REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ISE INDUSTRIES CROATIA d.o.o. za projektiranje i graditeljstvo – I. okrivljena pravna osoba i ĆV – II. okrivljena odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.251.st.1.t.7. i st.2. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/116925 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 15.05.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 03.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1., u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
I okrivljena pravna osoba: ISE INDUSTRIES CROATIA d.o.o. za projektiranje i graditeljstvo, OIB: 65762562912, sa sjedištem u mjestu Mursko Središće, Selska 3, po predstavniku ĆV, prekršajno neosuđivana,
i
II okrivljena odgovorna osoba: ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1981.g. u mjestu Maribor, R. Slovenija, sin Ć, s prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno neosuđivan,
k r i v i s u
što do 8. srpnja 2024.g. u 10:00 sati u Velikoj Gorici, Ulica Matije Magdalenića kućni broj 2, kao poslodavac – pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu u propisanom roku od 8 (osam) dana obavijestili nadležnu Policijsku upravu, odnosno Policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, o njegovom upućivanju na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora, zaposlenika: UV, rođen **.**.1974.g., državljanin Republike Srbije, kojem je od strane Policijske uprave Varaždinske izdana dozvola za boravak i rad sa rokom važenja od 20.02.2024.g. do 19.02.2025.g.,
čime su počinili prekršaj iz čl.178.st.5. Zakona o strancima, kažnjiv po čl.251.st.1.t.7. i st.2. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22),
a koji je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenjen i dopunjen,
odnosno [ pravni kontinuitet ]
čime su počinili prekršaj iz čl.178.st.5. Zakona o strancima, kažnjiv po čl.251.st.4.t.16. i st.5. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
koji je nakon izmjene i dopune blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona),
pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 240,00 (dvjesto četrdeset) EURA,
a
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona, upozoravaju se I. i II. okrivljenici, ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 15.05.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor I. i II. okrivljenih, imenovane pravne i odgovorne osobe, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji im je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 31.12.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/116925 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 660,00 eura, odnosno 60,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog terećenog prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
U zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, predanoj na ročištu od strane njihovog branitelja, navedeno je, uz ostalo i u bitnom, kako I. i II. okrivljenici smatraju da su u postupku koji je prethodio izdavanju pobijanog Obveznog prekršajnog naloga činjenice pogrešno utvrđene, a što je dovelo do pogrešne primjene prava i izricanja sankcija. Sukladno čl. 178. st. 5. Zakona o strancima poslodavac je dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a. Odredbom čl. 16. Prekršajnog zakona propisano je da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja, a ako se počiniteljeva djelatnost sastoji iz više vremenskih odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. Vrijeme počinjenja prekršaja sastavni je dio činjeničnog opisa prekršaja, jer od te odlučne činjenice zavisi pravilna primjena važećeg materijalnog prava i procesnog prava, nastupanje zastare pokretanja ili vođenja prekršajnog postupka, a može biti i značajna okolnost u odluci o kazni, a predmetni optužni akt ne sadrži zakonom propisana obilježja prekršaja, vrijeme počinjenja prekršaja. U pobijanom prekršajnom nalogu se navodi da je 08.07.2024. u 10:00 h vrijeme počinjenja prekršaja, no to nije osnovano, jer nema dokaza da je tog dana počinjen prekršaj. Nije vrijeme prekršaja niti navođenje dana navodnog upućivanja radnika državljanina treće zemlje na rad u drugu državu EGP-a, a od kojeg bi se dana tek imalo računati 8 dana radi utvrđivanja vremena počinjenja prekršaja. Činjenični opis djela prekršaja ne sadrži sve elemente prekršajnog djela odnosno ne sadrži vrijeme počinjenja prekršajnog djela. Dakle, vrijeme počinjenja prekršaja nije točno i potpuno a što je bitan element prekršaja. Obzirom na iznijeto, predlaže se sudu donošenja Presude kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe.
4.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/24-4/116925, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 31. prosinca 2024., prigovor podnesen 6. svibnja 2025., izvješće o počinjenom prekršaju serijski broj 234651296 i 234651300, potvrda o zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti koja se primjenjuje na imatelja potvrde za UV od 12. travnja 2024., potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ISE INDUSTRIES CROATIA d.o.o. i DV od 28. srpnja 2025.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene zajedničke pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi navedenoj u:
čl.178.st.5. Zakona o strancima, ponašajući se na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.251.st.1.t.7. i st.2. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22),
odnosno [pravni kontinuitet],
čl.178.st.5. Zakona o strancima, ponašajući se na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.251.st.4.t.16. i st.5. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
a koji je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenjen i dopunjen te je nakon izmjene i dopune blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
2.
Sudac je cijenio zajedničku pisanu obranu I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, kojom zapravo poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret te osporavaju i relativiziraju svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane I. i II. okrivljenih razumljivi, razložni i logični, ali zapravo promišljeno svrsishodni i tendenciozni.
Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju zajedničku pisanu obranu oblikovali i iznijeli jasno i životno, ali zapravo smišljeno i pretenciozno, s ciljem kako bi stvorili utisak da svojim ponašanjem, odnosno propustom, nisu postupili suprotno zakonskoj odredbi, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba stvarno počinili terećeni prekršaj.
Sudac je zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba svoju zajedničku pisanu obranu u odnosu na prekršaj koji im je stavljen na teret, a kojeg oni ne priznaju i relativiziraju, oblikovali u namjeri kako bi otklonili odgovornost za vlastiti propust, odnosno kako bi za terećeni prekršaj i ovaj postupak nebitnu okolnost, to jest prividnu nejasnoću ili djelomičnu nedosljednost u izreci Obaveznog prekršajnog naloga kao optužnog akta ovlaštenog tužitelja, prikazali mogućim razlogom za oslobađanje od optužbe.
Sudac smatra da su I. i II. okrivljeni prešućivali, prikrivali i/li umanjivali težinu svog protupravnog postupanja i svog vlastitog doprinosa kršenju zakonom propisane dužnosti da u propisanom roku obavijeste nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju imenovanog radnika na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora ili Švicarsku Konfederaciju, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli ili umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
Suprotno pisano iznesenoj zajedničkoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da su okrivljena pravna i odgovorna osoba kao poslodavci stvarno počinili prekršaj za kojeg se terete optužnim aktom.
3.
Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno, uz ostalo, kako je policijski službenik podnio Izvješća o počinjenom prekršaju protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, opisanom u izreci tog prekršajnog naloga, koja se temelje na neposrednom opažanju policijskog službenika i sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
4.
Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj izdao i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe kao počinitelja prekršaja, a koje u iznesenoj obrani problematiziraju i relativiziraju I. i II. okrivljenici.
5.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za ISE INDUSTRIES CROATIA d.o.o. za projektiranje i graditeljstvo i za DV, izvršenim dana 28.07.2025.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada nisu bile prekršajno osuđivane.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.
2.
U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj, izdanim Obaveznim prekršajnim nalogom, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavio na teret prekršajno djelo koje su počinili od dana 08.07.2024.g.
3.
Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi „stari“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22) koji je stupio na snagu dana 01.01.2023.g. i bio na snazi do (uključujući) 14.03.2025.g.
Isti Zakon u čl.178.st.5. propisivao je da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a.
Isti Zakon u čl.251.st.1.t.7. i st.2. propisivao je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac – pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 390,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a.
4.
Dana 07.03.2025.g. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (NN br. 40/25), a dana 15.03.2025.g. stupio je na snagu izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25).
Isti Zakon u čl.178.st.5. propisuje da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
Isti Zakon u čl.251.st.4.t.16. i st.5. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac - pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 400,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
5.
Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet materijalnih zakonskih odredbi, kao i prekršajnih zakonskih odredbi, Zakona o strancima, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi, te da je izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima blaži za I. i II. okrivljene, jer za počinjenje terećenog prekršaja propisuje novčane kazne u manjim posebnim minimalnim iznosima, a koje je sudac uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o visini izrečenih novčanih kazni.
6.
Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu izmijenjenog i dopunjenog zakona, to jest „novog“ Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a koji je bio stroži za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, jer je za opisani prekršaj propisivao veće novčane kazne u posebnim minimalnim iznosima, iako je za isti prekršaj propisivao novčane kazne u manjim posebnim maksimalnim iznosima.
7.
Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet materijalnih zakonskih odredbi, kao i prekršajnih zakonskih odredbi, Zakona o strancima, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi.
8.
Sudac je utvrdio da je „stari“ Zakon o strancima izmijenjen i dopunjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima, blaži za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, jer za opisani prekršaj propisuje manje novčane kazne u posebnim minimalnim iznosima, iako za isti prekršaj propisuje novčane kazne u većim posebnim maksimalnim iznosima.
9.
Slijedom svega navedenog sudac je, budući smatra kako u konkretnom slučaju evidentno postoji pravni kontinuitet opisanog prekršaja, prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi kao počiniteljima terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis, odnosno „novi“ izmijenjeni i dopunjeni Zakon o strancima (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
IV/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa pisano iznesenom zajedničkom obranom, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom.
2.
Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) u čl.178. propisuje, uz ostalo, da je poslodavac dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
Isti Zakon u čl.251.st.4. i st.5. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac – pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 400,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
3.
Sudac je zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba postupili suprotno navedenim zakonskim odredbama, pa su time I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer je predmetne zgode utvrđeno kako okrivljena pravna i odgovorna osoba, kao poslodavac, nisu u roku od 8 dana obavijestili policijsku upravu odnosno policijsku postaju, prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, o njegovu upućivanju na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora ili Švicarsku Konfederaciju.
4.
Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje poslodavca, odnosno pravne osobe, kao i njezine odgovorne osobe, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da I. i II. okrivljeni kao poslodavci, nisu u propisanom roku obavijestili nadležnu PP Velika Gorica o upućivanju imenovanog radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi prekršajne odgovornosti isticanjem okolnosti za koje smatraju da bi mogle dovesti do njihovog oslobađanja od krivnje i kažnjavanja za terećeni prekršaj.
5.
Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna osoba, kao i njezina odgovorna osoba, odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, između ostalog, dužni i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao poslodavci, u roku od 8 dana od dana upućivanja imenovanog radnika na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju, obavijeste nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu njegovog boravišta o nastupu te okolnosti, a što su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode propustili učiniti.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da u propisanom roku obavijeste nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o upućivanju državljanina treće zemlje na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju, te da pritom poštuju sve pozitivne propise, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorene osobe, niti je to moguće isticanjem za terećeni prekršaj i ovaj postupak nebitne okolnosti, to jest prividne nejasnoće ili djelomične nedosljednosti u izreci Obaveznog prekršajnog naloga kao optužnog akta ovlaštenog tužitelja.
6.
Sudac je zaključio kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica, a o kojoj se I. i II. okrivljeni nisu uopće očitovali u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, to jest da je imenovani radnik upućen na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora ili Švicarsku Konfederaciju.
Sukladno zakonskim odredbama, time je nastupila dužnost poslodavca da o navedenoj činjenici obavijesti nadležnu PP Velika Gorica u propisanom roku od 8 dana, a što I. i II. okrivljenici nisu učinili.
Slijedom navedenog, sudac je uvjeren kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se pravna i odgovorna osoba zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.
7.
Nadalje, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a u vezi sa svim izvedenim dokazima, sudac je zaključio kako je za nespornu i valjanu odluku o počinjenju prekršaja za koji se I. i II. okrivljeni terete, presudna stvarna i dokazana činjenica da u zakonom propisanom roku od 8 dana nisu obavijestili nadležnu PP Velika Gorica o upućivanju državljanina treće zemlje na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju.
Sudac je zaključio kako obrambeni razlozi koje su I. i II. okrivljeni naveli u zajedničkoj pisanoj obrani, mogu biti samo olakotne okolnosti o kojima može ovisiti težina izrečene kazne, to jest visina izrečene novčane kazne, odnosno mogućnost umanjenja propisane novčane kazne, a ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.
8.
Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom zajedničke pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima, te ih kaznio za počinjeni prekršaj novčanim kaznama, i to u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni koje su Zakonom propisane u utvrđenom rasponu, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.
9.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
10.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihova dosadašnja neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se I. okrivljenoj pravnoj osobi i II. okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret, umjesto kazni u propisanim iznosima, izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
11.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u iznosima manjim od najmanjih zakonski propisanim, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
12.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba, da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
13.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u najmanjem paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 3. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.