REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-461/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-56689/2025-2 od 30. travnja 2025., 3. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-56689/2025-2 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu – točki II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Nalaže se ovršeniku PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju Hrvatski Telekom d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81793146560, troškove ovršnog postupka u iznosu od 93,75 eura (devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i koja teče na iznos od 62,50 eura od 31. ožujka 2025. godine do isplate, a na iznos od 31,25 eura od 25. travnja 2025. godine do isplate, sve u roku osam dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka u preostalom iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi)."

2 Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da iz obrazloženja pobijane točke II. izreke rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje zahtjev za naknadnom troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti neosnovan jer da ovrhovoditelj nije dokazao kako mu je doista i nastao predmetni trošak te da je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan i neosnovan. Ističe kako bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna, ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe te kako je odredbom čl. 209. Ovršnog zakona propisano da ovrhovoditelj može izravno od Financijske agencije tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koji ima potvrdu ovršnosti iz čega slijedi da je navedena odluka svakako sadržavala i klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pa da je stoga takav trošak bio i potreban. Ukazuje na odredbu čl. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja pripada trošak od 25 bodova te se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio tu klauzulu, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-101/2023-5 održane 5. lipnja 2023. u kojem se navodi : "Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavka 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku." Žalbeni prijedlog je da se preinači točku II. izreke prvostupanjskog rješenja "sukladno pozitivnim zakonskim odredbama", a podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izvansudske ovrhe koji je putem izabranog punomoćnika – odvjetnika pokrenuo radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobliže opisanog u tom podnesku pred Financijskom agencijom prvostupanjski sud djelomično osnovanim prihvaća zahtjev ovrhovoditelja te ovršeniku nalaže naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 62,50 EUR (PDV uključen) za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i te iznos od 31,25 EUR (PDV uključen) za sastav zahtjeva za naknadu troškova, pozivom na Tbr.11. toč.6. i toč.10. u vezi s Tbr.7.toč.1. i Tbr.52.toč. . i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, br. 138/23. - dalje: Tarifa), sve uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana kada je pojedini trošak nastao, sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ) prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

4.1. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao kao osnovan i potreban trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe zatražen u iznosu od 62,50 EUR. Obrazloženje je prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu tog troška s obzirom da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je nastao predmetni trošak, odnosno nije priložio svoj podnesak, a na temelju kojeg zahtjeva trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Pritom navodi kako iz odredbi čl. 283. st. 1., 4. i 5. OZ, proizlazi da trošak izvida pravomoćnosti u javnobilježničkoj ovrsi ne može nastati, jer javni bilježnik po službenoj dužnosti ovrhovoditelju dostavlja rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, a da samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, bez da je utvrđeno da je pribavi takve potvrde prethodila radnja odvjetnika stranke. Osim toga, priznavanje prava na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja dovelo bi do toga da bi ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku, pa je posljedično tome zahtjev ovrhovoditelja u tom dijelu odbio kao neosnovan.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

5.1. U postupku nisu učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni žalbeni navodi ne upućuju na postojanje neke od bitnih povreda postupka.

5.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

6. Odredbom čl. 283. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (st. 1.) te da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (st. 4.).

7. U konkretnom slučaju radi se upravo o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije a ne o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije kako to navodi žalitelj u svojoj žalbi. Izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ.

8. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

9. Budući u konkretnoj situaciji ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba br. Ovrv-6293/2021 od 27. srpnja 2021. to sukladno citiranoj odredbi čl. 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (čl. 14. st.4. OZ) budući je izostala aktivnost (izvid/pribava) odvjetnika koja je temelj za primjenu Tbr. 36. toč.2. Tarife.

10. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj:“ 131/20.) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

11. Glede pozivanja žalitelja na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. navesti je kako pravno shvaćanje izraženo u toj odluci u konkretnom slučaju nije primjenjivo, budući se ta odluka odnosi na činjenično i pravno drugačije okolnosti (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - čl. 209.OZ) dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ). Iz tog razloga, u konkretnom slučaju nije primjenjivo niti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-101/2023-5 održane 5. lipnja 2023. na koje se žalitelj poziva u žalbi, jer je to pravno shvaćanje zauzeto u odnosu na trošak za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate prema čl. 209. OZ koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) a ne u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ) o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

12. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u visini od 62,50 eur pa je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu valjalo odbiti te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi i odlučiti kao u točki I izreke.

13. Ovrhovoditelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st.1. ZPP u svezi s čl. 154. st.1. ZPP odlučeno kao u točki II izreke.

Pula-Pola, 3. studeni 2025.

Sudac

Biljana Pamić