Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-616/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katije Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB …, iz D., kojeg zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik u D., protiv tuženika: 1) M. P., OIB …, iz Č., kojeg zastupa punomoćnik H. T., odvjetnik u D. i 2) H. d.o.o., OIB …, D., zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku H. T., odvjetniku u D., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-38/2020 od 14. ožujka 2022., dana 2. listopada 2023.,

r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika pod 1) M.P. i 2) H. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp- 38/2020-20 od 14. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.

II Uvažava se djelomično žalba tužitelja T. B., preinačuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-38/2020-20 od 14. ožujka 2022. u dijelu pod toč. IV. izreke, tako da se nalaže tuženicima pod 1) M. P. i 2) H. d.o.o. da tužitelju pored dosuđenog iznosa troškova postupka naknade i daljnji trošak u iznosu od 209,04 EUR (1.575,00 kn), odnosno sveukupno 613,55 EUR (4.622,80 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženicima pod 1) M. P. i 2) H. d.o.o. da tužitelju T. B. naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,79 EUR (337,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za

Poslovni broj 13 Gž-616/2023-2 2

osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku od 15
dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Utvrđuje se da su tuženik 1. M. P., OIB: … i tuženik 2. H. d.o.o., OIB: …, smetali tužitelja T. B., OIB: , u njegovom posljednjem mirnom posjedu vrta koji se nalazi na zapadnom dijelu kat. čest. 359. k.o. D., južno od stana u prizemlju i na I. katu zgr. 235 k.o. D. te istočno od ulaznih stepenica koje vode prema tome stanu, na način da su dana 22. rujna 2020. godine radnici tuženika 2. po nalogu tuženika 1. neovlašteno ušli u navedeni vrt te posjekli višegodišnje stablo smokve koje se nalazilo na jugozapadnom dijelu toga vrta, pored zida.

II. Zabranjuje se tuženicima 1. i 2. svako takvo i slično smetanje ubuduće, osobito da neovlašteno ulaze u vrt koji se nalazi na zapadnom dijelu kat. čest. 359. k.o. D., južno od stana u prizemlju i na I. katu zgr. 235 k.o. D. te istočno od ulaznih stepenica koje vode prema tome stanu, te im se zabranjuje da u njemu sječu drveća, druge biljke ili izvode bilo kakve druge radove.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima 1. i 2. pored zida na jugozapadnom dijelu vrta koji se
nalazi na zapadnom dijelu kat. čest. 359. k.o. D., južno od stana u prizemlju i na I. katu zgr. 235 k.o. D. te istočno od ulaznih stepenica koje vode prema tome stanu, posaditi višegodišnje stablo smokve."

IV. Nalaže se tuženicima 1. i 2. naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 3.047,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2022. pa do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke žalbu su izjavili tuženici
M. P. i H. d.o.o. (dalje tuženici pod 1) i 2)) pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da mu se naloži naknaditi parnični trošak tuženicima, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe kako izreka rješenja u pobijanom dijelu proturječi razlozima rješenja, odnosno izvedenim dokazima. Ovlaštenje tuženika za ulazak u vrt proizlazi iz odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim su uređena susjedska prava. Obrezivanje stabla bez prouzročenja štete po susjedne nekretnine moglo se izvršiti samo i isključivo s nekretnine na kojoj se nalazi stablo, dakle, tužitelj je da bi odrezao dio krošnje smokve koji se nadvio nad njegovom nekretninom, trebao pristupiti smokvi na način da pristupi nekretnini na kojoj se ista nalazi. Sama činjenica što je obrezano više krošnje nego što je trebalo biti nije od utjecaja na pravo tuženika da pristupe na nekretninu na kojoj se nalazi smokva kako bi obrezali i uklonili grane koje se

Poslovni broj 13 Gž-616/2023-2 3

nadvijaju nad nekretninom tužitelja. Nezakonito je i utvrđenje suda prvog stupnja da je stablo smokve posječeno. Iz očevida na licu mjesta i foto dokumentacije u spisu vidljivo je da je smokvi uklonjena krošnja, a ne da je i stablo posječeno, dapače, fotografije potvrđuju da je stablo "živo" te da "pušta mladice". Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da tuženik pod 1) ima pravo otkloniti dio krošnje koje prelazi na njegovo zemljište te mu se analogno tome ne može zabraniti takva radnja, a što je eksplicitno napravljeno toč. II. pobijanog rješenja. Pobija se i odluka o troškovima postupka.

3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopunu rješenja u pogledu preostalog zatraženog troška postupka koji mu nije dosuđen, a podredno žalbu te navodi da je u cijelosti uspio s deklaratornim dijelom zahtjeva, kao i s kondemnatornim zahtjevom, osim u dijelu u kojem ga je povukao, odnosno nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u toč. IV. izreke te naložiti tuženicima da mu naknade i daljnjih 2.800,00 kn na ime naknade i pristojbi, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuju tuženici pod 1) i 2), budući da je izreka rješenja u pobijanom dijelu jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima rješenja, isto ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ga tuženici smetali u njegovom posljednjem mirnom posjedu vrtla koji se nalazi na zapadnom dijelu čest. zem. 359 k.o. D., južno od stana u prizemlju i prvog kata zgrade na čest. br. 235 k.o. D., te istočno od ulaznih stepenica koje vode prema tom stanu, na način da su dana 22. rujna 2020. radnici tuženika pod 2) po nalogu tuženika pod 1) neovlašteno ušli u navedeni vrt te posjekli višegodišnje stablo smokve koje se nalazilo na jugozapadnom dijelu toga vrtla, pored zida, te zahtjev da se zabrani tuženicima svako takvo i slično smetanje ubuduće, osobito da neovlašteno ulaze u predmetni vrt te sijeku drveća, druge biljke ili izvode bilo kakve druge radove.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno ocijenivši neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, utvrdio da su tuženik pod 1) i tuženik pod 2), koji je postupao po nalogu tuženika pod 1), dana 22. rujna 2020. izvršili smetanje tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetnog vrtla na način kako se to tvrdi tužbenim zahtjevom, budući da

Poslovni broj 13 Gž-616/2023-2 4

tužitelj, koji je odobrio sječu grana na njegovom stablu smokve u dijelu u kojem te grane prelaze među i ulaze u prostor nad zemljištem supruge tuženika pod 1), nije odobrio sječu grana u većem opsegu od tog, odnosno sve do debla, kao i da se reže smokva u dijelu u kojem ulazi u njegovo zemljište, odnosno u kojem grane ne prelaze među, što je učinjeno, kao i što nije odobrio da se uklanjanje grana obavi sa njegove nekretnine, već sa nekretnine tuženika. Stoga je pozivom na odredbe čl. 441. ZPP i čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao pod toč. I. i II. izreke.

10. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je koga drugi samovlasno smeta u
posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu
posjeda.

11. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (čl. 441. ZPP).

13. Stoga se neosnovano tuženici pod 1) i 2) u žalbi pozivaju na odredbe ZVDSP kojima su uređena susjedska prava, koja se ne ostvaruju kroz tužbu podnesenu zbog smetanja posjeda.

14. Pravilno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja, na temelju analize izvedenih dokaza i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio kako je tužitelj posjednik vrtla koji se nalazi na zapadnom dijelu čest. zem. 359 k.o. D., koji je ograđen zidom, da su sječu stabla smokve koje se nalazi u tom dijelu vrtla tužitelja izvršili djelatnici tuženika pod 2), po nalogu tuženika pod 1) i pri tome ušli u nekretninu tužitelja u čijem je on nespornom posjedu, te izvršili i sječu grana u dijelu u kojem one ne prelaze među i ulaze na nekretninu u posjedu tuženika pod 1), već su se nalazile na dijelu nekretnine u posjedu tužitelja. Navedene radnje izvršene na dijelu nekretnine u posjedu tužitelja (ulazak djelatnika tuženika pod 2) na nekretninu u posjedu tužitelja i sječa dijela stabla smokve koji se nalazi na nekretnini tužitelja) izvršene su bez odobrenja i dogovora sa tužiteljem, te u tom smislu takve tvrdnje tužitelja dijelom u svom iskazu potvrđuje i tuženik pod 1) kada navodi da mu je tužitelj dao dopuštenje da može posjeći grane smokve koje se nalaze u vrtu iznad kuće u njegovom posjedu. U svom iskazu tuženik pod 1) niti ne tvrdi da bi mu tužitelj dao odobrenje da ulazi na nekretninu tužitelja te vrši sječu na granama stabla smokve koje se nalaze na nekretnini u posjedu tužitelja, a činjenica da osobno nije bio prisutan kada su djelatnici tuženika pod 2) izvodili spornu sječu nije od utjecaja na sam čin počinjenja smetanja, budući da je tuženik pod 2) nesporno sječu izvršio po nalogu tuženika pod 1).

15. Stoga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da su u postupku smetanja pasivno legitimirani počinitelj smetanja i njegov nalogodavac, u konkretnom slučaju tuženici pod 1) i 2) .

Poslovni broj 13 Gž-616/2023-2 5

16. Također, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je sud u parnicama zbog smetanja posjeda ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguće uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja, kao što je u konkretnome slučaj, nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja.

17. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno
primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, te kada je tužitelju u cijelosti dosudio trošak vještačenja u iznosu od 3.047,80 kn, koje je bilo nužno za vođenje postupka.

18. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja ocijenio uspjeh stranaka u postupku u
jednakom omjeru, budući da je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom u pogledu utvrđenja
da su ga tuženici pod 1) i 2) smetali u posljednjem mirnom posjedu, te da im se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da uspjeh tužitelja u predmetnoj parnici iznosi 75%.

18.1. Tužitelju je u trošak valjalo priznati na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 2.000,00 kn. Tužitelju je valjalo priznati i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 100,00 kn, ukupno 2.100,00 kn. S obzirom da je u parnici uspio u omjeru od 75% priznato mu je u trošak iznos od 1.575,00 kn, što uz trošak vještačenja u iznosu 3.047,80 kn, ukupno iznosi 4.622,80 kn. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi preko iznosa od 100,00 kn budući da u spisu nema dokaza da je takvu pristojbu i uplatio.

19. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika
pod 1) i 2) kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I.,
II. i IV. izreke., a temeljem čl. 380. toč. 3. istoga Zakona djelomično uvažiti žalbu tužitelja te mu dosuditi daljnji trošak u iznosu od 1.575,00 kn.

20. Tužitelj je povrh dosuđenog troška zatražio da mu se naknadi i daljnji trošak od

2.800,00 kn, a dosuđen mu je daljnji trošak u iznosu od 1.575,00 kn, što znači da je sa žalbom uspio u omjeru od 56,25%. Tužitelju je na ime sastava žalbe valjalo priznati 60 bodova, sukladno Tbr. 10. toč. 2. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 600,00 kn. S obzirom na uspjeh u žalbenom postupku tužitelju je valjalo priznati iznos od 337,50 kn.

21. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 2. listopada 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov