REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljena pravna osoba HRVATSKE ŠUME d.o.o. i II. okrivljena odgovorne osoba ZD, zbog prekršaja iz čl.81.st.1.t.18. i st.2. Zakona o šumama (NN br. 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23, 145/23, 36/24, 145/24), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Sektor za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, broj: KLASA: UP/I-321-01/24-01/33 URBROJ: 443-02-05-06-25-12, od 29. svibnja 2025., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 29. listopada 2025., u nazočnosti predstavnice I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, te objave presude 3. studenog 2025., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
HRVATSKE ŠUME d.o.o. – I. okrivljena pravna osoba (javni šumoposjednik), OIB: 69693144506, RB: 080251008, sa sjedištem u [adresa]., Uprava šuma podružnica Zagreb, Lazinska 41, Zagreb, Šumarija Velika Gorica, Ulica Kneza Domagoja 11a, Velika Gorica, prekršajno nije osuđivana,
i
ZD – II. okrivljena odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i E rođene D, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju upravitelj šumarije, zaposlen u Hrvatskim šumama, primanja oko 2.000,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, nije odlikovan, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
zbog toga što je 4. listopada 2024. od strane višeg šumarskog inspektora Državnog inspektorata, Sektor za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske inspekcije, Područni ured Zagreb, izdano Rješenje koje je zaprimljeno u Šumariji Velika Gorica 14. studenog 2024., kojim je naređeno uklanjanje građevinskog otpada u odjel/odsjeku 1b, površine 2,79 ha, G.J. „ [adresa], kojim gospodari Šumarija Velika Gorica, sa rokom izvršenja rješenja 180 dana od dana izvršnosti, a za koje je kontrolom izvršenja rješenja provedenom 28. svibnja 2025. utvrđeno da nije izvršeno,
odnosno što su okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.79.st.2. Zakona o šumama, kažnjivo po čl.81.st.1.t.18. i st.2. istog Zakona.
Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
I/
1.
Državni inspektorat, Sektor za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu 6. lipnja 2025., Optužni prijedlog protiv imenovane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Predstavnica I. okrivljene pravne osobe predala je u sudski spis sukladne pisane obrane za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu.
3.
Predstavnica I. okrivljene pravne osobe na ročištu pred Sudom iskazala je kako smatra da okrivljena pravna osoba, pa i odgovorna osoba u pravnoj osobi, nije kriva za prekršaj koji im se stavlja na teret u optužnom prijedlogu iz slijedećih razloga.
Dana 4. listopada 2024. Državni inspektorat je donio rješenje kojim je naređeno uklanjanje građevinskog otpada na katastarskim česticama k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] Gospodarske jedinice Savski Vrbaci u ukupnoj površini od 2,79 ha u roku od 180 dana od dana izvršnosti. Hrvatske šume su protiv tog rješenja podnijele žalbu, koja ne odgađa izvršenje, dana 22. studenog 2024.g. Državni inspektorat je zaprimio žalbu 25. studenog 2024. i na istu se nije očitovao. Zbog toga su Hrvatske šume 23. ožujka 2025. poslale Državnom inspektoratu požurnicu radi nepostupanja, a koja je zaprimljena 26. ožujka 2025. Dana 15. travnja 2025. Hrvatske šume podnose tužbu radi šutnje administracije. Nakon toga, 28. svibnja 2025. je proveden inspekcijski nadzor, dakle nakon isteka roka od 180 dana za izvršenje rješenja, a na osnovi provedenog nadzora inspektor je podnio optužni prijedlog koji je zaprimljen na sudu 6. lipnja 2025. U međuvremenu, 2. lipnja 2025. Upravni sud poziva Hrvatske šume da se očituju na navode Državnog inspektorata u sudskom postupku na način da li prihvaćaju rješenje dostavljeno u prilogu, a kojim je Državni inspektorat tijekom postupka Upravnog suda riješio postupak povodom žalbe, na način da je 16. svibnja 2025. donio rješenje kojim je poništio rješenje višeg šumarsko inspektora zbog kojeg je podnesen optužni prijedlog. To rješenje je Hrvatskim šumama dostavljeno 11. lipnja 2025. putem pošte i predmet je vraćen na ponovni postupak. Slijedom navedeno proizlazi da je viši šumarski inspektor proveo nadzor i podnio optužni prijedlog nakon što je Državni inspektorat donio rješenje kojim je poništio prvotno rješenje.
4.
I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba u svojim sukladnim pisanim obranama navode, između ostalog i u bitnom, kako u cijelosti poriču prekršajnu odgovornost za prekršaj prema odredbama članka 79. stavka 2. Zakona o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20, 101/23, 36/24) (u daljnjem tekstu: Zakon o šumama), kažnjivog po članku 81. stavku 1. točci 18. Zakona o šumama, za pravnu osobu i stavku 2. za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Ističu kako nije sporno da je dana 04. listopada 2024. godine, a kako je navedeno u optužnom prijedlogu doneseno rješenje KLASA: UP/I-321-01/24-01/33, URBROJ: 443-02-05-06-24-1 (dalje u tekstu: Rješenje I) od strane višeg šumarskog inspektora, Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u Šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, a koje je zaprimljeno na adresu Šumarije Velika Gorica dana 14. studenoga 2024. godine, kojim je I - okrivljeniku naređeno uklanjanje građevinskog otpada (betonski ostaci, drveni materijal, željezni i konstrukcijski otpad, cigla, zemlja) sa cjelokupne površine odjel/odsjeka 1b, koja iznosi 2,79 ha (k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]), gospodarske jedinice Savski Vrbaci.Predmetnim Rješenjem l, I - okrivljenik imao je rok od 180 dana za izvršenje mjere. I – okrivljenik je dana 22. studenoga 2024. godine uputio redovan pravni lijek/žalbu protiv Rješenja l, a koju je podnositelj optužnog prijedloga zaprimio 25. studenoga 2024. godine. S obzirom kako podnositelj optužnog prijedloga na podnesenu žalbu nije reagirao, to je I - okrivljenik dana 24. ožujka 2025. godine dostavio požurnicu na postupanje po žalbi, a sve sukladno članku 121. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, NN 47/09, 110/21 (dalje u tekstu: ZUP). Predmetnu požurnicu, podnositelj optužnog prijedloga zaprimio je dana 26. ožujka 2025. godine. Nastavno na činjenicu kako podnositelj optužnog prijedloga nije postupio niti po požurnici, to je I - okrivljenik bio primoran 15. travnja 2025. godine podnijeti upravnu tužbu radi šutnje uprave, poslovni broj US I-1367/2025. U međuvremenu je dana 28. svibnja 2025. godine, ponovno izvršen inspekcijski nadzor te je istim nadzorom utvrđeno kako do same kontrole, a unutar roka određenim Rješenjem l, nije uklonjen građevinski otpad te kako Rješenje l, nije izvršeno u cijelosti, čime je počinjen prekršaj iz članka 79. stavka 2. Zakona o šumama, a uslijed kojeg je pokrenut prekršajni postupak protiv I - okrivljenika te Il - okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi. Međutim, u trenutku vršenja kontrole na području Šumarije Velika Gorica, točnije dana 28. svibnja 2025. godine, Rješenje I i dalje je bilo nepravomoćno. Upravni sud, 02. lipnja 2025. godine poziva I - okrivljenika na očitovanje na pisane navode podnositelja optužnog prijedloga. Iz navoda podnositelja optužnog prijedloga proizlazi kako je isti dana 16. svibnja 2025. godine rješenjem odlučio o žalbi. Predmetnim Rješenjem KLASA: UP/ll-321-01/24-01/13, URBROJ: 443-01-17-01/25-2 od 16. svibnja 2025. godine (dalje u tekstu: Rješenje Il) poništeno je rješenje višeg šumarskog inspektora, odnosno Rješenje I te je predmet dostavljen na ponovno postupanje, a koje Rješenje Il, je I - okrivljeniku dostavljeno tek 11 . lipnja 2025. godine (dokaz - dostavnica studeni 2024, dostavnica 2025.; upravna tužba poslovni broj Us I-1367/2025; Rješenje I i Il, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 28.05.2025.). Optužni prijedlog u ovom predmetu, a zbog počinjenja prekršaja iz članka 79. stavka 2. Zakona o šumama (neizvršenje rješenja) podnesen je 06.06.2025. godine. Ukoliko se usporede datumi donošenja oba rješenja, proizlazi kako je podnositelj optužnog prijedloga morao znati kako je je upravo drugostupanjsko tijelo Rješenjem II, a prije provedenog inspekcijskog nadzora (28.05.2025. inspekcijski nadzor, rješenje Il datira od 16.05.2025.) poništilo Rješenje l. Uzimajući u obzir odredbu članka 79. stavka 6. Zakona o šumama, kako žalba protiv rješenja inspektora ne odgađa izvršenje rješenja, ističe se, kako je upravo inspektor, odnosno podnositelj optužnog prijedloga za vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora morao imati informaciju kako je Rješenje I poništeno, obzirom da isto Rješenje Il datira od 16. svibnja 2025. godine te je u skladu s navedenim morao znati kako je poništena i obveza izvršenja istog. Okrivljeni ističu kako je temeljem članka 1. Prekršajnog zakona NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 (dalje u tekstu: Prekršajni zakon) određeno da se prekršaji i prekršajno pravne sankcije propisuju samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Kako bi se uopće mogle primjenjivati odredbe Prekršajnog zakona, potrebno je postojanje i bivanje prekršaja. Činjenica kako je Rješenje l, koje čini osnov za podizanje optužnog prijedloga poništeno u cijelosti, to je obveza, ali i odgovornost I okrivljenika te Il - okrivljenika prestala i kao takva je nepostojeća. Ujedno, ističu kako podnositelj optužnog prijedloga, unatoč poznavanju težine predmeta te opsežnosti istoga, kao i činjenice podizanja kaznenih prijava protiv raznih osumnjičenika, s ciljem pronalaska stvarnog počinitelja koji svojim radnjama ugrožava okoliš otpadom, ciljano, a očito i s namjerom, podže optužni prijedlog protiv I - okrivljenika, ali i Il - okrivljenika odgovorne osobe u pravnog osobi, pozivajući se na nepostojeće, nepravomoćno, ali i poništeno rješenje. Također, temeljem članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog, između ostalog, mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja ali i zakonski naziv prekršaja i propis kojim je isti određen. S obzirom kako prekršaj ne postoji, to je optužni prijedlog sastavljen suprotno odredbama članka 160. stavka 2. Optužni prijedlog sastavljen je na osnovu nepravomoćnog rješenja, čime je I okrivljeniku te II-okrivljeniku odgovornoj osobi povrijeđeno/ignorirano pravo na djelotvoran pravni lijek, a koje pravo je osigurano Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 13.1. te člankom 18. Ustava Republike Hrvatske. Podizanje optužnog prijedloga, pritom ne vodeći računa o poštivanju prisilnih propisa Republike Hrvatske, rokova te prava koja se jamče kako fizičkim tako i pravnim osobama i to primarnim pravom Europske unije, a koja kao takva uspostavljaju međunarodne standarde, prava svakog čovjeka i pravne osobe, predstavlja isključivu namjeru podnositelja optužnog prijedloga u nedvojbenom pokušaju optuživanja I okrivljenika te Il - okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi, za prekršaj koje iste nisu počinile, povrjeđujući time pravo osobnosti I - okrivljenika uz pokušaj stvaranja materijalne štete istomu. Slijedom svega navedenog, a kako je podnositelj optužnog prijedloga isti podnio na osnovu neizvršenja, nepravomoćnog, odnosno pravomoćno poništenog Rješenja l, I — okrivljenik predlaže Sudu da I - okrivljenika kao i Il - okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi, na temelju članka 182. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe u cijelosti.
5.
U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka ED, višeg šumarskog inspektora, koji je u svom iskazu iznio kako je dana 4. listopada 2024., pravnoj osobi Hrvatske šume d.o.o. i odgovornoj osobi u pravnoj osobi DD, izdano rješenje kojim je naloženo uklanjanje građevinskog otpada u odjelu/odsjeku 1b, površine 2,79 h, u gospodarskoj jedinici Savski Vrbaci, a kojim gospodari Šumarija Velika Gorica. Istim rješenjem određen je rok za izvršenje od 180 dana. Sjeća se da je dana 28. svibnja 2025. proveo nadzor izvršenja istog rješenja te je tom prilikom utvrdio da okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu postupili po rješenju i nisu uklonili građevinski otpad s navedenog područja. Stoga je protiv pravne i odgovorne osobe podnesen optužni prijedlog temeljem čl.79. Zakona o šumama. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s iznesenom obranom na ročištu dana 11. rujna 2025. ističe kako je Državni inspektorat zaprimio rješenje Upravnog suda kojim je poništeno prvotno rješenje dana 3. lipnja 2025., a optužni prijedlog sam sastavio 29. svibnja 2025. i predao na otpremu, a na Općinski sud u Velikoj Gorici je zaprimljen 6. lipnja 2025.
Na pitanje predstavnice okrivljene pravne osobe odgovara kako je Državni inspektorat i on osobno imao saznanja o podnesenoj žalbi okrivljene pravne osobe na prvo rješenje. Odgovara da je imao saznanja da Državni inspektorat ne odgovara na podnesenu žalbu koja je podnesena pravovremeno te je nadređenim dostavljao i dopis 18.04.2025. kojim je naveo neke nepravilnosti, a između ostalog i okolnost da Državni inspektorat nije u zakonskom roku od 60 dana od zaprimanja žalbe na rješenje o istoj donio odluku. Odgovara kako nije imao informaciju da su Hrvatske šume podnijele upravnu tužbu jer tu obavijest nije dobio od pretpostavljenih, poslodavca dakle nije znao da je u tijeku upravni spor. Odgovara da prije vršenja nadzora dana 28. svibnja 2025., odnosno prije kontrole izvršenja prvotnog rješenja nekoliko dana, možda dva dana je zaprimio od poslodavca dopis da je doneseno drugostupanjsko rješenja povodom žalbe ali to rješenje on nije dobio tako da nije imao saznanja koja je odluka donesena istim rješenjem. Tek nekoliko dana 3. lipnja 2025., nakon obavljenog nadzora odnosno kontrole izvršenja, zaprimio je drugostupanjsko rješenje. Odgovara kako mu je poznato da je od strane Šumarije Velika Gorica podnijeta kaznena prijava protiv poznate osobe zbog nezakonitog odlaganja smeća na katastarskim česticama u GJ Savski Vrbaci.
6.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Rješenje Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske i lovne inspekcije KLASA: UP/I-321-01/24-01/33, URBROJ: 443-02-05-06-24-1 o 4. listopada 2024. s pripadajućom dostavnicom, zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-321-01/24-01/33, URBROJ: 443-02-05-06-25-9 od 28. svibnja 2025., obavijest počinitelju prekršaja izdana od Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-321-01/24-01/33, URBROJ: 443-02-05-06-25-10 od 28. svibnja 2025., obavijest počinitelju prekršaja izdana od Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-321-01/24-01/33, URBROJ: 443-02-05-06-25-11 od 28. svibnja 2025. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za HRVATSKE ŠUME d.o.o. i DD od 10. rujna 2025.
7.
U završnom govoru predstavnica I. okrivljene pravne osobe iskazala je kako nastavno na priložene pisane obrane odgovorne pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi te izneseno na raspravama, I. okrivljena pravna osoba predlaže Sudu da istu zajedno sa odgovornom osobom u cijelosti oslobodi optužbe zbog počinjenja prekršaja iz čl.79. st.2. Nastavno na činjenicu kako su iste od samog početka nastale problematike pokušale iscrpite redove pravne pute kako bi nadležnim tijelima ukazale na odgovornu osobu te pronašli način da saniraju predmetno odlagalište. Hrvatske šume su pravna osoba osnovana od RH koje gospodare šumom i šumskim zemljištem a ne otpadom. S obzirom kako su Hrvatske šume na predmetno rješenje bile primorane pokrenuti upravni spor, radi šutnje administracije, to sudu predlažu da iste oslobodi od počinjenja prekršaja zbog preuranjenog optužnog prijedloga, a sve zbog povrede čl.121. Zakona o općem upravnom postupku. Državni inspektorat svojim ne postupanjem doveo u zabludu okrivljenu pravnu osobu koja je posegnula za svim mogućim i zakonitim pravnim institutima kako bi zaštitila djelatnost koju obavlja. Ističe kako su nadležne institucije upoznate s potencijalnim počiniteljem kaznenog djela te svoje radnje usmjeravaju isključivo na Trgovačko društvo Hrvatske šume, a ne na stvarnog počinitelja. Shodno navedenom, predstavnik I. okrivljene pravne osobe predlaže sudu da pisano potkrijepljene dokaz i usmeno iznesene činjenice uzme u obzir prilikom donošenja presude.
U završnom govoru II. okrivljena odgovorna osoba iskazao je kako se pridružuje u cijelosti završnom govoru okrivljene pravne osobe.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom sukladnih pisanih obrana I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog uvjerljivog poricanja krivnje za počinjenje terećenog prekršaja, kao i povodom iskazane usmene obrane predstavnice okrivljene pravne osobe, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da su okrivljena pravna osoba HRVATSKE ŠUME d.o.o., kao i okrivljena odgovorna osoba ZD, predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.79.st.2. Zakona o šumama, na način opisan u izreci presude, pa su tako okrivljena pravna osoba i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.81.st.1.t.18. i st.2. istog Zakona, koji im se Optužnim prijedlogom stavlja na teret, ali je također s uvjerenjem zaključio kako I. i II. okrivljene treba osloboditi od optužbe, obzirom da ima okolnosti koje isključuju njihovu krivnju.
2.
Sudac je cijenio sukladne pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, kao i usmenu obranu predstavnice okrivljene pravne osobe, u odnosu na terećeni prekršaj, te ih je i prihvatio, jer je zaključio kako su iznesene obrane jasne, uvjerljive i životne, a mišljenja je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba svojim obranama dokazali kako nisu krivi za počinjeni prekršaj za kojeg se terete, na način opisan u Optužnom prijedlogu.
Sudac je u cijelosti prihvatio pisane obrane, kao i usmenu obranu pravne i odgovorne osobe u odnosu na terećeni prekršaj, jer je zaključio da su I. i II. okrivljeni u svojim sukladnim obranama činjenice navodili i iznosili okolnosno i razumljivo, da su tijekom dokaznog postupka ustrajno tvrdili da nisu odgovorni što su se predmetne zgode ponašali na način kako im se stavlja na teret te da nisu krivi za počinjenje prekršaja za koji su optuženi od strane ovlaštenog tužitelja.
Sudac je utvrdio i da su obrambeni navodi sukladnih pisanih obrana i usmene obrane I. i II. okrivljenih u svim bitnim i odlučnim dijelovima zapravo potvrđene iskazom ispitanog svjedoka, višeg šumarskog inspektora, zaposlenika ovlaštenog tužitelja, ali osobito materijalnim dokazima koje su I. i II. okrivljeni dostavili u sudski spis i koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka.
Slijedom navedenog sudac je s uvjerenjem zaključio da okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu krivi za počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret Optužnim prijedlogom na način opisan u izreci ove presude.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka ED, višeg šumarskog inspektora, u dijelu gdje iznosi kako je on osobno, kao i Državni inspektorat, u ovom predmetu ovlašteni tužitelj, imao saznanja o podnesenoj žalbi okrivljene pravne osobe te da nije odgovorio na podnesenu žalbu koja je podnesena pravovremeno, odnosno da u zakonskom roku od 60 dana od zaprimanja žalbe na rješenje nije o istoj donio odluku.
Cijenio je iskaz ispitanog svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako nije imao informaciju da je okrivljena pravna osoba podnijela upravnu tužbu, to jest da je u tijeku upravni spor, jer od poslodavca, Državnog inspektorata, nije dobio tu obavijest.
Cijenio je iskaz ispitanog svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako je prije vršenja nadzora i kontrole izvršenja prvotnog rješenja, zaprimio od poslodavca dopis da je doneseno drugostupanjsko rješenje povodom žalbe, ali to rješenje nije dobio, pa nije imao saznanja koja je odluka donesena.
Cijenio je iskaz ispitanog svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako je tek nakon obavljenog nadzora odnosno kontrole izvršenja zaprimio drugostupanjsko rješenje.
Sudac je iskazu svjedoka, višem šumarskom inspektoru, u cijelosti poklonio vjeru, budući je on činjenice o kojima je svjedočio utvrdio neposrednim opažanjem, odnosno uvidom u dokaznu dokumentaciju prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te je o utvrđenim činjenicama sastavio zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Osim toga, sudac je prihvatio iskaz ispitanog svjedoka jer smatra da je njegov iskaz jasan, detaljan, neposredno uvjerljiv i životan, da je svjedok odlučne činjenice i svoja opažanja iznosio objektivno i vjerodostojno, da je iskazivao na temelju osobnog saznanja, vrlo razložno i okolnosno, te je zaključio kako svjedok, unatoč okolnosti da je zaposlenik ovlaštenog tužitelja, nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti.
Sudac je stekao mišljenje kako iskaz ispitanog svjedoka nikako ne slabi uvjerljivost iznesenih obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti dovodi u sumnju istinitost njihovih obrambenih navoda, već upravo suprotno, potvrđuje i osnažuje njihove sukladne obrane te snažno jača uvjerenje suca kako postoje uistinu opravdani razlozi za oslobađanje I. i II. okrivljenih od optužbe.
Sudac smatra da temeljem iskaza ispitanog svjedoka, povezujući njegov iskaz s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, sa sigurnošću može donijeti odluku kako I. i II. okrivljeni nisu krivi zbog počinjenja prekršaja koji im je stavljen na teret.
4.
Sudac je uvidom u Rješenje broj KLASA: UP/I-321-01/24-01/33 URBROJ: 443-02-05-06-24-1, kojeg je Državni inspektorat, Sektor za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, donio 4. listopada 2024., utvrdio da je u istom navedeno, uz ostalo, da se naređuje tvrtki „Hrvatske šume“ d.o.o. uklanjanje građevinskog otpada sa cjelokupne površine odjel/odsjeka 1b, koja iznosi 2,79 ha (K. o. [katastarska općina], K. č. br. [katastarska čestica]), gospodarske jedinice „ [adresa], te da rok za izvršenje mjere iz izreke istog rješenja iznosi 180 dana od dana izvršnosti rješenja.
Uvidom u povratnicu-dostavnicu za označeno Rješenje doneseno 4. listopada 2024., sudac je utvrdio da je isto zaprimljeno od strane I. okrivljene pravne osobe 14. studenog 2024.
5.
Sudac je uvidom u Žalbu protiv Rješenja KLASA: UP/I-321-01/24-01/33 URBROJ: 443-02-05-06-24-1 od 4. listopada 2024., podnositelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., utvrdio da je ista datirana s 21. studenog 2024. te da je upućena Državnom inspektoratu, Sektor za drugostupanjski upravi postupak.
6.
Sudac je uvidom u Tužbu radi šutnje uprave koja je podnesena radi šutnje uprave na žalbu podnesenu 15. studenog 2024., a protiv rješenja KLASA: UP/I-321-01/24-01/33 URBROJ: 443-02-05-06-24-1 od 4. listopada 2024., podnositelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., utvrdio da je ista datirana sa 15. travnja 2025. te da je upućena Upravnom sudu u Zagrebu.
7.
Sudac je uvidom u Rješenje KLASA: UP/II-321-01/24-01/13 URBROJ: 443-01-17-01-25-2, kojeg je Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, donio 16. svibnja 2025., utvrdio da je u istom navedeno, uz ostalo, da se poništava rješenje višeg šumarskog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, KLASA: UP/I-321-01/24-01/33 URBROJ: 443-02-05-06-24-1 od 1. listopada 2024., te da se predmet dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
8.
Sudac je uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru obavljenom od strane višeg šumarskog inspektora Državnog inspektorata ED, saznao da je sastavljen 28. svibnja 2025., a da je u istom navedeno, uz ostalo, da je predmet inspekcijskog nadzora kontrola izvršenja Rješenja o uklanjanju otpada u G.J. „ [adresa], odjel/odsjek 1b, koje je doneseno 4. listopada 2024., zatim da je protiv tog rješenja 21. studenog 2024. podnesena žalba o kojoj drugostupanjsko rješenje do dana kontrole izvršenja rješenja nije zaprimljeno, te naposljetku da je kontrolom izvršenja rješenja utvrđeno kako nije uklonjen građevinski otpad, tj. rješenje nije izvršeno u cijelosti.
9.
Tijekom provedene glavne rasprave sudac je 10. rujna 2025. za HRVATSKE ŠUME d.o.o. i za DD, pribavio Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u iste utvrdio da je okrivljena pravna osoba do tada bila više puta pravomoćno prekršajno osuđivana, dok okrivljena odgovorna osoba do tada nije bila prekršajno osuđivana.
10.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
11.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovom oslobađanju od optužbe.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa suglasnim obranama okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba uistinu nisu izvršili naredbu ovlaštenog tužitelja, to jest, propustili su djelovati sukladno naredbi određenoj prvostupanjskim rješenjem na način opisan u izreci presude, a kako su i optuženi, pa su tako ostvarili biće terećenog prekršaja.
Pritom je sudac također s uvjerenjem zaključio kako I. i II. okrivljeni nisu krivi radi počinjenja prekršaja koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret, pa ih valja osloboditi od optužbe.
2.
Zakon o šumama u čl.79. propisuje, uz ostalo, da će inspektor ako u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi povrede toga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, naredit rješenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku.
Isti Zakon u čl.81. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 6.630,00 do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj javni šumoposjednik, Ustanova ili Pravna osoba, odnosno novčanom kaznom od 1320,00 do 1990,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako ne izvrši rješenje šumarskog inspektora.
3.
Okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u svojim su obranama sukladno opisivali i potvrđivali činjenične navode iz optužnog prijedloga, ali su negirali svoju prekršajnu odgovornost i ustrajno poricali krivnju za prekršaj za koji se optužuju, pravdajući takav stav okolnostima koje su uvjerljivo i životno prezentirali Sudu i za koje su Sudu dostavili valjane i vjerodostojne dokaze.
Ispitani svjedok, inspektor ovlaštenog tužitelja, zapravo je jasno potvrdio okolnosti počinjenja prekršaja koji se optužbom stavlja na teret I. i II. okrivljenima, a uz to je također potvrdio i okolnosti koje argumentiraju, pravdaju i potkrepljuju postojanje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju.
4.
Sudac je uvjeren kako je nesporno i evidentno da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba ispunili biće prekršaja koji im je stavljen na teret Optužnim prijedlogom, ali da pritom ima okolnosti koje isključuju njihovu krivnju, nalazeći uporište za takav stav u više osnova, argumenata i/li činjenica.
Prvo, nesporno je da su I. i II. okrivljenici odlučno i ustrajno te životno i vrlo uvjerljivo poricali vlastitu krivnju radi počinjena terećenog prekršaja.
Drugo, sudac je razložno utvrdio kako je ovlašteni tužitelj imao saznanja o pravovremeno podnesenoj žalbi I. okrivljene pravne osobe protiv svog Rješenja od 04.10.2024.g. kojim je toj pravnoj osobi naređeno uklanjanje građevinskog otpada, ali da ovlašteni tužitelj nije u zakonskom roku donio odluku o žalbi.
Treće, sudac je razložno utvrdio da viši šumarski inspektor ovlaštenog tužitelja koji je prijavio počinjenje prekršaja, nije imao informaciju da je I. okrivljena pravna osoba podnijela upravnu tužbu i da je u tijeku upravni spor.
Četvrto, sudac je razložno utvrdio kako je viši šumarski inspektor ovlaštenog tužitelja koji je prijavio počinjenje prekršaja, prije vršenja nadzora i kontrole izvršenja Rješenja od 4. listopada 2024., zaprimio od ovlaštenog tužitelja dopis da je doneseno drugostupanjsko rješenje povodom žalbe, ali nije imao saznanja koja je odluka donesena, te da je tek nakon obavljenog nadzora i kontrole izvršenja zaprimio drugostupanjsko rješenje.
Peto, sudac je razložno utvrdio da je nakon isteka roka od 180 dana, u kojem je I. okrivljena pravna osoba trebala izvršiti mjere iz Rješenja ovlaštenog tužitelja donesenog 4. listopada 2024., računajući početak istog roka od 14. studenog 2024. kada je okrivljena pravna osoba zaprimila to prvostupanjsko rješenje, a prije obavljenog inspekcijskog nadzora višeg šumarskog inspektora ovlaštenog tužitelja, drugostupanjsko tijelo ovlaštenog tužitelja 16. svibnja 2025. donijelo drugostupanjsko Rješenje povodom pravodobno podnesene žalbe na rješenje prvostupanjskog tijela ovlaštenog tužitelja, a kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
Šesto, sudac je argumentirano zaključio da je naknadnim donošenjem drugostupanjskog rješenja, nakon isteka roka za izvršenje naredbe iz prvostupanjskog rješenja 14. svibnja 2025., a prije inspekcijskog nadzora obavljenog 28. svibnja 2025. od strane višeg šumarskog inspektora ovlaštenog tužitelja, poništeno prvostupanjsko rješenje, pa je samim time poništena i naredba o uklanjanju građevinskog otpada, kao i rok od 180 dana za izvršenje te mjere.
Sedmo, sudac je argumentirano zaključio da je prije sastavljanja optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja 29. svibnja 2025. i prije njegovog podnošenja Sudu te zaprimanja tog optužnog prijedloga na Sudu 6. lipnja 2025., odnosno prije pokretanja prekršajnog postupka protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, doneseno drugostupanjsko rješenje ovlaštenog tužitelja 16. svibnja 2025., a kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje ovlaštenog tužitelja koje je zapravo bilo pravna osnova na kojoj je ovlašteni tužitelj utemeljio svoju optužbu protiv I. i II. okrivljenih, a zbog njihovog neizvršavanja naredbe iz prvostupanjskog rješenja u ostavljenom roku, što je bio uzrok i razlog počinjenja terećenog prekršaja.
5.
Slijedom svega navedenog, sudac je s uvjerenjem zaključio da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba, postupili suprotno navedenoj zakonskoj odredbi i tako počinili terećeno prekršajno djelo na način opisan u izreci presude, jer u određenom roku nisu izvršili rješenje šumarskog inspektora u odnosu na naredbu o uklanjanju građevinskog otpada.
Međutim, sudac je također s uvjerenjem zaključio da okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu krivi zbog počinjenja terećenog prekršaja i zbog toga ne mogu biti kažnjeni, jer ima okolnosti koje isključuju njihovu krivnju, odnosno sudac je zaključio kako je podnesena optužba ovlaštenog tužitelja zapravo preuranjena.
Konkretno, nakon što je drugostupanjskim rješenjem ovlaštenog tužitelja poništeno njegovo prvostupanjsko rješenje i predmet dostavljen njegovom prvostupanjskom tijelu-šumarskom inspektoru na ponovno rješavanje, šumarski inspektor ovlaštenog tužitelja treba ponovno provesti upravni postupak i donijeti novo prvostupanjsko rješenje u odnosu na I. i II. okrivljene.
Ovisno o sadržaju tog novog prvostupanjskog rješenja, to jest eventualnoj ponovno donesenoj naredbi, a zatim potencijalnom ne/postupanju okrivljene pravne i odgovorne osobe sukladno tom rješenju, ovlašteni tužitelj će poduzimati pravne radnje u upravnom postupku i odlučiti o mogućem ne/pokretanju novog prekršajnog postupka protiv I. i II. okrivljenih.
6.
Stoga je sudac, nakon provedene glavne rasprave, povodom pisanih obrana I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog sukladnog poricanja krivnje za počinjenje terećenog prekršaja, kao i povodom iskazane obrane predstavnice okrivljene pravne osobe, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, donio odluku kao u izreci presude, pa je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, zbog toga što u odnosu na prekršajno djelo za koje se optužuju ima već navedenih i opisanih okolnosti koje isključuju njihovu krivnju, treba osloboditi od optužbe za prekršaj opisan u izreci presude, a u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona.
7.
Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Velika Gorica, 3. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
