Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ob-95/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika i protivnika osiguranja (dalje: tužitelj) VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženice-protutužiteljice i predlagateljice osiguranja (dalje: tuženica) LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tei Cabadaj Cafuta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, uz sudjelovanje mlljt. djece BU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], zastupanih po posebnom skrbniku AU iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, Virovitica, Vladimira Nazora 2, radi razvoda braka i donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajednička maloljetna djeca, ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnom djecom i uzdržavanju, te određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-270/2023-77 od 10. rujna 2025., dana 3. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženice se uvažava kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-270/2023-77 od 10. rujna 2025. preinačuje pod točkom IX. izreke rješenja u dosuđujućem dijelu (odluci o trošku kojom je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a) i rješava:
Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
II. U nepobijanim točkama I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke presude, te nepobijanim točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke rješenja, kao i nepobijanoj točki IX. izreke rješenja kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.400,00 EUR-a i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 EUR-a zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke presude razveden je brak stranaka zaključen 26. listopada 2013. u [adresa] i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2013., pod rednim brojem 00114. Pod točkom II. izreke presude određeno je da će zajednička djeca stranaka, mlljt. BU, rođen **.**.2014. i mlljt. NU, rođen **.**.2018. stanovati s tužiteljem kao ocem na adresi očevog prebivališta, dok je pod točkom III. izreke presude određeno da će pravo na roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno. Točkom IV. izreke presude određeno je ostvarivanje osobnih odnosa između mlljt. djece stranaka i njihove majke na način opisan u toj točki izreke, dok je pod točkom V. izreke presude određeno da će komunikacija između stranaka kao roditelja biti isključivo usmjerena na komunikaciju o djeci, da će roditelji međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djece i dosljednosti u odgoju, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djecu, te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja. Pod točkom VI. i VII. izreke presude tuženici kao majci naloženo je plaćati za uzdržavanje mlljt. BU i mlljt. NU mjesečno iznos od 200,00 EUR za svako dijete počevši od 10. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem je izmijenjeno rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob-270/2023- 21. ožujka 2023., izmijenjeno rješenjem poslovni broj P Ob-270/2023-29 od 11. lipnja 2024., na način da je određeno da će zajednička djeca stranaka mlljt. BU i NU stanovati i nadalje s tužiteljem kao ocem (točka I. izreke rješenja), dok je pod točkom II. izreke rješenja određeno ostvarivanje osobnih odnosa mlljt. djece s majkom. Pod točkom III. i IV. izreke rješenja naloženo je tuženici kao majci plaćati za uzdržavanje mlljt. BU i mlljt. NU mjesečno iznos od 200,00 EUR za svako dijete počevši od 10. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka ili do drugačije odluke suda. Točkom V. izreke rješenja određeno je da sve ostale odredbe rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob-270/2023-21. ožujka 2023., izmijenjene rješenjem poslovni broj P Ob-270/23-29 od 11. lipnja 2024. a koje nisu mijenjane ili u suprotnosti s odredbama tog rješenja, ostaju u cijelosti nepromijenjene, dok je pod točkom VI. izreke rješenja određeno da ta privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda, te da je ista ovršna s danom donošenja jer žalba protiv iste ne odgađa provedbu privremene mjere (točka VII. izreke rješenja). Pod točkom VIII. izreke rješenja ukinuta je točka I. rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob-270/23-44 od 23. prosinca 2024. kojom točkom je dopunjeno rješenje o privremenoj mjeri izmijenjeno rješenjem od 11. lipnja 2024. vezano za ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece stranaka s tuženom za Božićne i Novogodišnje praznike u razdoblju od 20. prosinca 2024. do 6. siječnja 2025., dok točke II., III. i IV. izreke rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob-270/23-44 od 23. prosinca 2024. u dijelu u kojemu nisu izmijenjene točkama I. do V. izreke ovoga rješenja kao neizmijenjene ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ili do drugačije odluke suda. Točkom IX. izreke rješenja naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 10. rujna 2025. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.400,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan, te je u cijelosti kao neosnovan odbijen i zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Navedeno prvostupanjsku odluku pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica pod točkom IX. izreke rješenja (odluci o trošku) zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje o trošku, uz obvezivanje tužitelja da naknadi tuženici trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu odluku o trošku (točku IX. izreke rješenja), u bitnome navodi da su obje parnične stranke tijekom postupka ustrajale na svojim tvrdnjama da bi svaka od njih bila podobniji roditelj i da bi djeca trebala stanovati s njima, a s drugim roditeljem ostvarivati osobne odnose, te da su stranke tijekom ovog parničnog postupka započetog u kolovozu 2023. više puta pokušale postići sporazum, te nakon provedenog vještačenja radi utvrđivanja roditeljskih kompetencija isti konačno i postigle na ročištu 24. srpnja 2025., te da su obje stranke snosile trošak predujma na ravne dijelove. Imajući u vidu da je vještačenjem, između ostaloga, utvrđeno da su oba roditelja pokazala određena rizična roditeljska ponašanja u odnosu na svoju maloljetnu djecu, no da tužitelj ima veće roditeljske kapacitete da prepozna potrebe djece, pokazuje veću kritičnost spram svojih postupaka i veću motivaciju da iste i korigira, u odnosu na tuženu koja ima vrlo ozbiljna pa čak i rizična roditeljska ograničenja, primarno u pogledu prepoznavanja potreba djece (posebno emocionalnih i medicinskih), te da su oba roditelja manipulativno djelovala na djecu na način da su ih uglavnom nesvjesno opterećivala podacima sa suda, ili podacima vezanim uz obiteljska događanja, a što je emocionalno i psihološko opterećenje za oba dječaka, kao i činjenicu da tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, dok je tužena navela da „smatra da su roditeljske kompetencije oba roditelja podjednake, te u tom smislu prigovara nalazu i mišljenju vještaka jer smatra da su roditeljske kompetencije tužitelja precijenjene, a iste kompetencije tužene podcijenjene'', ali da to njezino načelno protivljenje nalazu bez prijedloga za saslušanjem vještaka nije u procesnom smislu dovelo do nastanka daljnjih troškova (jer su stranke na istom ročištu 24. srpnja 2025. postigle sporazum o glavnoj stvari), prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ) zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka samo na ime troškova za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, a koji su u smislu čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) bili potrebni za vođenje te parnice, slijedom čega mu je na ime zastupanja po odvjetniku priznao trošak po Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa) za pravne radnje navedene pod točkom 25. obrazloženja u ukupnom iznosu od 1.375,00 EUR-a (uključen i trošak PDV-a), dok je u preostalom iznosu od 1.400,00 EUR-a za pravne radnje navedene pod točkama 26.1. do 26.3. obrazloženja odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. Prvostupanjski sud je iz istih razloga navedenih pod točkama 20. do 23. obrazloženja odbio i zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.
6. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, u žalbi u bitnome navodi da je odluka o trošku kojom je obvezana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka nezakonita i nepravilna te proturječna samoj sebi, jer okolnosti ovog slučaja, a koje je prvostupanjski sud opisao u točkama 20. do 23. obrazloženja jasno upućuju da se radi o klasičnom primjeru obiteljskog spora u kojima je jedina ispravna odluka da svaka stranka snosi svoje troškove. Ukazuje da se u ovom konkretnom predmetu radi o sporu posebne vrste, obiteljskom sporu, radi čega je Obiteljski zakon kao lex specialis krute odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a prilagodio potrebama, naravi i svim specifičnostima obiteljskih sporova koje je nužno voditi kako bi se donijela odluka u najboljem interesu mlljt. djece, te u takvim sporovima nema pobjednika niti gubitnika, a legitimno je pravo svakog roditelja da se bori za svoju djecu i da opravdano smatra da je u interesu djece da stanuje s njim kao roditeljem. Navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio niti razmjernost uspjeha niti opravdanost/nužnost troškova, već štoviše iz pobijanog rješenja proizlazi da je sud odluku o trošku donio prema uspjehu stranaka u sporu bez da je vidljivo kako je u konačnici ocijenio uspjeh stranaka u sporu, te je dosudio tužitelju trošak za radnje (podneske ponavljajuće naravi) koje nisu bile nužne za vođenje postupka.
7. Osnovani su žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 366. ObZ-a kada ju je obvezao tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka.
8. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
9. Iz stanja spisa proizlazi da se radi o sporu u kojem se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti mlljt. djece stranaka te uzdržavanju mlljt. djece stranaka, da su obje parnične stranke tijekom postupka bile zastupane po kvalificiranim punomoćnicima odvjetnicima, da je tijekom postupka provedeno vještačenje radi utvrđivanja roditeljskih kompetencija parničnih stranaka kao odlučne činjenica za donošenje odluke u najboljem interesu mlljt. djece, da su parnične stranke nakon provedenog vještačenja postigle sporazum o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mlljt. djece, te da je u konačnici prvostupanjski sud donio odluku o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mlljt. djece primjenom odredbe čl. 420. st. 1. ObZ-a upravo prihvaćajući postignuti sporazum roditelja.
10. Imajući u vidu da se u ovom konkretnom postupku radi o obiteljskom sporu, te uvažavajući okolnosti ovog konkretnog slučaja opisane pod točkom 9. ovog obrazloženja, kao i ishod samog postupka, to je po ocjeni ovog suda pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka, a kako to osnovano ukazuje i tuženica svojim žalbenim navodima. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a uvažena žalba tuženice kao osnovana te preinačena točka IX. izreke rješenja prvostupanjske odluke na način da je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
11. Kako je preinačena pobijana točka IX. izreke rješenja (odluka o trošku), valjalo je tužitelja obvezati da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 1.375,00 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife, iznosi 100,00 EUR-a (50 bodova) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a, odnosno sveukupno 125,00 EUR-a. Budući da je tuženica uspjela sa svojom žalbom, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tužitelja da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 125,00 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za iznos od 125,00 EUR-a zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.
12. U nepobijanim točkama I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke presude, te nepobijanim točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke rješenja, kao i nepobijanoj točki IX. izreke rješenja kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.400,00 EUR-a i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.
U Varaždinu 3. studenoga 2025.
Sutkinja
Amalija Švegović