Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv 253/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Vartop d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 91016122289, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & Partneri j.t.d., odvjetnicima iz Varaždina, Zagrebačka 61/III, protiv tuženice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, Hallerova aleja 4, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 25. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Jelakovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d. iz Varaždina, i NE, odvjetničkog vježbenika u istom odvjetničkom društvu, i punomoćnice tuženice Ivane Kostanjevec Rožmarić, odvjetnice iz Varaždina, te objave presude 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, broj Ovrv-631/2021 od 18. svibnja 2021. u kojem dijelu je naloženo tuženici KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Vartop d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 91016122289, iznos od 247,44 eur (dvjesto četrdeset sedam eura i četrdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 20,62 EUR od 21. svibnja 2020.

- 20,62 EUR od 17. lipnja 2020.

- 20,62 EUR od 16. srpnja 2020.

- 20,62 EUR od 18. kolovoza 2020.

- 20,62 EUR od 16. rujna 2020.

- 20,62 EUR od 16. listopada 2020.

- 20,62 EUR od 16. studenog 2020.

- 20,62 EUR od 16. prosinca 2020.

- 20,62 EUR od 16. siječnja 2021.

- 20,62 EUR od dana 16. veljače 2021.

- 20,62 EUR od dana 16. ožujka 2021.

- 20,62 EUR od dana 16. travnja 2021.

do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, broj Ovrv-631/2021 od 18. svibnja 2021. u dijelu u kojem se tuženici nalaže da plati tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 537,50 kn / 71,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženici KE da tužitelju Vartop d.o.o. na račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d, IBAN: [broj bankovnog računa] naknadi troškove postupka u iznosu od 584,33 eur (petsto osamdeset četiri eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, broj Ovrv-631/2021 od 18. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženici KE iz isplati da tužitelju Vartop d.o.o. iznos od 74,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 20,62 EUR od 15. veljače 2020.

- 20,62 EUR od 16. ožujka 2020.

- 20,62 EUR od 20. travnja 2020.

- 0,10 EUR od 21. svibnja 2020.

- 0,10 EUR od 17. lipnja 2020.

- 0,46 EUR od 16. srpnja 2020.

- 0,55 EUR od 18. kolovoza 2020.

- 0,66 EUR od 16. rujna 2020.

- 0,75 EUR od 16. listopada 2020.

- 0,87 EUR od 16. studenog 2020.

- 0,94 EUR od 16. prosinca 2020.

- 1,07 EUR od 16. siječnja 2021.

- 1,14 EUR od dana 16. veljače 2021.

- 1,14 EUR od dana 16. ožujka 2021.

- 1,36 EUR od dana 16. travnja 2021.

te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II. Nalaže se tuženici KE da tužitelju Vartop d.o.o. na račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d, IBAN: [broj bankovnog računa] naknadi troškove postupka u iznosu od 29,98 eur (dvadeset devet eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2021. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz otvorenih stavaka/pregled otvorenih stavaka kupaca radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 2.423,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju navedenog prijedloga javna bilježnica Lana Mihinjač iz [adresa] donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-631/2021 od 18. svibnja 2021. Povodom pravovremenog stavljanja prigovora ovršenice spis je dostavljen ovome sudu na daljnji postupak. Rješenjem broj Povrv-239/2021-2 od 30. lipnja 2021. ovaj je sud stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženica navodi da u cijelosti pobija rješenje o ovrsi javnog bilježnika i to u pogledu osnove i visine postavljenog zahtjeva pri čemu navodi da se od 1. listopada 2017. vodi kao izdvojeni krajnji kupac iz toplinskog sustava tužitelja. Radi toga smatra da, krajnji kupac toplinske energije u zgradi, koja je dio zatvorenog toplinskog sustava, koji je izdvojen iz toplinskog sustava, nije u obvezi plaćati više nikakve troškove pa tako ni trošak snage i trošak energije, a koji tužitelj potražuje. Pri tom se poziva na stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- X-670/2011. Navodi da se tuženica o svom trošku izdvojila iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice te nakon izdvajanja uredno podmiruje troškove zajedničke pričuve, koji uključuju i trošak održavanja zajedničkog uređaja za centralno grijanje. Navodi da tužitelj predmetnim računima, koje je tuženik osporio i dalje mjesečno neosnovano obračunava trošak snage i trošak energije – zajednički dijelovi uz obrazloženje tužitelja da je takva obveza propisana člankom 4. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 103/2014, a kojeg Ugovora tuženica više nije obveznica s obzirom na to da je 1. listopada 2017. ugovorni odnos stranaka raskinut. Osim toga, osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja navodeći da i kad bi tužitelj imao pravo obračunavati navedeni trošak snage i energije – zajednički dijelovi kupcima nakon njihova izdvajanja iz toplinskog sustava, da je visina obračuna previsoka. Tuženica smatra da bi prema podacima energetskog certifikata stambene zgrade u [adresa], potrebna energija iznosila 129 kwh/m2 a, te da bi uzevši u obzir da stan tuženice ima površinu 55 m2, da bi potrebna toplina za navedenu površinu iznosila 7095 kwh/a, te uzevši u obzir da sezona grijanja traje šest mjeseci sa dnevnim radom od 6-22 sata, da se dolazi do iznosa od 2920 punih sati opterećenja, a kada se iznos od 7095 kwh podijeli sa 2920 punih sati opterećenja, da se dobiva iznos od 2,43 kw što da predstavlja udio raspoložive snage za stan tuženice, a ne iznos od 6,213 kw koji je tuženici bio ranije naplaćivan. Tuženica ističe i prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanja dospjela prije podnošenja prijedloga za ovrhu.

3. U podnesku od 21. srpnja 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora te je povukao tužbu u iznosu od 69,09 kn / 9,17 eur, zajedno sa zateznim zakonskim kamatama, a na ime obračunate zakonske zatezne kamate, a u odnosu na od tuženice istaknuti prigovor zastare, tužitelj je povukao tužbu za račune koji su u zastari u ukupnom iznosu od 490,79 kn / 65,14 eur, a koji se odnose na prva tri utužena računa, sa zakonskim zateznim kamatama, dok predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na iznos od 247,44 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća svakog računa (što je dodatno precizirano u podnesku od 24. rujna 2025.). Tuženica se u roku od 15 dana nije djelomičnom povlačenju tužbe izjasnila, pa se smatra da se suglasila s povlačenjem, te je stoga valjalo u smislu odredbe članka 193. stavka 2. i članka 456. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) odlučiti kao u toč. I izreke presude i ukinuti platni nalog u opisanom dijelu.

4. Nadalje, tužitelj je naveo da se predmet spora odnosi na potraživanje tužitelja prema tuženici s osnove održavanja rada sustava kotlovnice radi isporuke toplinske energije, tzv. „trošak snage“, u razdoblju od listopada 2018. godine do prosinca 2019., pri čemu sud nalazi da je tužitelj omaškom pogrešno naveo taj period, dok je zapravo utužio period od veljače 2020. do travnja 2021. Tužitelj ističe da tuženici izdaje račune samo za trošak snage, te da tuženica pogrešno u prigovoru navodi da joj se računi izdaju za trošak snage i trošak zajedničkih dijelova. Nadalje pojašnjava da tužitelj obavlja djelatnost kupca toplinske energije, proizvodnje i opskrbe toplinske energije za krajnje kupce toplinske energije, da mu je izdana dozvola Hrvatske energetske regulatorne agencije za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije te dozvola za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, da kao kupac toplinske energije kupuje u ime i za račun suvlasnika zgrade toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom toplinskom sustavu. Navodi da sukladno čl. 11. st. 8., čl. 3. st. 2. toč. 16., čl. 35. st. 2. i čl. 11. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19, dalje: ZTTE) tužitelj kao kupac toplinske energije kupuje u ime i za račun suvlasnika zgrade na adresi [adresa], toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom toplinskom sustavu, a to na temelju Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 103/2014 od 1. veljače 2014. koji su suvlasnici predmetne zgrade putem predstavnika stanara sklopili s tužiteljem kao kupcem toplinske energije, a koji je izmijenjen aneksima tog ugovora od 1. veljače 2015., od 31. svibnja 2016., od 31. svibnja 2017., od 31. svibnja 2018. i od 31. svibnja 2019. Tužitelj ističe da je i tuženica, kao vlasnica stana u predmetnoj zgradi, pod tadašnjim prezimenom „ H“, potpisala popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima kojim su potpisima suvlasnici zgrade potvrdili odluku da se sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem kao kupcem toplinske energije te ovlastili ovlaštenog predstavnika da u njihovo ime potpiše taj ugovor. Tužitelj ističe i da sukladno čl. 11. st. 5. ZTTE, na temelju odluke suvlasnika, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom i fizičkom osobom koja obavlja djelatnost kupca i koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade, dakle i sa tuženicom. Tužitelj ističe da u ZTTE nije propisano da bi izdvajanjem krajnjeg kupca toplinske energije iz zajedničkog toplinskog sustava prestao odnos između suvlasnika zgrade i tužitelja. Posve suprotno, smatra da je čl. 45. st. 3. ZTTE propisano da je krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Tužitelj obrazlaže da je predmetnim ugovorom ugovoren način obračuna cijene toplinske energije za grijanje, te pozivajući se na čl. 4. i čl. 8. Ugovora, kao i odredbu čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" 99/2014, 27/2015 i 124/2015, uz napomenu kako je sadržajno jednaku odredbu sadržavao i raniji Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju - "Narodne novine" 139/08, 18/09, 136/11 i 145/11 na koji ukazuje čl. 8. Ugovora) obrazlaže da je tuženici u utuženim računima obračunao trošak snage, kao fiksni dio cijene toplinske energije, primjenom faktora 50W/m3 na način da se površina stana množi s visinom stana i navedenim faktorom. Budući da površina zatvorenog prostora stana tuženice iznosi 49,70 m2, a visina stana 2,5 m2, primjenom faktora 50W/m3 dobiva se snaga od 6,123 kW, a množenjem te snage s cijenom od 20,00 kn dobiva se iznos od 124,26 kn kao fiksni iznos, što uvećano za PDV iznosi 155,33 kn, koji iznos tužitelj potražuje po svakom od utuženih računa. Tužitelj ističe da se zgrada na adresi [adresa] grije preko zajedničke kotlovnice s još 9 zgrada na području Grada Varaždina, te da 4 zgrade (od ukupno 9 zgrada koje koriste zajedničku kotlovnicu) imaju svoju toplinsku podstanicu. U zgradi na adresi [adresa] tužitelj ima zavedeno u svojoj bazi podataka 34 krajnjih kupaca toplinske energije, od kojih je 6 krajnjih kupaca toplinske energije izdvojeno iz sustava grijanja. Tužitelj ističe da nakon izdvajanja tužene iz sustava zajedničkog grijanja, tužitelj i dalje ima iste troškove rada i održavanja kotlovnice i podstanica (najam prostora, plaće radnika u kotlovnici, režije, potrebne obnove i rekonstrukcije kotlovnice, dimnjačarski troškovi, troškovi ispitivanja sustava, itd.), a koji trošak ulazi u trošak snage. Stoga ističe da su trošak snage dužni snositi svi suvlasnici neovisno o tome da li su se izdvojili iz toplinskog sustava. Smatra da tuženica pogrešno navodi kako joj je nepravilno obračunat trošak. Ističe da su suvlasnici zgrade mogli utjecati na to da se promjeni način raspodjele i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije, obzirom da sami suvlasnici mogu odrediti model raspodjele troškova za isporučenu toplinsku energiju, te sami suvlasnici mogu mijenjati način obračuna svaki mjesec, do 15-og u mjesecu. Tužitelj osporava da je tuženica prigovarala ispostavljenim računima, te da nije izjavila nikakvu reklamaciju u vezi istih, da je tuženicu upozorio na obvezu iz članka 45. ZTTE dopisom od 28. rujna 2017., zatim da obavlja djelatnost proizvodnje i opskrbe toplinskom energijom koje se energetske djelatnosti sukladno čl. 6. Zakona o tržištu toplinske energije obavljaju kao tržišne djelatnosti, dok se energetska djelatnost distribucije toplinske energije obavlja kao javna usluga. Tužitelj se poziva na odluke iz presuda drugih sudova u kojima je odlučeno da u ovakvim slučajevima, krajnji korisnici moraju bez obzira na isključenje plaćati navedene troškove, a što se tiče odluka na koje se poziva tuženica, naveo je da tuženica iste pogrešno tumači ili da se iste ne temelje na identičnom činjeničnom i pravnom supstratu. Osporava navode tuženice iz prigovora da troškovi zajedničke pričuve uključuju i trošak održavanja zajedničkih uređaja za centralno grijanje, iz razloga jer se u konkretnom predmetu radi o zatvorenom toplinskom sustavu, a ne centralnom toplinskom sustavu, te obzirom da kotlovnica nije zajednički dio zgrade, a niti je u suvlasništvu suvlasnika zgrade.

5. Valja reći da je u konkretnom predmetu već bila donesena presuda broj Povrv-239/2021 od 12. studenog 2021. kojom je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika ukinut u cijelosti, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-316/2022 od 1. srpnja 2022., međutim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-587/2023 od 23. travnja 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-316/2022 od 1. srpnja 2022. i presuda ovog suda Povrv-239/2021 od 12. studenog 2021. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. U citiranom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je da su krajnji kupci dužni plaćati "tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihovog stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni…"…"Takav se odgovor temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 (tako i ovaj sud u Rev 911/2021 od 21. veljače 2023.)."

6. U dokaznom postupku sud je pročitao pregled otvorenih stavaka kupaca, potvrdu Vartop-a od 28. rujna 2017. o primitku dokumentacije o izdvajanju tuženice iz zajedničkog toplinskog sustava, energetski certifikat stambene zgrade, Ugovor o potrošnji toplinske energije 103/2014, ispis Registra kupca toplinske energije iz službenih stranica HERA-e, Rješenja HERA-e, Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima od 27. siječnja 2014., Anekse 1-5 Ugovora o potrošnji toplinske energije, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], informaciju iz matice rođenih za tuženicu, izvod iz sudskog registra za tužitelja, račune za utuženo razdoblje, te u ostalu dokumentaciju dostavljenu u spis predmeta, a saslušao je i direktora tužitelja BE kao stranku u svrhu dokazivanja.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ĆE, SE, na okolnost dostave računa tuženici, FE na okolnost načina obračuna troška snage i izdavanja računa tuženici, OE i UE, bivšeg i sadašnjeg predstavnika suvlasnika zgrade te dokazni prijedlog provođenja financijskog i građevinskog vještačenja, kao nepotrebni jer utvrđivanje navedenih činjenica nije bitno za donošenje odluke budući da su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u dostavljen dokumentaciju.

8. Temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

9. Predmet spora je tužiteljeva tražbina prema ispostavljenim računima tuženici za vremenski period od veljače 2020. do travnja 2021., odnosno nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva za period od svibnja 2020. do travnja 2021.

10. Između stranaka je nesporno da je tuženica vlasnica stana u stambenoj zgradi u [adresa], a da je tužitelj ovlašteni isporučitelj toplinske energije s kojim su suvlasnici ove zgrade kao krajnji kupci toplinske energije sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije (i njegove anekse) na temelju kojeg se tužitelj u odnosu na njih pojavljuje kao kupac toplinske energije, kao što je nesporno i da se tuženica kao krajnji kupac izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava.

11. Sporno je o kakvim se troškovima, koje tužitelj potražuje ovim računima, radi, budući da u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica osporava svoju obvezu plaćanja bilo kakvih troškova, pa tako niti troškova snage i troškova energije – zajednički dijelovi koje smatra da tužitelj osporenim računima nastoji naplatiti time da je iz dostavljenih utuženih računa jasno vidljivo kako je u njima naznačeno da tužitelj na temelju istih potražuje tzv. "trošak snage" koji tužitelj potražuje kao fiksni dio naknade koji se obračunava neovisno o potrošnji toplinske energije, te tijekom postupka tužitelj obrazlaže osnov i način formiranja cijene upravo tih troškova snage čiju naplatu temelji na sklopljenom Ugovoru o potrošnji toplinske energije broj 103/2014 sklopljenom od 1. veljače 2014. i njegovim aneksima od 1. veljače 2015., 31. svibnja 2016., 31. svibnja 2018. i 31. svibnja 2019. kao i na odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE. Također, sporno je, da li je tuženica u obvezi podmirenja utužene tražbine s osnova troškova snage upravo s obzirom na činjenicu da se kao krajnji kupac izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava.

12. Odredbom članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13., 14/14., 120/14., 95/15. i 76/18., dalje ZTTE) je regulirano da ukoliko se krajnji kupac sukladno Zakonu, izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan je plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Prema članku 2. stavku 2. točci 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) određeno je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage. Iz navedenog proizlazi da krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava kupcu toplinske energije nije dužan plaćati troškove za isporučenu toplinsku energiju koji se odnose na njegovu samostalnu uporabnu cjelinu, ali je dužan plaćati troškove priključne snage.

13. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 103/14 od 1. veljače 2014. i njegovih aneksa proizlazi da je u čl. 4. Ugovora određeno kako se ugovorena cijena toplinske energije za grijanje sastoji od troškova snage i troškova energije. Tuženica osporava da bi s tužiteljem bila u obvezno pravnom odnosu od kad se s danom 1. listopada 2017. vodi kao izdvojeni krajnji kupac iz toplinskog sustava te da je tim danom ugovor raskinut, no sud smatra takve navode tuženice neosnovanima. Naime, nesporno je da je ovaj Ugovor sklopljen između tužitelja i ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na temelju odluke većine suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima (kako je to i navedeno u čl. 1. Ugovora), te se stoga isti sukladno čl. 11. st. 5. ZTTE smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade. Po stavu ovoga suda, izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, ne dolazi i do raskida navedenog Ugovora s tim krajnjim kupcem budući da isto ne proizlazi iz zakonskih odredaba čl. 45. ZTTE koje reguliraju upravo izdvajanje krajnjeg kupca iz toplinskog sustava. Osim toga, valja istaknuti da predmet tog ugovora nije samo isporuka toplinske energije radi obračuna toplinske energije, već je sukladno čl. 3. st. 2. Ugovora djelatnost kupca (dakle tužitelja), kao predmet tog Ugovora, definirana kao stručno upravljanje, rukovanje, održavanje unutarnjih instalacija (preciziranih u čl. 3. st. 1. Ugovora) te isporuka toplinske energije radi obračuna toplinske energije i izdavanje računa krajnjem kupcu u zgradi, dok se sredstva za obavljanje te djelatnosti iz st. 2. osiguravaju iz ugovorene cijene toplinske energije (čl. 3. st. 3. Ugovora). Prema tome, djelatnost kupca sukladno Ugovoru obuhvaća više od samo isporuke toplinske energije krajnjim kupcima, kako to proizlazi i iz navoda tužitelja da i nakon izdvajanja krajnjeg kupca iz sustava zajedničkog grijanja tužitelj i nadalje ima troškove rada i održavanja uređaja i instalacija, što upravo i ulazi u trošak snage. Izdvajanjem krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava ne dolazi se do apsolutnog prestanka potrebe krajnjeg kupca za korištenjem određenih zajedničkih instalacija odnosno uređaja (primjerice dimnjaka i dr.), a čiji se troškovi upravljanja, rukovanja i održavanja, sukladno citiranim odredbama čl. 3. st. 2. i st. 3. Ugovora, osiguravaju iz ugovorene cijene toplinske energije, dakle upravo iz troškova snage.

14. Iz prethodno navedenih razloga te s obzirom na naprijed navedene odredbe čl. 3. st. 2. i st. 3. Ugovora nije osnovan prigovor tuženice da kao korisnik koji se izdvojio iz sustava centralnog grijanja plaćanjem zajedničke pričuve koji uključuju i trošak održavanja zajedničkih uređaja za centralno grijanje time podmiruje svoju obvezu. Sud isti ne smatra osnovanim i zbog činjenice da tuženica ove navode koji su suprotni tim ugovornim odredbama ničime nije dokazala. Stoga, sud ocjenjuje osnovanim tužiteljevo potraživanje s osnova obračunatih troškova snage utemeljeno na odredbama predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije, čl. 45. st. 3. ZTTE i čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika.

15. Vezano za visinu tražbine, tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi iznosi svoj način obračuna uzimajući u obzir podatke iz energetskog certifikata za predmetnu stambenu zgradu. Odredbom iz članka 4. st. 2. Ugovora određeno je da se troškovi snage izračunavaju umnoškom priključne snage i ugovorene cijene elementa snage, kao fiksne mjesečne naknade, koja iznosi 20 kn/kw/mj uvećano za PDV, a troškovi snage, kao fiksni dio cijene toplinske energije, plaćaju se svih 12 mjeseci u godini. Odredbom čl. 8. Ugovora ugovorne stanke suglasno su utvrdile da se za obračun troškova snage primjenjuju podaci o priključnoj snazi stana utvrđenoj po ranijem opskrbljivaču toplinskom energijom, a to sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" 139/08, 18/09, 136/11 i 145/11), koji je Pravilnik bio na snazi u vrijeme sklapanja tog Ugovora. Nakon toga donesen je novi Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (objavljen u "Narodnim novinama" broj 99/14, 27/15 i 124/15), no odredbe oba Pravilnika i to čl. 2. st. 2. toč. 4. ranijeg Pravilnika te čl. 2. st. 2. toč. 3. kasnijeg Pravilnika upućuju da se radi obračuna troškova priključne snage uzima podatak o priključnoj snazi iz termoenergetske suglasnosti, a ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50W/m3, što je upravo način na koji je obračun izvršio tužitelj, kako to isti obrazlaže u svom podnesku od 21. srpnja 2021., te taj obračun odgovara iznosima utuženih računa. Iz tog razloga ne može se prihvatiti način obračuna tuženice utemeljen na podacima energetskog certifikata stambene zgrade upravo jer Ugovor i Pravilnik ne propisuju da se prilikom obračuna uzimaju u obzir ti podaci, već podaci koje primjenjuje tužitelj u svom obračunu. Kod toga se ističe da je odredbom čl. 3. st. 2. toč. 13. Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14, dalje: Mrežna pravila), koja je sukladno čl. 2. istih dužan, između ostalih, primjenjivati kupac toplinske energije (dakle tužitelj) definirano da je termoenergetska suglasnost isprava o priključnoj snazi i tehničkim uvjetima mjerenja toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu koje izdaje distributer toplinske energije, pa se tako radi o ispravi različitoj od energetskog certifikata stambene zgrade. Prema tome, kada postoje previsoki troškovi uzevši u obzir energetski certifikat stambene zgrade, prema čl. 26. st. 1. Mrežnih pravila u slučaju da je izvršena rekonstrukcija zgrade na način da je smanjena potrebna količina toplinske energije za grijanje odnosno da je zgrada energetski učinkovitija, kupac toplinske energije ima pravo od distributera toplinske energije zahtijevati smanjenje priključne snage na obračunskom mjernom mjestu i izdavanje nove termoenergetske suglasnosti, a što onda posljedično tome i propisanom načinu obračuna može utjecati na visinu troškova snage. Stoga je sud utvrdio kako je tražbina tužitelja osnovana i u visini s obzirom da visina tražbine po utuženim računima odgovara Ugovoru i citiranim odredbama.

16. U pogledu prigovora zastare koji ističe tuženica, kako je već navedeno, tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno utužene mjesece veljaču, ožujak i travanj 2020. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva sud je prigovor zahtjeva našao neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da je za najraniji od preostalih utuženih računa za mjesec svibanj 2020. s dospijećem 20. svibnja 2020. zastara počela teći prvog dana od dana njegova dospijeća odnosno od 21. svibnja 2020., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 28. travnja 2021. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO propisan je jednogodišnji rok zastare za u ovom predmetu potraživane obveze, dok je odredbom iz čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida između ostalog podnošenjem tužbe (prijedloga za ovrhu). Prema tome, kako je prijedlog za ovrhu podnesen prije isteka roka od jedne godine od početka tijeka zastare, a podnošenjem prijedloga za ovrhu je nastupio prekid zastare, to u odnosu na preostali tužbeni zahtjev nije došlo do zastare potraživanja. Stoga je i ovaj prigovor tuženice neosnovan.

17. Budući da je stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja preciziran podneskom od 24. rujna 2025. u cijelosti našao osnovanim, odlučeno je kao u izreci.

18. Što se tiče troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je jednom odlukom bilo potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenoga u točki II/ izreke ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata nastalih troškova ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točki III/ izreke i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP.

19. S obzirom na to da je, očigledno uvažavajući prigovor zastare i činjenicu da je u računima nepravilno obračunata zatezna kamata, tužitelj podneskom od 21. srpnja 2021. djelomično povukao tužbu te tužbeni zahtjev snizio s početnog iznosa od 2.423,84 kn / 321,70 eur na iznos od 247,44 eur, to proizlazi da je u tom dijelu postupka tuženica uspjela s 23,08% (do kojeg se postotka dolazi kad se stavi u omjer povučeni iznos s prvobitno utuženim iznosom), dok preostalih 76,92% predstavlja uspjeh tužitelja u tom dijelu postupka. Kad se, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u tom dijelu postupka, oduzme postotak uspjeha tuženice kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, dolazi se do 52,84% u kojem je postotku stoga i priznat trošak tužitelja iz tog dijela postupka, a koji se sukladno zahtjevu tužitelja iz podneska od 24. rujna 2025. odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 312,50 kn / 41,48 eur sukladno tbr. 11. toč. 1. i tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) te na trošak nagrade javnog bilježnika s PDV u ukupnom iznosu od 100,00 kn / 13,27 eur sukladno čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i trošak javnobilježničke dostave, ali ne u zatraženom iznosu od 50,00 kn / 6,64 eur, već u iznosu od 15,00 kn / 1,99 eur s obzirom da je iz spisa vidljivo kako je rješenje o ovrsi tužitelj preuzeo neposredno kod javnog bilježnika, dok je tuženici dostava putem pošte obavljena u jednom navratu te se na taj trošak dostave ne obračunava PDV sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost. Nisu priznati niti zatraženi materijalni troškovi po tbr. 44. u iznosu od 30,00 kn / 3,98 eur budući da tužitelj ne precizira o kakvim se troškovima radi niti dokazuje njihovu visinu. Tužitelju je tako od ovdje navedenog ukupno priznatog iznosa tog dijela postupka od 427,50 kn / 56,74 eur dosuđeno 52,84% ovih troškova odnosno iznos od 29,98 eur na koji iznos su mu dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), zbog čega je odlučeno kao u točki II/ izreke rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe.

20. Nadalje, što se tiče troškova u daljnjem tijeku postupka nakon djelomičnog povlačenja tužbe, tužitelj je, uzimajući u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 247,44 eur, s istim u cijelosti uspio, zbog čega mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP u cijelosti pripadaju i troškovi tog dijela postupka. Sukladno troškovniku tužitelja od 25. rujna 2025. istome su priznati troškovi sastava podneska od 21. srpnja 2025. kojim se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,00 eur sukladno tbr. 8. toč. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu Tarifa) koja se primjenjuje prema tbr. 52. st. 3. iste Tarife, trošak zastupanja na ročištu 16. rujna 2021., na ročištu 30. rujna 2021. te na ročištu 25. rujna 2025. u iznosima u od po 50,00 eur za svako ročište sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, zatim za sastav žalbe od 29. studenog 2021. u iznosu od 62,50 eur sukladno tbr. 10. st. 1. Tarife, sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 19. kolovoza 2022. u iznosu od 75,00 eur prema tbr. 10. st. 5. Tarife, za sastav revizije od 2. svibnja 2023.u iznosu od 75,00 eur prema tbr. 10. st. 5. Tarife, te za podnesak od 24. rujna 2025. u iznosu od 12,50 eur sukladno tbr. 8. st. 4. Tarife, a ne u zatraženom iznosu od 50,00 eur budući da je istim ponovio utvrđenja iz ranijeg tijeka postupka i tužbenim zahtjevom zatraženi iznos iskazao u sada važećoj valuti euro te se ne radi o obrazloženom podnesku za koji bi imao pravo tražiti iznos prema tbr. 8. st. 1. Tarife. Svi navedeni iznosi uvećavaju se iznos PDV-a po stopi od 25% sukladno tbr. 46. Tarife, koji ukupno iznosi 106,25 eur. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 10. srpnja 2023. u iznosu od 50,00 eur budući da isti nije bio potreban za donošenje konačne odluke. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur po tbr. 2. st. 1. u svezi tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 118/18. i 51/23.), sudske pristojbe na žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju u zatraženom iznosu od po 13,27 eur za svaki podnesak sukladno tbr. 3. st. 1. Uredbe, odnosno ukupno 584,33 eur na koji iznos su mu dosuđene i zatražene zakonske kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a zbog čega je i odlučeno kao u točki III/ izreke presude.

U Varaždinu 3. studenoga 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & Partneri j.t.d., odvjetnicima iz Varaždina, Zagrebačka 61/III,

2. Tuženica po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, Hallerova aleja 4