Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj P-375/2023-37
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja AGRO MAK d.o.o. Milanovac, Ulica 30. svibnja 50, OIB: 42835023837, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, radi 35.988,50 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, Ulica Grada Vukovara br. 220, Zagreb, OIB: 28921383001 isplatiti tužitelju AGRO MAK d.o.o., Ulica 30. svibnja br. 50, Milanovac, OIB: 42835023837 iznos od 35.988,50 EUR (slovima: trideset pet tisuća devetsto osamdeset osam eura i pedeset centi) na ime naknade štete zbog izmakle koristi zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01.12.2023. godine do 29.12.2023. godine u visini zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 13.420,56 EUR (slovima: trinaest tisuća četiristo dvadeset eura i pedeset šest centi) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da je isti trgovačko društvo specijalizirano za poljoprivrednu proizvodnju koje se primarno bavi ekološkim uzgojem soje i kamilice. Dana 23. siječnja 2023. godine tuženik se dopisom obratio tužitelju navodeći kako je tuženik u postupku javnog natječaja za davanje u zakup javnog vodnog dobra za 2022. godinu za područje Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu Osijek, donio Odluku o sklapanju ugovora o zakupu javnog vodnog dobra s ponuditeljem ĆD iz [adresa] za zakup k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali da navedena Odluka nije izvršena jer je ponuditelj ĆD odustao od svoje ponude, odbijanjem potpisa ugovora o zakupu pod uvjetima iz ponude. S obzirom da je ponuda tužitelja, po navodima tuženika, bila druga u redoslijedu prihvatljivih ponuda za zakup navedene k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], navedenim dopisom od 23.01.2023. pozvan je tužitelj očitovati se u roku od 8 dana da li i dalje ostaje kod svoje ponude od 01. travnja 2022. godine za zakup navedene čestice s ponuđenom zakupninom od 9.000,00 kn po hektaru za godinu. Tužitelj se dana 27. siječnja 2023. godine, odmah po primitku tuženikovog dopisa, očitovao na navedenu ponudu i naznačio tuženiku kako istu prihvaća, i da je spreman odmah po sklapanju ugovora o zakupu platiti traženu zakupninu, ali napominje tuženiku kako se u nezakonitom posjedu navedene čestice i dalje nalazi raniji zakupnik ĆD te da stoga može pristati na ponudu i sklopiti Ugovor s tuženikom samo ako mu tuženik omogući ulazak u posjed, odnosno ukoliko ga uvede u posjed najkasnije s 01. lipnja 2023. godine, a takvo očitovanje uz poziv za što žurnijim postupanjem tužitelj je tuženiku ponovio i dana 27. veljače 2023. godine. Nakon tužiteljeva prihvata ponude, tuženik je dana 03.03.2023. godine donio Odluku o prihvaćanju zahtjeva za davanje prava zakupa na javnom vodnom dobru kojom odlukom je prihvaćen zahtjev tužitelja za davanje prava zakupa radi poljoprivredne proizvodnje na nekretnini javnog dobra označenog kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], oranica Razbojište, s površinom 39 jutro 1084 čhv i posjedovni list br. 1120, Razbojište, oranica površine 228329 m2. Navedenom odlukom još je i utvrđeno da ukupna površina zemljišta na kojem se osniva pravo zakupa iznosi 228.329 m2 te da se zakup osniva na razdoblje od 5 godina, a tužitelj kao zakupodavac dužan je plaćati naknadu za pravo zakupa u godišnjem iznosu od 205.496,10 kn. Nakon što je tužitelj dana 20.03.2023. godine poslao tuženiku požurnicu za sklapanje ugovora o zakupu, tužitelj i tuženik su dana 29. ožujka 2023. godine konačno sklopili Ugovor o zakupu javnog dobra označenog kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], oranica Razbojište, s površinom 39 jutro 1084 čhv i posjedovni list br. 1120, Razbojište, oranica površine 228329 m2., kojim ugovorom se tuženik kao zakupodavac obvezao tužitelju kao zakupniku dati u zakup zemljište u ukupnoj površini od 228.329 m2, na rok od 5 godina te isto predati u posjed tužitelju s danom 01. lipnja 2023. godine. Tužitelj kao zakupnik je u cijelosti postupio po navedenom Ugovoru o zakupu te je na uplatni račun tuženika dana 04.04.2023. godine izvršio uplatu iznosa od 27.274,02 EUR-a na ime zakupnine za 2023. godinu. Unatoč sklopljenom Ugovoru o zakupu i cjelokupnom ispunjenju ugovorne obveze od strane tužitelja, tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju i istoga uveo u posjed zemljišta s 01. lipnja 2023. godine i predao mu navedeno zemljište u zakup, a u nezakonitom posjedu zemljišta se i nadalje nalazi raniji posjednik ĆD. Tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku sa zahtjevom za ispunjenjem ugovorne obveze i predajom u posjed zemljišta za koje je platio zakup i zbog kojeg neizvršenja ugovora trpi značajnu štetu, no na navedene dopise tuženik se u cijelosti oglušio i do dana pisanja ove tužbe i dalje nije tužitelju predao u posjed predmetno zemljište. Odredbom čl. 342.st.2. ZOO-a određeno je da kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio, dok je odredbom čl. 346.st.1. ZOO-a određeno da Vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete. Tuženik je svojim neispunjenjem ugovora prouzročio tužitelju imovinsku štetu i to u vidu izmakle koristi. Odredbom čl. 1089.st.3. ZOO-a određeno je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Kao što je već rečeno, tužitelj je trgovačko društvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i to prvenstveno ekološkim uzgojem soje i kamilice. Na navedenom zemljištu u čiji posjed ga je tuženik morao uvesti s 01. lipnja 2023. godine, pogotovo jer je tužitelj uredno platio zakupninu za cijelu 2023. godinu, tužitelj je u 2023. godini planirao proizvodnju postrene soje. Kao što je to općepoznato, sjetva soje obavlja se u razdoblju od sredine svibnja do sredine lipnja, a soja se skida krajem listopada. Samim time, uslijed tuženikova neispunjenja ugovora o zakupu, tužitelj je u potpunosti onemogućen u proizvodnji postrene soje na navedenom zemljištu u 2023. godini. Da je tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju i predao mu navedeno zemljište u zakup s početkom lipnja 2023. godine, tužitelj bi imao mogućnost u potpunosti provesti postupak poljoprivredne proizvodnje postrene soje te u skladu s površinom navedenog zemljišta za sadnju postrene soje ostvariti od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju poticaj u poljoprivredi u iznosu od 19.910,00 EUR. Uz zajamčene poticaje u prethodno naznačenom iznosu, koje bi neminovno ostvario, tužitelj bi od prodaje proizvedene soje od očekivanog prinosa ostvario neto zaradu od 15.000,00 EUR, uzimajući u obzir prosječne otkupne cijene soje na tržištu. Samim time, iznos od 34.910,00 EUR predstavlja iznos izmakle koristi koju tužitelj nije ostvario u sklopu proizvodnje postrene soje na navedenoj čestici u 2023. godini, a sve zbog činjenice što tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju. Slijedom izloženoga, tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade štete protiv tuženika Trgovačkom sudu u Osijeku kao mjesno nadležnom sudu, temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a, budući da je spor nastao u povodu djelatnosti tuženikovog Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu sa sjedištem u [adresa], te predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese predloženu presudu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ne osporava da je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Također ne osporava navode tužbe da je 23.1.2023. godine pozvao tužitelja da se očituje ostaje li kod svoje ponude za zakup zemljišne čestice javnog vodnog dobra, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 228329m2 od 1.4.2022. po ponuđenoj cijeni od 9.000,00 kn po hektaru godišnje a ovo s obzirom na činjenicu da prethodna odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača ĆD nije izvršena jer je ovaj ponuditelj odbio sklopiti ugovor o zakupu javnog vodnog dobra sukladno svojoj ponudi po natječaju od 1.3. 2022. Tuženik ne osporava ni navod da se tužitelj odmah odnosno 27.1.2023. očitovao na način da potvrđuje da ostaje kod svoje ponude i da je spreman na sklapanje ugovora o zakupu pod uvjetom da ga tuženik uvede u posjed zemljišne čestice javnog vodnog dobra najkasnije 01.6.2023. upozorivši na činjenicu da je ta čestica javnog vodnog dobra u nezakonitom posjedu ranijeg zakupnika ND kojemu je ugovor o korištenju koji je sklopio s RH zastupanoj načelniku Općine Lukač istekao 9.3.2022. Tuženik ne osporava da je tužitelj ponovo 27.02.2023. požurio postupanje vezano za davanje u zakup predmetne zemljišne čestice. Točni su navodi tužbe da je tuženik dana 03.3.2023. donio odluku o prihvaćanju zahtjeva tužitelja za davanje prava zakupa javnog vodnog dobra radi poljoprivredne proizvodnje na ukupnoj površini od 228.329 m2 na 5 godina i uz zakupninu od 205.496,10 kn godišnje. Tuženik ne osporava navod tužbe da je tužitelj 20.3.2023. požurio svojim dopisom sklapanje ugovora o zakupu javnog vodnog dobra te da je nakon toga dana 29.3.2023. između njih sklopljen Ugovor o zakupu javnog vodnog dobra označenog kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], oranica Razbojinište s površinom 39 jutro 1084 čhv i posjedovni list br.1120, Razbojište, oranica površine 228329 m2 na rok od 5 godina uz stupanje na snagu ugovora s 1.06.2023. Tuženik ne čini spornim ni činjenicu da je tužitelj 4.4.2023. izvršio uplatu tuženiku zakupnine za 2023. u iznosu od 27.274,02 eura. Tuženik ne osporava navod iz tužbe da s danom stupanja na snagu Ugovora o zakupu tj. s 1.6.2023. nije uveo tužitelja u posjed zemljišne čestice javnog vodnog dobra. Ugovorom odgođena činidba uvođenja tužitelja u posjed predmetne čestice javnog vodnog dobra sa danom 1.6.2023. nije izvršena iz objektivnih razloga. Tuženik je, naime 02.3.2023. pozvao treću osobu, ND da napusti posjed čestice javnog vodnog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji posjed drži bez valjanog pravnog osnova odnosno koristi ga suprotno čl. 18.Zakona o vodama. Kako nezakoniti posjednik u ostavljenom roku nije predao posjed javnog vodnog dobra tuženiku, tuženik je dana 13.4.2023. sukladno članku 217.st.2. toč. 9. Zakona o vodama (NN 66/19, 84/21, 47/23) zatražio od vodopravnog inspektora Državnog inspektorata zaštitu posjeda zemljišne čestice javnog vodnog dobra na način da zabrani nezakonitom posjedniku smetanje odnosno oduzimanje posjeda javnoga vodnog dobra i da mu naredi uspostavu prijašnjeg stanja. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije je dana 23.5.2023. donio rješenje Klasa:UP/I-325-01/23- 01/215,Ur.broj: 443-02- 01-13-23-1 kojim zabranjuje ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetanje i oduzimanje posjeda javnog vodnog dobra na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te mu naređuje uspostavu prijašnjeg stanja uz rok izvršenja 30 dana po primitku rješenja. Umjesto izvršenja rješenja nezakoniti posjednik ulaže žalbu na isto, što sukladno zakonu odgađa izvršenje rješenja. Rješenjem državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa:UP/II-325-01/23-01/58, Ur.broj:443-01-17-01-23-2 od 28.8. 2023. odbijena je žalba ND. Prema dobivenoj informaciji od strane višeg vodopravnog inspektora BD u tijeku je izvršenje rješenja o vraćanju posjeda javnog vodnog dobra tuženiku na način da se izriču novčane kazne nezakonitom posjedniku. ĆD je uložio i tužbu Upravnom sudu u Osijeku i spor se vodi pod poslovnim brojem: 4 Usl-1260/2023. Iz prethodno navedenog činjeničnog stanja nedvojbeno se da zaključiti da je tuženiku iz objektivnih razloga bilo nemoguće izvršiti ugovornu obvezu tj. činidbu predaje u posjed čestice javnog vodnog dobra tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu javnog vodnog dobra, dakle 29.3.2023. a ista činidba nije postala moguća ni u trenutku nastupanja odgodnog uvjeta odnosno roka za izvršenje, dakle s danom 1.6.2023. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje u tekstu: ZOO) kad je predmet obveze (činidba predaje posjeda javnog vodnog dobra) nemoguć, ugovor je ništav. Na ništetnost sud pazi sukladno članku 327. ZOO po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Sukladno odredbi čl. 323.ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora dok ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. S obzirom da je tužitelj znao a što slijedi iz samih navoda tužbe te iz njegovih dopisa tuženiku da je nemoguće izvršiti ugovornu obvezu tj. činidbu predaje u posjed čestice javnog vodnog dobra u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu a ta činidba nije postala moguća ni u vrijeme nastupanja odgodnog uvjeta odnosno roka dakle s 1.6.2023. to tužitelj nema pravo na naknadu štete, izgubljene dobit . Opreza radi tuženik, osporava visinu iznosa naknade štete s osnova izmakle koristi od 34.910,00 eur. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Podneskom od 28.3.2024. tužitelj je dostavio svoje očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu s retrospektivom događaja koji su prethodili sklapanju samog ugovora između stranaka, a onda posljedično i podizanju same tužbe. Navodi da je početkom 3. mjeseca 2022. godine tuženik raspisao javni natječaj za zakup javnog vodnog dobra na kojima je istekao prethodni zakup (5 godina) i tom prilikom tuženik kao pravni subjekt koji daje imovinu države u zakup, propisao je stroge natječajne uvjete prije podnošenja dokumentacije. Početkom travnja 2022. godine 40-ak poljoprivrednih subjekata, koji su uspjeli ispuniti obveze koje su diktirale i striktno, eksplicitno tražile Hrvatske vode, pristupa u prostorije tuženika u Osijeku, gdje tročlana komisija imenovana od strane tuženika, pred nazočnima utvrđuje elemente ispunjenosti natječajnih uvjeta i mogućnosti pristupu otvaranju zatvorenih ponuda. Komisija tuženika je kao najbolju prihvatila ponudu ĆD (koji je bio i raniji zakupnik navedenog zemljišta) i proglasila ĆD najboljim ponuđačem, bez približne konkurencije u ponudi za navedene površine. Slijedom događaja, daljnji postupak potpisivanja, ovjeravanja i plaćanja po ponudi te sklapanja ugovora je bio u isključivoj ingerenciji tuženika i nitko drugi nije imao pravo niti mogao imati uvid niti na bilo koji način žalbom ili nekim drugim sredstvom osporiti takvu ponudu. Za tužitelja kao pravnu osobu koja striktno poštuje pozitivne propise tada je kao ponuđaču s manjom ponudom ostalo samo da se povuče s navedenog javnog natječaja, priznavši legalitet kako ponude tako i komisije tuženika koja je odlučivala o rezultatima natječaja. Praktički godinu dana nakon završetka navedenog natječaja, točnije 23.01.2023. godine, tužitelj dobiva ponudu od tuženika u kojoj eksplicitno stoji nekoliko stvari i to da mu tuženik nudi kao drugom ponuđaču na javnom natječaju iz 2022. godine zakup javnog vodnog dobra, navodeći da je osoba po imenu ĆD, koji je prethodne godine ponudio 25.000 kn po hektaru, odustao od svoje ponude, odnosno odbio potpisati ugovor o zakupu pod uvjetima iz svoje vlastite ponude. Tužitelj je s čuđenjem zaprimio navedenu ponudu, znajući kako funkcionira javni natječaj te mu nije bilo jasno da netko može ne odazvati se i ne potpisati ugovor po ponudi kojom je sam licitirao, no budući da su sve te stvari u isključivoj ingerenciji Hrvatskih voda, njemu je ostalo samo da razmotri ponudu tuženika. Na navedenu ponudu Hrvatskih voda tužitelj se pisano očitovao u roku od 4 dana, navodeći da istu prihvaća i poziva Hrvatske vode da ga pozovu na sklapanje ugovora, s ponudom važećom na javnom natječaju iz 2022. godine. S obzirom da je proteklo tri tjedna, a da se nitko iz Hrvatskih voda nije odazivao na odgovor kojeg je tužitelj dostavio na njihovu ponudu, on nanovo piše dopis te postavlja upit da li ponuda koju su mu dostavili i dalje važi i ako je, da ga pozovu na sklapanje ugovora i plaćanje obveza po sklopljenom ugovoru. Početkom mjeseca ožujka 2023. godine tuženik donosi odluku o prihvaćanju zahtjeva za davanje prava zakupa na javnom vodnom dobru, a krajem tog istog mjeseca šalju tužitelju prijedlog ugovora, koji promptno odgovara pismenim putem da prihvaća sve napisano u ugovoru i da ga se pozove na potpisivanje ugovora, ovjeru kod bilježnika i uplatu zakupnine za 2023. godinu u iznosu od 27.274,02 eura, što se na koncu i događa 29. ožujka 2023. godine kada tužitelj i tuženik potpisuju predmetni ugovor, a tužitelj kroz nekoliko dana, točnije 04.04.2023. godine, uplaćuje ukupni godišnji iznos zakupnine za 2023. godinu u iznosu od 27.274,02 EUR. U ponuđenom ugovoru tuženik se obvezuje do 01.06.2023. godine tužitelja kao zakupnika, koji je ispunio sve ugovorne uvjete, uvesti u posjed i omogućiti mu raspolaganje istim zemljištem shodno potpisanom ugovoru. Hrvatske vode su od strane tužitelja, nakon potpisivanja ugovora, u obostranoj komunikaciji jasno raspolagale s podatkom da je jedan od osnovnih uvjeta potreba tužitelja da ga se najkasnije s 01.06. uvede u posjed radi obrade i sađenja poljoprivredne kulture, kako mu ne bi uzalud propala cijela poljoprivredna godina. Tužitelj je od strane tuženika dobio jasan odgovor kako to nije njegov problem, već isključivi problem tuženika kao vlasnika, odnosno pravne osobe koja raspolaže vodnim dobrom, i da je to stavljeno u ugovor kao jedina obveza koju Hrvatske vode imaju kada je u pitanju ponuđeni ugovor, a svi drugi uvjeti iz ugovora se odnose na tužitelja, koji su u potpunosti ispunjeni, što znači da je tužitelj u najkraćem mogućem roku ispunio sve postavljene uvjete i obveze iz ugovora, 60 dana prije očekivanog, odnosno obećanog ulaska u posjed, odnosno platio i stavio na raspolaganje Hrvatskim vodama značajna novčana sredstva, a koja su njemu neophodna za posao. Dana 01.06. 2023. godine Hrvatske vode ne ispunjavaju svoj obvezu iz ugovora i ne uvode tužitelja u posjed, na svaki tužiteljev pokušaj komunikacije s tuženikom u ostvarivanju svoga prava korištenja plaćenog poljoprivrednog zemljišta nitko se ne odaziva, nitko ne komunicira niti želi dati bilo kakvu informaciju koja bi bila relevantna kao odgovor na pitanje zašto je došlo do neispunjenja ugovora od strane Hrvatskih voda, nego jednostavno nisu ispunili ponuđeni ugovor prema stranci koja je na izričit zahtjev Hrvatskih voda i sukladno njihovoj samoinicijativnoj ponudi ispunila sve obveze prema Hrvatskim vodama, a koje se odnose na zakup predmetnog javnog vodnog dobra. U odgovoru na tužbu Hrvatskih voda eksplicitno stoji da tuženik priznaje neispunjenje svojih obveza, pravdajući se nečim o čemu nikada nisu obavijestili tužitelja niti na bilo koji način spomenuli da će biti nemoguće zemljište predati u posjed te ga očito svjesno doveli u situaciju obmane jer tužitelj nije raspolagao s informacijama niti znao u kojem je statusu postupak predaje posjeda ranijeg posjednika, vjerujući instituciji Hrvatskih voda pristao na ponuđeno smatrajući, a što je vidljivo iz dopisa tuženika, da ne bi ni dobio ponudu za zakup poljoprivrednih površina koje su na bilo koji način sporne. No zapravo, u konkretnom slučaju nije ništa sporno nego je samo sporno to da Hrvatske vode koje raspolažu površinama koje daju u zakup ne vode računa, odnosno ne vode brigu o vrijednostima koje im je država dala na raspolaganje, na što tužitelj na niti bilo koji način ne može utjecati, ne može znati, a u konačnici tužitelja apsolutno niti ne zanima ĆD i njegov interni odnos s Hrvatskim vodama, nego ga isključivo zanima ispunjenje njegova ugovora kojeg ima sklopljenog s tuženikom povodom samoinicijativne ponude Hrvatskih voda prema njemu, u sklopu kojeg ugovora je tužitelj ispunio sve svoje obveze, kojeg uzgred rečeno nije sastavljao tužitelj, nego ga je sastavila pravna služba tuženika. Stoga, zaključno treba naglasiti kako je potpuno promašen zaključak tuženika iz odgovora na tužbu da je ugovor koji je sklopljen između parničnih stranaka ništetan budući da je predmetom ugovora nemoguća činidba. Da bi ugovor zbog navedenog razloga bio ništetan, potrebno je da činidba bude objektivno nemoguća. No, činidba predaje u posjed konkretnog zemljišta zasigurno nije nemoguća činidba jer Hrvatske vode kao ovlaštenik javnog vodnog dobra imaju na raspolaganju niz pravnih mogućnosti za vraćanje zemljišta u svoj posjed, što su na koncu i učinili (kako to proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu), ali očigledno prekasno i jedini razlog neispunjenja ugovorne obveze te krivnja za isto leži na strani tuženika! Inicijalni natječaj datira još od početka 2022. godine i već tada se ĆD nalazio u nezakonitom posjedu (jer mu je istekao raniji zakup s Općinom Lukač) te su stoga Hrvatske vode kao dobar gospodarstvenik već prije tog prvotnog natječaja početkom 2022. godine morale pokrenuti postupke vraćanja navedenog zemljišta u svoj posjed, a ne godinu dana kasnije, odnosno u ožujku 2023. godine, dva mjeseca nakon što su navedeno zemljište ponudile tužitelju u zakup i obvezali se predati mu isto u posjed s 01.06.2023. godine. Tužitelj nije stranka upravnih postupaka i sporova između tuženika i ĆD i apsolutno nema nikakvih saznanja o statusima navedenih predmeta niti ga je o tome tuženik ikada prije ovog odgovora na tužbu obavijestio tako da je potpuno promašen i netočan navod tuženika da bi tužitelj znao da je činidba predaje u posjed nemoguća. Tužitelj je u trenutku primitka tuženikove ponude u siječnju 2023. godine znao da se ĆD i dalje nalazi u posjedu predmetnog zemljišta, ali to je jasno i artikulirao tuženiku, navodeći to u svom dopisu u kojem je izrazio da pristaje na istu samo ukoliko su Hrvatske vode u mogućnosti predati mu zemljište u posjed s 01.06.2023. kako mu ne bi propala cijela poljoprivredna godina za koju će platiti zakup i za koju je odvojio novčana sredstva, a koja može plasirati dalje, u drugo zemljište, ukoliko ne bi došlo do sklapanja ugovora s tuženikom. S obzirom na navedeno, u trenutku kada je tuženik donio odluku o prihvaćanju ponude te s tužiteljem sklopio Ugovor o zakupu, u kojem je stajala odredba da će tužitelj biti uveden u posjed zemljišta s 01.06.2023. godine, tužitelj nije imao razloga sumnjati u ispunjenje ugovora ili na bilo koji način očekivati da mu Hrvatske vode neće ispuniti ugovor. Na ovaj način, nezakonitim i nesavjesnim postupanjem tuženika, tužitelju je uništena jedna cijela poljoprivredna sezona, a za koju ima ugovor i valjana i zakonita očekivanja nakon ispunjenja svojih obveza.
4. Dana 11. travnja 2024. održano je pripremno ročište na kojemu je utvrđeno da je među strankama sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva te je stoga radi utvrđenja spornih činjenica izrađen plan upravljanja postupkom sa kojim su se usuglasile stranke.
5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev tužitelja za potporu sa prilozima (str. 7-25 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (str. 26-27), dopis tuženika tužitelju (str. 28 spisa), očitovanje tuženika tužitelju (str. 29 spisa), dopis tuženika tužitelju (str. 30 spisa), odluku tuženika (str. 31-33 spisa), dopis tuženika tužitelju (str. 34 spisa), ugovor o zakupu između tužitelja i tuženika (str. 35-42 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 43 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (str.45 spisa), obavijest tužitelja tuženiku (str. 46 spisa), dopis tužitelja tuženiku (str.47 spisa), dopis tužitelja tuženiku (str. 48-49 spisa),dopis tužitelja (str. 50 spisa), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku (str.51-52 spisa), dopis RH MUP- tužitelju (str. 53 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (str. 54 spisa), dopis tuženika ĆD (str. 61 spisa), povratnice i izvod iz dostavne knjige (str. 62-64 spisa), dopis tuženika državnom inspektoratu (str. 65 spisa), rješenje Državnog inspektorata (str .66-70 spisa), Rješenje Upravnog suda (str.73-74 spisa), tužbu ĆD (str. 78-81 spisa), odgovor na tužbu RH Državnog inspektorata (str. 83-87 spisa), Rješenje Državnog inspektorata (str. 92-101 spisa), dopis Žito d.o.o. (str. 111 spisa), dopis RH Agencije za plaćanje u poljoprivredi,ribarstvu i ruralnom razvoju; dalje: Agencija (str. 112-116 spisa), saslušao je svjedoka JD (str. 122-124 spisa), svjedoka BD (str. 124-125 spisa), ĐD (str. 127-129 spisa), stranku GD (str. 129-130 spisa), pregled isplata za tužitelja za 2023 (str. 126), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zite Ladocki Jularić (str. 136-151 spisa), iskaz vještaka Zite Ladocki Jularić (str. 176- 177 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (str. 181-183 spisa) sa prilozima na CD-u (str. 117 i 184 spisa) a koji se prilozi nalaze u spisu na str. 185-287, dopunu nalaza i mišljenje sudskog vještaka Zite Ladocki Jularić (str. 291-299 spisa), iskaz vještaka Zite Ladocki Jularić (str. 310-312 spisa). Nadalje, prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sud nije uzeo u obzir privatni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Musa (str. 159-169 spisa), a kojeg je u spis dostavio tužitelj, budući da isti nije priložen do zaključenja prethodnog postupka, te isti dokaz nije bio predviđen, a niti određen planom upravljanja postupkom od 11. travnja 2024.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete i to na ime izmakle koristi, a sukladno člancima 342. st.2, 346.st.1 i čl. 1086.st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).
7. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Ovdje valja naglasiti kako je tužitelj prvotno utuženi iznos od 34.910,00 EUR, nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka Zite Ladocki Jularić podneskom od 28. srpnja 2025. konačno specificirao na iznos od 35.988,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a budući da se tuženik po tom specificiranom (povećanom tužbenom zahtjevu) upustio u raspravljanje smatra se da je isti dao pristanak na preinačenje tužbenog zahtjeva od strane tužitelja sukladno članku 190. stavak 4. ZPP-a.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Nije sporno niti da je tuženik 23.1.2023. pozvao tužitelja da se očituje ostaje li kod svoje ponude za zakup zemljišne čestice javnog vodnog dobra, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 228329m2 od 1.4.2022. po ponuđenoj cijeni od 9.000,00 kn po hektaru godišnje a ovo s obzirom na činjenicu da prethodna odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača ĆD nije izvršena jer je ovaj ponuditelj odbio sklopiti ugovor o zakupu javnog vodnog dobra sukladno svojoj ponudi po natječaju od 1.3. 2022. Nije sporno niti da se tužitelj odmah odnosno 27.1.2023. očitovao na način da potvrđuje da ostaje kod svoje ponude i da je spreman na sklapanje ugovora o zakupu pod uvjetom da ga tuženik uvede u posjed zemljišne čestice javnog vodnog dobra najkasnije 01.6.2023. Nije sporno da je tužitelj ponovo 27.02.2023. požurio postupanje vezano za davanje u zakup predmetne zemljišne čestice, te da je tuženik dana 03.3.2023. donio odluku o prihvaćanju zahtjeva tužitelja za davanje prava zakupa javnog vodnog dobra radi poljoprivredne proizvodnje na ukupnoj površini od 228.329 m2 na 5 godina i uz zakupninu od 205.496,10 kn godišnje. Nije sporno niti da je tužitelj 20.3.2023. požurio svojim dopisom sklapanje ugovora o zakupu javnog vodnog dobra te da je nakon toga dana 29.3.2023. između njih sklopljen Ugovor o zakupu javnog vodnog dobra označenog kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], oranica Razbojinište s površinom 39 jutro 1084 čhv i posjedovni list br.1120, Razbojište, oranica površine 228329 m2 na rok od 5 godina uz stupanje na snagu ugovora s 1.06.2023. Također nije sporna niti činjenica da je tužitelj 4.4.2023. izvršio uplatu tuženiku zakupnine za 2023. u iznosu od 27.274,02 eura, te da sa danom stupanja na snagu Ugovora o zakupu tj. s 1.6.2023. nije uveo tužitelja u posjed zemljišne čestice javnog vodnog dobra, te da tužitelj nije nikada ušao u posjed predmetne nekretnine. Također među strankama nije sporno kako niti jedna od stranaka nije jednostrano raskinula predmetni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta.
9. Međutim među strankama je sporno da li su postojale objektivne okolnosti zbog kojih tuženik nije mogao izvršiti svoju obvezu prema tužitelju i uvesti ga u posjed poljoprivrednog zemljišta budući da je treća osoba u nezakonitom posjedu istog zemljišta, također je sporno da li je zbog te iste činjenice nemoguća činidba za tuženika te je li stoga predmetni ugovor ništetan. Također je sporno da li je tuženik uopće mogao ostvariti poticaje za 2023. godinu, a također je sporna i visina tužbenog zahtjeva, odnosno izmakla korist koju je tuženik trebao ostvariti da je izvršen predmetni ugovor o zakupu. Stoga je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva.
10. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je osim uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, a koja je detaljno navedena u točki 3. obrazloženja presude, proveo i personalne dokaze saslušanjem svjedoka i to JD (str. 122-124 spisa), svjedoka BD (str. 124-125 spisa), ĐD (str. 127-129 spisa), stranku GD (str.129-130 spisa).
11. Svjedok ŠD, saslušan na ročištu održanom 22.05.2024 je iskazao kako je isti zaposlenik tuženika i to na radnom mjestu Voditelja pravne i kadrovske službe u Osijeku. Na upit suda da li je istom poznat poslovni odnos između ovdje stranaka, isti iskazuje da jest. Na daljnji upit iskazuje kako on osobno nije sudjelovao u postupku kada se odvijao natječaj za zakup predmetne čestice, međutim da je sudjelovao u kasnijim fazama, odnosno da je isti sudjelovao u izradi odgovora na podneske tužitelja prema tuženiku, kao i odgovorima Ministarstvu i drugim tijelima koja su tražila očitovanja u vezi sa tim predmetom. Na daljnji upit svjedok iskazuje kako je isti osobno upoznat sa predmetnim ugovorom o zakupu, budući da je taj ugovor standardan sa svim strankama s kojima tuženik sklapa takve ugovore, odnosno mijenjaju se u pravilu samo čestice, stranke i iznosi, te navodi kako je on osobno poslao podnesak tužitelju kojim je tužitelj pozvan da se očituje da li i dalje isti ostaje kod svoje ponude za zakup zemljišta. Na upit suda da li je svjedok imao saznanja u vrijeme kada je poslan poziv tužitelju da li ostaje kod ponude za sklapanje ugovora, da tu česticu koristi treća osoba, ĆD, svjedok iskazuje kako je imao saznanja da tu česticu koristi ĆD i to iz razloga što je isti uložio žalbu na rješenje tuženika kojim je isti ĆD izabran na natječaju kao najpovoljniji ponuditelj. Nadalje svjedok objašnjava kako je iz sadržaja žalbe ĆD bilo razvidno kako je isti i dalje u posjedu predmetne čestice budući da je to i naveo u žalbi, te je predmetnu žalbu izjavio iz razloga što je smatrao da je iznos zakupnine previsok unatoč činjenici da je ĆD sam taj iznos ponudio, te je tražio u žalbi da se taj iznos zakupnine odredi prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, odnosno da se cijeli postupak provede po tom zakonu. U odnosu na tu žalbu ĆD je od strane tuženika odgovoreno da se predmetni postupak proveo temeljem Zakona o vodama, te da se predmetna čestica tretira kao javno vodno dobro, te navodi u postupku natječaja nije niti dopuštena takva žalba izjavljena od strane ND, nego je tuženik to tretirao kao podnesak. Nadalje, svjedok izjavljuje kako je ĆD u više navrata pozivan da kao najpovoljniji ponuditelj sklopi ugovor o zakupu s tuženikom, međutim isti se oglušio na te pozive tuženika, te je slijedom toga njegovu ponudu tuženik smatrao kao bezpredmetnu, te je zatim pozvao drugog najpovoljnijeg ponuditelja da li ostaje kod svoje ponude, odnosno tvrtku Agro mak. Na upit suda da li je tuženik poduzimao određene radnje radi predaje u posjed, odnosno napuštanja posjeda od strane ND, ističe kako je 2.3.2023. tuženik poslao ND dopis kojim se traži od istoga da u roku od 8 dana napusti posjed, a budući da to isti nije učinio u ostavljenom roku, 13.4.2023. je od Državnog inspektorata zatraženo da zaštiti predmetni posjed. Na upit suda da li je svjedoku poznato kada je tuženik trebao tužitelja uvesti u posjed, svjedok ističe da je to datum 1.6.2023. na kojem je inzistirao PD ispred tvrtke Agro mak. Na daljnji upit da li je tuženik poduzimao do tog datuma, odnosno 1.6. određene pravne radnje, svjedok iskazuje kako je Državni inspektorat donio rješenje kojim je zabranio smetanje i oduzimanje posjeda predmetne nekretnine ND, a na koje rješenje je isti izjavio žalbu, te je drugostupanjsko tijelo potvrdilo prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata, te je zatim ĆD pokrenuo upravni spor koji se vodi na Upravnom sudu u Osijeku, te je prošli tjedan održano ročište, a presuda se očekuje sutra.
12. Na upit pun. tuženika kada je bio natječaj temeljem Zakona o javnom vodnom dobru za ovu česticu, svjedok odgovara 1.4.2022. Na daljnji upit tko je bio u posjedu predmetne čestice u vrijeme kada je raspisan natječaj u 2022., svjedok iskazuje kako tuženiku u to vrijeme nije bilo poznato tko je u posjedu te čestice, budući da ta čestica nije bila do tada tretirana kao javno vodno dobro, nego je to kasnije postala, a posjed su prije toga imale stranke temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu i prije natječaja od 1.4.2022. su ugovore o zakupu tih čestica (te ove čestice) sklapale jedinice lokalne samouprave, odnosno općine. Na daljnji upit kada je donesena odluka o odabiru ĆD kao najpovoljnijeg ponuditelja za predmetu česticu, svjedok iskazuje kako je ta odluka donesena 2.6.2022. Na daljnji upit na koji način je i da li je odluka o odabiru ĆD stavljena izvan snage, svjedok iskazuje da je ista odluka stavljena izvan pravne snage odlukom tuženika, i to nakon što se ĆD u više navrata oglušio na pozive tuženika za sklapanje ugovora, a o datumu te odluke se ne može točno izjasniti, ali navodi da je ta odluka bila prije poziva PD, odnosno tužitelju da li ostaje kod svoje ponude. Na daljnji upit pun. tuženika da li je ND ta odluka kojom je stavljena izvan snage odluka da je isti odabran kao najpovoljniji ponuditelj istome i dostavljena, svjedok iskazuje da jest, te navodi kako je ta odluka bila nešto prije poziva tužitelju, odnosno prije 23.1.2023., te da se poštivala kronologija, odnosno da se prvo istome dostavi takva odluka, zatim se pozvala tvrtka tužitelja da se očituje da li ostaje kod ponude, a na upit pun. tužitelja kada je tuženik zaprimio predmetnu žalbu ĆD kojom ih je obavijestio da je u posjedu predmetne čestice, svjedok iskazuje kako je to tuženik primio 17.10.2022.
13. Svjedok VD, saslušan na ročištu održanom 22.05.2024 je iskazao kako mu je poznat poslovni odnos između stranaka, a budući da je isti državni inspektor u Državnom inspektoratu na području PU Osijek, na čijem području se nalazi čestica koja je predmet ovog postupka. Na upit suda svjedok iskazuje da je on kao inspektor poduzimao pravne radnje, te pojašnjava kako je tuženik poslao prijavu Državnom inspektoratu da određena osoba na tom području, odnosno ĆD protupravno koristi predmetno zemljište, te je on nakon poduzimanja određenih radnji doista utvrdio da ĆD vrši povredu navedenu u članku 18. Zakona o vodama, budući da je predmetna čestica označena kao javno vodno dobro koja je u vlasništvu RH, a kojom upravlja tuženik. Nakon što je napravljen inspekcijski nalaz, svjedok je kao državni inspektor donio prvostupanjsko rješenje o zabrani protupravnog korištenja predmetnog zemljišta od strane ND, te pojašnjava da je to rješenje drugi dan postalo izvršno, a žalba ne odgađa izvršenje istog rješenja. Nadalje, svjedok iskazuje kako je protiv tog njegovog prvostupanjskog rješenja ĆD izjavio žalbu te je spis potom proslijeđen drugostupanjskom tijelu na daljnje odlučivanje. Drugostupanjsko tijelo je u rujnu 2023. potvrdilo njegovo prvostupanjsko rješenje. Također, navodi kako je nakon izdavanja prvostupanjskog rješenja svjedok podnio sukladno zakonu i prekršajni nalog, a na koji je ĆD izjavio po punomoćniku prigovor, te je slijedom toga postupak nastavljen pred Prekršajnim sudom u Virovitici, ali koji još nije dovršen. Također napominje kako u razdoblju od donošenja prvostupanjskog rješenja do donošenja drugostupanjskog rješenja Državni inspektorat nije mogao postupati. Nakon što je doneseno drugostupanjsko rješenje svjedok je izašao u kontrolu izvršenja predmetnog prvostupanjskog rješenja koje je potvrđeno, te je prilikom fizičkog obilaska terena, odnosno predmetne čestice, utvrđeno kako ĆD nije izašao iz posjeda predmetne čestice, odnosno nije postupio po njegovom rješenju, te je utvrdio da je posađena nova kultura, te je nakon toga Državni inspektorat donosio više rješenja o izvršenju sa novčanim kaznama odnosno sankcijama, a koje je ĆD plaćao, međutim iz posjeda predmetne nekretnine nije izašao, te je također istome poznato da je ĆD protiv drugostupanjskog rješenja pokrenuo upravni spor na sudu u Osijeku. Na upit suda koji je daljnji tijek postupka, svjedok ističe kako Državni inspektorat osim izricanja novčanih kazni, koje se uvećavaju svakim novim rješenjem, nema druge mogućnosti radi vraćanja tog posjeda. Na upit pun. tuženika koliko je svjedok izdao rješenja o izvršenju sa novčanim kaznama, svjedok iskazuje da je on izdao dva rješenja za dvije novčane kazne. Na daljnji upit u kojem iznosu su bile novčane kazne, svjedok iskazuje kako su iste bile izrečene sukladno Zakonu o državnom inspektoratu prema kojima je prva kazna 663,00 eura, a druga oko 1.200,00 eura. Na daljnji upit da li su ga tijekom postupka kontaktirali iz tvrtke tuženika da im da određene informacije, svjedok iskazuje kako su ga telefonskim putem tražili na dostavu određenih informacija, ali koje im on nije mogao dostaviti, odnosno proslijediti s obzirom na njegov posao.
14. Svjedok MD, saslušan na ročištu održanom 17.06.2024 je na upit suda da li je istom poznat poslovni odnos između stranaka, iskazao da jest i to budući da je isti kao ovlaštena osoba tuženika potpisao ugovor o zakupu sa tužiteljem. Na upit suda da li je istome poznato do kada je tuženik tužitelja trebao uvesti u posjed predmetnog zemljišta, svjedok iskazuje kako je na inzistiranje PD, tuženik tužitelja trebao uvesti u posjed do 1.6.2023. Na upit suda da li je istome, odnosno tuženiku bilo poznato da je u vrijeme kada je tuženik pozivao na očitovanje tužitelja da li ostaje kod svoje ponude za zakup, odnosno u trenutku sklapanja ugovora da je predmetno zemljište u posjedu treće osobe, svjedok iskazuje da jest, budući da je to bilo vidljivo iz žalbi koje je podnosio g. ĆD, a koji je u to vrijeme bio trenutni posjednik predmetne nekretnine. Na upit pun. tuženika da li je tuženik poduzeo određene pravne radnje protiv nezakonitog posjednika ĆD, svjedok iskazuje kako su sukladno Zakonu o vodama poduzete pravne radnje putem vodopravnog inspektora, te je doneseno više rješenje u tom postupku. Na daljnji upit da li je tužitelj u vrijeme kada je bio pozvan od tuženika na očitovanje da li ostaje kod ponude za sklapanje ugovora o zakupu bio upoznat sa činjenicom da je predmetna čestica i dalje u posjedu treće osobe, svjedok iskazuje kako je tužitelj bio upoznat sa tom činjenicom.
15. Na upit pun. tužitelja kada je bio raspisan inicijalni natječaj za zakup predmetnog zemljišta, svjedok iskazuje kako je to bilo u travnju 2022. godine. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je u to vrijeme kada je bio raspisan javni natječaj tuženik znao koja je osoba posjednik te čestice, svjedok iskazuje kako nije to znao niti mu je to bilo važno, budući da se provodio otvoreni javni natječaj cjelokupnog zemljišta u svojstvu javnog dobra, a ne po pojedinoj čestici. Također, na upit suda iskazuje kako su službe tuženika utvrdile kako je dotadašnjem posjedniku ND istekao ugovor prije raspisivanja javnog natječaja, te je slijedom toga mogao biti proveden predmetni natječaj. Na upit pun. tužitelja kada je tuženik poduzeo prve pravne radnje protiv ND, svjedok iskazuje kako je to bilo početkom ožujka 2023., a kako je ranije rečeno preko vodnogospodarskog inspektora, te objašnjava kronologiju samog postupka na način da iskazuje kako je nakon otvorenog natječaja ĆD izabran kao najpovoljniji i najbolji ponuđač, te je isti bio pozvan na sklapanje ugovora s tuženikom u rujnu ili listopadu 2022., no isti nije htio sklopiti ugovor sa tuženikom ističući da on ima pravo koristiti to zemljište temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a budući da isti nije htio sklopiti ugovor poslana je obavijest tužitelju kao drugom najpovoljnijem ponuđaču da li ostaje kod svoje ponude, te je sa istim zatim sklopljen i ugovor. Na poseban upit suda svjedok iskazuje kako je isti direktor vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu kod tuženika.
16. Nadalje PD je na ročištu održanom 17.06.2024. iskazao da mu je poznat poslovni odnos između stranaka, budući da je isti prokurist tužitelja. Na upit suda da li je isti nakon što je pozvan od strane tuženika da dostavi očitovanje da li ostaje kod svoje ponude za sklapanjem ugovora imao saznanja da je u posjedu čestice koja je predmet tog postupka treća osoba, ističe kako je nakon predmetnog poziva od strane tuženika da se tužitelj očituje ostaje li i dalje kod svoje ponude za zakup, osobno otišao na predmetnu česticu i vidio da je na istoj čestici zasijana kultura ječma, a koja se skida u 6. mjesecu, te je upravo zbog toga inzistirao da tužitelj bude uveden u posjed 1.6.2023., a kako bi mogla biti skinuta kultura sa te čestice i kako bi isti mogao prijaviti predmetnu česticu u ARKOD do 15.6.2023., a što je ujedno i zakonski rok za prijavu takve čestice. Također objašnjava kronologiju događanja, odnosno navodi kako je između 1.3.2022. i 1.4.2022. trajao javni poziv tužitelj za zakup zemljišta na koji se on javio, te je 5.4.2022. bilo javno otvaranje ponuda na kojem je on osobno prisustvovao, te je upravo tada od strane komisije ĆD izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Slijedom iznijetoga na poseban upit suda ističe kako je tada saznao da je ĆD bio dotadašnji posjednik predmetnog zemljišta, te da je upravo tada od 5.4. izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Slijedom toga ističe kako je bio iznenađen što ga je tuženik uopće naknadno pozvao na očitovanje da li isti ostaje kod svoje ponude za sklapanje ugovora o zakupu. Na upit pun. tužitelja da li je isti imao razloga sumnjati da ga tuženik neće uvesti u posjed sa 1.6., ističe da nije imao razloga za sumnju, budući da je riječ o javnoj tvrtki. Na daljnji upit da li je isti imao saznanja da li Hrvatske vode poduzimaju bilo kakve pravne radnje protiv ND, ističe da nije imao o tome saznanja. Na daljnji upit kakvi su bili planovi tužitelja u slijedećih 5 godina na predmetnoj čestici, stranka iskazuje kako je osnovna djelatnost kojom se tužitelj bavi kamilica, te je slijedom toga planirao kao predkulturu za čišćenje zemlje posaditi prvo soju, a zatim i kamilicu. Također ističe kako je zbog toga što nije uveden u posjed ove čestice pretrpio određenu poslovnu štetu. Na daljnji upit da li je od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi dobio određene poticaje za ovu zemlju, ističe da nije, iako je prijavio predmetnu česticu do 15.6. u ARKOD, no međutim nije ostvario poticaje jer fizički nije bio u posjedu predmetne čestice.
17. Nadalje, radi utvrđivanja spornih činjenica sud je ujedno proveo dokaz vještačenja po vještaku poljoprivredne struke Ziti Ladocki Jularić ( str.136-151) na okolnost utvrđivanja izmakle koristi koju bi tužitelj ostvario da je na predmetnoj čestici proveo cjelokupan proces proizvodnje postrne soje u 2023. godini, uzimajući u obzir očekivani prinos na navedenom zemljištu, očekivane troškove proizvodnje, te očekivani prihod od prodaje soje.
18. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 1.11.2024. proizlazi kako je napravljen očevid navede površine, pregledana sva potrebna dokumentacija, procijenjeno stanje usjeva i njegov potencijal, te fotoelaborat. Nisu rađene posebne izmjere nekretnine. Primjenjena agrotehnika, pristup i stanje usjeva su vrlo zadovoljavajući. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je: zemljište kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , javno vodno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu Republike Hrvatske i pod upravljanjem Hrvatskih voda na kojem je u danu neposrednog očevida posijana soja. Kč. je u naravi oranica, kako je i upisano u zemljišnim knjigama koja je u vlasništvu RH. Vještak svojim dugogodišnjim iskustvom rada u poljoprivrednoj proizvodnji je realno procijenio stanje usjeva i očekivani prinos neposredno pred žetvu na 2,5t / ha suhog zrna. 15 Nakon provedenog očevida, uvida u e-spis i potrebnu dokumentaciju i izračuna, na lokaciji k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], utvrđuje se: viši i niži iznos izmakle dobiti :36.187,40 € - 38.699,00 € U kalkulaciji nije uračunat PDV. Izračun obuhvaća samo varijabilne troškove , prihod od prodaje i ostvareni poticaj. Svi ostali parametri u izračunu su u domeni drugih vještačenja. Površine su obrađene sukladno svim agro zahtjevima, nezakorovljene, pristupačne, bez posebnih obilježja. Mikroklima i tip tla u ovom dijelu Virovitičko- podavske županije su vrlo pogodna za proizvodnju soje i kamilice. Tužitelj je trgovačko društvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i to prvenstveno ekološkm uzgojem soje i kamilice koje su visoko profitabilne kulture i dobro kotiraju na tržištu. Budući je onemogućen u toj proizvodnji na navedenom zemljištu 2023. godine njegov gubitak prihoda može biti i viši od iskazanog jer je to roba kojom se trži.
19. Tuženik se podneskom od 27.11.2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te je u istome istaknuo da u nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za poljoprivredu gospođa mr.sc.Zite Ladocki Jularić, dipl.ing. nije odgovorio na postavljeni zadatak iz Rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: 18 P-375/2023-16 od 10.rujna 2024. U nalazu i mišljenju nedostaje kvalitetna analiza strukture troškova. Stalni sudski vještak za poljoprivredu gospođa mr.sc.Zita Ladocki - Jularić, dipl.ing bez navođenja bilo kakvog dokaza, na stranici 14. Nalaza i mišljenja iznosi da je urod od postrene soje u 2023. na predmetnoj čestici javnog vodnog dobra 2,5 t/ha suhog zrna i onda nastavno iz toga izvodi na str.15.Nalaza i mišljenja zaključak da se izmakla korist za tužitelja kreće od 36.187, 40 Eur do 38.699,00 Eur . Za to ove iznose nema objektivnog pokrića. Sud je u prethodno navedenom Rješenju tražio: - analizu troškova proizvodnje postrene soje - analizu ostvarene kvalitete uroda u proizvodnji - cijenu gotovog proizvoda te temeljem prethodno navedenog izračun ostatka dohotka tj. čistog prihoda odnosno izmakle koristi. U Nalazu i mišljenju ne postoji ni jedan dokazani provjerivi podatak temeljem čega se navedeni podatak o izmakloj koristi može prihvatiti kao točan. Nema jasnih i provjerljivih podataka o agrotehničkim zahvatima u proizvodnji postrene soje po 1 ha kao ni za kondicioniranje i spremanje soje u silos (neovisno gdje se sprema ) te dokaziv trošak repromaterijala (pribava podataka iz sl.izvora za 2023.). Izgubljena korist iznesena u Nalazu i mišljenju veća je od ukupne vrijednosti moguće proizvodnje. Zadatak stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu nije bio utvrđenje izgubljenog poticaja od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koji taj poticaj na stanici 13. Nalaza i mišljenja „odokativno“ po ha procjenjuje na 1.070,00 Eur odnosno za predmetnu česticu od 22,8329 ha na 26.141,00 Eur. Iznos poticaja mora bi utvrđen sukladno stvarnim isplatama za predmetnu kulturu od stane Agencije za 2023. godinu Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještak i to sa stranice 8. toč.2.podstavak 4. Nalaza i mišljenja kao i iz Mišljenja na stranici 15. može se zaključiti da vještak pogrešno zaključuje da bi posjed i zatečena postrena soja na predmetnoj čestici javnog vodnog dobra, kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u trenutku očevida dakle 2024. godini bila u posjedu tužitelja. Naime, navedena čestica je ne samo 2023. već je u 2024. godini bila u posjedu i proizvodnji drugog poljoprivrednog proizvođača (ĆD koji je dugi niz godina bio u zakonitom posjedu te čestice da bi od 2023. i nadalje bio u nezakonitom posjedu) pa stoga zaključci vještaka o kvaliteti, agrotehničkim mjerama i stanju zatečene postrene soje ne mogu davati bilo kakve benefite tužitelju. Tuženik je za potrebe dokazivanja činjenične utemeljenosti svojih primjedbi na Nalaz i mišljenje zatražio vještačenje na okolnosti iz Rješenja ovog suda od 10.09.2024. i to od strane stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke i to dr. sc. Ivan Musa, dipl. ing. U privitku istoga dopisa tuženik dostavlja vještačenje stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke dr. sc. Ivana Musa, dipl. ing. od 26.11.2024. Po mišljenju tuženika Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke dr. sc. Ivana Musa, dipl. ing. od 26.11.2024. potvrđuju se osnovanim primjedbe koje je u ovom podnesku iznio tuženik.
20. Tužitelj podneskom od 29. studenog 2024. navodi kako nema primjedbi na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka. S obzirom da je vještakinja u svom nalazu iznos izmakle dobiti prikazala temeljem izračuna na bazi više i niže procjene troškova i to u rasponu od 36.187,40 EUR do 38.699,00 EUR, to tužitelj svoj tužbeni zahtjev na ime naknade štete zbog izmakle koristi specificira uzimajući u obzir medijalnu vrijednost navedenog izračuna koja iznosi 37.443,00 EUR. Slijedom navedenoga, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka te predlaže sudu da po zaključenju rasprave donese sljedeću presudu (uređenje tužbenog zahtjeva).
21. Budući da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka sud je radi razjašnjenja vještaka Zitu Ladocki Jularić saslušao na ročištu održanom 28.01.2025, te je vještak iskazao kako ostaje kod nalaza i mišljenja od 1.11.2024. u cijelosti, te ostaje kod očitovanja danih u odnosu na prigovore tuženika od 18.1.2025. s tim da u odnosu na točku 3 ispravlja to očitovanje navodeći kako umjesto prosječne mjesečne temperature na početku te rečenice ima stajati prosječne oborine, te također ista iskazuje, a budući da je elektronski potpis djelomično pokrio rečenicu 5 i 6, da rečenica 5 treba glasiti: Žetva kamilice koja je na ovom području vrlo zastupljena kao predkultura počinje krajem travnja, što je velika prednost u postrnoj sjetvi i teško ju je nadoknaditi za više od mjesec dana kada počinje žetva ječma. Nadalje, rečenica 6 glasi: Planirani urod procijenjen je na 2,5 t/ha suhog zrna na osnovu svih relevantnih parametara navedenih u nalazu i temeljem očevida. Nadalje na upit pun. tuženika da li je vještak imao u vidu i dokumentaciju koja se nalazi na CD dostavljenom od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, vještak iskazuje da jest, budući da je preuzela spis radi izrade nalaza i mišljenja, te je izvršila uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, kao i u dokumentaciju koja se nalazi na predmetnom CD-u. Na daljnji upit da li je uočila da je predmetna čestica evidentirana pri ARKOD ID 547998, vještak iskazuje da jest. Na daljnji upit da li je vještak vodio računa o zahtjevu tužitelja koji je Agenciji poslao 14.6.2023. za potpore i to za kukuruz (5,72 ha i soju 16,73 ha), a što proizlazi iz dopisa Agencije i to na str. 4, vještak iskazuje da u omotu spisa piše da Agencija nije isplatila predmetnu potporu za 2023. tužitelju za taj ARKOD iz razloga što je tužitelj u sporu za tu česticu. Na poseban upit pun. tuženika u kojem dijelu podneska Agencije za plaćanja u poljoprivredi od 23.4.2024., a koji je dostavio ovom sudu na njegov zahtjev, stoji da potpora za AKORD česticu koja je prijavljena od strane tuženika 14.6.2023. nije ušla u jedinstveni zahtjev za potporu 2023., a isto tako da se očituje zašto se nije vodio zahtjevom tuženika da se na parceli ID 547998 traži potpora za kulturu kukuruza i kulturu soje, vještak se u ovom trenutku ne može očitovati bez dodatnog očitovanja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, te stoga predlaže ukoliko je takav podatak potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, da ona zatraži od Agencije podatak o zahtjevu za poticaje koje je tužitelj podnio Agenciji u 2023. godini.
22. Nadalje, na upit punomoćnika tuženika na temelju kojih parametara je utvrdio da je na površini na kojoj se radio očevid, a koja je predmet ove parnice i koja je u posjedu treće osobe, izradio nalaz i mišljenje u vezi izgubljene dobiti, a u kontekstu prinosa po hektaru, vještak iskazuje kako je ona utvrdila da je tužitelj vrhunski mehanizacijski opremljen, da ima stručne zaposlenike, te na temelju prihoda tužitelja, odnosno javnog podatka poslovna.hr .Na upit suda da li može postojati razlika između izračuna izgubljene dobiti koju je vještak izračunao u nalazu i mišljenju i eventualnog podatka, a s obzirom da iz dopisa Agencija za plaćanja u poljoprivredi proizlazi da je tužitelj kao korisnik zatražio na parceli ID 547998 potpore za kulture kukuruz od 5,72 ha i soje od 16,73 ha u 2023., a za kojeg u spisu za sada nema podatak da li je isto doista zatraženo od strane tužitelja za tu česticu, vještak iskazuje kako može postojati razlika u izračunu izgubljene dobiti budući da je ona svoj nalaz i mišljenje temeljila na trenutnom stanju predmetne čestice odnosno zasijane soja koja je tamo zasijana od strane treće osobe koja i dalje koristi tu česticu. Na upit suda da li se iz zahtjeva za potpore također vidi o kakvoj se vrsti soje radi i u kakvoj proizvodnji, eko ili konvencionalne, vještak ističe kako se to navodi u zahtjevu za potporu, odnosno poticaje.
23. S obzirom na sve navedeno na istome ročištu od strane vještaka, stranke su suglasno predložile da sud zatraži dodatno od Agencije da mu ista dostavi zahtjev tužitelja za poticaje u 2023. koje je isti zatražio od Agencije, te iznose isplaćenih potpora za tužitelja u 2023. od strane Agencije, te da se Agencija dodatno očituje da li je iz isplaćenih potpora za 2023. izuzeta čestica ID 547998. Također, stranke su suglasno predložile da vještak nakon zaprimljene naprijed navedene dokumentacije od strane Agencije, provede dopunski nalaz i mišljenje na temelju istog zadatka ali na temelju drugih eventualnih parametara i podataka koji će biti dostavljeni od strane Agencije. Sud je prihvatio naprijed navedene suglasne prijedloge stranaka te je od Agencije dodatno zatražio očitovanje i dodatne podatke, a na temelju kojih je isti vještak napravio dodatni nalaz i mišljenje.
24. Dana 17. lipnja 2025. u sudski spis zaprimljen je dopunski nalaz i mišljenje navedenog vještaka, a kojeg je isti sačinio na temelju dostavljane dokumentacije od Agencije sa str.181-281. Iz Istoga nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi kako tužitelj za predmetnu česticu nije ostvario potporu za 2023 godinu za predmetnu česticu, te da je izmakla korist za tužitelja iznosila od 35.246,40 EUR – 36.730,60 EUR. Naime vještak u nalazu i mišljenju ističe kako je predmet ovog Vještačenja utvrditi izmaklu korist koju bi tužitelj ostvario da je na predmetnoj čestici proveo cjelokupan proces proizvodnje postrne soje u 2023. godini, uzimajući u obzir očekivani prinos na navedenom zemljištu , očekivane troškove proizvodnje, te očekivani prihod od prodaje soje. Kako je zadatak speciificiran na određenog proizvođača i njegov pristup istom, opremljenost mehanizacijom, sušarom, i kalkulacija je rađena u višoj i nižoj klasi troškova, a uzevši u obzir sušnu godinu u kojoj veliku većinu usjeva (koji se ubiru u jesen) na ovom području, nije bilo potrebno sušiti ili dosušivati, a transport sa njiva je bilo moguće organizirati direktno iz kombajna u transportna vozila, a otkup moguć direktno bez odvoza na prijemna mjesta. Vještak svojim dugogodišnjim iskustvom rada u poljoprivrednoj proizvodnji je realno procijenio stanje usjeva i očekivani prinos neposredno pred žetvu na 2,5t / ha suhog zrna na očevidom pregledanoj površini. Izračun obuhvaća samo očekivane varijabilne troškove prihod od prodaje i ostvareni poticaj za proizvodnju konvencionalne postrne soje (nije ekološka). Sukladno dokumentaciji Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju zaprimljenoj u sudu 20. veljače 2025. godine i pregledanom materijalu sa CD-a (str. 184. spisa), a temeljem postavljenog zadatka utvrđujem slijedeće: AGRO MAK d.o.o. nije ostvario potporu za 2023. godinu za predmetni ARKOD ID 547998. Izmakla korist: 35.246,40 € -36.730,60 €, U kalkulaciji nije uračunat PDV.
25. Tužitelj je zaprimio dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za poljoprivredu mr.sc. Zite Ladocki-Jularić te se na istu podneskom od 28.07.2025 očitovao da nema primjedbi na dostavljenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka. S obzirom da je vještakinja u svojoj dopuni nalaza iznos izmakle dobiti prikazala temeljem izračuna na bazi više i niže procjene troškova i to u rasponu od 35.246,40 EUR do 36.730,60 EUR, to tužitelj svoj tužbeni zahtjev na ime naknade štete zbog izmakle koristi specificira uzimajući u obzir medijalnu vrijednost navedenog izračuna koja iznosi 35.988,50 EUR. sukladno dostavljenoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka te predlaže sudu da po zaključenju rasprave donese sljedeću (novu) presudu.
26. Tuženik je putem punomoćnika zaprimio dana 15. srpnja 2025. dopunu nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu gospođe mr. sc. ČD, dipl.ing. iz lipnja 2025. te se u ostavljenom roku podneskom od 30.07.2025 očitovala na isti kako slijedi. U Dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak za poljoprivredu gospođa mr. sc.Zite Ladocki-Jularić, dipl.ing. (dalje u tekstu: sudski vještak) nije odgovorio na pitanja i primjedbe tuženika na njegov osnovni Nalaz i mišljenje iz studenog 2024. godine iznijete na glavnoj rasprave od 28.1.2025. Sudski vještak, istina, u Dopuni Nalaza iznosi da je iz pregleda dokumentacije sa CD-a, str.184 sudskog spisa, utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za potporu dana 14.6. 2023.(str.Nalaza 8) za utuženu parcelu, ARKOD ID 547998, sa 22,46 ha radi sadnje 2(dvije) kulture: - kukuruz na 5,72 ha te - soja na po vršini 16,73 ha on tu u činjenicu ne dovodi u svezu s izračunom izgubljene dobiti. Izračun izgubljene dobiti za soju a sukladno zahtjevu tužitelja ( on u tužbi traži samo za soju izračun izgubljene dobiti) sudski vještak je trebao obračunati samo za površinu od 16,73 ha jer je samo na toj površini tužitelj imao namjeru posaditi kulturu soje. Tužitelj je, naime, prvi Jedinstveni zahtjev za potporu za 2023. godinu podnio Agenciji 19.04.2023., drugi 25.5.2023., treći 14.6.2023. i on tada uvodi u objedinjeni Zahtjev i utuženu Akord parcelu. Nakon toga tužitelj je vršio još dvije izmjene, posljednju sa 12.10.2023. kada odustaje od traženja potpore za predmetnu česticu ARKOD ID 547998. Okolnost što je 12.10.2023. tužitelj u zahtjevu Agenciji odustao od poticaja za utuženu Akord parcelu nema nekakvog pravno relevantnog značaja u odnosu na površinu koju je sam tužitelj odredio za sadnju soje. U dopuni Nalaza i mišljenja po mišljenju tuženika a temeljem privatno izrađenog Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ivana Muse nedostaje kvalitetna analiza strukture troškova mehanizacije. Stalni sudski vještak bez navođenja bilo kakvog dokaza iznosi da je urod od soje u 2023. na predmetnoj čestici javnog vodnog dobra 2,5 t/ha suhog zrna. Dakle, on daje maksimalni urod za 1 ha koji se prema stručnoj literaturi može postići (u pravilu uz navodnjavanje) iako je opće poznato da je 2023. godina bila izuzetno sušna pa i na području Virovitičko-podravske županije.To u konačnosti ne osprava ni sudski vještak Sudski vještak ne daje provjerljive podatke o agrotehničkim zahvatima u proizvodnji soje po 1 ha kao ni za kondicioniranje i spremanje soje u silos (neovisno gdje se sprema, pa i u silos tužitelja jer i on ima troškove: radna snaga, amortizacija strojeva, gorivo i sl. ). Sudski vještak u svojoj Dopuni osnovnom Nalazu i mišljenju tvrdi da je na temelju podataka iz e- komunikacije, CD-prilog: 375/2023-27/7 tužitelju od Agencije za plaćanje u poljoprivredi ukupno isplaćeno: 85.346,06 € za prijavljenih 88,84 ha, dakle da isplaćeni poticaj za 2023.godinu iznosi 960,67 € po ha. Međutim, uvidom u Tablicu isplata za 2023. koju je Agencija za plaćanje u poljoprivredi dostavila na ovaj sudski predmet, tužitelju je isplaćen poticaj za zatraženih 88, 84 ha u iznosu od 42.094,73 €. Dakle, isplaćeni poticaj za 1 ha iznosi 473,83 € a ne 960,67 € . Ovo daje bitno drugačiji ukupni iznos izgubljene dobiti s osnova isplaćenih poticaja. S obzirom na sve gore navedeno, tuženik predlaže da se u ovom predmetu odredi novo vještačenje na okolnost izgubljene zarade po drugom stalnom sudskom vještaku poljoprivredne struke. Tuženik inače ostaje kod navoda odgovora na tužbu naročito kod istaknutog prigovora ništetnosti ugovora o zakupu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.
27. Na ročištu održanom dana 23.09.2025 naprijed navedeni vještak je dodatno saslušan radi obrazloženja dopunskog nalaza i mišljenja. Na upit suda da li ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 17.6.2025., vještak iskazuje da ostaje. Na upit suda, a s obzirom na raspon izmakle koristi od 35.246,40 eura do 36.730,60 eura, da vještak točno navede koji iznos se od naprijed navedenog iznosa odnosi na poticaje koje tužitelj nije dobio na predmetnoj čestici, a koji se iznos odnosi na izmaklu dobit, odnosno zaradu koju tužitelj nije ostvario na predmetnoj čestici vještak ističe kako je iz dostavljenih podataka od strane Agencije utvrđeno da je cjelokupni iznos poticaja koju je ostvario tužitelj u 2023. iznosi 85.346,06 eura i to za prijavljenih 88,84 ha. Također je utvrdila da po ha isplaćeni poticaj za 2023. iznosi 960,67 eura. U odnosu na primjedbe tuženika ističe kako nije od značaja za iznos poticaja po ha da li bi na istoj čestici bila zasijana soja ili kukuruz i u kojem omjeru, jer bi tužitelj ostvario iznos poticaja od 960,96 eura neovisno o kulturi i omjeru zasijane kulture na istoj čestici. Nadalje ističe kako je ona pri izračunu poticaja računala poticaje za konvencijalnu soju, a ne ekološku soju, budući da ekološku soju tužitelj nije niti mogao zasijati u 2023. godini, te niti tražiti poticaje za istu, budući da je trebao ući u posjed predmetne nekretnine u 2023. godini, a da je za ekološku proizvodnju soje potrebno proći 2 godine prijelaznog razdoblja prije sjetve. Slijedom iznijetoga vještak navodi kako je ukupni prihod od prodaje zasijane kulture u 2023. godini, a da je na istoj bila zasijana konvencionalna soja, tužitelj trebao ostvariti u iznosu od 23.974,50 eura, te na ime poticaja iznos od 21.934,88 eura. Također napominje kako je taj ukupni iznos umanjen za iznos repromaterijala, te troškove mehanizacije upravo u naznačenom iznosu cijene troška koja bi, ukoliko bi bila viša iznosila 10.663,00 eura, a ukoliko bi bila niža cijena troška tada bi taj trošak iznosio 9.178,80 eura. Na upit pun. tuženika iz kojeg je podatka od Agencije vidljivo da je tužitelj ostvario ukupan iznos poticaja za 88,84 ha u visini od 85.346,06 eura, vještak ističe da je to vidljivo iz podatka dostavljenog od strane Agencija koji se nalazi na prilozima podneska od 20.2.2025., a koji se u ovom spisu, nakon uvida sa sudom i strankama, nalazi na str. 282 i 283 spisa, a nalazi se u L koloni Excel tablice dostavljene od strane Agencije.
28. Ovdje valja istaknuti kako je sud na istom ročištu uvidom u eSpis sud utvrdio kako je tužitelj predmetni podnesak Agencije od 20.2.2025. zaprimio 28.5.2025., a tuženik 27.5.2025.
29. Na upit pun. tuženika da li je vještak prilikom izračuna cijene troška uračunao i kalkulaciju radne snage, troškove energenata, vezano sve uz usluge skladištenja, prijem robe, troškove sušenja, otpreme i silosa, vještak ističe da je ta predmetna godina 2023. bila sušna, te je omogućila direktno kombajniranje u transportna vozila i otpremu kupcu, bez manipulativnih troškova poput prijema, istovara, te je stoga na taj način utvrđen predmetni iznos cijene troška. Na daljnji upit da li je posebno vještak utvrđivao te troškove tužitelja u toj godini na temelju uvida u njegovu dokumentaciju ili na temelju svog iskustva, vještak navodi kako je ona taj izračun napravila na temelju kalkulacija navedenih u literaturi za tu godinu, a također joj je i činjenicu da je takva godina bila, da se primjerica nije trebala niti paliti sušara (koju tužitelj posjeduje) potvrdio i sam tužitelj. Na upit pun. tuženika na koji način utvrdila mogućnost maksimalnog prinosa od 2,5 t po ha soje, vještak ističe kako je ona to utvrdila na temelju zatečenog stanju na očevidu kojeg je provela uz stranke. Na daljnji upit da li je posebno analizirala posijanu soju od strane sadašnjeg posjednika ĆD na toj čestici, vještak ističe da to nije analizirala, budući da joj to nije bio zadatak. Na upit pun. tužitelja da li je tužitelj da je ušao u posjed kada je to bilo ugovoreno između stranaka mogao, a budući da je 14.6.2023. prijavio 5 ha kukuruza i 16 ha soje na predmetnoj čestici, mogao naknadno zatražiti, odnosno prijaviti isplatu ukoliko bi na istoj posijao samo soju, u Agenciju, vještak ističe da je mogao i naknadno izmjeniti zatraženu isplatu, odnosno naknadno je mogao prijaviti naknadno zasađenu kulturu, odnosno stvarnu kulturu.
30. Pun. tužitelja nije imao primjedbi na iskaz vještaka, dok je pun. tuženika ostaje kod svih primjedbi iznijetih u podnesku od 30.7.2025., a i na prethodno održanoj raspravi 28.1.2025. koje primjedbe je utemeljila na stručnom mišljenju koje je tuženik pribavio od stalnog sudskog vještaka dr. Ivana Muse za svoje potrebe i koji je spisu priložen kao argumentacija samog tuženika. Nadalje također ističe da bi radi transparentnosti i točnog utvrđivanja koji je to iznos ukupno u 2023. primio tužitelj na ime poticaja pribaviti taj podatak od Agencije jer očito tablica u Excelu koja je dostavljena na spis na CD-u nije transparentna i ne može se sa sigurnošću reći da naprijed navedeni podaci o iznosima poticaja nisu izvučeni iz privitaka, a čiji zbrojevi u konačnici dovode do različitog rezultata. Nadalje također ostaje i kod prijedloga da sud odredi novo vještačenje na okolnost izgubljene zarade po drugom stalnom sudskom vještaku.
31. Valja istaknuti kako je člankom 519. ZOO-a određeno da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu. Nadalje člankom 521.st.1. ZOO-a određeno je da je zakupodavac dužan predati zakupniku zakupljenu stvaru ispravnom stanju zajedno sa pripadcima.
32. Nadalje člankom 531. ZOO-a, određena je odgovornost zakupodavca za pravne nedostatke. Istim člankom u st.1.određeno je da kad netko treći na zakupljenoj stvari ili na nekom njezinu dijelu polaže neko pravo, i obrati se svojim zahtjevom zakupniku, te ako samovlasno oduzme stvar od zakupnika, ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca, osim kad to ovaj već zna, inače će odgovarati za štetu. Stavkom 2. određeno je da ako se utvrdi da trećemu pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku štetu.Također je stavkom 3. određeno da kad pravo trećega samo ograničuje zakupnikovo pravo, ovaj može, po svojem izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i u svakom slučaju naknadu štete.
33. Člankom 1046. ZOO-a određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje člankom 1089. st. 1 određeno je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, i izmakle koristi, dok je st.3. istoga članka određeno da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dopitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
34. Sukladno gore navedenom valja istaknuti kako su stranke dana 29.03.2023. sklopile Ugovor o zakupu javnog vodnog dobra - nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], oranica Razbojište, s površinom 39 jutro 1084 čhv i posjedovni list br. 1120, Razbojište, oranica površine 228329 m2., na rok od 5 godina te da je prema tome ugovoru tuženik kao zakupodavac trebao tužitelja uvesti u posjed predmetne dana 01. lipnja 2023 godine, a kada je predmetni ugovor o zakupu stupio na snagu. Također je sud utvrdio kako je tužitelj tuženiku sukladno članku 5. naprijed navedenog ugovora o zakupu u cijelosti isplatio zakupninu za 2023. godinu. Nadalje iz provedenih dokaza razvidno je i kako je u vrijeme potpisivanja tuženik kao zakupodavac u trenutku nuđenja predmeta zakupa ovdje tužitelju kao zakupoprimcu bio upoznat sa činjenicom da je ista nekretnina u posjedu treće osobe ĆD. Također naprijed navedena treća osoba ĆD je bio u posjedu predmetne nekretnine i u vrijeme stupanja na snagu predmetnog ugovora, te je isti i danas u posjedu predmetne nekretnine. Slijedom navedenog sud je stava kako je tuženik iako svjestan da treća osoba isključuje pravo ovdje tužitelja u korištenju predmeta zakupa svejedno potpisao predmetni ugovor kojim je preuzeo određene obveze prema tužitelju kao zakupoprimcu, a budući da tu svoju obvezu nije u ugovornom roku izvršio tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koja se u ovome slučaju odnosi na izmaklu korist, a sve u skladu sa člankom 531. stavak 2. ZOO-a. Ovdje valja istaknuti kako, iako stranke tvrde da nisu raskinule predmetni ugovor o zakupu, isti se sukladno naprijed navedenoj odredbi već smatra raskinutim, sukladno istoj odredbi članka 531. stavak 2. ZOO-a. Također, sud je stava kako prigovor tuženika o ništetnosti samog ugovora zbog nemogućnosti činidbe nije osnovan, budući da je činidba tuženika bila moguća.
35. U vezi naknade štete i visine iste, odnosno izmakle koristi valja istaknuti kako je sudski vještak Zita Ladocki Jularić u potpunosti izvršila svoj zadatak vještačenja iako je tuženik imao primjedbi i na prvotni i dopunski nalaz i mišljenje vještaka te je sud poklonio vjeru u isti te je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po novom vještaku poljoprivredne struke. Naime naprijed navedeni vještak je jasno u svome dopunskom izvješću koji je sačinio upravo na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu a posebice dokumentacije dostavljene na zahtjev stranaka od strane Agencije (str.181-287 spisa) utvrdio kako tužitelj za predmetnu česticu nije ostvario potporu za 2023. godinu, te da je izmakla korist za tužitelja iznosila od 35.246,40 EUR do 36.730,60 EUR bez PDV-a, a svoj dopunski nalaz i mišljenje jasno je i detaljno obrazložila na ročištu održanom 23.09.2025.
36. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je tuženik sukladno čl. 519. i 531.st. 2. ZOO-a odgovoran za naknadu štete tužitelju i to na ime izmakle koristi koju je tužitelj mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, te je slijedom toga u skladu sa člankom 1046. i 1089. stavak 1. ZOO-a sud stava kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude. Tužitelju je na dosuđeni iznos, sukladno članku 1086. ZOO-a sud priznao i pripadajuće kamate i to od dospijeća trenutka nastanka štete do isplate.
37. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/2025.; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), te članka 29. st. 1 ZOO-a.
38. Sud je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznao ukupan iznos od 13.420,56 eura, a koji čini: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7.t.1.Ot), trošak obrazloženog podneska od 28.3.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1.Ot), trošak pristupa na pripremno ročište održano 11.4.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.Ot), trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu održano 22.5.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.Ot), trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu održano 17.6.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.Ot), trošak pristupa očevidu 1.10.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.7. Ot), trošak obrazloženog podneska sa očitovanjem na nalaz vještaka od 29.11.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1.Ot), trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu održano 28.1.2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.Ot), trošak obrazloženog podneska sa očitovanjem na nalaz vještaka od 28.7.2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1.Ot), trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu održano 23.9.2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.Ot), trošak pristupa na ročište za objavu presude održano 3.11.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.Ot), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 2.525,00 eura, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 197,78 eura i na presudu u iznosu od 197,78 eura, a sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, te je stoga riješio kao u točki II. izreke presude.
39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku 3. studenog 2025.
S u d a c
Augustin Jalšovec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.
