P-119/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Andre Marjanovića, odvjetnika iz Zagreba, i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ŠC iz [adresa], i tuženika KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], čini jedan poslovni udio u nominalnom iznosu od 98.321,05 EUR u knjizi poslovnih udjela upisan pod rednim brojem 3. trgovačkog društva INTELKOM d.o.o., [adresa], OIB: 77619007295, MBS: [matični broj subjekta], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

II. Utvrđuje se da su tužiteljica ŠC iz [adresa], i tuženik KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], suovlaštenici na poslovnom udjelu iz točke I. izreke ove presude, te da sva prava koja proizlaze iz navedenog poslovnog udjela tužiteljica i tuženik mogu ostvarivati samo zajedno.

III. Nalaže se upravi društva INTELKOM d.o.o., [adresa], OIB: 77619007295, MBS: [matični broj subjekta], da u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu i u knjizi poslovnih udjela društva izvrši prijavu i ishodi upis tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suovlaštenika na poslovnom udjelu iz točke I. ove presude, u roku od 15 dana, što je u protivnom ovlaštena učiniti tužiteljica na temelju ove presude.

IV. Utvrđuje se da bračnu stečevinu i suvlasništvo tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog za po 1/2 dijela, čine dionice upisane na računu koji se kod SKDD d.d. vodi na ime tuženika KC, oznaka računa: 6570178, i to sljedeće dionice:

- ADRS-P-A, 40 dionica,

- IGH-R-A, 706 dionica,

- KABA-R-A, 2.600 dionica,

- PODR-R-A, 150 dionica,

- RIVP-R-A, 900 dionica,

pa se ovlašćuje tužiteljica ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neposredno na temelju ove presude u registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira kod SKDD d.d. zatražiti i postići upis tog prava na svoje ime i za svoju korist, za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje istog prava s imena tuženika KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/2 dijela.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da su stranke suovlaštenici na poslovnom udjelu iz točke I. izreke ove presude svaki u 1/2 dijela, kao i u dijelu za nalaganje upravi društva INTELKOM d.o.o. da u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu i u knjizi poslovnih udjela toga društva izvrši prijavu i ishodi upis tužiteljice kao suovlaštenika na 1/2 dijela toga poslovnog udjela, što da je u protivnom ovlaštena učiniti tužiteljica na temelju ove presude.

VI. Nalaže se tuženiku KC iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), da tužiteljici ŠC iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.432,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.536,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice čini jedan poslovni udio tuženika u društvu INTELKOM d.o.o. u nominalnom iznosu od 98.321,05 EUR, u knjizi poslovnih udjela upisan pod rednim brojem 3. (dalje u tekstu: poslovni udio tuženika), te da su stranke suovlaštenici na tom poslovnom udjelu, uz nalaganje da se u sudskom registru i knjizi poslovnih udjela izvrši upis tužiteljice kao suovlaštenika na tom poslovnom udjelu, kao i za utvrđenje da bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka, svakoga u 1/2 dijela, čine dionice navedene u izreci ove presude, koje su kod SKDD d.d. upisane na računu tuženika, uz davanje ovlaštenja tužiteljici da u registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira ishodi upis toga prava na svoje ime i za svoju korist za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje istog prava s imena tuženika za 1/2 dijela.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev. U odnosu na svoj poslovni udio u društvu INTELKOM d.o.o., tuženik je tijekom postupka isticao da isti ne predstavlja bračnu stečevinu njega i tužiteljice jer je troškove osnivanja toga društva u cijelosti podmirio jedan od trojice članova toga društva, OC, pa da je tuženik taj svoj poslovni udio stekao besplatno.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao vjenčani list (list 5 spisa), izvadak iz sudskog registra za Intelkom d.o.o. (list 7 do 10 spisa), Odluku o usvajanju financijskih izvješća za 2014.g. o uporabi dobiti i o povećanju temeljnog kapitala te o izmjeni društvenog ugovora (list 11 do 19 spisa),potvrdu javnog bilježnika Branka Jakića o izmjeni društvenog ugovora od 2.6.2015.g. (list 19 spisa), potvrdu javnog bilježnika Branka Jakića o popisu članova društva od 2.6.2015.g. (list 20 i 21 spisa), obavijest SKDD o stanju računa na dan 18.06.2022.g. (list 58 spisa), dokaze o uplatama u korist tužiteljice i kćeri stranaka PC (list 60 do 78 spisa), dokaze o plaćanju komunalija, režija i drugih troškova nakon 18.06.2022.g.za stan stranaka (list 79 do 122 spisa), Ugovor o osnivanju društva Intelkom d.o.o. (list 123 do 128 spisa), Društveni ugovor o usklađenju društva Intelkom od 2.11.1998.g. (list 129 do 133 spisa),Potvrdu o uplati osnivačkog pologa za osnivanje društva Intelkom (list 135 spisa), prijavu sudskom registru za upis osnivanja društva Intelkom d.o.o. (list 136 do 147 spisa),te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice ŠC (list 149 i 150 spisa), tuženika KC (list 151 i 152 spisa), svjedoka TC (list 154 i 155 spisa), svjedoka OC (list 161 i 162 spisa), dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. od 16.04.2025. (list 177 i 178 spisa), dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. od 5.5.2025.g. (list 181 do 372 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U postupku nisu sporne sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da su stranke sklopile brak 29. lipnja 1985.,

- da je njihova faktična bračna zajednica prestala 18. lipnja 2022.,

- da međusobni imovinski odnosi stranaka kao (bivših) bračnih drugova nisu uređeni ugovorom,

- da je tuženik, pored OC i TC (ranijega prezimena Š), osnivač i član trgovačkog društva INTELKOM d.o.o. iz Zagreba,

- da je društvo INTELKOM d.o.o. osnovano na temelju Ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 17. travnja 1992. te da je njegov upis osnivanja u sudskom registru izvršen 11. lipnja 1992.,

- da je tuženik imatelj poslovnog udjela u društvu INTELKOM d.o.o. u nominalnom iznosu od 98.321,05 EUR, u knjizi poslovnih udjela upisan pod rednim brojem 3.,

- da upravu društva INTELKOM d.o.o., uz ostalo, pored direktora OC i TC, čini i tuženik kao direktor, sva trojica s ovlaštenjem samostalnog i pojedinačnog ovlaštenja za zastupanje društva i

- da je tuženik u razdoblju od 13. siječnja 2017. do 2. svibnja 2022. stekao dionice sljedećih oznaka i količine:

- ADRS-P-A, 40 dionica,

- IGH-R-A, 706 dionica,

- KABA-R-A, 2.600 dionica,

- PODR-R-A, 150 dionica,

- RIVP-R-A, 900 dionica.

6. Sporno je predstavlja li imovina navedena u izreci ove presude zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu parničnih stranaka ili vlastitu imovinu tuženika.

7. Iz iskaza stranaka koji su u tom dijelu suglasni sud je utvrdio da je tuženik kao (su)osnivač odlučio osnovati društvo INTELKOM d.o.o. u svrhu osiguranja egzistencije njihove obitelji (koju je osim stranaka činilo i njihovo dvoje djece) te da se novac polučen obavljanjem poslovne djelatnosti toga društva trebao koristiti i da se koristio za svakodnevni život i potrebe obitelji stranaka. Stranke su također suglasno navele da u vrijeme osnivanja društva tuženik nije imao nikakvu posebnu imovinu, kao i da stranke nisu imale nikakvu ušteđevinu. Iako iz Ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 17. travnja 1992. i iz prijave upisa osnivanja društva u sudski registar proizlazi da su tuženik i TC u osnivanju društva sudjelovali ulogom u novcu, svaki u iznosu od 2.650 HRD, a OC ulogom u novcu u iznosu od 2.700 HRD, sud je povjerovao suglasnim iskazima tuženika te svjedoka TC i OC, da je sredstva za temeljni ulog društva INTELKOM d.o.o. za svu trojicu osnivača u cijelosti podmirio OC, što je sud utvrdio i uvidom u Potvrdu o osnivačkom pologu od 24. travnja 1992., dok je tužiteljica iskazala kako se više ne sjeća je li tuženik u osnivanje društva uložio kakva novčana sredstva odnosno drugi kapital. Na temelju suglasnih iskaza tuženika te svjedoka TC i OC sud je nadalje utvrdio da su oni postigli dogovor da tuženik i TC neće biti u obvezi OC vratili novac koji je on za njih platio na ime njihovih udjela u temeljnom ulogu u društvo INTELKOM d.o.o., već da će svoju obvezu prema njemu ispuniti kroz izvršavanje rada u navedenom društvu.

8. Slijedom navedenog sud zaključuje da je OC ovdje tuženiku i TC pozajmio novac na ime njihovih udjela u temeljnom ulogu u društvo, ali da su se potom sporazumjeli o zamjeni ispunjenja u smislu čl. 308. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) na način da će umjesto povrata pozajmljenih sredstava, tuženik i TC obvezu prema OC ispuniti izvršenjem rada u društvu INTELKOM d.o.o.

9. Prema utvrđenju ovoga suda, novčana sredstva koja je tuženik na ime svoga udjela u temeljnom ulogu pozajmio od OC za vrijeme bračne zajednice s tužiteljicom ne mogu se smatrati njegovom posebnom imovinom, već i dalje predstavljaju zajedničku imovinu stranaka. Ovo stoga jer je primitkom zajma na strani tuženika kao zajmoprimca nastala obveza vraćanja zajma prema zajmodavcu odnosno, kao u konkretnom slučaju, obveza da se zajmodavcu dade nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Pored toga, tuženik na opisani način, bilo vraćanjem zajma ili zamjenom ispunjenja te obveze nekom drugom obvezom prema zajmodavcu, ima manju mogućnost podmirivati ostale zajedničke troškove koje terete bračnu zajednicu. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da poslovni udio tuženika u društvu INTELKOM d.o.o. predstavlja zajedničku imovinu parničnih stranaka u smislu odredbe čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje: ZBPO).

10. Iz iskaza stranaka nadalje proizlazi da je tužiteljica u vrijeme sklapanja braka 1985. godine bila u radnom odnosu u firmi Končar, dok je tuženik studirao, i da je takvo stanje u kojem su stranke živjele od tužiteljicine plaće i pomoći njihovih obitelji, bilo sve do 1989. kada se u istoj firmi Končar zaposlio i tuženik. Tijekom 1991. godine objema strankama je otkazan ugovor o radu te su živjele od određenog oblika socijalne pomoći, nakon čega je tuženik iste godine započeo raditi za obrtnika ŽC, ali bez sklopljenog ugovora o radu, koje stanje trajalo otprilike jednu godinu, do prelaska ŽC na drugi posao. Time je tuženik ponovo ostao bez prihoda pa je tijekom 1992. godine zajedno s OC i TC postigao dogovor o osnivanju društva INTELKOM d.o.o. U čitavom navedenom razdoblju stranke su živjele kao podstanari, time da tužiteljica nakon otkaza u firmi Končar više nikada nije zasnovala radni odnos, već se u nastavnom razdoblju isključivo brinula o domaćinstvu i djeci stranaka. Nakon osnivanja društva INTELKOM d.o.o. stranke su živjele od dobiti koje je to društvo ostvarivalo obavljanjem svoje gospodarske djelatnosti, time da je prvih nekoliko godina bilo teško stanje, a lakše je postalo tijekom 1996. godine pa nadalje kada je ta dobit postala značajnija.

11. Dakle razvidno je da su stranke u razdoblju od sklapanja braka pa do osnivanja društva INTELKOM d.o.o. bile u različitim radnopravnim statusima, da je za vrijeme tužiteljičina rada tuženik studirao, a da se nekoliko godina kasnije i on zaposlio te da su ubrzo nakon toga obje stranke bile otpuštene s posla nakon čega je tuženik godinu dana radio za obrtnika, ali bez sklopljenog ugovora o radu („na crno“). Rad bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice predstavlja konstitutivni element nastanka zajedničke imovine bračnih drugova, a u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status zajedničke imovine, pa tako primjerice osim rada na temelju kojeg se ostvaruje pravo na plaću i na naknadu, i rad u kućanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci, ali i svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Rad u kućanstvu i rad oko odgoja i brige o djeci obuhvaća rad vezan za ispunjavanje svih potreba bez kojih jedna obitelj ne može živjeti, a to su vođenje brige o domaćinstvu, nabavi hrane i ostalih potrepština, prehrani, odijevanju, obrazovanju djece. Odredbama čl. 81. ZBPO-a je propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (st. 1.) te da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine bio jednak.

12. Stranke su suglasno iskazale da je sve dionice koje je stjecao tijekom bračne zajednice s tužiteljicom, pa tako i dionice koje su predmet tužbenog zahtjeva, tuženik stjecao na temelju dobiti ostvarene poslovanjem društva INTELKOM d.o.o. Kako dobit iz društva INTELKOM d.o.o. koja pripada tuženiku kao članu toga društva i imatelju poslovnog udjela, predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer se radi o imovini koja potječe iz imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, to sud utvrđuje i da navedene dionice, koje također iz takve imovine potječu, predstavljaju bračnu stečevinu u kojoj su stranke kao bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima (čl.

36. st. 1. Obiteljskog zakona-„Narodne novine“, br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ).

13. Kako je naprijed u točki 5. obrazloženja ove presude navedeno da upravu društva INTELKOM d.o.o., uz ostalo, pored direktora OC i TC, čini i ovdje tuženik kao direktor s ovlaštenjem samostalnog i pojedinačnog ovlaštenja za zastupanje društva, to tužiteljica osnovano zahtijeva da sud upravi toga društva naloži da u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu i u knjizi poslovnih udjela društva izvrši prijavu i ishodi upis tužiteljice kao suovlaštenika na poslovnom udjelu tuženika.

14. Slijedom svega navedenog, o tužbenom zahtjevu u dijelu koji je sud utvrdio osnovanim, odlučeno je kao u točkama I. do IV. izreke ove presude.

15. Kako su stranke prema utvrđenju ovoga suda suovlaštenici na poslovnom udjelu tuženika u društvu INTELKOM d.o.o., a poslovni udio predstavlja skup prava (i obveza) koja nisu djeljiva, to stranke sva prava koja proizlaze iz navedenog poslovnog udjela mogu ostvarivati samo zajedno, a ne svaki u 1/2 dijela, pa u tom dijelu tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, kao i u dijelu za nalaganje upravi toga društva (koju čini i tuženik) da u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu i u knjizi poslovnih udjela toga društva izvrši prijavu i ishodi upis tužiteljice kao suovlaštenika na 1/2 dijela poslovnog udjela tuženika, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

16. Tužiteljici koja u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 1.475,76 EUR, zastupanje na ročištima 17. listopada 2024., 4. prosinca 2024., 14. veljače 2025. i 1. listopada 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 1.475,76 EUR po ročištu, te sastav podneska od 13. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 1.475,76 EUR, što zajedno iznosi 8.854,56 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 2.213,64 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 331,81 EUR te trošak usluge SKDD u iznosu od 33,18 EUR (koji je dokumentiran dostavljenim računom uz troškovnik), što ukupno iznosi 11.432,56 EUR, na koji iznos tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

17. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24. siječnja 2024., 27. kolovoza 2024. i 12. ožujka 2025., svih u iznosu od 1.476,00 EUR po podnesku, jer sud taj trošak ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice. Nije joj priznat niti preostali iznos od 0,24 EUR za sve radnje priznate u točki 16. obrazloženja ove presude, što zajedno iznosi 1,44 EUR, jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno. Stoga ukupan nepriznati parnični trošak tužiteljice iznosi 4.429,44 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 5.536,80 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki VII. izreke ove presude.

Zagreb, 3. studenoga 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.