REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-818/2025-10

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, upravnom sporu tužitelja AUDITUS d.o.o. za revizijske poslove Osijek, I. Gundulića 5/II, OIB: 18675153495 i ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, kojeg zastupaju opunomoćenice PJ i ŠJS, službene osobe, radi ukidanja odobrenja za rad revizorskom društvu, 3. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-440-82/24-01/9, URBROJ: 513-11-25-23 od 16. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-440-82/24-01/9, URBROJ: 513-11-25-23 od 16. lipnja 2025. revizorskom društvu AUDITUS d.o.o. izrečena je nadzorna mjera ukidanja dozvole za rad radi onemogućavanja provođenja nadzora osiguranja kvalitete rada, a ovlaštenom revizoru ŠJ izrečena je nadzorna mjera ukidanja certifikata od 20. lipnja 1995. u dijelu u kojem je ovlašten obavljati revizorske usluge, zbog onemogućavanja provođenja nadzora kvalitete rada, sve uz brisanje revizorskog društva iz Registra revizorskih društava, a revizora iz Registra ovlaštenih revizora. Rješenje je izvršno danom dostave strankama.

2. U tužbi tužitelji prigovaraju dostavi osporavanog rješenja protivno članku 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), odnosno da ostavljanju pismena nije prethodila obvezna obavijest. Tvrde i da je dostava istoga morala biti obavljena na adresi prebivališta ŠJ, iako je isti direktor I. tužitelja.

2.1. U vezi onemogućavanja provođenja nadzora, navodi kako niti jedna obavijest, požurnica ili pismeno u tijeku provedenog nadzora nije dostavljena osobno II. tužitelju, već je dostava išla isključivo na adresu revizorskog društva, te smatra kako je stoga subjekt nadzora bio I. tužitelj pa se niti osporavano rješenje ne može odnositi na II. tužitelja. Navodi da revizorsko društvo ima zaposleno samo jednu osobu, administrativnu tajnicu, pa je jedino II. tužitelj mogao učiniti dostupnom ili dostaviti tuženiku traženu dokumentaciju. Pri tome tvrdi da se obveza ne izvršava samo dostavljanjem dokumentacije već i na način da se ista učini dostupnom, a da je I. tužitelj obavijestio tuženika da je sva dokumentacija dostupna u sjedištu društva i da nadzor može u svakom trenutku izvršiti uvid u istu, a pri tome se poziva na propisano člankom 81. Zakona o reviziji (Narodne novine, broj 127/17., 27/24., 85/24. i 145/24., dalje: Zakon).

2.2. Nadalje, navodi da je II. tužitelj već dulje vremena bolestan, da je u više navrata bio u bolnici, te na bolovanju i to upravo u razdoblju kada je nadzorom tražena dostava određene dokumentacije. O tome prilaže medicinske nalaze, te izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad te predlaže saslušanje II. tužitelja. Smatra da je dokumentaciju učinio dostupnom i o tome obavijestio tuženika, a da je nadzor u 4 navrata najavio dolazak u sjedište društva, ali se nisu pojavili. Navodi i da dokumentacija iz razdoblja od 2024., a posebno 2025. nije mogla biti dostupna u trenutku provedbe nadzora, već kasnije, te bi ti podaci mogli biti dostupni tek 2026. Prigovara i da su prema Obavijesti traženi dokumenti koji uopće nisu bili predmet neposrednog nadzora, s kojom nije raspolagao i koja je potpuno neprimjerena njegovom poslovanju, kao popis pritužbi, popis klijenata visokog rizika, izviješća obavljenim pregledima kontrole kvalitete nedovršenih angažmana i dr. te je i iz tog razloga zahtijevao neposredni nadzor u njegovim poslovnim prostorijama. Predlažu Sudu poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani te da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i izvođenjem pravilnog zaključka iz pravilno utvrđenih činjenica, pravilnom primjenom odredaba Zakona i odredaba Pravilnika o načinu prikupljanja izvještaja, obavijesti i podataka od subjekata nadzora (Narodne novine, broj 53/19.), poštujući pri tome odredbe ZUP-a.

3.1. U vezi prigovora oko dostave rješenja, navodi da su tužitelji predmetno rješenje zaprimili, s obzirom na podnošenje ove tužbe u predviđenom zakonskom roku, odnosno da je ispunjena svrha i cilj načela zaštite prava stranke na obaviještenost i pravni lijek u ovom postupku. Pri tome ističe i kako imajući u vidu dotadašnje ponašanje tužitelja, odnosno vjerojatno izbjegavanje dostave (spis predmeta sadržava sve dostavnice i pokušaje dostave pismena tužitelju) i nesuradnju s tuženikom u smislu bilo kakve povratne komunikacije u svezi zatražene dokumentacije te načelo ekonomičnosti i učinkovitosti kao jedno od načela upravnog postupka, osim poštom, dostava je obavljena i javnom objavom na internetskoj stranici tuženika, u skladu s člankom 95. ZUP-a te je rješenje, bez obzira na valjanu dostavnicu, a u korist stranke, odnosno tužitelja, postalo izvršno tek istekom osmoga dana od dana javne objave, odnosno 20. kolovoza 2025.

3.2. U vezi dostavljanja obavijesti tužiteljima, poziva se na na detaljno obrazloženje u izreci i obrazloženju rješenja, te navodi da su tužitelju obavijesti o obavljanju neposrednog nadzora i zahtjevi za dostavom dokumentacije potrebne za obavljanje neposrednog nadzora, te požurnice za istim, dostavljane putem e-maila i putem pošte od dana 13. rujna 2024. do 24. travnja 2025. Poziva se na propisano člankom 70. stavka 4. Zakona i ZUP-om, te navodi da se dostava može obaviti elektroničkim putem te se takva dostava smatra uredno obavljenom. Navodi da svu komunikaciju tužitelja prema tuženiku, na poslane obavijesti i zahtjeve za dostavom dokumentacije te predmetne požurnice u periodu od 13. rujna 2024. do 24. travnja 2025. čine: - dopis Tužitelja od 17. listopada 2024. godine (KLASA: UP/1-440-82/24- 01/9; URBROJ: 13) u kojem je navedeno samo da je direktor revizorskog društva AUDITUS d.o.o. za revizijske poslove, ŠJ operiran i zadržan na bolničkom liječenju - e-mail tužitelja od 8. siječnja 2025. u kojem se navodi samo da je direktor revizorskog društva AUDITUS d.o.o. za revizijske poslove, ŠJ, opet operiran i zadržan na bolničkom liječenju.

3.3. U vezi tvrdnje iz tužbe da je tužitelj obavijestio tuženika o tome da je sva dokumentacija dostupna u sjedištu Društva i da nadzor može izvršiti uvidom u istu, tuženik navodi da takvu obavijest nije zaprimio, a niti je dostavljena uz tubu kao dokaz navedene činjenice. Navodi i da je 16. listopada 2024. putem ovlaštenih državnih službenika osobnom dostavom uručio Društvu u poslovnim prostorijama u sjedištu društva u Osijeku obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UP/1-440- 82/24-01/9, URBROJ: 513-11-24-10, budući da su do tada svi pokušaji dostave ostali bezuspješni. Ovlaštenim državnim službenicima osoba koja je zatečena u sjedištu Društva, a pretpostavlja da se radi o administrativnoj djelatnici, izjavila je kako je direktor ŠJ na bolničkom liječenju te kako ona „ništa ne zna”. Suprotno tvrdnji tužitelja, navedena osoba nije omogućila niti je tako što spomenula državnim službenicima koji su osobno pristupili u sjedište Društva, da je bilo kakva dokumentacija dostupna i da se može izvršiti uvid u istu. K tome, navodi i da ni na dopis tuženika od 10. siječnja 2025. kojim se traži dostava medicinske dokumentacije koja potkrjepljuje činjenice privremene nesposobnosti za rad II. tužitelja, tužitelj se nije očitovao niti je navedenu dokumentaciju dostavio. Dakle, zaključuje kako ne postoje dokazi, da je zatražena dokumentacija učinjena dostupnom nadzoru.

3.4. Tuženik osporava i tvrdnju iz tužbe o subjektu nadzora, prema kojem je to bilo revizorsko društvo, odnosno I. tužitelj, a ne II. tužitelj - ŠJ, te navodi kako II. tužitelj - ŠJ, je direktor društva i jedini ovlašteni revizor zaposlen u društvu. Navodi da je ta tvrdnja iz tužbe netočna budući da je već i u obavijesti o obavljanju neposrednog nadzora jasno navedeno kako isti obuhvaća ispitivanje i provjeru postupanja subjekata nadzora u skladu sa Zakonom i, ako je to primjenjivo, Uredbom (EU) br. 537/2014, a da će se provesti nad revizorskim društvom AUDITUS d.o.o., Osijek, registarski broj: 100001100 i ovlaštenim revizorom: ŠJ, registarski broj [registarska oznaka]. Navodi da je ŠJ jedini član društva i osoba ovlaštena za zastupanje društva te jedini zaposleni ovlašteni revizor u Društvu, a ovlašteni revizor ne može samostalno nastupati u pravnom prometu, već u skladu s odredbom članka 5. stavka 4. Zakona, revizorske usluge u revizorskom društvu obavljaju ovlašteni revizori koji moraju biti zaposleni u revizorskom društvu.

3.5. U vezi prigovora tužitelja da je od njega tražena dokumentacija koja nije bila predmet neposrednog nadzora, s kojom nije raspolagao i koja je potpuno neprimjerena njegovom poslovanju, tuženik navodi da je dokumentacija zatražena u skladu s člankom 5. stavkom 6. i člankom 4. stavkom 1. točkom 20. Zakona te zaključuje kako je nesporno da obavijest o obavljanju neposrednog nadzora sadrži sve elemente propisane odredbama članka 82. Zakona, a dokumentacija zatražena od tužitelja je potrebna za provođenje postupka nadzora, pa su tužitelji bili dužni u skladu s odredbama članka 81. Zakona na zahtjev ovlaštenih državnih službenika dostaviti ili učiniti dostupnom dokumentaciju. Dakle, isprave, izvještaje i podatke te dati izjave o svim okolnostima važnim za nadzor ili izvršavanje drugih ovlasti i mjera koje Ministarstvo financija ima na temelju ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, Uredbe (EU) br. 537/2014 ili na temelju drugih propisa. Navodi i da odredbama stavka 2. istoga članka propisano je da je isto dužan učiniti i II. tužitelj, budući da su dokumentaciju, isprave, izvještaje i podatke te izjavu o okolnostima iz stavka l. toga članka dužni na zahtjev ovlaštenih državnih službenika dostaviti članovi uprave, odnosno izvršni direktori, članovi nadzornog odbora, prokuristi, ovlašteni revizori, revizorsko društvo, druge relevantne osobe subjekta nadzora te druge osobe koje mogu imati saznanja. Navodi da ukoliko je tužitelj imao nedoumice oko dokumentacije, mogao se obratiti tuženiku, ali nikakve komunikacije s njegove strane nije bilo, obavijesti su zanemarene i ostale su bez ikakvog povratnog odgovora, pitanja ili obrazloženja. Pri tome tužitelj u tužbi nije potkrijepio dokazima činjenicu da je ijednom u spornom periodu obavijestio tuženika da je sva dokumentacija dostupna u sjedištu revizorskog društva.

3.6. Nadalje, tuženik smatra da je osporavano rješenje zakonito, te doneseno u granicama ovlasti i svrhe radi koje je ovlast propisom, odnosno Zakonom dana, a granica ovlasti je jasno uspostavljena odredbom članka 95. stavka 2. točke 2. Zakona. Navodi i da svrha radi koje je takva ovlast dana tuženiku je javni interes da učinjene revizije odražavaju stvarno stanje financijskog poslovanja poduzetnika nad čijim je financijskim izvještajima obavljena zakonska revizija.

3.7. Tuženik navodi da prema podacima iz Sudskog registra jedini osnivač/član revizorskog Društva je ŠJ, ovlašteni revizor, a prema podacima iz Registra revizorskih društava, Društvo zapošljava samo jednog ovlaštenog revizora, ŠJ, a koji je zaposlen na nepuno radno vrijeme. Iz podataka prikupljenih u obavljanju nadzornih ovlasti na temelju odredbi Zakona, revizorsko Društvo ulazilo bi, prema ostvarenim prihodima od zakonske revizije, u prvih 25 od ukupno 141 revizorskih društava u Republici Hrvatskoj (koji ne obavljaju reviziju financijskih izvještaja subjekata od javnog interesa), s samo jednim zaposlenim ovlaštenim revizorom na nepuno radno vrijeme. Iz navedenog jasno slijedi da je provjera kvalitete obavljenih zakonskih revizija i osnovanosti izdanih revizorskih mišljenja na financijske izvještaje poduzetnika od strane Tužitelja itekako u javnom interesu. Nadalje, uzimajući u obzir zakonske odredbe, stručne i profesionalne standarde koji se odnose na resurse potrebne za kvalitetno obavljanje zakonskih revizija, konkretno, vrijeme utrošeno za izražavanje osnovanog revizorskog mišljenja, može se reći da je s obzirom na sve navedeno, učinjeno vrlo vjerojatnim da su zakonske revizije koje je obavio Tužitelj upitne kvalitete. Prema odredbi članka 54. stavka 17. Zakona, Hrvatskoj revizorskoj komori dana je ovlast da donese primjeren okvir prosječnog broja sati za obavljanje zakonske revizije, a na internetskoj stranici Hrvatske revizorske komore objavljen je potreban minimalan broj sati za obavljanje zakonske revizije: „Kalkulatorom se predviđa minimalno 120 sati za provođenje angažmana zakonske revizije kod poduzetnika i subjekata odjavnog interesa koji su obveznici revizije sukladno članku 20. Zakona o računovodstvu. K tome i odredbama članka 54. stavka 4. Zakona propisano je kako je pri obavljanju revizorskih usluga ovlašteni revizor dužan posvetiti dovoljno vremena svom angažmanu te osigurati dovoljno resursa kako bi na primjeren način mogao obavljati svoje zadaće. U skladu s navedenim ističe kako je broj sati utrošen od strane tužitelja za svaki pojedini revizijski angažman, prema iskustvu stručne prakse i člankom 54. stavkom 17. propisanom okviru prosječnog broja 120 sati za obavljanje zakonske revizije, neusporedivo je manji od sati koje u prosjeku revizorska društva utroše na jednak rad u sličnim slučajevima. Primjerice, ako je tužitelj za svaku obavljenu zakonsku reviziju utrošio bar minimalan propisan broj od 120 sati s jednim zaposlenim ovlaštenim revizorom, za obavljenih 94 angažmana revizije financijskih izvještaja u 2025. (u kojoj se izdaju revizorska mišljenja na financijske izvještaje za 2024.) trebao je utrošiti 470 dana (sve i da je radio 24 sata po danu). S obzirom na dostavljenu dokumentaciju o privremenoj nesposobnosti za rad ŠJ u navedenom periodu, uz uvažavanje teških osobnih prilika, zaključuje da, uzimajući u obzir prethodno navedeni broj, te da tužitelj zapošljava samo jednog ovlaštenog revizora, s velikom vjerojatnošću proizlazi da navedene zakonske revizije koje je obavio tužitelj, u kontekstu primjerenog okvira prosječnog broja sati potrebnih za obavljanje zakonske revizije propisanog odredbama Zakona, nisu obavljene u skladu s očekivanim minimalnim satima potrebnim za obavljanja zakonske revizije i odredbama Zakona, odnosno s primjenjivim stručnim i profesionalnim standardima uz korištenje načela profesionalne kompetentnosti i dužne pažnje.

3.8. Tuženik zaključuje da kao nadležno tijelo, kako bi utvrdio kvalitetu rada tužitelja nije mogao provesti nadzor nad istim od 13. rujna 2024. do dana izdavanja rješenja 16. lipnja 2025., odnosno, nije bio u mogućnosti provjeriti jesu li zakonske revizije koje je obavio tužitelj i izrečena pripadajuća revizorska mišljenja, u skladu s Međunarodnim revizijskim standardima, odredbama Zakona i drugim propisima u svojoj cjelini. Stoga navodi da su bili ispunjeni uvjeti iz članka 94. stavka 3. i članka 95. stavka 2. točke 2. Zakona za izricanje nadzornih mjera, imajući u vidu zaštitu javnog interesa, svakako i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. U preostalom dijelu odgovorna tužbu iznosi činjenice i obrazloženje iz osporavanog rješenja, te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 20. listopada 2025. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te opunomoćenica tuženika.

4.1. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe te je ponovio navode iz tužbe da je dokumentacija tužitelja bila dostupna na sve one datume kada je nadzor bio najavljen i općenito cijeli taj period, ali na zakazane datume nadzora nadzornici nisu došli niti su ispričali ili objasnili razlog svog nedolaska. Prigovara da nadzornici nisu objavili da je pokrenut upravni spor prema članku 97. stavku 3. Zakona te da nisu dali pisanu izjavu da ne postoji sukob interesa, pa da je djelomičnim objavljivanjem informacija tužiteljima nanesena šteta. Predložio je u svrhu dokazivanja teškog zdravstvenog stanja tužitelja ŠJ pribaviti medicinsku dokumentaciju od njegovog obiteljskog liječnika. Tvrdi i da zatraženi popunjeni dokument popis klijenata 2023. koji sadrži 18 stavaka se ne navodi nigdje u Zakonu jer je po istome tužitelj dužan voditi evidenciju o klijentima koja sadrži tvrtku i sjedište, ime i prezime glavnog revizijskog partnera i treće zaračunate naknade. Ostao je i kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja ŠJ. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema troškovniku iz tužbe te trošak za pristup na ročište u iznosu od 1250,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a.

4.2. Opunomoćenice tuženika su u odnosu na tvrdnju tužitelja da je dokumentacija bila dostupa ukazuju kako se svi postupci nadzora koje provodi Ministarstvo financija obavljaju u skladu s odobrenom metodologijom nadzora jednakoj za sva revizorska društva u skladu s istom, ali i obavijesti o nadzoru. Tužitelj je zatražen dostaviti određenu dokumentaciju navedenu u samoj obavijesti kako bi se odabrali revizorski spisi prema kojima će se obaviti nadzor prema članku 75. stavku 1. točci 2. Zakona koja navodi da nadzor i provjera osiguranja kvalitete rada obuhvaćaju testiranje odabranih revizorskih spisa. Stoga sve da je i istinita činjenica koju navodi tužitelj da je predmetna dokumentacija bila dostupna, a koju informaciju tuženik nije primio u tijeku nadzora prije samog početka fizičkog nadzora u skladu sa Zakonom, tužitelj je bio dužan dostaviti zatraženu dokumentaciju. U vezi tvrdnje tužitelja kako je isti doveden u neravnopravan odnosno diskriminirajući položaj izjavljuje da kako Ministarstva financija jednako postupka prema svim revizorskim društvima u svim situacijama odnosno ne objavljuje se odluka o pokretanju upravnog spora već donesena odluka što je bilo i u slučaju tužitelja. Također s obzirom da je tužitelju bilo nemoguće dostaviti bilo kakvo pismeno o čemu su dokazi priloženi spisu Ministarstvo financija dostavu je objavilo i javnom objavom iako je dostavnica primljena od strane tužitelja. Također isto nije objavljeno budući da je tužitelj do dana primitka poziva suda i dalje bio u registru revizora kao ovlašteni revizor te se čekala odluka suda o eventualnoj odgodi izvršenja, a kako ministarstvo postupa u svim ostalim slučajevima. Skreće pozornost kako pravila postupanja revizora i način obavljanja zakonske revizije nisu propisani Zakonom već međunarodnim revizijskim standardima što bi tužitelju trebalo biti više nego notorna činjenica. Stoga nije nužno da zatražena dokumentacija bude propisana Zakonom o reviziji. Ministarstvo financija do dana dostave informacija o pokretanju upravnog spora iako je puno puta zatražilo nije zaprimilo zatraženu medicinsku dokumentaciju, već je ista dostavljena tek uz tužbu. Protivile su se predloženim dokaznim prijedlozima za pribavljanjem medicinske dokumentacije tužitelja službenim putem kao i saslušanjem tužitelja ŠJ što smatraju nepotrebnim te su predložile odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmet neposrednog nadzora u ovom upravnom postupku bilo ispitivanje i provjera postupanja tužitelja kao subjekata nadzora u skladu sa Zakonom o reviziji te Uredbom (EU) br. 537/2014 te provjera osiguranja kvalitete rada koja podrazumijeva ocjenu pridržavanja zahtjeva Međunarodnih revizijskih standarda i zahtjeva neovisnosti te, u slučaju provjere izvještaja o održivosti Standarda provjere izvještaja o održivosti, kvantitete i kvalitete angažiranih sredstava, zaračunatih revizorskih naknada i sustava unutarnjeg upravljanja kvalitetom revizorskog društva, potkrijepljen odgovarajućim testiranjem odabranih revizorskih spisa.

8. Subjekt nadzora je bio I. tužitelj, u kojem Društvu je jedini osnivač/član društva II. tužitelj ŠJ, ovlašteni i jedini zaposleni revizor.

9. Nadalje, društvo je dana 12. lipnja 2024. dostavilo tuženiku godišnji upitnik revizorskog društva za 2023. iz kojeg proizlazi: - ukupni prihodi društva za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. iznose 322.606 eura, od čega se 232.948 eura odnosi na prihode od usluga revizije, 24.843 eura na prihode od ostalih revizorskih usluga, 12.261 eura na prihode od ostalih nerevizorskih usluga te 52.554 eura na ostale prihode; - društvo je ugovorilo ukupno sto dvadeset i devet (129) revizijskih angažmana od kojih se sto šest (106) angažmana odnosi na reviziju godišnjih financijskih izvještaja, a dvadeset i tri (23) na ostale revizijske angažmane; - ŠJ, ovlašteni revizor, potpisnik je revizorskog izvještaja za sve obavljene zakonske revizije godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika za 2023.

10. Dana 13. rujna 2024. na adresu elektroničke pošte Društva koja je zavedena u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, [adresa elektroničke pošte] (dalje u tekstu: email adresa), upućena je obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UPA-440-82/24-01/9; URBROJ: 51311-24-2, s datumom početka istog 14. listopada 2021., elektroničkim putem na način predviđen odredbama članka 70. stavka 4. Zakona.

10.1. Dana 23. rujna 2024. upućen je dopis na email adresu Društva, da se u primjerenom roku, do 1. listopada 2024., KLASA: UPA-440-82/24-01/9; URBROJ: 513- 11-24-4, dostavi dokumentaciju potrebna za obavljanje neposrednog nadzora koja je navedena u dopisu, a koji sukladno obavijesti o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UPA-440-82/24-01/9; URBROJ: 513-11-24-2, počinje 14. listopada 2024., a koju sačinjavaju: 1. popunjeni Excel dokument "Popis klijenata 2023” koji činu osnovu za odabir revizorskih spisa koji će se odgovarajuće testirati tijekom obavljanja neposrednog nadzor; 2. bruto bilanca Društva za 2023.; 3. predložak metodologije obavljanja revizije (prazan revizorski spis sa predlošcima radnih papira u svim fazama obavljanja revizije, od planiranja, izvršavanja do završnih postupaka); 4. interni priručnik/pravilnik o ustrojenim politikama i postupcima sustava upravljanja kvalitetom (MSUKI); 5. izvješća o obavljenom monitoringu tvrtkinih politika i dovršenih angažmana za obavljene revizije financijskih izvještaja za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023., 6. akcijski planovi nastavno na obavljene monitoringe pod 5.; 7. izvješća o obavljenim pregledima kontrole kvalitete nedovršenih angažmana za obavljene revizije financijskih izvještaja za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023.; 8. popis klijenata revizije ocijenjenih kao angažmani visokog rizika za obavljene revizije financijskih izvještaja za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023.; 9. politike društva u svezi uključivanja IT specijalista u reviziji uz popis revizijskih angažmana za obavljene revizije financijskih izvještaja za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023. na kojima je isti bio uključen; 10. informacija o pritužbama na rad revizorskog društva od strane revizijskih klijenata za obavljene revizije financijskih izvještaja za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023.

10.2. Tražena dokumentacija nije dostavljena, što tužitelj i ne osporava, a niti nakon požurnice od 3. listopada 2024.

10.3. Ponovno, 7. listopada 2024., društvu je putem pošte upućena obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UPA-440-82/24-01/9, URBROJ: 513-11- 24-2, s datumom početka istog 14. listopada 2024. i zaključak, KLASA: UPA-440- 82/24-01/9, URBROJ: 513-11-24-6, u kojem se društvo poziva, da u roku od dva dana od dana primitka istog, Ministarstvu financija dostavi dokumentaciju koja je potrebna za obavljanje neposrednog nadzora nastavno na odredbe Zakona, a koja je prethodno zatražena dana 23. rujna 2024. i 3. listopada 2024. uz napomenu da se nastavno na odredbe Zakona, revizorskom društvu ukida rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranja kvalitete rada.

10.4. Tražena dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora nije dostavljena niti to tužitelj tvrdi.

10.5. Tuženik je dana 16. listopada 2024. putem ovlaštenih državnih službenika osobnom dostavom uručilo Društvu u poslovnim prostorijama sjedišta u [adresa] obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: 1.2/1-440-82/24-01/9, URBROJ: 513-11-24-10, u kojoj je naveden popis dokumentacije koja je potrebna za obavljanje neposrednog nadzora s datumom početka istog 24. listopada 2024. Tuženik je dana 21. listopada 2024. zaprimio obavijest od Društva, da je direktor Društva, ŠJ, ovlašteni revizor, operiran i leži u bolnici.

10.6. Dana 12. prosinca 2024. na email adresu Društva upućena je ponovno obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UP/1-440-82/24-01/9; URBROJ: 513-11-24-15, s datumom početka istog na dan 20. siječnja 2025. i dostavom dokumentacije koja je potrebna za obavljanje neposrednog nadzora te je zatražena potvrda primitka iste. U istoj je također zatražena informacija o postojanju potencijalnih prepreka za obavljanje neposrednog nadzora u planiranom terminu s obzirom na zdravstveno stanje direktora Društva, ŠJ, ovlaštenog revizora. Obavijest je isti dan upućena i putem pošte. Tražena dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora nije dostavljena, što tužitelj ne osporava,

10.7. Ponovno, 8. siječnja 2025. na email adresu Društva upućen je dopis, KLASA: UP/I-440-82/24-01 /9; URBROJ: 513-11-25-16, kojim se ponovno dostavlja obavijest o obavljanju neposrednog nadzora od 12. prosinca 2024., KLASA: UP/1-440- 82/24-01/9; URBROJ: 513-11-24-15 i dostavom dokumentacije koja je potrebna za obavljanje neposrednog nadzora. Tražena dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora nije dostavljena niti to tužitelj tvrdi.

10.8. Dana 9. siječnja 2025. obavijest o obavljanju neposrednog nadzora od 12. prosinca 2024., KLASA: UP/1-440-82/24-01/9; URBROJ: 513-11-24-15, se ponovno dostavlja i putem pošte.

10.9. Dana 8. siječnja 2025. s email adrese Društva dostavlja se tuženiku obavijest, KLASA: UP/I-440-82/24-01/9; URBROJ: 17, s isključivom informacijom da je direktor Društva, ŠJ, ovlašteni revizor, opet operiran i zadržan na bolničkom liječenju.

10.10. Dana 10. siječnja 2025. na email adresu Društva upućen je dopis, KLASA: UP/I-440-82/2401/9; URBROJ: 513-11-25-18, u kojem se traži dostava medicinske dokumentacije kojom bi se potkrijepile činjenice u svezi privremene nesposobnosti za rad direktora Društva.

10.11. Dana 12. veljače 2025. na email adresu Društva ponovno je upućen dopis, KLASA: UP/I-440-82/24-01/9; URBROJ: 513-I I -25-19, u kojem se, u roku od 8 dana, traži dostava medicinske dokumentacije u svezi obavijesti od strane Društva o tome da je direktor Društva, ŠJ, ovlašteni revizor, dva puta zbog operacije zadržan na bolničkom liječenju. Tražena medicinska dokumentacija nije dostavljena.

10.12. Dana 9. travnja 2025. Društvu je na email adresu ponovno upućen dopis, KLASA: UP/I-44082/24-01/9; URBROJ: 513-11-25-20, u kojem se žurno traži dostava medicinske dokumentacije.

10.13. Dana 24. travnja 2025. na email adresu Društva i putem pošte upućena je obavijest o obavljanju neposrednog nadzora, KLASA: UP/1-440-82/24-01/9, URBROJ: 513-11-25-21, s datumom početka istog na dan 12. svibnja 2025. i dostavom dokumentacije koja je potrebna za obavljanje neposrednog nadzora te je zatražena potvrda primitka iste te informacija o postojanju potencijalnih prepreka za obavljanje neposrednog nadzora u planiranom terminu s obzirom na zdravstveno stanje direktora Društva, ŠJ. Tražena dokumentacija ponovno nije dostavljena, a niti nakon požurnice upućene 23. svibnja 2025. na email adresu Društva.

10.14. Usprkos nikakvoj povratnoj informaciji tužitelja o traženome, utvrđeno je da istovremeno tužitelj obavlja poslove revizije, odnosno provjerom podataka o poslovanju Društva u svezi obavljanja usluga revizije iz javno dostupnog izvora „Registra godišnjih financijskih izvještaja” pri Financijskoj agenciji utvrđeno da je do 23. svibnja 2025. godine objavljeno dvadeset i pet (25) revizorskih izvještaja za obavljene zakonske revizije financijskih izvještaja za 2024., potpisanih od strane Društva i ŠJ, ovlaštenog revizora. Ali, tražena dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora i dalje nije dostavljena niti je dostavljena informacija o postojanju potencijalnih prepreka za obavljanje neposrednog nadzora u planiranom terminu s obzirom na zdravstveno stanje direktora Društva, ŠJ, ovlaštenog revizora.

11. Tuženik je slijedom iznesenoga zaključio kako radi nesuradnje tužitelja, a s obzirom na sve iznesene okolnosti, nadzornu mjeru oduzimanja odobrenja za rad tužitelju smatra jedinom mogućom i ispravnom, budući da se navedenim postupanjem tužitelja nanosi šteta širem krugu osoba: poduzetniku nad čijim se financijskim izvještajima revizija obavlja, korisnicima takvih financijskih izvještaja općoj javnosti i investitorima, sve imajući prvenstveno u vidu ulogu Tuženika u provođenja nadzora nad obavljanjem revizorskih usluga u Republici Hrvatskoj, a koja jest, prije svega, zaštita javnog interesa i povećanje povjerenja javnosti i korisnika u istinitost i točnost financijskih izvještaja poduzetnika. Pri tome tuženik obrazlaže da kvalitetan nadzor revizije je jedan od temeljnih alata za podizanje kvalitete financijskog izvještavanja i revizije, koja vodi visokoj razina povjerenja u opće javnosti i investitora u financijsko izvještavanje i reviziju, kao jednog od temelja kvalitetnog sustava korporativnog upravljanja, nužnog za postizanje konkurentnog i održivog gospodarstva.

12. Člankom 90. stavkom 1. Zakona propisano je kako Ministarstvo financija izriče subjektu nadzora za nezakonitosti i/ili nepravilnosti utvrđene u postupku nadzora odgovarajuće nadzorne mjere propisane Zakonom i, ako je to primjenjivo, Uredbom (EU) br. 537/2014 i/ili daje preporuku.

12.1. Prema članku 94. stavku 1. točki 9. Zakona, Ministarstvo financija subjektu nadzora može izreći nadzornu mjeru ukidanja rješenja kojim je izdano odobrenje za rad za obavljanje revizorskih usluga revizorskom društvu, a točkom 10. nadzornu mjeru ukidanja rješenja kojim je izdano odobrenje za rad za obavljanje zakonske revizije i drugih revizorskih usluga i/ili odobrenje za rad za obavljanje provjere izvještaja o održivosti ovlaštenom revizoru ili ukidanje rješenja kojim je izdano odobrenje za rad za obavljanje zakonske revizije i drugih revizorskih usluga i/ili odobrenje za rad za obavljanje provjere izvještaja o održivosti ovlaštenom revizoru iz druge države članice, ovlaštenom revizoru iz treće zemlje ili ukidanje registracije revizorskom društvu iz druge države članice, subjektu za obavljanje revizije u trećoj zemlji i revizoru u trećoj zemlji ili naložiti brisanje iz registra iz članka 34. stavka 2. Zakona.

12.2. Člankom 94. stavkom 3. Zakona, kojim se propisuje izricanje nadzornih mjera, propisano je ako je donošenje mjera iz stavka 1. ovoga članka potrebno radi zaštite korisnika revizorskog izvještaja, izvještaja o provjeri izvještaja o održivosti ili javnog interesa, a radi se o mjerama koje se ne mogu odgađati te su činjenice na kojima se mjera temelji utvrđene ili su barem učinjene vjerojatnim, Ministarstvo financija može o njima neposredno riješiti u skladu sa zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak.

12.3. Odredbom članka 95. stavka 2. točkom 2. Zakona propisano je da će Ministarstvo financija revizorskom društvu izreći nadzornu mjeru iz članka 94. stavka 1. točke 9. Zakona, odnosno ukinuti rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako revizorsko društvo na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranja kvalitete rada.

12.4. Člankom 95. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da će Ministarstvo financija ovlaštenom revizoru izreći nadzornu mjeru iz članka 94. stavka 1. točke 10. Zakona, odnosno ukinuti rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako ovlašteni revizor na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranja kvalitete rada.

13. Navedene odredbe jasno govore o svrsi radi koje je takva ovlast dana tuženiku, a radi se o zaštiti javnog interesa. U konkretnom slučaju radi se o hitnom postupku kako to predviđa odredba članka 70. Zakona te tuženik opravdano navodi da je cilj i smisao te zakonske odredbe žurno donijeti odluke imajući pri tome u vidu javni interes kojeg je potrebno zaštititi odnosno povjerenje opće javnosti u istinitost financijskih izvještaja poduzetnika putem izraženog revizorskog mišljenja, odnosno objavljenog revizorskog izvještaja. Pri tome je i u interesu klijenata, odnosno korisnika revizorskih izvještaja, da se tužiteljima s obzirom na onemogućavanje provođenja nadzora onemogući rad jer nije osigurano provođenja nadzora kvalitete rada tužitelja, te se ista ne može potencijalnim klijentima zajamčiti. Javni interes u ovom slučaju predstavljaju ne samo poduzetnici nad čijim je financijskim izvještajima zakonska revizija obavljena i javno objavljena, a za koju postoji mogućnost da je rezultat neosnovanog revizorskog mišljenja danog suprotno zakonu, već i široki krug korisnika takvih mišljenja i javnost općenito.

13.1. Budući da je smisao i cilj izrečenih mjera upravo onemogućavanje daljnjeg rada tužitelja radi nemogućnosti kontrole kvalitete istoga, posebno imajući u vidu da je Zakonom, te implementacijom Uredbe i Direktive cilj bio između ostalog pojačati javni nadzor ovlaštenih revizora uz uvođenje sankcioniranja ukoliko se zakonska revizija ne provodi u skladu s odredbama Zakona donesenim u provedbi Direktive i Uredbe, pasivnost i potpuna nesuradnja tužitelja tijekom cijelog postupka nadzora je odlučna činjenica što je razvidno iz svih prethodno navedenih obavijesti i požurnica na koje tužitelj nije uopće reagirao. Tuženik je u vrlo dugom razdoblju od 13. rujna 2024. do 24. travnja 2025. dostavljao tužiteljima obavijesti o obavljanju neposrednog nadzora i zahtjeve za dostavom dokumentacije potrebne za obavljanje neposrednog nadzora, te požurnice za istim, dostavljane putem e-maila i putem pošte, ali potpuno bezuspješno i bez odgovora tužitelja. Pri tome, iako su zdravstveno stanje tužitelja nadzornici cijelo vrijeme imali u vidu, što je i osnovni razlog višekratnog pozivanja kroz dulje vremensko razdoblje na dostavu dokumentacije i upornog omogućavanja tužitelju da usprkos potpunog ignoriranja zatraženog, mu se iznova omogući da traženu dokumentaciju dostavi, isti je u tom razdoblju obavljao revizije. Navedeno je razvidno iz javno dostupnog izvora „Registra godišnjih financijskih izvještaja” pri Financijskoj agenciji pri čemu je utvrđeno, a što tužitelji ne osporavaju da je do 23. svibnja 2025. objavljeno dvadeset i pet (25) revizorskih izvještaja za obavljene zakonske revizije financijskih izvještaja za 2024., potpisanih od strane Društva i ŠJ, ovlaštenog revizora. Iz navedenog proizlazi da njegovo zdravstveno stanje nije razlog ne postupanja po zahtijevanom nadzorom.

13.2. Nadalje, neosnovane su i neuvjerljive tvrdnje tužitelja da je dokumentacija koja ja tijekom postupka tražena, a bez obzira koja i u kojem opsegu, bila dostupna jer o tome nema nikakvih podataka u spisu, niti tužitelji dostavljaju bilo kakav dokaz da su obavijestili tuženika o razlozima nemogućnosti dostave dokumentacije te gdje i kada bi ista bila dostupna, niti da su zahtijevali od tuženika neposredni nadzor kako to tvrdi u tužbi.

13.3. Prigovor tužitelja o dostavi osporavanog akta protivno članku 85. ZUP-a te je li isti prije ostavljanja pismena obaviješten ili ne, nije od utjecaja budući da su tužitelji nesporno primili osporavani akt te pravovremeno podnijeli tužbu ovom Sudu. K tome, postupajući u korist tužitelja, s obzirom na izvršnost, dostava je obavljena i javnom objavom na internetskoj stranici tuženika, u skladu s člankom 95. ZUP-a.

13.4. Ostale prigovore iz tužbe je tuženik detaljno otklonio u odgovoru na tužbu te na ročištu pred ovim Sudom, pa radi nepotrebnog ponavljanja ih Sud neće ponovno otklanjati već u cijelosti prihvaća sve razloge iznesene u odgovoru na tužbu, koji su navedeni pod točkom 3. i 4.2. ove presude.

13.5. Iz svih iznesenih razloga, Sud je ocijenio nepotrebnim pribavljati medicinsku dokumentaciju tužitelja, koja je i dostavljena uz tužbu, a budući da zdravstveno stanje II. tužitelja nije niti sporno, niti je bilo zaprekom za obavljanje poslova revizije u spornom razdoblju, pa time niti za dostavu tražene dokumentacije ili barem očitovanja o traženome, te stoga nije bilo niti razloga saslušavati II. tužitelja. K tome, uz tužbu nije dostavljen nikakav dokaz da je i pokušano obavijestiti tuženika o zaprekama ili dogovoriti termin nadzora i učiniti dostupnom dokumentaciju kako to neosnovano tužitelji tvrde.

14. Slijedom iznesenoga, s obzirom da su bili ispunjeni svi uvjeti iz članka 94. stavka 3. i članka 95. stavka 2. točke 2. Zakona za izricanje nadzornih mjera, Sud iste smatra opravdanim te je osporavano rješenje ocijenio zakonitim. Stoga je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

15. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 3. studenog 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljima, po opunomoćeniku

2. Tuženiku