Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-161/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku po sucu pojedincu Jadranki Pajur Vranješ, u pravnoj stvari tužitelja HANN-INVEST d.o.o., OIB 22197278532, Poreč, Žbandaj 59, kojega zastupa punomoćnik Frano Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika GRAD NOVA GRADIŠKA, OIB 08658615403, Nova Gradiška, Trg kralja Tomislava 1, kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nožić,Tomljenović& Maričević d.o.o iz Nove Gradiške, Ivana Gundulića 4, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 30. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 3. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1.“Nalaže se tuženiku Grad Nova Gradiška, Trg kralja Tomislava 1, OIB 08658615403, isplatiti tužitelju HANN-INVEST d.o.o. iz Poreča, Žbandaj 59, OIB 22197278532, iznose kako slijedi:

- 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. rujna 2024.g. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve u roku od petnaest dana;

- 50.003,30 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2006.g. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve u roku od petnaest dana,

kao i naknadi tužitelju nastale parnične troškove ovog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.025,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 1.250,00 eur odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj kako u tužbi tako i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 13. studenog 2006. zaključio Ugovor o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Dražena Zime iz Nove Gradiške, Trg kralja Tomislava 5, pod posl.br. OU-454/2006.

2. Predmet kupoprodajnog odnosa stranaka je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ZK odjel Nova Gradiška, u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] oznake MERSAVE, u naravi ORANICA upisane površine 15069 m2. Ugovorena kupoprodajna cijena navedene nekretnine iznosi 50.003,30 eur, a koji je iznos tužitelj tuženiku sukladno zaključenom ugovoru isplatio u cijelosti, i to kako slijedi:

- iznos od 100.000,00 kn dana 13. studenog 2006.

- iznos od 100.000,00 kn dana 01. prosinca 2006.

- iznos od 157.881,21 kn dana 11. prosinca 2006.

3. Unatoč pravodobnom i urednom ispunjenju obveze isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, tuženik tužitelju nikada nije izdao valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva, a naknadnim uvidom u zemljišne knjige tužitelj je utvrdio kako je tuženik Grad Nova Gradiška, protivno propisima te sklopljenom ugovoru, navedenu nekretninu ponovno naplatno otuđio u korist trgovačkog društva CITY ESTATE d.o.o. iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, OIB 55866098896. Tužitelj je po saznanju za činjenicu da je tuženik izvršio dvostruko otuđenje iste nekretnine pozvao tuženika na mirno i izvansudsko rješavanje spornog odnosa, ali do toga nije došlo.

4. S obzirom da tuženik nije iskazivao namjeru da nastalu spornu situaciju riješi mirnim i vansudskim putem, tužitelj je postupio sukladno odredbama čl. 360. i dr. Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju jednostrani raskid ugovora radi neispunjenja. Tim je odredbama propisano kako, kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje te obveze, a budući da je tuženik u predmetnom slučaju obvezu odbio ispuniti te je više niti ne može ispuniti iz razloga što je nekretninu otuđio trećoj osobi, da druga strana može raskinuti ugovor jednostranom izjavom, što je tužitelj i učinio Izjavom o raskidu ugovora od dana 18. rujna 2024. Tužitelj je postupajući u skladu s čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u predmetnom dopisu pozvao tuženika na restituciju danog, odnosno na povrat plaćenoga iznosa kupoprodajne cijene, sve u roku od 8 dana od dana pisanja dopisa koje postupanje tuženika je izostalo.

5. Tuženik kako u odgovoru na tužbu tako i tijekom postupkaosporava navode iz tužbe kao činjenično i pravno neosnovani, sukladno čemu se osporava i osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prioritetno ističe zastaru potraživanja tužitelja prethodno iz razloga što raskid ugovora nije nastupio izjavom tužitelja o raskidu od 18. rujna 2024., nego po samom zakonu 13 godina prije podnošenja tužbe. Između ostaloga tuženik ističe kako tužitelj, u svrhu vlastitih probitaka, dakle posve tendenciozno simplificira samu problematiku stjecanja predmetne nekretnine i razloge za raskid ugovora, svjesno izostavljajući niz obveza koje je preuzeo Ugovorom o investicijskom ulaganju od kojih, osim uplate povlaštene kupoprodajne cijene, nije izvršio niti jednu. Posebno se apostrofira kako tužitelj nije bio samo kupac predmetne nekretnine kako to pojednostavljeno pokušava prikazati nego prvenstveno investitor kako to pobliže proizlazi iz sadržaja Ugovora o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva od 13. studenoga 2006., sa nizom preuzetih obveza izvršenjem kojih se ostvaruje ne samo svrha odnosnog ugovora nego i svrha Javnog natječaja za prodaju nekretnina od 17. veljače 2006. koji je tuženik raspisao i temeljem kojeg je ponuda tužitelja izabrana kao najpovoljnija, a zbog čega je za tužitelja kao investitora/ kupca bila predviđena i ugovorena povlaštena kupoprodajna cijena značajno niža od tržišne. Od preuzetih obveza, tužitelj nije izvršio niti jednu. Tuženik ističe kako je netočno da tužitelju nije izdao valjanu tabularnu izjavu, kada je ista sadržana u samom Ugovoru, pa je tužitelj bio ovlašten temeljem iste zajedno sa potvrdom o plaćenoj cijeni-kojom je kao platitelj raspolagao, izvršiti prijenos prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime i u svoju korist.

6. Dakle, tužitelj je mogao izvršiti prijenos prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, ali isto nikada nije učinio pa je posve nejasno njegovo upiranje kako mu tuženik nije izdao tabularnu ispravu odnosno onemogućio mu uknjižbu prava vlasništva. Ovdje se dodatno apostrofira da iako je tužitelj raspolagao ispravom podobnom za uknjižbu prava vlasništva, nikada nije niti istakao bilo kakav poziv ili prijedlog odnosno kontaktirao tuženika vezano za uknjižbu svog prava vlasništva koju ovom tužbom problematizira. Nadalje, predmetnim ugovorom tužitelj se obvezao izgraditi proizvodni pogon, odnosno izvršiti ulaganja u fazama i rokovima kako je to definirano čl. 3. ugovora te s tim u vezi izgraditi proizvodni pogon i zaposliti određeni broj djelatnika, a s druge strane se tuženik obvezao osigurati određene uvjete tužitelju pri realizaciji takvog ulaganja koje je uredno izvršio u cijelosti.

7. Između ostalog, i potpuno infrastrukturno opremio predmetnu parcelu na način da je uz predmetnu parcelu osigurao prometnicu, priključak na sustav vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda i dalje kako je to definirano čl. 2. predmetnog ugovora. Dodatno se u ovom kontekstu apostrofira i činjenica kako je predmetnim ugovorom kupoprodajna cijena određena kao povlaštena (ispod tržišne cijene), sukladno uvjetima iz Javnog natječaja i Ugovora o investicijskom ulaganju. Takva povlaštena cijena predviđena je javnim natječajem i ugovorena upravo radi izvršenja investicija kao ulaganja od interesa za samog tuženika kao jedinicu lokalne samouprave obzirom da bi se izvršenjem investicije ojačao i gospodarski potencijal grada, podigla zaposlenost na području tuženika, konačno ojačali i fiskalni kapaciteti tuženika povećanjem prihoda od komunalne naknade, naknade za uređenje voda i prireza i poreza na dohodak, a koji su držanjem tužitelja u cijelosti izostali.

8. Iz svega navedenoga proizlazi da je upravo tužitelj taj koji, očigledno, nikada nije niti imao namjeru realizacije predmetne investicije, pa čak niti namjeru uknjižbe vlasništva nad predmetnom nekretninom na kojoj je investicija trebala biti realizirana, pa se u tom kontekstu jedino mogu promatrati i razlozi za raskid predmetnog ugovora.

9. Kako tužitelj nikada nije izvršio uknjižbu vlasništva predmetne nekretnine, niti započeo niti završio planiranu investiciju, iako su odredbe o izvršavanju investicije i rokovi izvršenja bitne odredbe ugovora, niti je s tim u vezi ikada tuženiku uputio kakav zahtjev ili prijedlog za odgodom izvršenja planirane investicije, to suprotno navodima iz tužbe, tuženik ni na koji način nije skrivio raskid predmetnog ugovora koji svakako nije raskinut izjavom tužitelja od 18. rujna 2024. Kako je izvršenje investicije i izvršenje investicije u roku bitan sastojak ugovora po samoj naravi posla, a tužitelj nije izvršio niti jednu svoju obvezu osim plaćanja povlaštene kupoprodajne cijene, to je ugovor raskinut po samom zakonu sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima i to još 1.travnja 2011.

10. Naime, tužitelj se sukladno čl. 3. predmetnog ugovora obvezao na predmetnoj nekretnini u prvoj fazi izgraditi proizvodni pogon i započeti proizvodnju najkasnije do 31. ožujka 2008. te realizirati drugu fazu projekta u narednih 3 godine, dakle do 31. ožujka 2011. Kako tužitelj nije niti započeo s izvršenjem projekta to isti nije niti završen u rokovima kako su definirani predmetnim ugovorom.

11. Tužitelj nikada od tuženika nije tražio produljenje rokova za izvršenje investicije, niti mu je tuženik samoinicijativno ostavljao kakav dodatni rok, pa kako je po naravi ugovora izvršenje investicije bitan sastojak ugovora, to je raskid ugovora uvjetovan činidbama tužitelja, nastupio po samom zakonu 1. travnja 2011.

12. Kako je ugovor raskinut 13 godina prije podnošenja tužbe, to je u odnosu na tužiteljevo potraživanja nastupila zastara. Točno je da se tužitelj obratio tuženiku pisanim putem kojom prilikom je izjavio da raskida Ugovor o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva, a činjenica je i da mu se tuženik povratno obratio dopisom od 25. rujna 2024. ukazujući na činjenicu kako je ugovor, uslijed neizvršenja svih tužiteljevih obveza pravno i faktično prestao egzistirati prije odnosne izjave.

13. S obzirom na navedeno tužiteljeva izjava o raskidu ukazuje pravno i činjenično neutemeljenom i irelevantnom, a tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor raskinut

18. rujna 2024. potpuno neosnovanim.

14. Tužitelj nakon uplate povlaštene kupoprodajne cijene nije izvršio niti jednu obvezu na koje se kao investitor obvezao Ugovorom o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva, niti je u smislu dodatnog roka za izvršenje obveze na bilo koji način kontaktirao tuženika, a niti mu je tuženik ostavio kakav naknadni rok za izvršenje njegovih obveza, to ugovor nije prestao krivnjom tuženika nego upravo krivnjom samog tužitelja, pa se u tom smislu ističe neosnovanim njegov zahtjev za naknadom bilo kakve štete, kao i povratom kupoprodajne cijene zajedno sa zateznim kamatama od dana isplate.

15. U dokaznom dijelu postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu a koju čine:

Ugovor o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva, sklopljen između HANN-INVEST i Grad Nova Gradiška koji je solemniziran kod javnog bilježnika Dražena Zime iz Nove Gradiške, pod posl.br. OU-454/2006 (list spisa., 6 - 9), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga (list spisa 10 - 11), izvadak o stanju i prometu računa (list spisa 13 do 15); Potvrda Grada Nova Gradiška od 19. veljačde 2007. (list spisa 16), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sastavljen između HANN-

INVEST i Grada Nova Gradiška (list spisa 17 – 23),izjava o raskidu ugovora od 18. rujna 2024. (list spisa 24 - 26).

16. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaza, ocjena ovog suda je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Sporno je po tužbenom zahtjevu da li je došlo do raskida ugovora sklopljenog sa tuženikom 13. studenoga 2006., te da li tužitelj ima pravo potraživati iznos od 50.003,30eur na ime naknade štete radi raskinutog ugovora od strane tužitelja.

18. Među strankama je neprijeporno:

- da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o investicijskom ulaganju u Industrijskom parku Nova Gradiška i o prijenosu vlasništva dana 13. studenoga 2006.;

- da su ugovorne stranke suglasno ugovorile suradnju i partnerstvo u izgradnji proizvodnog pogona za proizvodnju bravarije, stolarije, te obradu stakla, skladišnog te izložbenog prostora kao dodatnih djelatnosti u II fazi projekta, a temeljem pisma namjere tužitelja kao investitora;

- da su ugovorne stranke potpisom ovog ugovora potvrdile obostrani interes za izgradnju proizvodnog pogona za proizvodnju bravarije, stolarije, te obradu stakla, skladišnog te izložbenog prodajnog prostora u industrijskom parku Nova Gradiška;

- da su utvrdili planiranu vrijednost ulaganja, planirane rokove ulaganja, početak proizvodnje i zapošljavanja, te utvrdili način provedbe ulaganja odnosno poticaja i olakšice koje je Grad ponudio u cilju realizacije investicija;

- člankom 1 ugovora ugovorne stranke su suglasno ugovorile da se realizacija projekta i prijenos vlasništva nekretnine na investitora ovdje tužitelja u svrhu realizacije navedenog projekta je obveza Grada Nova Gradiška;

- člankom 2 ugovora ugovorne strane su suglasno ugovorile da Grad preuzima odgovarajuće obveze druge ugovorne strane ovdje tužitelja u skladu s ovim ugovorom, kao i to da prenosi pravo vlasništva nekretnine koja se sastoji od zemljišta u industrijskom parku Nova Gradiška označene kao kč. br. [katastarska čestica], oranica Mersava, površine 15.069 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška],u k. o. [katastarska općina], po cijeni od 25,00 kn /m2, što ukupno iznosi 376.725,00 kn za potrebe realizacije projekta;

- da Grad dozvoljava investitoru ovdje tužitelju da na temelju ovog ugovora i potvrde o plaćenoj cijeni može ishoditi u zemljišnim knjigama pravo vlasništva na ime investitora;

- člankom 3 investitor se obvezao da će vrijednost ulaganja u I. fazi biti oko 8.500.000,00 kn, a u II. fazi vrijednost ulaganja bi trebala biti oko 6.500.000,00 kn, s time da I. faza izgradnje projekta bude do 31. ožujka 2007.;

- člankom 4 ugovora investitor istovremeno s prijenosom nekretnine i prava od strane Grada dat će Gradu odgovarajuću garanciju za ispunjenje svojih obveza, odnosno investitor dozvoljava da Grad temeljem ovog ugovora ishodi upis zabilježbe preuzetih ugovornih obveza u pogledu ulaganja i zapošljavanja, kao i to da investitor snosi sve troškove poreza na promet.

19. Uvidom u izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj 1. prosinca 2006. na račun Grada Nova Gradiška, odnosno tuženika uplatio iznos od 100.000,00 kn. Isti iznos je uplaćen 13. studenoga 2006., a 11. prosinca 2006. je uplaćeno 157.881.21 kn.

20. Uvidom u potvrdu izdane od strane tuženika 19. veljače 2007. sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj podmirio obvezu u cijelosti po ugovoru o investicijskom ulaganju i prijenosu vlasništva od 13. studenoga 2006. u ugovornom iznosu od 376.725,00 kn, kao i to da je ovu potvrdu tuženik izdao tužitelju radi upisa u zemljišne knjige.

21. Uvidom u izjave o raskidu ugovora od 18. rujna 2024. od strane tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj istu izjavu navedenog dana poslao tuženiku iz razloga što uvidom u zemljišne knjige je utvrđeno da je ista nekretnina ponovno naplaćena i otuđena u korist trgovačkog društva CITY ESTATE iz Zagreba, što proizlazi iz vlasničkog lista. Tužitelj smatra da je tuženik bio nezainteresiran za preuzete obveze prijenosa vlasništva u korist tužitelja i tako dvostruko otuđio nekretninu slijedom čega je tužitelj izjavio raskid ugovora o investicijskom ulaganju. Iz same izjave proizlazi da tužitelj potražuje povrat plaćenoga iznosa kojeg je uplatio a što je posljedica nečinjena, odnosno neizvršavanja ugovorne obveze od strane tuženika, a to je prijenos vlasništva nekretnine.

22. ĆE prokurist tužitelja u svom iskazu izjavljuje da je u vrijeme poslovnog odnos bio glavni manager, a da je prokurist od 2018. i da je vodio taj projekt. U dobroj volji ušli u taj projekt i isplatili zemljište, startali sa geodetskim pripremama, a u međuvremenu je bio u Istri porezni nadzor koji je izmislio neke milijunske iznose. O problemu koji su imali u Istri izvijestili su tadašnjeg gradonačelnika i zamolili s obzirom da su imali nalaze ovlaštenih sudskih vještaka da se i on u ime Grada obrati tadašnjem ministru financija – Ć, što misle da je i učinio. Digli su kredit kako bi platiti izmišljene obveze, a od grada Nova Gradiška dobili papir da su isplatili svoju obvezu prema Gradu, te su čekali da u skoro vrijeme završe proces sa državom koji je trajao godinama. Kad je konačno okončan proces utvrdili su da čestica koju su kupili i o tome imali papire, i knjižili u poslovne knjige, a li u gruntovnici nisu proveli jer se utvrdili da je ta čestica prodana drugom vlasniku (tvrtka) ugovorom iz 2022. E-mailom su kontaktirali tadašnjem gradonačelnika i zatražili sastanak na kojemu su bili prisutni gradonačelnik i dva ili tri njegova pročelnika i rečeno im je da oni o tome nisu imali saznanja. Pokušavali smo dogovorom riješiti taj problem ali je grad to odbio Na pitanje punomoćnika tuženika da li se sjeća da li je imao obvezu započeti s prvom fazom realizacije ugovora do 31.7.2007., odgovara da ako je to bilo ugovorom propisano nije se moglo raditi dok se ne dobije građevinska dozvola, a što su usmeno i iskomunicirali. Na pitanje može li pojasniti zašto se nije uknjižio kao vlasnik, odgovara zato što nije znao kako će se odvijati radnje zbog događaja koji su imali u Istri a o čemu je obaviješteno Ministarstvo financija i gradonačelnik. Na pitanje može li se sjetiti o komunikaciji s gradonačelnikom, odgovara proljeće 2007. Na pitanje da li je do 31.3.2011. na bilo koji način pismeno ili usmeno zatražili da se ovaj ugovor izmjeni, aneksira u smislu produženja rokova obveza, odgovara da koliko se sjeća ne, već su samo usmeno obavijestili. Na upit sjeća li se da je cijena od 3 eur (kupovnina) bila tržišna ili je bila povlaštena u pitanju, odgovara da je to vrlo relativno, a za to vrijeme pogotovo, odnosno ne sjećam se, nismo uopće razmišljali na taj način. Na upit da li se nakon 2011. do sada obratio pismeno ili usmeno obratio Gradu da se ovaj ugovor izrealizira, odgovara da se ne sjeća da li se pismeno ili usmeno obratio, ali misli da nisu, možda je netko drugi iz firme jer sam 2011. bio u kampanji, jer je to postao sekundarni problem u tvrtki tužitelja zbog problema koji su imali u Istri radi lažnih inspekcijskih manevara. Na pitanje, ako mu je poznato, da li je tuženik izvršio sve svoje obveze, odgovara da tuženik nije imao nikakvih drugih obveza prema njima , ali je ostalo otvoreno iako smo dobili papir da smo izvršili uplatu i u tom papiru i piše radi uknjižbe vlasništva, a da li je trebalo ovjeravati kod notara nije znao jer smo stali zbog obostranih razloga. Na upit punomočnika tuženika da li se mogao ili nije htio uknjižiti, odgovara da nije nosio dokument radi uknjižbe jer su usmeno komunicirali da imaju problem s ugovorom i čekali smo ministarstvo. Na pitanje da li je čitao ugovor sa Gradom, odnosno članak 2. odgovara da možda i je čitao ali taj ugovor ako i ima nekakve rokove ne može ići u radove bez građevinske dozvole. Na upit da li mu je Grad bio dužan ishoditi građevinsku dozvolu, odgovara da ne može to Grad već oni kao investitor. Na upit kada su prestali porezni problemi odgovara da su ti problemi djelomično umanjeni odnosno smanjen je porezni dug, tek sada nam je olakšano poslovanje.

23. Svjedok TE u svom iskazu izjavljuje da je u vrijeme poslvonog odnosa bio gradonačelnik Grada Nova Gradiška . Posebno navodi da se nesjeća da je tužitelju na njihov zahtjev dostavljen dokaz da isti ima problema sa tvrtkom u Istri a koji je upućen Ministarstvu financija i ne mogu se sjetiti da smo mi reagirali na to i također uputili dopis Ministarstvo. Nadalje navodi da dok je on bio gradonačelnik nije dobio nikakav dopis u kojemu bi tužitelj zahtijevao prolongiranje ugovora koji je potpisan 2006. Također navodi da su bili zahtjevi od drugih investitora za produljenje rokova koji su išli na gradsko vijeće i riješeni pozitivno odnosno rokovi su bili produljeni iz ugovora. . Takav zahtjev od Hana-Investa nisam dobio dok sam ja bio gradonačelnik. Na upit punomočnika tuženika da li su prodavana zemljišta u industrijskoj zoni (parku) na jednaki način, izjavljuje da je otvarao industrijski park 2003. Kada su krenuli s radom industrijskom parku na Gradskom vijeću su donese odluke u kojoj je bila i cijena i sve ono što je dalje u ugovorima bilo, kada i u koje vrijeme investitor započinje gradnju, znači rokove, da to provede. Ako su bili kakvi problemi investitori su nam se obratili pismeno i ponovno smo na gradskom vijeću rješavali u vrijeme dok sam bio gradonačelnik. Na upit da li je cijena iz ugovora bila tržišna ili povlaštena cijena, odgovara da je to građevinsko zemljište i u tim su zonama imali daleko veću cijenu, a na gradskom vijeću se donijela odluka da se donese povlaštena cijena u kunama, mislim da je 25,00 kn bila utvrđena cijena i toga smo se pridržavali. Nadalje navodi da je kao gradonačelnik imao određene ovlasti ali je zajedno s gradskim vijećem donosio odluke. Na pitanje da li mu je poznato kao gradonačelniku i uopćenito građaninu Nove Gradiške, kako infrastrukturno izgleda, odnosno što je grad Nova Gradiška napravio za investitora, odgovara da je u industrijskom parku do sada učinjeno dosta. Početak gradnje je bilo u vrijeme kada sam ja bio gradonačelnik, do danas je dosta toga izgrađeno.Posebno navoid da od države su dobili oko 65 do 67 ha. Na pitanje da pojasni, da li je Grad proveo vodu, struju, prometnicu, odvodnju odnosno svu infrastrukturu, odgovara da je.

24. Svjedok RE izajvljuje da je u periodu od 2002. do2006. bio uposlen kod tuženika kao voditelj pododsjeka za upravljanje imovinom, a sada radi na mjestu v.d. pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti. Poznato mu je da je 2006. potpisan ugovor između tužitelja i tuženika, kao i to da je tužitelja platio zemljište, da su izdali tabularnu ispravu za uknjižbu ali tužitelj je nije izvršio i nije nisu ispunio svoje ugovorne obveze što se tiče investicije u navedenom roku. Na upit punomočnika tuženika da li se tužitelj obraćao Gradu u bilo kojem razdoblju od sklapanja ugovora do prodaje zemljišta 2022., te vezano za ugovor iz 2006.,odgovara da nema informacije da se obraćao Gradu u vezi ugovora radi prolongiranja ili bilo čega drugoga. Na upit može li se sjetiti da li je cijena bila tržišna ili neka druga u odnosu na zemljišta odgovara da u Gradu smatraju da se radi o povlaštenoj cijeni jer se radi o investicijama. Na upit da li je to jedini razlog vezano za povlaštenu cijenu, da li to Grad smatra ili to stvarno vrijedi više, odgovara da zna da su investitori koji su kupili zemljište u Gradu prilikom dizanja kredita dobili kredit jer je to zemljište bilo procijenjeno više nego što su oni platiti Gradu. Na upit da li mu je poznato da li je tužitelja izvršio bilo koju ugovornu obvezu, odgovara da mu nije poznato. Na upit da li je čitao ikada sklopljeni ugovor, svjedok odgovara da je nedavni čitao, i postavlja pitanje da li je Grad izvršio svoje obveze iz ugovora, svjedok odgovara da je Grad izvršio ono što je mogao do tada izvršiti a to je da je dao potvrdu o uplati odnosno tabularnu ispravu, izgradio odnosno komunalno opremio infrastrukturu, odnosno sve što je on trebao. Na upit zna li okvirno, prema stavu Grada, kada je ugovor prestao, svjedok odgovara da s obzirom na to da investitor nije izvršio uknjižbu niti u roku izvršio svoje obveze, Grad smatra da je ugovor raskinut u onom trenutku kada su istekli rokovi za ispujnjenje ugovornih obveze a koje nisu ispunjene. Na upit zašto u ovom slučaju Grad nije formalnim dopisom obavijestio investitora o raskidu ugovora, odgovara da kako nije bilo uknjiženo zemljište, ostalo je u vlasništvu Grada, investitor nije svoje obveze izvršio smatrali smo da je ugovor raskinut automatski i da ne treba slati nikakvu obavijest.

Na upit zamjenika punomočnika tužitelja da li je Grad dao nekakav rok ako je smatrao da ugovor nije ispunjen u roku, odnosno obveze, svjedok odgovara da ne zato što investitor nije ni tražio produženje roka, Na upit da li je uobičajeno da Grad prodaje zemlju novom kupcu iako je prethodnom kupcu već izdao tabularnu ispravu, svjedok odgovara da je ugovor raskinut i nema obveza prema prethodnom kupcu. Na upit da li je procjena zemlje prilikom ostvarivanja kredita procijenjena više nego je Grad proda, da li je to čuo ili vidio, svjedok odgovara čuo. Na upit punomoćnika tuženika u odnosu na članak 3. ugovora – 100 kn po m2, zašto se ta cijena uvrštavala u ugovor i da li je ona bila bliža ovoj po kojoj je prodano ili tržišna, svjedok odgovara da je 100 kn po m2 jedna kaznena odredba Grada da će se na toj čestici realizirani investicija novih radnih mjesta i ona bi trebala biti nekakva razlika između tržišne i povlaštene cijene po mišljenju Grada kada se sastavljao ugovor.Na upit sadašnjeg zakonskog zastupnika ĆE svjedoku RE da li kada izdate tabularnu ispravu da li je to vlasništvo Grada, svjedok da to zakon kaže tko je vlasnik.

25. Sud je poklonio vjeru iskazima prokuriste VE, svjedoka TE i RE jer su isti uvjerljivi i sukladno dokumentaciji u spisu.

26. Člankom 368 Zakona o obveznim odnosima je određeno da se raskidom ugovora obje strane osobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

27. Članom 369 ZOO-a je je određeno ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora ,a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijem sklapanja ispunjenje obveze za jednu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo opretjerano veliki gubitak ona može zahtjevati da se ugovor izmjeni ili čak raskine, a stavkom 2 da strana koja zahtjeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promjenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.

28. Člankom 370 ZOO- je određeno da strana koja je ovlaštena zbog promjenjenih okolnosti zahtjevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeni obavjestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, ako to ne učini odgovora za štetu,koju je druga strana pretpjela zbog toga što joje zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.

29. Dovodeći u vezu iskaze svjedoka UE, NE, prokuriste tužitelja KE s dokumentacijom u spisu sud je nedovjbeno utvrdio :

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o investicijskom ulaganju 13. studenog 2006 godine u kojem su se suglasili da postoji obostrani interes za izgradnju proizvodnog pogona za prozvodnj bravarije, stolarije te obradu stakla, skladišnog i izložbenog poslovnog prostora u Industrijskom parku Nova Gradiška,

- da je tužitelj investitor uplatio ukupno 357.881,21 kn odnosno 55.003,30 eur, da je tužitelj raskinio ugovor izjavom od 18. rujna 2024.,

- da je tužitelj u Istri imao porezni nadzor koji ga je onemogućio u ispunjenju obveza iz članka 3 ugovora,

- da investitor nije se upisao u zemljišnje knjige iako je imao potvrdu tuženika u kojoj potvrđuje da tužitelj podmirio,

- da tužitelj nije započeo prvu fazu izgradnje proizvodne hale do 31. ožujka 2007.,

- da tužitelj nije izvršio niti jednu svoju obvezu osim plaćanja povlaštene kupoprodajne cijene,

- da tužitelj nije pismeno obavijestio tuženika o novo nastalim okolnostima zbog kojih nije mogao izvršiti svoje obveze, a koje su nastale poslije potpisivanja Ugovora o investicijskom ulaganju,

- da tužitelj nije pismeno zatražio izmjenu ugovora zbog novo nastalih okolnosti koje su nastale nakon potpisivanja ugovora,

- da je tužitelj izjavio raskid ugovora 18. rujna 2024.

30. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te u skladu s odredbom članka 8 ZPP- a te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

31. Sud je utvrdio da tužitelj nije sukladno odredbi članka 370 ZOO zatražio izmjenu ugovora i o svojoj namjeni nije obavjestio tuženika čim je saznao da su takve okolnosti nastupile(a koje su nastupile odmah po potpisivanju Ugovora kako to ističe prokurista tužitalja ĆE u svom iskazu),pa stoga mu ne pripada pravo na naknadu štete radi raskida ugovora.

32 .Odluku o naknadi parničnog troška sud je donio primjenom odredbe članka 151., članka 154. st. 1, članka 155. i članka 164. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT) i uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19 i 92/21.)

33. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.900,00 eur u koji iznos je uračunat pdv, odnosno tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbuu iznosu od 1.000,00 eur, sastav podneska od 22.kolovoza 2025,pristup na ročišta održana 4.lipnja,16. srpnja i 30 rujna 2025, za svaki ponoosob iznos od 1.000,00 eur, za pristup na ročište za objavu odluke iznos od 125,00 eur ju kojemu je uračunat u PDV, izbivanje iz kancelarije 6 sati u iznosu od 300,00 eur, za konferenciju sa strankom u iznosu od 199,00 eur, za pribavu isprava u iznosu od 50,00 eur,kako je odlučeno u točki II izreke ove odluke.

34. Tuženiku sud nije priznao trošak u iznosu od 1.250,00 euri to za sastav podneska od 9. siječnja 2025 iznos od 1.000,00 eur uvečano za pripadajući pdv u iznosu od 250,00 eur jer taj trošak nije niti nastao, pa je stoga odlučeno kako je opisano u točki III izreke ove odluke,

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 3. studenoga 2025.

S u d a c

Jadranka Pajur Vranješ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu, u 3 primjerka, u roku 15 dana putem ovog suda.