Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-217/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JU iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Šunjić Radić odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva br. 1., OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-369/2022 od 1. srpnja 2025., 3. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-369/2022 od 1. srpnja 2025. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice JU za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 372,49 eur bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da parnični trošak u iznosu od 859,20 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuje tuženik iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane i zatražila naknadu troškova odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4. , 5., 6., 8. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

5.2.Nije u pravu tuženik ni kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.9. ZPP-a, jer da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev.

Ovo iz razloga, jer iz historijata tužbe tužiteljice proizlazi pored ostalog, da je ista zatražila i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje, za utuženo razdoblje, posljedično čemu, time što je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici i utvrđenu razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, suprotno tumačenju tuženika, sud nije počinio prednje navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6.1.Pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud utvrđujući pravno relevantne činjenice, koje se u bitnome sastoje od toga da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Klinici za kirurgiju tuženika, te da je provedenim vještačenjem utvrđeno da u utuženom razdoblju tužiteljici za veljaču i ožujak 2020. nisu pravilno obračunati dodaci za otežane uvjete rada, dok da za preostali utuženi period jesu, a da za razdoblje od 1. kolovoza 2020. pa nadalje, od strane tuženika nisu pravilno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje, koja razlika u konačnici sveukupno iznosi 372,49 eur, primijenio mjerodavne materijalno pravne odredbe.

Naime, u obrazloženju pobijane presude, sud je ispravno uvažio sadržaj čl. 60., 81., 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a/14), čl. 37., 66. i 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 126/2011, dalje: KU/11), čl. 36., 57 ., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013, dalje: KU/13), čl. 49. st.9., 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/2018., dalje: KU/18), čl. 59.a. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 35/2019, dalje: Dodatak I KU/19), čl. 21. i 23. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 92/2019, dalje: Dodatak II KU/19), čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i državne namještenike („Narodne novine“ broj 141/2012, dalje: TKU/12), čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i državne namještenike („Narodne novine“ broj 128/2017, 47/2018, 2/2019, dalje: TKU/17).

Temeljem prethodno navedenih odredaba, ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište je suda prvog stupnja da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu utužene razlike.

6.2.O visini tužbenog zahtjeva tužiteljice sud je odlučio temeljem provedenog financijskog vještačenja, budući da je nalaza vještaka prihvatio u potpunosti, sa time da ni po ocjeni ovog suda nije bilo valjanog razloga zbog kojeg nije isti trebao prihvatiti. Na tako pravilno utvrđenu visinu, sud je na dosuđeni iznos glavnice, tužiteljici dosudio i zakonske zatezne kamate pozivom na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), te čl. 92. st. 3. ZR-a/14, a bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.5. i 155. ZPP-a.

7.Nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je odlučeno da će se dosuđeni parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, jer da se time otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji stoje u redu naplate na Financijskoj agenciji.

Protivno takvim tvrdnjama tuženika, u situaciji kada punomoć kojom je tužiteljica ovlastila uvodno imenovanu odvjetnicu na zastupanje, sadrži pored ostalog i ovlaštenje na primanje novca, a s druge strane za isplatu troška na račun punomoćnice tužiteljice, ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, to je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je povodom zahtjeva tužiteljice, točkom II. izreke određeno da će se dosuđeni trošak isplatiti na račun punomoćnika iste.

8.Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da odluka sadržana u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te u točki II. izreke, nisu posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

9.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

10.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

12.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odbijajućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 3. studenog 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić