Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda, Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz M. V., M. V. 2, OIB: …, koga zastupa punomoćnik A. M., odvjetnica iz B., protiv tuženika A. B. iz G., G. U. V. 15, OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. kolovoza 2023. godine, u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja A. M., odvjetnice iz B., a u odsutnosti tuženika, sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) dana 2. listopada 2023. godine;

p r e s u d i o  j e

I  Nalaže se tuženiku A. B., G., U. V. 15, OIB: … da tužitelju B. K., M. V., M. V. 2, OIB: … isplati iznos od 2.399,63 eur/18.080,00 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 9. prosinca 2021. do 31.prosinca 2022. godine u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na vrijeme dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A. B., G., U. V. 15, OIB: … da tužitelju B. K., M. V., M. V. 2, OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.502,93 eur/11.323,83 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom koja se izračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanu za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.

                                           Obrazloženje
 

1.  Tužitelj B. K., po punomoćniku A. M., odvjetnici iz B., podnio je kod ovoga suda, dana 10. veljače 2022. godine, tužbu protiv tuženika A. B., radi isplate.

2.  Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik telefonskim putem stupili u kontakt i dogovorili kupoprodaju, a da su 8. prosinca 2022. godine sklopili ugovor o kupoprodaji purica na temelju kojeg se tužitelj, kao prodavatelj, obvezao tuženiku, kao kupcu, prodati robu, dok se tuženik obvezao platiti mu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 30.080,00 kuna time da je tužitelj predao purice u količini od 940 kilograma ( žive vage) po dogovorenoj cijeni od 32,00 kune po kilogramu. Tužitelj ističe da je on svoju obvezu na predaju stvari izvršio budući da je tuženik robu preuzeo 8. prosinca 2021. godine na način da su purice žive utovarene u kamion na adresi M. vinogradi 2, te da je vaganje potom izvršeno u V. P. u prostorima društva K.-B. d.o.o., ali da tuženik nije platio tužitelju cijenu u roku kako je bilo dogovoreno, već je tuženik, na dan kupoprodaje tužitelju isplatio 12.000,00 kuna, dok se ostatak iznosa od 18,080.00 kn  obvezao uplatiti na račun tužitelja idućeg dana, po povratku u mjesto stanovanja jer kod sebe nije imao dovoljnu količinu gotovine, no prema odredbi članka 376. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu time da je prema odredbi članka 438. st.1. ZOO-a kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru, a kako tuženik do dana podnošenja tužbe, unatoč opomeni, nije ispunio svoju obvezu i odbija bilo kakvu komunikaciju s tužiteljem, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu dugovanog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu, koji je naslovio kao žalba, izjavljuje da se s tužiteljem dogovorio o prodaji njegovih purica jer je s istim surađivao i godinu prije, no da nisu sklopili nikakav ugovor već su se čuli samo preko telefona, a kada je stigao kod njega purice su unosili u kamion registarskih oznaka ZD-…., na adresi M. V. 2 i ističe da su purice nakon kratkog utovara počele ginuti zbog njihove prevelike agresije te da je dotičnom gospodinu objasnio da prestanu s utovarom zbog velikog broja uginuća, no da je odgovor od strane njega bio da to nije njegov problem. Tuženik ističe i da ga je tužitelj uporno prisiljavao da unese još purica u kamion, bez obzira koliko ih je uginulo, a kada je stigao na vaganje da je bilo već 70 komada uginulih purica i da je molio tužitelja da mu pomogne, da imaju neku korist od uginulih purica, no da mu tužitelj nije želio pomoći i agresivno je postupio prema njemu pa je nazvao Policijsku upravu B. i kada je stupio s njima u kontakt, objasnio im je situaciju, no rekli su mu da se međusobno dogovore, ali ističe da s tužiteljem nije bilo dogovora i da je iz kamiona izbacio 70 komada uginulih purica pred tužiteljem i molio ga za pomoć, ali da od njega i dalje nije bilo nikakve pomoći te je nazvao nekoliko svojih poznanika da mu pomognu. Navodi da je tužitelju uplatio 12.000,00 kuna te da je i to previše zbog velikog broja uginuća i da je već u početku tužitelja obavijestio da će biti puno uginulih purica te da prestanu s utovarom dok je bilo manje uginulih, a da za ostatak novca koji je ''dužan'' platiti tužitelj traži veliku svotu novca koju on nije obvezan platiti zbog velikog uginuća purica, i da za sve što je naveo ima svjedoke.

4. Tužitelj se podneskom od 21. travnja 2022. godine očitovao na navode tuženikova odgovora na tužbu te ističe da tuženik ne spori da je sa tužiteljem bio u poslovnom odnosu, odnosno da je od tužitelja kupio purice na način opisan u tužbi, no da tuženik pokušava izbjeći svoju dospjelu obvezu navodeći da nema namjeru platiti ostatak kupoprodajne cijene zbog ''velikog uginuća purica'', a da je tužitelj uredno isporučio tuženiku purice i da su iste utovarene u kamion, dakle predane kupcu odnosno tuženiku i da je tužitelj tuženiku predao stvar u ispravnom stanju i time ispunio svoju obvezu sukladno odredbi čl. 390. Zakona o obveznim odnosima. U svrhu dodatnog pojašnjenja svih detalja predmetnog događaja, odnosno postupanja tuženika koje minimalno šteti njegovom poslovnom ugledu i na kraju potencijalno podliježe kaznenoj odgovornosti, tužitelj ističe da je po završetku utovara tuženik probušio vreće pune vode koje su se nalazile u tovarnom prostoru kamiona i time sam eventualno prouzročio štetu koja je mogla nastati obzirom da je opće poznata činjenica kako purice nisu domaće životinje koje vole vodu te navodi da su se zbog istjecanja velike količine vode u tovarnom dijelu kamiona purice mogle uznemiriti, ali je za eventualni nastanak bilo kakve štete na preuzetoj robi odgovoran isključivo tuženik i ističe da je tuženik po utovaru kontaktirao svog poznanika iz okolice B., koji mu je prema vlastitom kazivanju ranije vršio uslugu klanja, ali tužitelj nema saznanja da li je taj dogovor realiziran, no pretpostavlja da nije jer je tuženik istog dana morao krenuti prema svom odredištu budući mu je sljedećeg dana istjecala registracija na kamionu. Nadalje, ističe da smatra kako je navedenim vrećama punim vode prilikom vaganja ''praznog kamiona'' i ispuštanjem sadržaja tih vreća prije vaganja utovarenog, tuženik umanjio količinu utovarene robe pa si tužitelj zadržava pravo i na naknadu štete obzirom da je zbog prethodno opisanog prijevarnog postupanja tuženika, količina predane robe vjerojatno veća, a time i iznos koji tuženik duguje tužitelju, stoga predlaže da naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka s pripadajućom kamatom.

5. Tuženik, iako je osporio navode tužbe, nije pristupio na određena ročišta te nije predlagao provođenje dokaza, a nakon što ga je sud svojim dopisom od 18. travnja 2023. godine pozvao da se izričito očituje da li osporava potpis koji se nalazi na dokumentu o izvršenom vaganju koji se nalazi kod naznake potpis kupca, o istome se nije očitovao te nije osporio da je to njegov potpis.

6. Tužitelj se i podneskom od 1. veljače 2023. godine očitovao na dotadašnji tijek postupka ističući da iz svega proizlazi da je tužitelj tuženiku uredno isporučio i predao naručenu robu (purice), odnosno da je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu, a o čemu su iskazivali svi predloženi svjedoci. Isto tako ističe da tuženik ne spori poslovni odnos u kojem je bio s tužiteljem, odnosno da je od tužitelja kupio purice po sporazumno dogovorenoj cijeni te da je iste preuzeo, a da svoj odgovor na tužbu temelji na navodu kako je bio prisiljen preuzeti purice iako to nije htio zbog navodnog uginuća pa bi nelogično bilo to da bi bilo tko mogao ''prisiliti'' odraslu osobu da nešto preuzme ako to ne želi i to u trenutku kada još nije bila izvršena niti isplata, te da nakon toga opet dobrovoljno ide na vaganje tih istih purica, a tek potom vrši isplatu dijela kupoprodajne cijene, stoga davanjem otplate, sukladno odredbi čl. 240. ZOO, proizlazi kako visina nije sporna, a osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz nesporne činjenice da su stranke bile u ugovornom odnosu, time da tuženik svoje paušalne navode nije ničim niti pokušao dokazati, a cijeneći prije svega tuženikovo pasivno držanje tijekom postupka proizlazi kako je isti preuzeo obvezu koju nije ispunio pa slijedom svega što je navedeno, tužitelj predlaže da sud, po provedenom postupku, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj je na ročištu održanom 18. travnja 2023. godine, a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj uredio tužbeni zahtjev i sud je navedeni zapisnik dostavio tuženiku, no tuženi se o istome nije očitovao.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke V. K., T. Č., I. P., V. B., ispitao je tužitelja B. K. kao stranku, izvršio uvid u preslik vagarinke K.-B. d.o.o. (list 4), u izvornik vagarinke K.- B. d.o.o. G., V. P. 67 (list 43), te je izvršio uvid u cjelokupan spis.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz sljedećih razloga.

9. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje da mu tuženik isplati dugovani iznos od 2.399,63 eur/18.080,001 kune na ime kupoprodajne cijene zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 9.12.2021. godine, do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka

10. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu odnosno da je tuženik od tužitelja kupio purice, dakle, da su dana 8. prosinca 2021. godine dogovorili da će tužitelj tuženiku prodati pure i da je tuženik doista svojim vozilom došao na adresu tužitelja i od istoga preuzeo pure koje su natovarene u kamion koji je tuženik dovezao, to je dakle nedvojbeno utvrđeno da su tužitelj i tuženi sklopili ugovor o kupoprodaji purica i nedvojbeno je utvrđeno da su i tijekom 2020. godine tužitelji tuženi bili u poslovnom odnosu, te da je doista i tijekom 2020. godine tužitelj tuženiku prodao pure, a koje je tuženi kupio i preuzeo te tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu za iste.

11. Za napomenuti je samo da je ugovor dvostrani pravni posao i nastaje očitovanjem volje najmanje dviju strana, a sukladno čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, može biti sklopljen u bilo kojem obliku. U konkretnom slučaju strane su neposredno, izmjenom činidbe i protučinidbe, sklopile ugovor o kupoprodaji obzirom da se radi o realnoj kupoprodaji. Stoga, proizlazi da su stranke bile u obveznom odnosu koji je nastao sklapanjem ugovora o kupoprodaji pa je netočan navod tuženika, istaknut u njegovom odgovoru, koju je naslovio kao žalba, da strane nisu sklopile nikakav ugovor.

12. Također, među strankama nije sporna niti isplata u iznosu od 12.000,00 kuna na ime kupoprodajne cijene za preuzete purice. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tuženiku predao pure koje je tuženik preuzeo i iste su natovarene u kamion koji je dovezao tuženi te je nedvojbeno utvrđeno je da je tuženi na ime cijene preuzetih pura od tužitelja isplatio iznos od 12.000,00 kn.

13. Tužitelj, kao što je naprijed navedeno, traži da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 2.399,63 eur/18.080,00[1] kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 9. prosinca 2021. do isplate navodeći da se isti iznos odnosi na preostali dio cijene za pure koje je tuženi kupio i preuzeo budući je tužitelj tuženiku prodao pure koje je tuženi preuzeo, a tuženi je samo djelomično za iste platio 12.000,00 kn dok preostali iznos cijene od 2.399,63 eur/18.08/0,00 kn tuženi nije platio.

14. Iz iskaza svjedoka V. K. proizlazi da se njezin otac, ovdje tužitelj, bavi uzgojem purica koje i prodaje, a tijekom 2020. godine on je uzgojio oko 200-tinjak purica i telefonom je dogovorio s tuženikom prodaju istih te je tuženik doista i došao kamionom nakon čega su izvršili vaganje praznog kamiona i zatim tovarili sve purice pa su ponovno vršili vaganje kamiona kako bi se utvrdila kilaža tih purica, a kada je to napravljeno tuženik je njezinom ocu u cijelosti isplatio cijenu za te purice. Iz iskaza nadalje proizlazi da je njezin otac i tijekom 2021. godine uzgajao purice te je telefonom s tuženikom dogovorio prodaju svih purica koje ima po cijeni od 35,00 kuna po kilogramu (žive vage) i tuženik je doista kao i godinu ranije svojim kamionom došao te su njezin otac i tuženik kao i prethodne godine otišli u trgovačko društvo K.-B. d.o.o. V. P. kako bi izvršili vaganje praznog kamiona, a zatim su se vratili te je otprilike 5 ljudi od kojih i ona vršilo utovar tih purica u kamion tuženika i tako je utovareno 180 purica time da tuženik prilikom utovara nije imao nikakvih primjedbi na kvalitetu purica, a to je bilo negdje oko 10. 12. 2021. godine, no ne može utvrditi točan datum, a navodi da su purice na kamion nosili njih otprilike petoro,  a kako je tuženikov kamion bio niži i manji i kako je tuženik inzistirao da se purice u prijevozni prostor stavljaju s prednje strane kod kabine te je na tom dijelu odmaknuo ceradu i kraj tog dijela je i stajao, a kroz taj otvor su purice i stavljane u kamion. Isto tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da nakon što su purice bile utovarene, tuženik je kamionom otišao na vaganje u prethodno navedeno trgovačko društvo, a za njim je išao njezin otac sa svojim automobilom i nakon izvršenog vaganja tuženik je tužitelju isplatio određeni novčani iznos, ali više ne zna koliko je to bilo, no ostao je dužan po pričanju njezina oca nekakvih 18.000,00 ili 19.000,00 kuna i rekao je da će taj iznos isplatiti tužitelju odmah drugi dan kada će ponovno doći na njihovo područje u V. T. po purice. Isto tako ističe da je kamion prilikom utovara cijelo vrijeme bio parkiran u njihovom dvorištu i cijelo vrijeme prilikom utovara je motor kamiona bio uključen, a nakon što su purice utovarili, tuženik je kamion zatvorio i njime krenuo na cestu, no u trenutku kada je prednji dio kamiona bio na cesti, a zadnji na mostu ulaza u dvorište, nešto je počelo curiti iz kamiona, nešto kao voda i tuženik je izašao van te obišao kamion, ušao u dio namijenjen za prijevoz robe i to sa prednje strane gdje su pure i tovarene, ali je brzo izašao, time da su ona i njezin otac mislili da se nešto pokvarilo, ali je primijetila da su mu noge bile mokre do koljena, pritom tuženik nije ništa rekao već je samo pogledao i odvezao se, a kada drugi dan nije donio novce ona ga je osobno nazvala na mobitel te joj je rekao da ima nekakvih problema, kako mora registrirati kamion i da će novce donijeti za tjedan dana, što on nije učinio pa je ona ponovno nazvala, na što je rekao da pošalje račun njezinog oca pa će uplatu izvršiti na njegov račun i da će uplatiti sve novce koje je ostao dužan, a kako tuženik ponovno nije uplatio ponovno ga je nazvala telefonom na što se on kleo djecom da ga ne prijavljuje na policiju i da će sve platiti jer nikada nikome nije ostao dužan te navodi da ga je još jednom uspjela dobiti na telefon, no kasnije usprkos pozivima, nije joj se javljao na telefon. Iz iskaza ove svjedokinje isto tako proizlazi da kada se njezin otac vratio s vaganja kamiona, nakon što su purice bile utovarene, je rekao kako je tuženik počeo vaditi purice iz kamiona i tamo ih klao jer su se navodno utopile u toj vodi u kamionu, odnosno pretpostavljaju da je tuženik, kada je išao na vaganje praznog kamiona u isti stavio neke vreće napunjene vodom kako bi se na vagi pokazalo da je kamion teži, a kada je utovario purice je ispustio vodu iz tih vreća ne bi li težina predane robe nakon vaganja punog kamiona ispala manja, a smatra da je tuženik tako postupio i ispustio vodu kada je stajao na njihovom mostu i da je voda iscurila u zapremninu kamiona te su se purice namočile, time da su purice bile zdrave u trenutku predaje istih u kamion, što je tuženik i osobno vidio i sam je brojao purice prilikom utovara i preuzeo ih je oko 180 komada, a ističe da bi tuženik da je vidio da pure nisu zdrave to rekao i ne bi dopustio da se tovare u kamion. Uz navedeno ova svjedokinja je iskazala da joj je otac rekao da kada su izvršili vaganje, da tuženik nije imao sve novce i kako njezin otac nije imao mobitel kod sebe da je V. B. zvao policiju kako bi prijavio tuženika da je preuzeo robu, ali da ju nije platio, on je zvao policiju zato što mu je bilo čudno i sumnjivo što tuženik nije dao novce, što je curila voda i što je tuženik sam počeo klati purice, no policija im je rekla kako nemaju ništa s time i da to stranke trebaju međusobno riješiti, time da njezin otac nije kazneno prijavio tuženika.

15. Iz iskaza T. Č. proizlazi da je njezin brat, odnosno tužitelj, tuženiku prodao purice u prosincu 2021. godine, a to joj je poznato budući da je osobno nosila i tovarila purice u kamion tuženika, a tuženika poznaje od prije jer je već prije kupovao od njezinog brata purice. Isto tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je tuženik dovezao kamion u dvorište njezinog brata te je na prednjoj strani, kod kabine, podigao ceradu i otvorio nekakav prostor u koji su oni, njih 5-6, rukama unosili pure i stavljali ih u unutrašnjost, na podlogu, time da je tuženik svaku puru koju su unijeli brojio jer je stajao na kamionu, a na taj način je utovareno preko 100 pura, ali ne može reći točan broj, no tuženik je svaku puru vidio i nije prigovarao na kvalitetu, odnosno nije govorio ništa da mu pure ne bi odgovarale ili da s njima nešto nije u redu, a nakon što su bile utovarene tuženik je zatvorio ceradu i krenuo kamionom, no na mostu je stao i vidjelo se da iz kamiona curi voda i nakon što je izašao iz kamiona i pogledao nešto, ušao je natrag i vrlo brzo se odvezao kamionom na vaganje.

16. Iz iskaza svjedokinje I. P. proizlazi da ne zna ništa oko poslovnog odnosa stranaka vezano za prodaju purica, jedino zna da je bila angažirana sa još nekolicinom žena, njih oko 4 ili 5 i da su u prosincu 2021. godine u dvorištu tužitelja tovarile njegove purice u kamion koji je jedna muška osoba dovezla. Isto tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je muškarac koji je dovezao kamion, otvorio prostor za robu na način da je podigao ceradu i nekakva mala vrata s prednje strane tog prostora uz kabinu da bi onda one svaku puru uhvatile i donijele do tog kamiona i stavile ju u prostor za robu, a taj muškarac je stajao i vidio svaku puru i pokazivao je gdje da se stavljaju, a da pritom nije ništa prigovarao i nije rekao da mu pure ne odgovaraju ili da su bolesne ili da ne valjaju, a nakon što su pure bile utovarene, taj muškarac je zatvorio kamion i odvezao se iz dvorišta, no stao je na mostu ulaza u dvorište kuće, a iz kamiona je curila nekakva voda na što je mislila da se kamion pokvario, time da je taj muškarac koji je vozio kamion, izašao iz kabine, obišao kamion i ušao u prostor za prijevoz robe i to kroz dio gdje su pure tovarene, te je brzo izašao  i s kamionom se odvezao na vaganje.

17. Iz iskaza svjedoka V. B. proizlazi da je direktor i zaposlenik trgovačkog društva K.-B. d.o.o. V. P. koje u svome vlasništvu, zbog obavljanja poslovanja, ima vagu na kojoj je moguće vagati kamion, ali se trgovačko društvo ne bavi uslužno vaganjem već se vaga koristi za potrebe tog društva. Isto tako iz njegovog iskaza proizlazi da ga je tijekom 2021. godine nazvao tužitelj kojeg poznaje iz viđenja budući da živi na području na kojem i on stanuje pa ga je tužitelj zamolio bi li mu izvršio vaganje kamiona pošto je prodao pure nekom čovjeku, a kako se znaju iz viđenja i kako je tužitelj zamolio za uslugu rekao je da će mu izvagati kamion i to bez naplate i izvan radnog vremena, time da je nakon tog dogovora došao taj čovjek s kamionom kojeg je on izvagao i ističe da mu je odmah nešto bilo čudno pošto je primijetio  da je taj kamion nešto teži nego je to uobičajeno, a sve to iz razloga što ima dosta iskustva obzirom da za potrebe K. B. d.o.o. svakodnevno vrši vaganja kamiona. Nadalje, navodi da je nakon vaganja kamiona taj čovjek koji ga je i dovezao, odvezao kamion, no nije siguran je li s njime bio i tužitelj, a nakon što je kamion izvagao vratio se svojim obavezama budući je imao poslovne partnere iz Italije te se posvetio svome poslu, no nakon nekog vremena, istog tog dana, ponovno ga je nazvao tužitelj kako bi ponovno izvagali kamion na koji su bile utovarene purice te je on ponovno ostavio svoj posao  i otišao na vagu na koju su došli čovjek koji je i prije odvezao kamion i tužitelj te su ponovno izvagali kamion, a kada je kamion bio na vagi vidio je da iz njega curi voda i bio je ljut pošto je sve to curilo po vagi. Iz iskaza također proizlazi da je shvatio da je taj čovjek zapravo u kamion stavio plastične vreće s vodom kakao bi kamion pri prvom vaganju, kada je prazan, odnosno bez kupljene robe, bio teži, a nakon što je kupljena roba tj. pure, da je prerezao te vreće s vodom tako da je voda curila iz istih i iz kamiona i pri vaganju je bila manja težina, odnosno u konačnici bi se utvrdilo da je masa kupljene robe tj. pura manja, što je također shvatio i tužitelj i rekao je da ga je taj čovjek prevario, a nakon toga zamolio je vozača kamiona da makne kamion s vage jer je morao obavljati svoj posao time da je vidio da je tužitelj tom čovjeku rekao kako nije u redu te su se pregovarali jer je tužitelj shvatio da je prevaren pa je s njegovog mobitela tužitelj odmah nazvao policiju kakao bi prijavio prijevaru, no oni su mu rekli kako se tu radi o građanskopravnom odnosu, a kako se on dalje bavio svojim poslom ne zna je li policija izašla na lice mjesta ili ne. Iz iskaza svjedoka V. B. isto tako proizlazi i da je o izvršenom vaganju sastavljen i dokument, a vaga na kojoj je vagan kamion nakon vaganja sama ispisuje dokument i to podatke o rednom broju odvage, datum i vrijeme te podatke o težini, time da su i podaci kod naznake vrste robe, dobavljača, prijevoznika i kupca, vagara, vlage i hektolitara ispisani iz sustava vage, a napominje i da je kao vagar na tom dokumentu naznačen D., njegov brat, iako je stvarno vaganje izvršio on jer njegov brat tada uopće nije bio kod vage već je bio s poslovnim ljudima iz I., a obzirom da su u to vrijeme svakodnevno vršili vaganje kukuruza, što je najčešće činio njegov brat, u sustavu su ostavili podatke njegova brata D. i podatke o vlazi i hektolitrima što se odnosilo na vaganje kukuruza, a  ističe i da je on osobno rukom u navedenom dokumentu napisao registracijsku oznaku kamiona koji se vagao jer mu vozač prilikom vaganja nije htio dati podatke o registraciji, te je isto tako rukom ispisao razliku u težini izvaganog kamiona prije utovara pura i težini nakon što su utovarene, a kod oznake vagara stoji njegov potpis dok se na crtu iznad potpisa kupca potpisao vozač kamiona. Isto tako navodi da kada je vidio pregovaranje tužitelja i tuženika te kako bi mogli nastati problemi, pitao je tužitelja koliko mu je taj čovjek platio, na što mu je tužitelj odgovorio 12.000,00 kuna pa je on onda taj podatak napisao na dokument o izvršenom vaganju time da mu je tužitelj rekao da mu je taj čovjek, po ovako izvršenom vaganju, kada nije bila točno određena težina praznog kamiona, trebao platiti 30.080,00 kuna pa je on i taj iznos napisao na taj dokument i ponovno ističe da je na tom dokumentu točno napisan podatak koji je ispisan iz sustava vage da je prvo vaganje izvršeno 8.12.2021. u 17:38h te je težina kamiona tada bila 5.940 kg, a da je pri drugom vaganju koje je izvršeno 8.12.2021. u 18:52 h težina istog iznosila 6.880 kg te je tada iz kamiona curila i voda, a svi ti podaci ispisani su automatski iz sustava te ih nitko drugi nije pisao, a sjeća se i da je pored vagane težine od 940 kg htio saviti upitnik jer je smatrao da nije realna i točna težina vagane robe tj. purica, ali kako je došlo do pregovaranja zaboravio je to upisati. Uz navedeno ovaj svjedok je naveo da kada je upitao tužitelja koliko je pura prodao, rekao mu je 180-200 komada i kada je on to pomnožio s prosječnom težinom od oko 6 kg žive vage utvrdio je da bi stvarna kilaža prodanih pura bila preko 1,000 kg i to oko 1200 kg i više, kako su se stranke pregovarale i kako je on imao svog posla, a vaganje je izvršio čisto kako bi pomogao ljudima, nije htio imati daljnjih problema pa im je rekao da se maknu s vage i odu. Isto tako napominje da se ovakve prijevare događaju obzirom da je i sam bio žrtva jedne takve te da je odmah kada je posumnjao u težinu praznog kamiona i kada je pri drugom vaganju počela curiti voda, shvatio o čemu se radi i da se dogodilo ono o čemu je pričao, time da ističe  i da je prvi primjerak dokumenta o izvršenom vaganju predao tom čovjeku koji je dovezao kamion i koji se potpisao kod naznake kupac.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženika A. B. upoznao 2020. godine kada mu je prodao purice koje je uzgajao, a on je pred Božić 2020. godine došao k njemu i preuzeo purice, uredno platio i rekao da, ako će i slijedeće godine uzgajati purice, da ih ostavi i da će ih on sve preuzeti te da je u 12. mjesecu 2021. godine i to negdje 05.12.2021. tuženik ga nazvao i rekao da bi došao po purice koje je te godine uzgajao i neka ugovori sa vagarom da se izvaže prazan kamion, a nakon utovara puni kamion kako bi utvrdili težinu purica i da će on za 3 dana doći i preuzeti sve purice koje je uzgojio i da će platiti cijenu za pure 35,00 kn po kilogramu i da će cijenu isplatiti odmah po utovaru. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je te godine hranio i uzgojio oko 190 purica i prosječna težina tih pura je bila 5,5-6 kg, a pure su bile zdrave i uredne, te da je tuženik doista 08.12.2021. godine došao njegovoj kući, kamionom za prijevoz purica, pregledao purice i rekao da mu odgovaraju i da je sve u redu, no da ne može platiti cijenu 35,00 kn/kg već 32,00 kn/kg, a da on nije bio sretan zbog toga no s obzirom da se bližio Božić morao je prodati pure jer ih nakon Božića više ne bi imao kome prodati pa je pristao da mu tuženik isplati cijenu za pure u iznosu od 32,00 kn/kg te su on svojim automobilom a tuženik kamionom kojim je došao otišli izvagati njegov kamion na vagu kod trgovačkog društva K.-B. d.o.o. i kada su tamo stigli oni su morali isprazniti vagu jer su preuzimali i vagali kukuruz i to su učinili, a nakon toga su izvagali prazan kamion i nakon toga su se vratili njegovoj kući gdje su se pure nalazile te su počeli tovariti pure u kamion tuženika. Uz navedeno iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik ponovno prije utovara obišao pure i rekao da su dobre, a pure su ručno unosili u njegov kamion, a njemu je bilo malo čudno što te pure nisu tovarili kroz glavna vrata kamiona već su ih unosili u kamion tuženika kroz mala vrata kod kabine, a da je tuženik cijelo vrijeme bio prisutan kada su se pure unosile u kamion i stajao je i obilazio oko kamiona te je vidio te pure koje se unose i rekao da sve paše i da su dobre, a za vrijeme utovara kada je ostalo zadnjih 10 purica za utovariti vidjeli su da je nešto curilo iz kamiona, neka tekućina pa se uplašio i pomislio da se strgao kamion i da se pure neće moći odvesti, no tuženik je kamion izvezao na most ulaza u dvorište kako bi se izravnao jer je u dvorištu bio pod malim nagibom, a na mostu je stajao ravno, no usprkos tome je iz kamiona i dalje curilo no tuženik je rekao da ne brinu i da utovare pure što su i učinili, a nakon toga je tuženik pure svojim kamionom vozio na vaganje u trgovačko društvo K.-B. d.o.o. gdje je prethodno izvagan kamion bez pura. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da kada su ponovno došli na vagu izvršeno je vaganje, no  vagar je  vidio da nešto s kamionom tuženika nije u redu i da iz njega curi voda i on je tuženika pozvao  unutra da mu da podatke i da potpiše vagarinku i tuženik je to učinio, a on je tu vagarinku, koju je tuženik potpisao, predao u spis i preslik iste se nalazi na listu broj 4, a original je kasnije predao, a nakon što je izvršeno vaganje i nakon što je tuženik potpisao vagarinku on je kamion izvezao s vage i sam izbacao nekoliko purica iz kamiona koje su bile mokre i žive i tražio je nož, no kako on nije imao nož kod sebe, tuženik je iz visoke cipele izvadio nož i tim puricama pustio krv i vratio ih natrag time da je tuženik rekao da su pure lude i da su se ugušile no on je rekao da to nije istina, da su pure u redu, te da je on lud da je pustio vodu koju je prethodno stavio u vreće u kamion. Isto tako, tužitelj je naveo da je tada shvatio da je tuženik napunio najlonske vreće vodom i stavio ih u kamion kako bi kamion bio teži pri prvom vaganju, a kada su pure utovarili tuženik je izbušio vreće i voda je iscurila, a nakon što je tuženik nožem zarezao tih nekoliko pura koje je izvadio iz kamiona i ponovno ih vratio u kamion te rekao da su pure lude, ističe da mu je isplatio cijenu za te pure samo djelomično u iznosu od 10.000,00 kn, a kada je mu je rekao da ne može tako i da mu mora isplatiti punu cijenu isplatio je još 2.000,00 kn ali da više nema, no da će za 2 dana doći po pure u V. T. i da će donijeti novce te je tražio da mu da broj kartice u banci kako bi mu isplatio cijenu. Isto tako napominje da je tuženik na ovome području otkupljivao pure i od drugih ljudi, a ne samo od njega. Iz iskaza tužitelja nadalje proizlazi da tuženik nakon 2 dana nije došao a niti je isplatio novac na račun pa  ga je telefonom nazvao i rekao da mu se strgao kamion i da ne može doći ali da će platiti na račun preostali iznos cijene, a kako tuženik to nije učinio ponovno ga je nazvao za jedno 3-4 dana ali on se nije javljao pa ga je njegova kćer V. nazvala i on joj se javio te joj je rekao da je izgubio broj kartice računa i da mu da ponovno broj što je ona i učinila te se zaklinjao svojom djecom da mi isplatiti tu kupoprodajnu cijenu. Međutim, tuženik nikada nije platio tu cijenu za purice osim onih 12.000,00 kn. Iz iskaza tužitelja proizlazi i da je sam zatražio kod vage od vagara da mu da mobitel kako bi nazvao policiju jer mu tuženik nije htio isplatiti cjelokupan iznos cijene, a rekao je da ima samo tih 12.000,00 kn te ističe da je tuženiku predao purice koje su bile žive i zdrave i prema izvršenom vaganju težina tih purica je bila 940 kg i da je pristao da mu tuženik za te pure plati cijenu u iznosu od 32 kn/kg, a što bi iznosilo 30.080,00 kn a tuženik mu je od te cijene isplatio samo 12.000,00 kn, a preostali iznos do danas mu nije isplaćen. Nadalje navodi da ga je tuženik sigurno prevario za nekih 400 kg purica i to najmanje jer kao što je rekao tuženik je u kamion u trenutku kada je vagan kamion bez pura stavio vreće napunjene vodom kako bi težina kamiona bila veća u trenutku vaganja bez pura, a nakon što su pure utovarene, tu vodu je ispustio i na taj način dobio da je težina pura manja, uz to je istaknuo da ga je tuženik prevario u kilaži pura za nekih 400 kg ali je to rekao otprilike, no činjenica je da je imao oko 190 pura čija je prosječna težina bila oko 6 kg s obzirom da su narudžbu sačinjavali i purani koji su duplo teži od purica. Isto tako ističe da on ovom tužbom od tuženika traži samo da mu isplati razliku u cijeni za preuzete pure koja cijena je utvrđena s obzirom na težinu pura koja je utvrđena vaganjem, a koje je bilo takvo kakvo je već opisao zbog vreća s vodom, dakle od tuženika traži da mu isplati dio neisplaćene cijene za preuzetih 940 kilograma pura po cijeni od 32,00 kn/kg žive vage a kako je to bilo ugovoreno i ne traži od tuženika da mu isplati cijenu za preuzetu robu za onaj dio kilaže za koji ga je prevario. Iz iskaza tužitelja proizlazi i da u trenutku kada je nakon izvršenog vaganja pura na toj vagi u K.-B. telefonom koji mu je dao vagar nazvao policiju i dežurnom rekao da mu je tuženik preuzeo pure ali da mu nije isplatio ukupnu cijenu taj dežurni policajac mu je rekao da s time nema ništa i da sam mora to riješiti, a nakon toga je tuženik rekao da će za 2 dana donijeti novce kada ide u V. T., a on je rekao da mu je to prekasno pa je tuženik rekao neka mu da broj računa i da će mu novce uplatiti na račun kod banke, što je i učinio no tuženik mu novac nije isplatio. Tužitelj isto tako navodi da je vidio da tuženik u kamionu ima vreće s vodom da ne bi tovario pure u kamion i da mu je tuženi prije utovara rekao da nema novce ne bi mu predao pure, a da mu je tuženik prvi puta rekao da nema novca za isplatu nakon izvršenog vaganja pura, a prije kada su se telefonom dogovarali da će kupiti pure i kada je došao tovariti pure mu je rekao da će cijenu za njih isplatiti odmah po vaganju i to u iznosu od 32 kn/kg pure žive vage. Tužitelj u svome iskazu izričito navodi da kada je tuženiku prodao pure 2020. godine on mu je odmah isplatio cijenu za te pure kod preuzimanja i vaganja pura i nije bilo nikakvih problema, a da niti u jednom trenutku tuženik nije prigovorio bilo što na kvalitetu pura, a niti jedna pura prilikom unosa u kamion tuženika nije bila oštećena i nije uginula te nije imala zdravstvenih problema, te da je tuženik sve pure koje je preuzeo, odvezao, čak i one kojima je pustio krv.

19. Uvidom u dostavljeni dokument o izvršenom vaganju, vagarinku, utvrđeno je da je u istome kao dobavljač naveden tužitelj, B. K., a da je kao prijevoznik i vozač naveden tuženik, A. B., te je kod vrste robe naznačeno pure. Isto tako iz navedene vagarinke proizlazi da je prvo vaganje izvršeno 8. prosinca 2021. godine u 17:38 h te je težina kamiona na prvom vaganju iznosila 5940 kg, dok je na drugom vaganju, izvršenom također 8. prosinca 2021. godine u 18:52h težina utovarenog kamiona iznosila 6880 kg pa je težina utovarenih pura naznačena u netto iznosu od 940 kg. Uz navedeno, uvidom u dostavljeni dokument o izvršenom vaganju proizlazi da je na istome ispisan iznos od 30.080,00 kn i da je na istome naznačeno da je 12.000,00 kn isplaćeno. Uz navedeno uvidom u dokument o izvršenom vaganju utvrđeno je da je navedeni dokument potpisan je od strane osobe koja je izvršila vaganje kao i od strane tuženika koji se potpisano na mjestu naznačenom za potpis kupca, a koji potpis tuženik tijekom postupka nije osporio kako je to naprijed obrazloženo.

20. Dakle, nesporno je između stranaka da je tuženik od tužitelja kupio i preuzeo pure te da je za iste isplatio iznos od 12.000,00 kn, a sporno je je li tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos budući tuženik tvrdi kako tužitelj traži veliku svotu novca koju tuženik nije obvezan platiti obzirom da je došlo do velikog broja uginuća purica.

21. Prije svega, za istaknuti je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja kao i da su dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Sukladno čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

22.  Dakle, sklapanjem kupoprodaje za svaku stranu nastaju obveze. Obveza je prodavatelja, prema odredbama čl. 389. i 390. Zakona o obveznim odnosima, prije svega brižljivo čuvati stvar i predati je kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju obvezu na predaju stvari obzirom da se s tuženikom i telefonski dogovorio oko datuma i mjesta preuzimanja purica koje je čuvao do predmetnog dana, kako je bilo i dogovoreno, a dogovorio je i vaganje u trgovačkom društvu K.-B. d.o.o., time da su u takvom odnosu bili i godinu ranije, što sve proizlazi i iz iskaza svjedoka V. K. i T. Č. i iskaza tužitelja. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tuženiku dana 8. prosinca 2021. godine predao pure na način da su iste utovarene u kamion koji je dovezao tuženik i to u prostor predviđen za prijevoz robe, te je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik te pure preuzeo te je na taj način tuženik stekao neposredan posjed stvari. Tijekom postupka niti jednim provedenim dokazom nije utvrđeno da bi tuženik prigovarao kvaliteti preuzetih pura i da bi ukazivao na neke nedostatke istih.

23. Isto tako, odredbom čl. 403. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati i obavijestiti prodavatelja o vidljivim nedostacima, a kada je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Dakle, tijekom postupka, na temelju izjava svjedoka i tužitelja, utvrđeno je da tuženik tijekom predaje stvari odnosno utovara purica nije imao primjedbi na njihovu kvalitetu i izgled niti je to tužitelju odmah priopćio kao niti da se žalio da je neka od purica uginula, a uzimajući u obzir i da takvi nedostaci nisu mogli inače ostati nepoznati tuženiku i koji ih je lako mogao opaziti uobičajenim pregledom prilikom predaje, a kojoj je osobno nazočio.

24. Kupoprodajnim ugovorom i kupac preuzima određene obveze, a to su prvenstveno preuzimanje stvari i isplata cijene. Sukladno čl. 441. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prilikom preuzimanja stvari kupac mora poduzeti radnje nužne za ispunjenje predaje i njihovo odnošenje. Kako je to tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi i iz izvedenih dokaza, tuženik je u dogovoreno vrijeme i mjesto došao svojim kamionom kako bi preuzeo naručene purice, a koje su tovarene u prostor predviđen za prijevoz stvari kako je to odredio tuženik te je tako utovaren kamion odvezao na vaganje gdje je nakon vaganja i potpisao vagarinku. Dakle, tuženik je svoju obvezu preuzimanja ispunio na način da su mu sve naručene purice bile utovarene u kamion, i on ih je preuzeo od tužitelja te je nakon što su pure utovarene u kamion koji je dovezao, kamion izvagan u trgovačkom društvu K.-B. d.o.o.

25. Za istaknuti je da trenutkom predaje stvari na kupca prelazi i odgovornost za rizik, odnosno odgovornost za slučajnu propast i oštećenje stvari. Iz iskaza ispitanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tuženik prouzročio istjecanje tekućine iz tovarnog prostora kamiona, a koja je mogla prouzročiti propast i oštećenje robe, odnosno naručenih purica, no za takvo postupanje bio bi odgovoran isključivo tuženik obzirom da do preuzimanja naručenih purica nije imao prigovora na njihovu kvalitetu te ih je preuzeo i osobno je nazočio utovaru pura u kamion koji je dovezao, te su se purice nalazile u njegovom neposrednom posjedu, dakle, bile su mu uredno predane, a tijekom postupka nije priložio niti jedan dokaz kojim bi se utvrdilo da je tužitelj odgovoran za njihove nedostatke.

26. Temeljna obveza kupca, kako je već naprijed navedeno, a proizlazi iz odredbe čl. 438. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, je platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenim ugovorom. Nesporno je da je tuženik nakon izvršenog vaganja isplatio cijenu u iznosu od 12.000,00 kn na ime kupoprodajne cijene, no on svoju obvezu nije ispunio u cijelosti i tužitelju je ostao dužan iznos od 18.080,00 kn koji se obvezao platiti na račun tužitelja sljedeći dan od preuzimanja purica obzirom da na dan kupoprodaje nije imao dovoljan iznos gotovine. Naime, prilikom sklapanja kupoprodaje 8. prosinca 2021. godine, tuženik se između ostalog, obvezao platiti cijenu u iznosu od 30.080,00 kn obzirom da je predana i vagana masa naručenih purica, prema podacima na vagarinki, iznosila 940 kg, a krajnje dogovorena cijena žive vage purica određena je u iznosu od 32,00 kn po kilogramu. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je ukupno dogovorena kupoprodajna cijena purica iznosila 30.080,00 kn i da je tuženik 8. prosinca 2021.godine platio samo 12.000,00 kn dok se ostatak obvezao platiti sljedeći dan, što naposljetku nije učinio do danas i ostao dužan tužitelju iznos od 18.080,00 kn.

27. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno i da tuženiku ne pripada pravo zahtijevati sniženje cijene zbog navoda kako je bilo uginulih purica, odnosno da su imale nedostataka, obzirom da to niti na jedan način tijekom postupka nije dokazao, a iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da tuženik niti u jednom trenutku tužitelju prilikom utovara purica nije prigovorio na kvalitetu i izgled purica, te je svojevoljno pristao i dovezao kamion na vaganje i pobrinuo se za preuzimanje purica i njihovo odvoženje te naposljetku potpisao vagarinku kojom je bila utvrđena masa vaganih purica i isplatio dio kupoprodajne cijene. Dakle, tuženik je dužan isplatiti tužitelju i ostatak dogovarane kupoprodajne cijene za preuzete purice i ne može se osloboditi te dužnosti obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj na bilo koji način bio odgovoran za materijalne nedostatke predane robe.

28. S obzirom na sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj doista 8. prosinca 2021. godine sklopio ugovor o kupoprodaji purica i u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu na predaju stvari, kao i da je tuženik svoju obvezu preuzimanja ispunio na način da su mu sve naručene purice bile utovarene u kamion, a da pritom tijekom predaje stvari, odnosno ukrcaja purica, nije imao primjedbi na njihovu kvalitetu i izgled niti je to tužitelju odmah priopćio, a  kako to potvrđuju i ispitani svjedoci, time da obvezu na isplatu cijene nije ispunio u potpunosti već isplatio samo iznos od 12.000,00 kn. Naime, sud je i uvidom u dostavljeni dokument o potvrdi vaganja, vagarinki, utvrdio da je tuženik predmetnog dana pristao dovesti kamion na vaganje, da je, dakle, svojevoljno pristao na poduzimanje radnji koje su bile potrebne za preuzimanje naručene robe i njihovo odvoženje. Obzirom da tuženik nije osporavao potpis koji se nalazi na dokumentu o izvršenom vaganju, vagarinki, niti je pristupio na ročište radi saslušanja, sud nije provodio grafološko vještačenje i ocijenio da je isti vjerodostojan te je smatrao utvrđenim da je tuženik prisustvovao navedenim vaganjima, preuzeo naručenu robu te je bio upoznat sa svim okolnostima slučaja i isplatio tužitelju dio kupoprodajne cijene. Uvažavajući navedeno i činjenicu da je tuženik isplatio dio kupoprodajne cijene, što je među strankama nesporno, sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati i dugovani iznos od 2.399,63 eur/18.080,00kn1 zajedno za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 09. prosinca 2021. kada je tuženik od tužitelja preuzeo robu. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tuženiku prodao i predao pure koje su bile zdrave i tuženik u trenutku preuzimanja istih kojemu je bio osobno nazočan nije imao nikakvih primjedaba niti prigovora na stanje pura, a čija težina je sigurno iznosila 940 kg, te je s obzirom na to i činjenicu da je dogovorena cijena prodanih pura 32,00 kn/kg, tuženik je bio dužan tužitelju platiti ukupan iznos od 30.080,00 kn a koji je iznos naveden u dokumentu o izvršenom vaganju, no tuženik je tužitelju na ime te cijene isplatio samo 12.000,00 kn to je tuženik ostao dužan tužitelju platiti preostali iznos od 18.080,00 kn, odnosno 2.399,63 eura pa je sud i naložio tuženiku da tuženiku navedeni iznos plati, te mu je naložio da na navedeni iznos plati i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 09. prosinca 2021. godine do isplate, odnosno od prvog slijedećeg dana od preuzimanja robe od tužitelja.

29. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka V. K., T. Č., I. P. i V. B. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi, te predstavljaju jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o svjedocima koji su iskazivali o činjenicama koje su utvrdili neposrednim opažanjem i iste su im osobno poznate, te su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja B. K. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke obzirom da se isti nije pristupio na određeno ročište iako je bio uredno pozvan.

30. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani, a koji se odnose na trošak sudskih pristojbi i trošak zastupanja istog po odvjetniku. Potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na zastupanje istog po odvjetniku, a određeni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav tužbe u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn1, na zastupanje na ročištima održanima dana 29. rujna 2022., 18. travnja 2023. i 24. kolovoza 2023. u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn1, na zastupanje na ročištu održanom 24. siječnja 2023. godine u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1 budući da se na istome raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 21. travnja 2022. u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn1, za sastav podneska od 01. veljače 2023. u iznosu od 51,05 eur/375,00 kn1, a koji iznos je određen sukladno Tbr. 8. st.3. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Nadalje, potrebni i opravdani troškovi odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 286,50 eur, te na troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,22 eur i na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 35,22 eur. Dakle, potrebni i opravdani troškovi tužitelja ukupno iznose 1.502,93 eur/11.323,83 kn1 i sud je naložio tuženiku da iste tužitelju plati zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

31. Obzirom na izloženo, odlučeno je kao i u izreci.

                       U Garešnici, 2. listopada 2023. godine

S u d a c :

                                   Jarmilka Kučera- Slivar v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku