REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2438/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UG, odvjetničkog vježbenika, te zakonske zastupnice tuženika MG, ZOGDO pri OGDO u Zagrebu, dana 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 207,89 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 23,11 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 22,15 eur od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 22,13 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 23,71 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 26,08 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 22,68 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 68,03 eur od 16. lipnja 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.159,38 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 3. studenog 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, pri čemu tužitelj smatra da mu tuženik nije platio sve odrađene sate, i što je onda potraživao u ovom postupku, kako je postavljeno konačnim tužbenim zahtjevom od 23. siječnja 2025., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 30. srpnja 2018. (str. 5-6 spisa), rješenje o rasporedu na radno mjesto (str. 16-21 spisa), evidencije o radnom vremenu (str. 22- 141, 285-286 spisa), obračunske isprave (str. 142-284, 315-321, 327-328 spisa), Knjigu izvješća dežurnog, Knjigu zaduženja i razduženja oružja, Knjigu ulaza i izlaza vozila, Dnevni raspored rada od 2013. -2018. i 2019. (str. 287 spisa, dostavljeno u elektronskom obliku na CD-u), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 8. svibnja 2023. (str. 299-300 spisa), a također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću - Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2025., str. 329-343 spisa, pisano očitovanje od 13. svibnja 2025., str. 355-356 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio zaposlen na radnom mjestu pravosudnog policajca u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, pri čemu je tužitelj tvrdio da mu nisu isplaćeni svi odrađeni sati, kojim slijedom je visina potraživanja tužitelja utvrđivana prvenstveno provođenjem financijskog vještačenja, nakon dostave potrebne dokumentacije u spis predmeta (dostavljene uz podnesak tuženika od 3. ožujka 2020. i dr.).

6. Tako je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. bilo potrebno utvrditi sve odrađene sate rada koji su bili duži od turnusa (12 sati) i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a kada je tužitelj radio u turnusu u ciklusu (12-24-12-48), zatim utvrditi sve odrađene sate rada koje je tužitelj odrađivao u radu na drugačiji način, u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja, a takav rad se obavlja kada mu tuženik prekida ciklus rada (12-24-12-48) i kada ga je mjesečnim rasporedom rada tuženik oslobađao tri, četiri i ponekad i pet cijelih radnih dana, od ponedjeljka do petka, a na što upućuje Tumačenje broj 11/44 od 13. lipnja 2012. i Tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014.. Zadatak je također bio obračunati kao prekovremeni rad sate rada odrađene na blagdan, neradni dan utvrđen Zakonom i na dane Uskrsa koji su padali između ponedjeljka i petka na kraju mjeseca u kojem je takav rad odrađivan kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati, na što upućuje Tumačenje broj 8/44 od 29. travnja 2013. i broj 19/44 od 20. prosinca 2013., kao i obračunati sate prekovremenog rada ostvarene u navedenim oblicima u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja, a koje tuženik nije platio tužitelju, s obzirom na faktor dana (subotama i nedjeljama) i faktor vremena u drugoj smjeni i u noćnom dijelu dana. Na temelju spomenutog rješenja obavljen je uvid u spis predmeta i priloženu dokumentaciju, koja obuhvaća obračunske liste plaća tužitelja za razdoblje od rujna 2013. do rujna 2018. (str. 78 – 195 spisa) te tabelarne evidencije o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od rujna 2013. do rujna 2018. (str. 196 - 356 spisa).

7. Na temelju tako pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. s osnova prekovremenog rada iznosi ukupno 207,89 eur (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) te su pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 't' Tabele 1. iz nalaza, a odnosi se na 0,00 eur (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada u turnusu, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'p1' Tabele 1. iz nalaza, te 207,89 eur (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada na drugačiji način, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'r1' Tabele 1. iz nalaza, kod čega su dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dana u stupcu 'u' Tabele 1. iz nalaza.

8. Vještak se i dopunski očitovao dana 13. svibnja 2025., prvenstveno vezano za navode tuženika iz podneska od 10. veljače 2025., ističući kako je rad na drugačiji način (rad koji nije obuhvaćen čl. 8. i čl. 44. od st. 6. - 10., te čl. 8. i čl. 38. od st. 6. -10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN, 104/2013 i 112/2017), evidentirao kad je tužitelj radio u nejednakom rasporedu radnog vremena, odnosno u kojima je njegov raspored rada odstupao od uobičajene tj. očekivane dinamike rada u turnusu (12-24-12-48). Pritom su u tabelarnim pregledima (Tabela 2. i 2.1.) navedeni svi tjedni i dani u kojima tužitelj nije radio isključivo u turnusu u ciklusu 12-24-12-48, iz čega proizlazi da je bilo moguće utvrditi da li se u konkretnom slučaju može govoriti o promjeni rada turnusa u rad na drugačiji način.

9. Nadalje, vještak je pojasnio kako je u stupcu 'o' Tabele 1. iskazao neplaćene prekovremene sate rada za rad u turnusu, uzimajući u obzir, da se promjena rada tužitelja dogodila u ciklusima u okviru turnusa (prema shvaćanju tuženika), a u stupcu 'q' uzimajući u obzir da je došlo do promjene rada iz turnusa u rad na drugačiji način (prema shvaćanju tužitelja). Tim slijedom vještak je naveo da smatra da su prigovori tuženika neosnovani, te je u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu.

10. Ocjenjujući sve naprijed navedeno, a vezano za provedeno vještačenje, ukazuje se da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te pisanu dopunu, budući da je isti logičan i uvjerljiv te je proveden od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem predmetnog vještačenja, s tim da niti stranke nisu prigovarale matematičkim izračunima, kako je to vidljivo npr. iz navoda tuženika s ročišta od 17. rujna 2025.. Tužitelj je s druge strane postavio svoj konačni tužbeni zahtjev iz podneska od 23. siječnja 2025. u visini od 207,89 eur sukladno pisanom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, s tim da su stranke također suglasno (na ročištu od 17. rujna 2025.) navodile da vještaka ne treba pozivati na usmeno očitovanje.

11. Na taj način valjalo je usvojiti prethodno spomenuti konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 23. siječnja 2025. u visini od 207,89 eur, sukladno izračunima financijskog vještaka, a što se odnosi na utvrđeno postojanje neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada na drugačiji način tj. za razdoblje kada je tužitelj radio u nejednakom rasporedu radnog vremena, odnosno u kojima je njegov raspored rada odstupao od uobičajene tj. očekivane dinamike rada u turnusu (12-24-12-48), s tim da su u tabelarnim pregledima (Tabela 2. i 2.1.) navedeni svi tjedni i dani u kojima tužitelj nije radio isključivo u turnusu u ciklusu 12-24-12-48, i što se onda smatra promjenom rada u turnusu u rad na drugačiji način, kojim slijedom nije bilo moguće niti prihvatiti primjedbe iznesene od strane tuženika.

12. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, i bez izvođenja dodatnih dokaza (u naravi saslušanja svjedoka /radnih kolega tužitelja/) budući da je činjenično stanje i bez navedenog u dovoljnoj mjeri utvrđeno, uzimajući u obzir priloženu dokumentaciju koja sadrži odgovarajuće evidencije te provedeno financijsko vještačenje, kod kojeg se koristila naprijed spomenuta dokumentacija.

13. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

15. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe te podnesaka od 24. rujna 2019., 2. srpnja 2020. i 23. siječnja 2025., za svaku radnju po 25 bodova, kao i za podnesak od 24. siječnja 2025. nagrada od 6,25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 9. siječnja 2020., 8. ožujka 2023., 8. svibnja 2023. i 17. rujna 2025., za svako ročište po 25 bodova, kao i za pristup na ročište za objavu nagrada od 12,5 bodova, što je ukupno 243,75 bodova, odnosno 487,50 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (121,88 eur) iznos od 609,38 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 550,00 eur, ukupno 1.159,38 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

16. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 3. studenog 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- zz tuženika