Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1192/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Goranka Puhar, odvjetnica u Delnicama, protiv tuženice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica u Rijeci, radi odluke o troškovima postupka, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 22. svibnja 2025. poslovni broj Psp-5/2023-22, dana 3. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 22. svibnja 2025. poslovni broj Psp-5/2023-22.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 131,92 EUR na ime razlike troškova vještačenja.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica radi bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbaciti/odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i dosuditi tuženici trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica po pozivu suda platila predujam troškova za izvođenje dokaza geodetskim vještačenjem i izlazak suda na uviđaj u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 EUR, dok je za provedeno vještačenje u konačnici trošak iznosio 3.582,70 kn/475,51 EUR a za izlazak suda 411,24 kn/54,58 EUR, da je tužiteljica rješenjem suda od 30. travnja 2025. pozvana platiti razliku troškova vještačenja u iznosu od 131,92 EUR, da je taj iznos platila i zatražila da sud obveže tuženicu naknaditi joj taj trošak. Kako je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 14. prosinca 2023. broj Gž-692/2023 preinačeno rješenje prvostupanjskog suda od 30. ožujka 2023. broj Psp-5/2023-7 na način da je tužiteljici pružena posjedovna zaštita te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 879,23 EUR, te da je naknadno tužiteljica bila u obvezi platiti trošak vještačenja u iznosu od 131,92 EUR i isti platila, to je sud obvezao tuženicu naknaditi tužiteljici i daljnji trošak na koji ima pravo primjenom čl. 151. i čl. 155. ZPP.

5. U žalbi tuženica navodi da je u ovom postupku donesena pravomoćna sudska odluka koja je postala ovršna 9. veljače 2024. i kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 879,23 EUR, a koji obuhvaća trošak vještačenja i izlaska suda na uviđaj upravo u iznosima koje je tužiteljica zatražila u zahtjevu za naknadu troškova koji je predala na ročištu 6. ožujka 2023. Iz stanja u spisu je vidljivo da je vještak istodobno s dostavom nalaza i mišljenja priložio račun 23/1/1 od 21. siječnja 2022. na iznos od 3.582,70 kn/475,51 EUR, te da je na ime uredovanja suda prema Izviješću o isplati od 8. srpnja 2021. isplaćen iznos od 411,24 kn, što znači da je tužiteljici na dan predaje troškovnika (6. ožujka 2023.) bila poznata visina troškova vještačenja i izlaska suda pa je do zaključenja glavne rasprave trebala zatražiti cjelokupni trošak uzimajući u obzir da se zahtjev za naknadu troškova, pa i onog koji će kasnije nastati, može zatražiti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, te je nebitno što sud nije pozvao tužiteljicu na doplatu razlike između predujma i stvarno nastalih troškova. Dosudom daljnjih troškova prvostupanjski sud je intervenirao u pravomoćno rješenje o troškovima postupka koje predstavlja res iudicata u smislu čl. 333. i čl. 334. ZPP koje sud nije ovlašten mijenjati. Propust tužiteljice u postupanju po izričitoj odredbi iz čl. 164. ZPP ne smije se prevaliti na teret tuženice, pa osim što je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, smatra da je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP jer je protivno odredbama ZPP utemeljio odluku na nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice, iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 9. ZPP jer je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se rješenje ne može ispitati.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda tuženice ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6., 9. i 11. ZPP.

6.1. Time što je sud odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka koji su naknadno nastali sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP jer nije protivno odredbama ZPP utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3.).

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tu povredu čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

6.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP jer time što je o troškovima postupka odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom, koja nije obuhvaćala trošak o kojem je sud odlučio pobijanim rješenjem, nije ponovno odlučeno o istoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno.

6.4. U konačnici nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka, proturječnosti niti manjkavosti radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njegovu zakonitost.

6.5. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Na utvrđeno činjenično stanje koje u bitnim dijelovima između stranaka nije sporno prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Pravilno ukazuje tuženica da prema čl. 164. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja (st. 1.), da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (st. 2.), da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči (st. 3.), te da o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (st. 4.).

9. Nije sporno između stranaka, a isto proizlazi i iz stanja u spisu, da je tužiteljica zatražila naknadu troškova postupka na ročištu 6. ožujka 2023. (list 143 spisa) u kojem je između ostalog zatražila "predujam za očevid 3.000,00 kn/398,17 EUR" koliko je platila po tom osnovu sukladno raspravnom rješenju suda od 31. svibnja 2021. Nakon provedenog uredovanja vještak je uz nalaz i mišljenje priložio račun 23/1/1 od 21. siječnja 2022. u kojem je na ime izrade nalaza i mišljenja i materijalnih troškova zatražio naknadu od 3.582,70 kn, dok su troškovi izlaska sudske komisije na uredovanju prema Izviješću o uredovanju od 8. srpnja 2021. iznosili 411,24 kn te su isplaćeni iz predujma. Pravomoćnom sudskom odlukom tužiteljici je po tom osnovu dosuđen zatraženi trošak od 398,17 EUR koji je zatražila i koji joj je nastao do podnošenja zahtjeva za naknadu troškova postupka. Nakon što je vještak zatražio isplatu razlike troškova vještačenja, sud je rješenjem od 30. travnja 2025. broj Psp- 5/2023-18 naložio tužiteljici platiti na račun suda iznos od 131,92 EUR koji je tužiteljica platila 12. svibnja 2025. te je 16. svibnja 2025. zatražila da sud obveže tuženicu naknaditi joj i taj trošak.

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužiteljica postavila zahtjev za naknadu troškova postupka koji su joj stvarno nastao (koje je imala) po osnovu plaćenog predujma, kao i da joj do zaključenja glavne rasprave trošak u visini razlike između predujma i stvarno nastalih troškova vještačenja nije nastao, odnosno sud je nije pozvao na plaćanje razlike do visine stvarno nastalih troškova pa nije bila dužna (i) taj trošak zatražiti u zahtjevu za naknadu troškova, niti je bila dužna predvidjeti da li će sud priznati taj trošak vještaku kao opravdan trošak koji je nastao radi provođenja vještačenja.

11. Da je tužiteljica zatražila trošak koji je zatražio vještak na ime vještačenja i koji nije podmirila do zaključenja glavne rasprave, a niti je bila obvezana isti platiti po pozivu suda, taj trošak joj ne bi bio priznat jer stranka ima pravo samo na onaj trošak koji joj je stvarno nastao i koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

12. Slijedom navedenog valja zaključiti da u situaciji kada je tužiteljica naknadno platila trošak koji je nastao tijekom postupka, ali ga ista nije podmirila za potrebe vještačenja jer joj sud nije naložio isti platiti do zaključenja glavne rasprave, a radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to i po ocjeni ovoga suda tužiteljica ima pravo na naknadu tog troška po zahtjevu koji je postavljen nakon što je trošak nastao, i to neovisno o tome što je o (preostalim) troškovima koji su nastali do zaključenja glavne rasprave već odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom.

13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsko rješenje.

14. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 3. studenog 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun