulaganja izvršio bez pribavljenih Uvjeta za zaštitu prirode odnosno izričite suglasnosti, ali uz znanje tužene koja se nije protivila ulaganjima niti na drugi način dala do znanja da njima nije zadovoljna, da tijekom trajanja ugovora od strane tužene nisu utvrđene bilo kakve nepravilnosti u upravljanju Cerovačkim pećinama, niti je utvrđeno da je prednik tužiteljice prouzročio kakve promjene ili oštećenja tog zaštićenog dijela prirode, te da su novi radovi bili nužni za samo održanje Cerovačkih pećina jer bi bez tih radova pećine bile potpuno neupotrebljive te bi konačno i propale.

15. Nadalje, sukladno stavu, iz naprijed navedene odluke VSRH prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno članak 164. stavak 2. ZVDSP, zauzevši stav da pošteni posjednik ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

16. U tom smislu, prvostupanjski je sud, nakon provedenog vještačenja, utvrdio da su novi radovi, koje je izveo prednik tužiteljice, za vrijeme dok se nalazio u posjedu predmetnih špilja bili korisni, jer su nesporno povećali vrijednost Cerovačkih pećina, budući da su, nakon izvršenih ulaganja posjetitelji posjećivali Cerovaćke pećine.

16.1. Osim toga, prvostupanjski sud je, pravilno oslanjajući se na nalaze i mišljenja vještaka, koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio da su novi radovi bili nužni za samo održanje Cerovačkih pećina jer bi bez tih radova pećine bile potpuno neupotrebljive te bi konačno i propale.

17. Stoga, i po mišljenju ovog suda, tužiteljici sukladno članku 164. stavka 2. ZVDSP pripada pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je njezin prednik poduzeo radi zaštite nekretnine od propadanja i uništenja, a s obzirom na derutno i zapušteno stanje nekretnine uslijed ratnih djelovanja do VRA Oluja predmetni radovi nesporno po svom karakteru spadaju u nužne radove kojima se spriječilo daljnje propadanje predmetne nekretnine, a istovremeno i u korisne, jer je njima nedvojbeno povećana vrijednost predmetne nekretnine. Radovi prednika tužiteljice koji su izvedeni izvan onih ugovorenih člankom 3. Ugovora bili su neophodni kako bi se ostvarili uvjeti za zaštitu Cerovačkih pećina kao speleološkog objekta i najvećeg turističkog špiljskog kompleksa u Hrvatskoj kao i njihove dostupnosti turističkim i drugim posjetiteljima.

18. Što se tiče navoda tuženika da mu nije omogućeno da se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, sačinjenih u ovom postupku, valja napomenuti da je sud donio odluku, oslanjajući se ne nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nade Štefanac, koja je, za potrebe ovog postupka, utvrdila visinu ulaganja, oslanjajući se na dostupnu dokumentaciju u spisu P-89/2022 i spisu P-359/2010, koji su priklopljeni predmetnom spisu, a u kojima je nedvojbeno utvrđeno da su svi objekti koje je izgradio prednik tužiteljice uklonjeni i da ne postoje primopredajni zapisnici iz kojih bi se vidjelo koji objekti su bili izgrađeni i u kakvom stanju su zatečeni.

18.1. Obzirom da je tuženik imao mogućnost uvida u oba, naprijed navedena spisa, koja su priklopljena ovom spisu, a prema kojima je sudski vještak Nada Štefanac utvrdila visinu ulaganja, prema cijenama u vrijeme izrade nalaza, odnosno donošenja odluke te da je imao mogućnost prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nade Štefanec, po ocijeni ovog suda, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavk 2. točka 11. ZPP.

19. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja, koji se odnose na odbijajući dio presude, vezano uz zakonske zatezne kamate, koje je sud tužiteljici dosudio od presuđenja, a ne od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe.

19.1. Navedeno iz razloga što je člankom 164. stavak 6. ZVDSP, propisano da se troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje.

19.2. Sukladno navedenoj zakonski odredbi, sudski vještak Nada Štefanec, obračunala je troškove prema cijenama u trenutku izrade nalaza, kao što je vidljivo iz predmetnog Nalaza i mišljenja, u kojem je, izričito, navedeno da su “Cijene radova i materijala utvrđene prema cijenama u vrijeme izrade elaborata, uz primjenu važeće etalonske cijene građenja od 796,34 EUR-a koju je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo 23. kolovoza 2024. (Narodne Novine broj 99/2024). Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđeni iznos obračunat prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

19.3. Kada se troškovi, u smislu članka 164. stavak 6. ZVDSP dosuđuju prema cijenama u vrijeme kada se nadoknađuju to na taj iznos pošteni posjednik ima pravo i na zateznu kamatu od presuđenja, a ne od nekog ranijeg datuma, neovisno o tome kada je utvrđena novčana protuvrijednost troškova (tako u odluci VSRH Rev-883/13-2 od 27. travnja 2016.).

19.4. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, a sukladno sudskoj praksi VSRH, neosnovana je žalba tužiteljice, u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, obzirom da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici, na dosuđeni iznos, dosudio kamate od presuđenja do isplate.

20. Vezano uz žalbene navode tužiteljice da je sud tužiteljici trebao, svakako, dosuditi i naknadu za postavljanje rasvjetnih tijela i reflektora, koji prema nalazu i mišljenju vještaka vrijede 40.000,00 EUR, prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a koji troškovi, prema mišljenju tužiteljice, ne spadaju u “obnovu električnih instalacija”, koja je obuhvaćena ugovorom, sklopljenim između stranaka, sud smatra da je i taj žalbeni navod neosnovan.

21. Budući da u ugovoru, sklopljenom između stranaka, nije jasno definirano koji radovi spadaju u “obnovu električnih instalacija”, po ocijeni ovog suda predmetni ugovor potrebno je tumačiti, u smislu članka 319. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), kojom je propisano da se, pri tumačenju spornih odredbi, ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava.

21.1. Obzirom da je namjera ugovornih stranaka, prilikom sklapanja ugovora, bila osposobiti Cerovečke špilje za razgledavanje i posjećivanje, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o “obnovi električnih instalacija” podrazumijevala i postavljanje rasvjetnih tijela, budući da bez njihovog postavljanja ne bi bilo moguće osposobiti predmetne špilje za posjećivanje i razgledavanje.

21.2. Nadalje, prilikom odlučivanja o navedenom žalbenom navodu, po ocijeni ovog suda, valja uzeti u obzir i okolnost da je prednik tužiteljice, prije napuštanja predmetnog posjeda, mogao uzeti rasvjetna tijela, koja je postavio u špilje, jer su rasvjetna tijela odvojiva od električnih instalacija na koja su postavljena te su se mogla od istih odvojiti, bez oštećenja postavljenih instalacija, na čije se postavljanje prednik tužiteljice obvezao ugovorom.

22. Što se tiče naknade parničnog troška, ovaj sud smatra da su žalbeni navodi stranka i u tom dijelu neosnovani, obzirom da je prvostupanjski sud pravilno donio odluku o parničnom trošku.

23. Žalbeni navodi tuženika su po ocijeni ovog sud neosnovani, obzirom da je odredbom Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023) propisano da Odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, pri čemu odvjetnička nagrada dospijeva po okončanju postupka.

24. Žalbeni navodi tužiteljice, u dijelu koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika po ODO, također su neosnovani, s obzirom na članak 163.ZPP, kojom odredbom je propisano da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo te da u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

25. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku pravilnom primjenom članka 154. ZPP, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika i tužitelja i u tom dijelu neosnovani.

26. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1.).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (članak 368. ZPP za stavak I, članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II).

U Karlovcu 3. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp