Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1483/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-115/2023-39 od 26. rujna 2023., na sjednici vijeća 3. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-115/2023-39 od 26. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 038-50-3829835 koji su dana 07.12.2006. sklopili tužiteljica GZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB-53056966535 kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 3,95 % godišnje.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici GZ iznos od 681,13 EUR / 5.131,94 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 8,19 eur/61,73 kn od 31.01.2008. do isplate,

- 8,27 eur/62,34 kn od 29.02.2008. do isplate,

- 8,41 eur/63,37 kn od 31.03.2008. do isplate,

- 8,20 eur/61,81 kn od 30.04.2008. do isplate,

- 8,12 eur/61,20 kn od 31.05.2008. do isplate,

- 8,22 eur/61,96 kn od 30.06.2008. do isplate,

- 8,07 eur/60,84 kn od 31.07.2008. do isplate,

- 8,08 eur/60,90 kn od 31.08.2008. do isplate,

- 8,17 eur/61,56 kn od 30.09.2008. do isplate,

- 8,84 eur/66,57 kn od 31.10.2008. do isplate,

- 8,39 eur/63,21 kn od 30.11.2008. do isplate,

- 8,96 eur/67,48 kn od 31.12.2008. do isplate,

- 9,04 eur/68,13 kn od 31.01.2009. do isplate,

- 9,08 eur/68,43 kn od 28.02.2009. do isplate,

- 8,97 eur/67,61 kn od 31.03.2009. do isplate,

- 8,99 eur/67,77 kn od 30.04.2009. do isplate,

- 8,83 eur/66,52 kn od 31.05.2009. do isplate,

- 8,71 eur/65,60 kn od 30.06.2009. do isplate,

- 8,74 eur/65,85 kn od 31.07.2009. do isplate,

- 8,80 eur/66,33 kn od 31.08.2009. do isplate,

- 8,80 eur/66,29 kn od 30.09.2009. do isplate,

- 8,73 eur/65,80 kn od 31.10.2009. do isplate,

- 8,86 eur/66,72 kn od 30.11.2009. do isplate,

- 8,95 eur/67,46 kn od 31.12.2009. do isplate,

- 9,09 eur/68,50 kn od 31.01.2010. do isplate,

- 9,06 eur/68,26 kn od 28.02.2010. do isplate,

- 9,25 eur/69,69 kn od 31.03.2010. do isplate,

- 9,21 eur/69,42 kn od 30.04.2010. do isplate,

- 9,28 eur/69,94 kn od 31.05.2010. do isplate,

- 9,89 eur/74,50 kn od 30.06.2010. do isplate,

- 9,76 eur73,56 kn od 31.07.2010. do isplate,

- 8,14 eur/61,35 kn od 31.08.2010. do isplate,

- 8,04 eur/60,56 kn od 30.09.2010. do isplate,

- 7,87 eur/59,28 kn od 31.10.2010. do isplate,

- 8,23 eur/61,98 kn od 30.11.2010. do isplate,

- 8,68 eur/65,41 kn od 31.12.2010. do isplate,

- 8,36 eur/62,98 kn od 31.01.2011. do isplate,

- 8,47 eur/63,83 kn od 28.02.2011. do isplate,

- 8,33 eur/62,75 kn od 31.03.2011. do isplate,

- 8,35 eur/62,94 kn od 30.04.2011. do isplate,

- 8,96 eur/67,54 kn od 31.05.2011. do isplate,

- 8,01 eur/60,35 kn od 30.06.2011. do isplate,

- 8,46 eur/63,76 kn od 31.07.2011. do isplate,

- 8,23 eur/62,00 kn od 31.08.2011. do isplate,

- 7,98 eur/60,09 kn od 30.09.2011. do isplate,

- 7,95 eur/59,88 kn od 31.10.2011. do isplate,

- 7,93 eur/59,73 kn od 30.11.2011. do isplate,

- 8,05 eur/60,65 kn od 31.12.2011. do isplate,

- 8,15 eur/61,44 kn od 31.01.2012. do isplate,

- 8,17 eur/61,55 kn od 29.02.2012. do isplate,

- 8,10 eur/61,00 kn od 31.03.2012. do isplate,

- 8,15 eur/61,37 kn od 30.04.2012. do isplate,

- 8,18 eur/61,63 kn od 31.05.2012. do isplate,

- 8,12 eur/61,20 kn od 30.06.2012. do isplate,

- 8,14 eur/61,31 kn od 31.07.2012. do isplate,

- 8,09 eur/60,99 kn od 31.08.2012. do isplate,

- 8,00 eur/60,30 kn od 30.09.2012. do isplate,

- 8,10 eur/61,04 kn od 31.10.2012. do isplate,

- 8,15 eur/61,39 kn od 30.11.2012. do isplate,

- 8,11 eur/61,14 kn od 31.12.2012. do isplate,

- 7,93 eur/59,75 kn od 31.01.2013. do isplate,

- 8,09 eur/60,93 kn od 28.02.2013. do isplate,

- 8,10 eur/61,04 kn od 31.03.2013. do isplate,

- 8,04 eur/60,57 kn od 30.04.2013. do isplate,

- 7,85 eur/59,12 kn od 31.05.2013. do isplate,

- 7,84 eur/59,09 kn od 30.06.2013. do isplate,

- 7,89 eur/59,44 kn od 31.07.2013. do isplate,

- 7,96 eur/60,01 kn od 31.08.2013. do isplate,

- 8,07 eur/60,80 kn od 30.09.2013 do isplate.

- 8,02 eur/60,39 kn od 31.10.2013. do isplate,

- 8,05 eur/60,68 kn od 30.11.2013. do isplate,

- 8,10 eur/61,01 kn od 31.12.2013. do isplate,

- 6,27 eur/47,21 kn od 31.01.2014. do isplate,

- 6,31 eur/47,54 kn od 28.02.2014. do isplate,

- 6,30 eur/47,43 kn od 31.03.2014. do isplate,

- 6,25 eur/47,06 kn od 30.04.2014. do isplate,

- 6,23 eur/46,95 kn od 31.05.2014. do isplate,

- 6,24 eur/47,00 kn od 30.06.2014. do isplate,

- 6,29 eur/47,41 kn od 31.07.2014. do isplate,

- 6,34 eur/47,76 kn od 31.08.2014. do isplate,

- 6,33 eur/47,69 kn od 30.09.2014. do isplate,

- 6,37 eur/47,99 kn od 31.10.2014. do isplate,

- 6,40 eur/48,20 kn od 30.11.2014. do isplate,

- 6,38 eur/48,08 kn od 31.12.2014. do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 038-50-3829835 koji su 07.12.2006. sklopili tužiteljica GZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB-53056966535 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici GZ iznos od 3.231,48 EUR / 24.347,55 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od

- 1,52 eur/11,46 kn od 31.03.2008. do isplate,

- 9,78 eur/73,68 kn od 31.10.2008. do isplate,

- 1,10 eur/8,28 kn od 30.11.2008. do isplate,

- 12,13 eur/91,41 kn od 31.12.2008. do isplate,

- 13,83 eur/104,19 kn od 31.01.2009. do isplate,

- 14,59 eur/109,96 kn od 28.02.2009. do isplate,

- 12,48 eur/94,05 kn od 31.03.2009. do isplate,

- 12,89 eur/97,09 kn od 30.04.2009. do isplate,

- 9,66 eur/72,75 kn od 31.05.2009. do isplate,

- 7,28 eur/54,84 kn od 30.06.2009. do isplate,

- 7,91 eur/59,61 kn od 31.07.2009. do isplate,

- 9,16 eur/69,05 kn od 31.08.2009. do isplate,

- 9,06 eur/68,23 kn od 30.09.2009. do isplate,

- 7,79 eur/58,68 kn od 31.10.2009. do isplate,

- 10,17 eur/76,60 kn od 30.11.2009. do isplate,

- 12,07 eur/90,96 kn od 31.12.2009. do isplate,

- 14,78 eur/111,39 kn od 31.01.2010. do isplate,

- 14,16 eur/106,71 kn od 28.02.2010. do isplate,

- 17,84 eur/134,43 kn od 31.03.2010. do isplate,

- 17,15 eur/129,18 kn od 30.04.2010. do isplate,

- 18,51 eur/139,43 kn od 31.05.2010. do isplate,

- 30,28 eur/228,17 kn od 30.06.2010. do isplate,

- 27,86 eur/209,90 kn od 31.07.2010. do isplate,

- 35,27 eur/265,71 kn od 31.08.2010. do isplate,

- 32,71 eur/246,43 kn od 30.09.2010. do isplate,

- 28,59 eur/215,41 kn od 31.10.2010. do isplate,

- 37,28 eur/280,85 kn od 30.11.2010. do isplate,

- 48,33 eur/364,11 kn od 31.12.2010. do isplate

- 40,50 eur/305,16 kn od 31.01.2011. do isplate,

- 43,25 eur/325,83 kn od 28.02.2011. do isplate,

- 39,76 eur/299,54 kn od 31.03.2011. do isplate,

- 40,38 eur/304,26 kn od 30.04.2011. do isplate,

- 55,20 eur/415,87 kn od 31.05.2011. do isplate,

- 56,64 eur/426,74 kn od 30.06.2011. do isplate,

- 69,01 eur/519,98 kn od 31.07.2011. do isplate,

- 62,66 eur/472,08 kn od, 31.08.2011. do isplate,

- 55,70 eur/419,65 kn od 30.09.2011. do isplate,

- 54,95 eur/414,03 kn od 31.10.2011. do isplate,

- 54,42 eur/409,99 kn od 30.11.2011. do isplate,

- 57,73 eur/435,00 kn od 31.12.2011. do isplate,

- 60,63 eur/456,80 kn od 31.01.2012. do isplate,

- 61,02 eur/459,72 kn od 29.02.2012. do isplate,

- 59,01 eur/444,64 kn od 31.03.2012. do isplate,

- 60,36 eur/454,82 kn od 30.04.2012. do isplate,

- 61,29 eur/461,79 kn od 31.05.2012. do isplate,

- 59,73 eur/450,07 kn od 30.06.2012. do isplate,

- 60,14 eur/453,15 kn od 31.07.2012. do isplate,

- 58,98 eur/444,36 kn od 31.08.2012. do isplate,

- 56,46 eur/425,37 kn od 30.09.2012. do isplate,

- 59,14 eur/445,62 kn od 31.10.2012. do isplate,

- 60,43 eur/455,33 kn od 30.11.2012. do isplate,

- 59,53 eur/448,52 kn od 31.12.2012. do isplate,

- 54,46 eur/410,33 kn od 31.01.2013. do isplate,

- 58,77 eur/442,78 kn od 28.02.2013. do isplate,

- 59,14 eur/445,61 kn od 31.03.2013. do isplate,

- 57,45 eur/432,89 kn od 30.04.2013. do isplate,

- 52,21 eur/393,34 kn od 31.05.2013. do isplate,

- 52,07 eur/392,34 kn od 30.06.2013. do isplate,

- 53,36 eur/402,05 kn od 31.07.2013. do isplate,

- 55,43 eur/417,63 kn od 31.08.2013. do isplate,

- 58,29 eur/439,20 kn od 30.09.2013 do isplate.

- 56,81 eur/428,07 kn od 31.10.2013. do isplate,

- 57,86 eur/435,95 kn od 30.11.2013. do isplate,

- 59,05 eur/444,88 kn od 31.12.2013. do isplate,

- 59,78 eur/450,43 kn od 31.01.2014. do isplate,

- 61,34 eur/462,18 kn od 28.02.2014. do isplate,

- 60,83 eur/458,33 kn od 31.03.2014. do isplate,

- 59,11 eur/445,34 kn od 30.04.2014. do isplate,

- 58,55 eur/441,17 kn od 31.05.2014. do isplate

- 58,80 eur/443,05 kn od 30.06.2014. do isplate

- 60,76 eur/457,80 kn od 31.07.2014. do isplate

- 62,41 eur/470,22 kn od 31.08.2014. do isplate

- 62,07 eur/467,64 kn od 30.09.2014. do isplate

- 63,49 eur/478,38 kn od 31.10.2014. do isplate

- 64,46 eur/485,68 kn od 30.11.2014. do isplate

- 63,89 eur/481,38 kn od 31.12.2014. do isplate

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici GZ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.807,09 EUR / 21.150,02 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužiteljicu na plaćanje parničnog troška tuženiku, uvećan za trošak sastava žalbe, a podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.2. Protiv rješenja o troškovima postupka, u dijelu s kojim nije uspjela, žali se i tužiteljica s prijedlogom sudu drugog stupnja da rješenje o trošku u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji i preostali zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka, uz naknadu troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom utvrdio ništetnim odredbu članka 2. Ugovora o kreditu broj 038-50-3829835 koji su 7. prosinca 2006. sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 3,95 % godišnje. Posljedično naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 681,13 eura, zbog promjenljive kamatne stope. Također je utvrđena ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te naloženo tuženiku da tužiteljici po tom osnovu plati 3.231,48 eura. To stoga jer je utvrdio da se radilo o nepoštenim, pa time i ništetnim odredbama ugovora o kreditu, protivnim člankom 81. i člankom 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003.), te pozivom na članak 502.c ZPP-a u vezi s presudama iz članka 502 a ZPP-a, donesenim po kolektivnim tužbama u kojima je i tuženik bio stranka.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a nije počinio ni bitnu povredu na koje se tuženik poziva, onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 190. ZPP-a, jer je tužiteljici dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, pravilno je prvostupanjski sud po članku 190. stavku 1., 2. i 3. ZPP-a dopustio preinake tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći (prije zaključenja prethodnog postupka, kada je istaknut novi zahtjev za utvrđenje i isplatu s osnova valutne klauzule), odnosno povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova preplaćene kamate izvršene nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je ta preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je preinaka nakon provedenog financijskog vještačenja pravilno dozvoljena po članku 190. stavku 2. ZPP-a.

7. Neosnovano tuženik ističe da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije mogao pozivati na presude iz parnice „Potrošač“ zbog razloga propisanog člankom 502.c ZPP i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014.). Odredbe spomenutih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice, na koje mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova, odnose samo na naknadu štete. Tuženik u žalbi neosnovano pobija primjenjivost članaka 502.c ZPP-a i direktni učinak presuda iz kolektivnog spora, tvrdeći da se odredba članka 502.c ZPP-a prema zakonskom tekstu odnosi na parnice radi naknade štete, a ne na parnice radi stjecanja bez osnove kao što je u konkretnom slučaju. Točno je da je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, ali navedenu odredbu je potrebno tumačiti teleološki, a ne strogo gramatički. Naime, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) te vodeći računa o tome da su „stjecanje bez osnove“ i „naknada štete“ kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze i pravne osnove za isplatu), kao i činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c ZPP-a dodavanjem iza riječi „naknada štete“ riječi „ili isplata“, ovaj drugostupanjski sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje navedene odredbe bilo neprihvatljivo, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/2018, a ni u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2233/2019, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav. Drugim riječima, termin „naknada štete“ iz odredbe članka 502.c ZPP-a treba tumačiti u duhu i cilju te odredbe - olakšanju i ubrzanju parničnih postupaka obeštećenja potrošača.

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu postupka u svezi sa činjenicom utvrđenja tuženika nepoštenim stjecateljem i s tim u vezi primjenom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO) kod početka tijeka zakonske zatezne kamate. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 1115. ZOO-a, po kojem kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, a ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošteni stjecatelj činjenicom da je unosio u ugovore nepoštene odredbe na štetu potrošača, pa je pravilno i kamata određena od dana plaćanja pojedinog iznosa.

9. Neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da je osobno plaćala rate kredita, jer je tužiteljica stanka ugovora o kreditu i u obvezi plaćati rate kredita, a sve da je i netko treći iste plaćao, radilo bi se o odnosu tužiteljice i te treće osobe, a ne tuženika. Uostalom, saslušana kao stranka, tužiteljica je iskazala da su iznosi anuiteta kredita ustezani trajnim nalogom s njezinog računa.

10. Tuženik ističe u žalbi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da li se o odredbama ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo i da li su te odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, da nije utvrdio sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora, te je neosnovano utvrdio kako su sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, naročito saslušanjem tužiteljice utvrdio da joj nitko od službenika banke nije spomenuo da bi u konkretnom slučaju moglo doći do takvog rasta tečaja i kamatne stope, da joj je u banci prvenstveno bio ponuđen kredit u CHF, koji je predstavljen kao povoljniji, tako da nisu posebno razgovarali o kreditu s valutnom klauzulom u EUR.

11. U vezi s prigovorom radi prebijanja, sud je pravilno naveo da je tuženik isti po članku 288.a stavku 6. ZPP-a mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka (10. ožujka 2021.), a to nije učinio (prigovor je istaknut tek u podnesku od 28. lipnja 2021.).

12. Tuženik neosnovano osporava stav prvostupanjskog suda o pitanju tijeka i prekida zastare. Po članku 241. ZOO-a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu poslovni broj P-1401/2012 te je ponovno počela teći donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (glede promjenjive kamatne stope) i Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. (glede valutne klauzule), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019., odnosno preinaka tužbe vezano za valutnu klauzulu izvršena je 27. kolovoza 2020., to je razvidno da zastarni rok od pet godina (članak 225. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje nije protekao do podnošenja tužbe i preinake, dakle zastara nije nastupila kako u odnosu na prvotno postavljeni, tako i u odnosu na preinačene dijelove tužbe.

13. Tužiteljica neosnovano osporava odluku o parničnom trošku, jer da prvostupanjski sud nije tužiteljici kao potreban priznao trošak sastava podneska od 19. veljače 2021. Naime, taj podnesak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP- a), a sve što je tužiteljica i navela u tom podnesku, mogla je navesti i na raspravi održanoj 10. ožujka 2021. Također pravilno prvostupanjski sud nije za podnesak od 11. rujna 2023. priznao tužiteljici trošak u punom zatraženoj visini od 100 bodova nego u smanjenom iznosu prema tarifnom broju 8. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) u visini od 25 bodova. Predmetnim podneskom tužiteljice, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, usklađen je tužbeni zahtjev iskazan u EUR / kuna sa obvezom dvojnog iskazivanja, pa se radi o podnesku koji potpada pod „ostale“ podneske, s obzirom da ne sadrži činjenične i pravne argumente, već matematičko usklađenje, koje bi uostalom i sam sud bio u obvezi uskladiti, jer se radi o primjeni materijalnog prava.

14. Slijedom navedenog, odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 3. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte