REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

45. P-1626/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 19. rujna 2025.g., danom objave 03. studenog 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 platiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.344,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.05.2019.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 parnični trošak u iznosu od 2.580,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. studenog 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 20.12.2018.g. dogodila prometna nezgoda s imovinskom štetom, kojom prilikom je ŽG upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] sjevernim kolnikom autoceste A3 dionicom prometni čvor Rakitje

– prometni čvor Sv. Nedelja, desnom prometnom trakom u smjeru zapada i da je dolaskom do 9. km + 500 m - naletio prednjim dijelom teretnog vozila na divlju životinju

– srnu koja se je kretala od južnog kolnika u smjeru sjevera, kao i da su uginulu srnu preuzeli radnici tuženika, a kako je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja vozila broj K0682023081 , to je tužitelj dana 20.05.2019.g. isplatio vlasniku vozila iznos od 10.129,42 kn (sada 1.344,41 EUR).

2. Tužitelj navodi da je do prometne nesreće došlo uslijed propusta tuženika u održavanju ceste, a to je omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, što je osnovna dužnost tuženika, te navodi da je Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisana obaveza postavljanja zaštitnih žičanih ograda uz autoceste koje imaju svrhu zaštititi promet od divljači i drugih životinja , kao i da je Pravilnikom o održavanju cesta određeno da se pod redovitim održavanjem cesta smatra redovito održavanje prometne signalizacije i opreme i da je odgovorna osoba dužna osigurati zamjenu ili popravak dotrajale, oštećene, manjkave ili nestale prometne signalizacije i opreme, te da je tim istim Pravilnikom propisana dužnost omogućavanja sigurnog odvijanja prometa od strane tuženika.

3. Tužitelj smatra da s obzirom da je došlo do istrčavanja divljači na autocestu, da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere i da nije ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja prometa pa kako je tužitelj oštećeniku isplatio novčani iznos, to od tuženika, kao osobe koja je odgovorna za nastanak štete, potražuje povrat istoga iznosa sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, navodi i da se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom u mirnom postupku, no da po istom tuženik nije postupio pa predlaže da sud presudom obveže tuženika na plaćanje iznosa od 10.129,42 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20.05.2019.g. do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik spori svoju odgovornost i navodi da tužitelj ne navodi niti jednu relevantnu zakonsku odredbu iz koje bi proizlazila odgovornost tuženika, da ne dostavlja niti jedan dokaz i navodi da iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, te da činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust, ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama i da prema odredbi čl. 50. st. 1. tog Zakona društvo odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači, a sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste, i to suprotno zakonskoj obvezi, te tuženik smatra da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste.

5. Tuženik osporava odgovornost i uzročno - posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama, navodi da je ovim zakonskim i podzakonskim popisima, propisana svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti , te navodi da je propisana uspostava i učestalost ophodarske službe.

6. Tuženik ističe da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (srne) na ograđeni prostor autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde, navodi da je radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112) i da se autocesta održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe se otklanja sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti, a pored navedenog, tuženik navodi da je za predmetnu dionicu autoceste izdana uporabna dozvola i da je to dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste, uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu - sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli.

7. Također tuženik ističe da predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća - nisu postojala niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde, navodi da se svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora evidentirati u dnevniku rada ophodara, te da je iz dnevnika rada ophodara razvidno da u dnevniku nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde.

8. Isto tako, tuženik navodi da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata , i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa , a na navedeni način je bila organizirana ophodnja i dana 20.12.2018.g., navodi da se prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, s tim da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika, ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom, te je sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta, ophodarski dnevnik dokaz da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje, ističe da su putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik

- mjerodavne i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, te da je iz putnog radnog lista, iz ispisa GPS-a i izvještaja o kretanju ophodarskog vozila vidljivo da je u vremenskom razdoblju od 07:00 do 19:00 sati u prvoj smjeni, ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste i to neposredno prije nesreće u 11,30 sati, odnosno dva sata prije štetnog događaja, kojom pr ilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti su uočeni nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde pa tuženik smatra da iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika, te tuženik navodi da je ophodarska služba nakon štetnog događaja pregledala zaštitnu žičanu ogradu, kojom prilikom nisu uočena, niti pronađena oštećenja zaštitne žičane ograde, kao i da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je 20.12.2018.g. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Lučko" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste i istu pregledavala, a kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa i da u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde pa navodi da je ograda bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja, te smatra da slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet osobnog vozila na srnu s obzirom na činjenicu da je srna na kolnik autoceste očito dospjela neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu, dodaje da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, napominje da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP- a, tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja, te kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, to tuženik navodi da objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju.

9. Tuženik navodi da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom niti je divljač (pogrešno navodi "lisica") u vlasništvu društva, ističe isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste, a uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede, utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište br. I/109 Svetonedeljsko Samoborsko Polje, što je razvidno iz karte lovišta, navodi da je divljač na cesti - opasna stvar jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari , sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, odgovara njezin vlasnik, i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar (odredba čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) pa tuženik smatra da na temelju citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu budući da gospodarenje lovištem i divljači - obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači pa tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Tuženik navodi da je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem i navodi da ne postoji osnova za odgovornost tuženika, poziva se na sudsku praksu, presude V isokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6948/2019, br. Pž-3602/2019, te br. Pž-59/2017 i presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-195/2014, Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-9450/15-2 od 22.02.2017.g. i br. Gžn-1314/09 od 31.08.2010.g. i ističe da oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, no da niti pored toga, štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete, a da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete, njegovo postupanje mora biti protupravno, tj. suprotno nekom propisu, navodi da je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu, da su bitne pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekt, štetna radnja, šteta, uzročno - posljedična veza i protupravnost štetne radnje, navodi da ovdje nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika i da zbog toga tuženik nije odgovoran za štetu jer je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno, te kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se mogu pripisati tuženiku u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, to smatra da nema niti njegove odgovornosti, ponavlja da osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva, kao i postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem.

11. U podnesku od 28.04.2021.g. tužitelj predlaže uvid u izvornik ophodarskog dnevnika, dnevnika rada, kao i putnih radnih listova i navodi: dnevnik rada je teško čitljiv, putni radni list je neuredno vođen, dosta rubrika je nepopunjeno, navodi da je vidljiv nesklad između manualno vođenog putnog radnog lista i računalnog ispisa nazvanog "Izvještaj o putovanjima i vožnjama - primjerice u vremenima polaska, odnosno odlaska - u putnom radnom listu se navodi da je u 7:50 sati vozilo kretalo s Lučkog, gdje se ponovno vratilo u 10:00 sati dok se u Izvještaju navodi da je vozilo pošlo s Lučkog u 7:44 sati, a vratilo se u 08:54 sati i izražava sumnju u vjerodostojnost dokumentacije dostavljene od strane tuženika, dodaje da je prigovor promašene pasivne legitimacije kontradiktoran servisnim informacijama dostupnim na službenim stranicama tuženika, gdje se navodi sljedeće: "U slučaju naleta na životinju ili predmet na autocesti, potrebno je odmah zaustaviti vozilo na način da se ne remeti odvijanje prometa te pozvati policiju. Policija će izvršiti očevid, u pravilu zajedno s radnicima Hrvatskih autocesta. Nakon završenog očevida potrebno je poslati zahtjev za naknadu štete na Hrvatske autoceste e- mailom [adresa elektroničke pošte], a detaljnije informacije korisnici mogu dobiti na broj telefona [broj telefona].".

12. Također tužitelj ističe da tuženik za navode da je zaštitna žičana ograda postavljena sukladno propisima i uredno održavana i da je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom - ne dostavlja nikakve dokaze, poziva se na čl. 232. st. 1. ZPP-a prema kojemu je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda, no da je tuženik sada u tome prekludiran, navodi da se iz Uporabne dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdane 22.10.2004.g. vidi da se izdaje za sljedeće: "1. Izdaje se uporabna dozvola za izgrađeni dio građevine Autocesta Bregana

– Zagreb – Lipovac, dionica Jankomir – Bregana od km 0 + 000,00 do km 12 + 980,00.

2. Za preostale dijelove građevine, predviđene načelnom dozvolom i njenim izmjenama i dopunama, investitor je dužan zatražiti uporabnu dozvolu u posebnom postupku.", smatra da je jasno da se izdana uporabna dozvola ne odnosi na zaštitnu žičanu ogradu koja se sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ubraja u prometnu opremu, skupa s branicima i polubranicima, prometnim zrcalima, zaštitnim odbojnim ogradama, pješačkim i biciklističkim ogradama i slično (poziva se na sudsku praksu, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1321/17 od 10.03.2020.g. i istu citira: "Dostavljena građevna i uporabna dozvola od strane tuženika za dio dionice autoceste Krapina-Macelj odnosi se na dio od 33+235,0 do 34+813,00 km dok se prometna nezgoda dogodila na dijelu autoceste kod 41 km+300 pa se dostavljene dozvole ne odnose na dio autoceste na kojem je došlo do prometne nezgode. Također, ove se dozvole ne odnose na žičanu ogradu već na trasu autoceste, objekte na trasi i unutarnju odvodnju, dok je izričito navedeno da je investitor za preostali dio građevine dužan zatražiti uporabnu dozvolu u posebnom upravnom postupku.").

13. Tužitelj navodi da je tuženik pravilno, pažljivo i kvalitetno, u skladu s pozitivnim pravom i s pravilima struke vršio svoju primarnu dužnost da omogući odvijanje sigurnog prometa na autocesti, da ne bi došlo do situacije da srna s okolnog zemljišta dođe na prostor autoceste namijenjen isključivo kretanju motornih vozila, poziva se na Pravilnik o održavanju cesta kojim je u čl. 2. propisana obaveza osigurati da se ceste održavaju na način da se omogući siguran promet na cestama , navodi da se u tom Pravilniku navodi da redovito održavanje prometne signalizacije i opreme ulazi u domenu redovitog održavanja ceste, pod čime se podrazumijeva zamjena i popravak dotrajale, oštećene, odnosno manjkave prometne signalizacije i opreme, te da je dužnost ovdje tuženika da istu održava tako da osigura njenu potpunu funkcionalnost, kao i da prema Pravilniku, ophodarska služba ima obvezu pregledavati stanje svih sastavnih dijelova ceste, kao i obavljati manje radove održavanja ceste i provedbu potrebnih mjera i radnji za zaštitu ceste i prometa na njoj, te da je sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta, svrha ophodnje - nadziranje stanja na cestama i izvanrednih događaja na istima, osiguranje iznenadno nastalog izvora opasnosti, provedba mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, obavljanje radova redovitog održavanja, zatim, poziva se i na čl. 17. Zakona o cestama kojim je propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, poziva se na presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P-86/2020.

14. Također tužitelj navodi da je tuženik pravilno i sukladno zakonskoj obvezi, kao i obvezama sadržanim u nizu podzakonskih akata, vršio svoje dužnosti i da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna, te da je ista onemogućila dolazak životinja, divljih ili domaćih, na prostor autoceste, da bi bilo nebitno nalazi li se u okolici autoceste lovište ili dječji vrtić, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 911/2015: "Slijedom svega navedenog, obveza tuženika je bila stanje navedene ceste u blizini koje se nalazi lovno područje na kojem obitava divljač, u konkretnom slučaju i srna, održavati za siguran promet."

15. U odnosu na grafički prikaz kretanja ophodarskog vozila, tužitelj ističe da iz istog nije vidljivo kretanje vozila u vrijeme za koje tuženik tvrdi da je ophodnja vršena i da bi prema Izvještaju o putovanjima i vožnjama, ophodnja tuženika posljednji put prošla mjestom nezgode prije prometne nezgode - jer se prometna nezgoda dogodila u 13:35 sati, a ne u vremenu od 11:18 sati kada su krenuli s Lučkog - do 11:48 sati, kada su došli u Samoborski Otok, pri čemu je vozilo ophodnje vozilo prosječnom brzinom od 46 km/h, a u jednom trenutku je postiglo brzinu od čak 81 km/h – za što tužitelj navodi da se nikako ne može smatrati primjerenom brzinom vozila ophodnje koja ima zadaću vizualno pregledavati u vožnji izgled zaštitne žičane ograde kako bi se utvrdilo postoje li oštećenja na istoj ili prokopi: 20.12.2018. 11:18:31 *Jadranska avenija, Stupnik 20.12.2018. 11:48:26 * A3/E70, Samoborski otok, Samobor 11:20 * 81 km/h 46 km/h.

16. Tužitelj navodi da tvrdnja tuženika da je životinja neposredno prije prometne nezgode stupila na autocestu - ulazi u sferu nagađanja i da tuženika ne može ekskulpirati ni navod da nije bilo prijava o životinji na cesti prije prometne nezgode, jer je riječ o zimskom razdoblju (20.12.2018.g.) kada taj dio autoceste nije niti prometan, te tužitelj navodi, sve da zaštitna žičana ograda nije imala oštećenja, srna je mogla preskočiti zaštitnu žičanu ogradu, što ukazuje da ograda nije bila funkcionalna, navodi da je činjenica da se srna našla na prometnici namijenjenoj kretanju motornih vozila, na mjestu gdje divljači i životinjama nije mjesto pa smatra da je evidentno da je bilo propusta u radu tuženika, i to, propusta da pokrpa oštećenu zaštitnu žičanu ogradu ili propusta da postavi ogradu odgovarajuće visine koja bi sprječavala da životinje s okolnog područja dospiju na prostor autoceste.

17. Isto tako, tužitelj navodi da tvrdnja tuženika kako je ophodarski dnevnik dokaz da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje - može možda imati neku težinu u odnosima između ophodara i tuženika, ali na relaciji tuženik i treće osobe, da isto ne vrijedi, a niti proizlazi iz Pravilnika o ophodnji javnih cesta (niti iz prethodnih Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta), poziva se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1254/18 od 24.11.2020.g.: "S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi, ovaj sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja zbog činjenice da se na autocesti nesporno našla divljač – divlja svinja, a koja se tamo ne bi našla da negdje na infrastrukturi tuženika nije bilo propusta. Upravo činjenica da se divlja svinja zatekla na cesti ukazuje na propust tuženika, jer da je tuženik uistinu poduzeo sve mjere, divlja svinja ne bi mogla pristupiti na kolnik (isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-230/2012 od 8. studenoga 2012.). Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa stoga je na strani tuženika. Činjenica da na zaštitnoj ogradi prilikom ophodnji nisu utvrđeni nedostaci, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika ili da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.", zatim se poziva na presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P-86/2020 od 29.01.2021.g.:

"Ponovno se ističe da je u konkretnom slučaju nesporno da je riječ o autocesti. Pravna osoba koja upravlja predmetnom autocestom dužna je, sukladno citiranim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika, opremiti autocestu odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja cijelom dužinom autoceste. Dakle, to je zakonska obveza osobe koja upravlja autocestom. Sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama, autocestom se ne smiju kretati životinje, a posebno iz razloga što se autocestom kreću vozila pri većim brzinama. Stoga se autocesta niti se označava signalizacijom koja će sudionike upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Upravo zbog toga je pravna osoba dužna ograditi autocestu, a koja obveza pravne osobe ne ovisi o tome jesu li takav zahtjev postavile osobe koje gospodare lovištem uz autocestu. Iz navedenog proizlazi da lovačka društva kao osobe koje upravljaju lovištem (uz autocestu) nisu dužne toj pravnoj osobi postaviti zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije na autocesti budući da autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom upravo kako bi zaštitila promet od divljači i drugih životinja. Prema tome, iz svega navedenog sud utvrđuje da uopće ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu. Upravo činjenica da se divlja životinja

– lisica našla na kolniku autoceste ukazuje da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitnu ogradu pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije bila pravilno postavila jer u suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste (tako i sudska praksa, VS RH Rev X 230/12 od 8.11.12.). Propust pravne osobe u održavanju zaštitne žičane ograde postavljene uz autocestu, a koje održavanje predstavlja zakonsku i podzakonsku obvezu te pravne osobe, je uzrok predmetne nezgode jer se uslijed tog propusta divlja životinja našla na kolniku autoceste. Tako je i na Internet stranicama pravne osobe koja upravlja autocestom javno objavljeno da je u slučaju naleta na životinju potrebno poslati zahtjev za naknadu štete na pravnu osobu koja upravlja autocestom.", zatim se poziva na presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P-285/19 od 17.08.2020.g.:

"Slijedom iznijete činjenice da se radi o dionici autoceste, a navedeno nalazi potvrdu i u zapisniku o očevidu od 1. rujna 2017. i dopisu Hrvatskih cesta od 4. listopada 2019. godine, stav je ovoga suda da je došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde za koju postoji obveza postavljanja na autocestama sukladno čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) važećem u vrijeme štetnog događaja, a koja služi upravo zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a za koju je odgovoran koncesionar predmetne dionice Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. Zagreb.", te na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, Gž-980/20 od 21.12.2020.g.: "U konkretnom slučaju do štete je došlo zbog naleta vozila na sitnu divljač – zeca, koji nije trebao biti na cesti i nije mogao preskočiti zaštitnu ogradu. To što djelatnici tuženika nisu našli oštećenja na zaštitnoj ogradi ne isključuje odgovornost tuženika, jer je njegova osnovna zadaća osigurati sigurno odvijanje prometa. Budući tuženik nije dokazao da je šteta nastala iz nekog od uzroka koji isključuju njegovu odgovornost za štetu, pravilno je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.", zatim na presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, P-229/17 od 03.07.2019.g.: "Naime, u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti došlo do naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač (divlju svinju), bitno je utvrditi da li je bilo propusta na strani osobe koja održava cestu tj. da je uz autocestu postavio zaštitnu žičanu ogradu kojom je osigurao zaštitu prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Uzimajući u obzir iskaz svjedokinje, a prema kojem se je divljač našla na autocest i unatoč postojanju zaštitne žičane ograde, očito je da ograda nije postavljena na način da je osigurana zaštita prometa na autocesti od divljači. Naime, odredbom čl. 7. Zakona o javnim cestama (NN br. 180/04), propisano je da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjeni. Valja dodati da prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05; 64/05 i 155/05; dalje: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 93. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. toč. a) zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autocestu. Dakle, obveza je pravne osobe odgovorne za redovito održavanje autocesta da uz autocestu postavi zaštitnu žičanu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja.", citira i dio presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x-230/12 od 08.11.2012.g..:

"Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile na strani tuženika, a ne tužitelja. Činjenica da policija, a niti stranke kritičnog dana nisu izvršile pregled zaštitne ograde, a da je tuženik po svojim radnicima izvršio ophodnju spornog dijela autoceste, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo.

Isto tako pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da činjenica da se divljač – zec našao na kolniku autoceste u noćnim uvjetima predstavlja slučaj, a to je iz razloga što se divljač ne smije nalaziti na prostoru autoceste, pri čemu upravo zaštitna ograda služi da spriječi dolazak divljači na kolnik autoceste. Već je rečeno da činjenica da se zec nalazio na prostoru kolnika autoceste znači da je isti ili prošao kroz nekakvu rupu ili procjep koji postoji na tom dijelu autoceste, ili pak da sama zaštitna ograda nije bila postavljena na pravilan način, a za što po načelu pretpostav ljene krivnje odgovara tuženik."

18. Podneskom od 18.05.2021.g. tuženik u prilog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije dostavlja stav sudske prakse izražen u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2822/2019 od 18.12.2020.g. i navodi da je netočna i neosnovana tvrdnja tužitelja kako tuženik za zaštitnu žičanu ogradu koja je postavljena sukladno propisima, ne dostavlja nikakve dokaze i da se dostavljena uporabna dozvola ne odnosi i na zaštitnu žičanu ogradu, navodi da dostavljena uporabna dozvola, kao i svaka druga uporabna dozvola predstavlja funkcionalnu cjelinu, a može obuhvatiti više građevinskih dozvola, kao što je to slučaj s predmetnom uporabnom dozvolom koja obuhvaća 15 (petnaest) građevinskih dozvola, navodi i da je u obrazloženju Uporabne dozvole, između ostalog, navedeno i da je prema Načelnoj dozvoli za dionicu Jankomir - Bregana investitor od Ministarstva ishodio slijedeće građevne dozvole, između kojih se pod toč. 11 navodi: 11. klasa:

UP/I-361-03/02-01/564; ur.broj: 531-08/1-1-157/04-12 od 09.02.2004.g. kojom se dozvoljava gradnja dijela građevine:

PROMETNA SIGNALIZACIJA - STATIČKA I DINAMIČKA SIGNALIZACIJA I OPREMA na dionici Jankomir - Bregana od 0+000,00 do km 12+980,00 pa smatra da je nesporno da se dostavljena uporabna dozvola odnosi i na zaštitnu žičanu ogradu, dodaje da je kod starih građevinskih projekata trase autoceste, projekt zaštitne žičane ograde bio u sklopu građevinske situacije, te je bio sastavni dio građevinske dozvole, kao što je slučaj s ovom Uporabnom dozvolom koja je izdana 2004.g. dok je kod novijih građevinskih projekata, projekt zaštitne žičane ograde - zaseban projekt koji vrijedi samo za brze ceste i autoceste.

19. Tuženik ističe da je od strane Povjerenstva za tehnički pregled dijela građevine autoceste Bregana - Zagreb - Lipovac, dionica Jankomir - Bregana obavljen tehnički pregled svih objekata predmetne dionice autoceste, uključujući i zaštitnu žičanu ogradu i da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske zaključilo da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, da su izvedeni svi radovi predviđeni glavnim projektima iz građevinskih dozvola, da nema nedostataka koji utječu na bitne zahtjeve za građevinu i da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole, dodaje da je bespredmetno pozivanje na nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da se dostavljene dozvole ne odnose na mjesto štetnog događaja , također navodi da je pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br: Rev-x 911/2015

- bespredmetno s obzirom da je ista donijeta temeljem Zakona o javnim cestama (NN 56/91, 61/91, 26/93, 109/93, 29/94, 52/94, 48/96) koji je vrijedio u to vrijeme i nije sadržavao odredbu čl. 50. sadašnjeg Zakona o cestama - koji se primjenjuje na predmetni štetni događaj, navodi da je za ovaj predmet relevantno, uz odgovor na tužbu i citirano rješenje Ustavnog suda broj: U-I-6264/2014 od 04.03.2015.g. - radi tumačenja i primjene odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, čime navodi da su otklonjene materijalnopravne dvojbe o kriterijima po kojima se prosuđuje odgovornost odgovornih pravnih subjekata, navodi da taj stav proizlazi i iz sudske prakse, odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2822/2019 - u kojoj se navodi: "Valja istaknuti da se sudska praksa koju je tužitelj dostavio u spis, odnosi na štetne događaje na koje se primjenjivao Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01 i 65/02), a ne odredba čl. 50. Zakona o cestama važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja."

20. Tuženik navodi da iz rješenja nedvojbeno i nesporno proizlazi da u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, samo ako na zahtjev lovoovlaštenika ili lovozakupnika na opasnim dionicama javne ceste nije postavila potrebnu prometnu signalizaciju i opremu koja vozače upozorava na opasnost od divljači, odnosno znak opasnosti "divljač na cesti". Lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045 st. 3. i čl. 1063 - 1067 Zakona o obveznim odnosima, te navodi da sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste, i to suprotno zakonskoj obvezi, zatim tuženik navodi da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste.

21. Također tuženik navodi da je irelevantna nemogućnost tužitelja da iz dostavljenog grafičkog prikaza vidi kretanje ophodraskog vozila, kao i analiziranje brzine kretanja ophodarskog vozila čija je prosječna brzina kao što i tužitelj navodi - 46 km/h, s obzirom na nespornu činjenicu da je ophodarska služba predmetnu dionicu i mjesto štetnog događaja, prošla neposredno prije prometne nesreće, sukladno zakonskom zahtjevu, poziva se na odredbu čl. 44. Pravilnika o ophodnji javnih cesta kojom je propisano da ophodar nakon ophodnje mora unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste, kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici, te navodi da je obrazac ophodarskog dnevnika sastavni dio Pravilnika kojeg je donijelo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture na temelju Zakona o cestama pa odredbe Pravilnika djeluju prema svima jer to nije interni akt tuženika, stoga tuženik navodi da je tužiteljevo mišljenje potpuno irelevantno , dodaje da je obimna sudska praksa koju tužitelj dostavlja i citira, potpuno bespredmetna i irelevantna za rješenje ove pravne stvari i stoga što se tužitelj poziva na nepravomoćne presude prvostupanjskih sudova u kojima se sudovi u svojim obrazloženjima pozivaju na sudsku praksu Vrhovnog suda Rev x 230/12 od 08.11.2012.g., kao i tužitelj, a što je bespredmetno jer se na ovaj predmet primjenjuje Zakon o cestama koji u odredbi čl. 142. navodi: "Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o javnim cestama (Narodne novine br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10).", tuženik dostavlja sudsku praksu za koju navodi da je relevantna: presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7228/19 i presudu Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-299/2019.

22. U podnesku od 21.05.2021.g. tužitelj ponavlja da je sporno da bi se dostavljena uporabna dozvola odnosila i na zaštitnu žičanu ogradu (u samoj dozvoli se i navodi da je investitor dužan zatražiti uporabnu dozvolu u posebnom postupku za preostale dijelove građevine), te navodi da je sporno da bi ophodnja izvršila svoju zadaću u vrijeme kada to tuženik navodi jer su vremenska razdoblja polazaka, mjesta polazaka, kao i vremenska razdoblja dolazaka i mjesta tih dolazaka vozila ophodnje - različita, bilo da je riječ o putnom radnom listu, bilo da je riječ o Izvještaju o putovanjima i vožnjama, osporava i vjerodostojnost dokumentacije dostavljene od strane tuženika, navodeći da je kontradiktorna, a u odnosu na GPS prikaz kretanja vozila, tužitelj navodi da isti: 1) ne prikazuje smjer kretanja vozila u pravcu zapada gdje se dogodila prometna nezgoda (GPS prikaz pokazuje smjer kretanja prema istoku), 2) ne prikazuje vrijeme za koje tuženik tvrdi da je ophodnja prošla mjestom gdje će se dogoditi prometna nezgoda (vrijeme koje GPS prikazuje je cca 12:10 sati, dok tuženik u podnesku navodi da je ophodnja prošla u 11:30), 3) ne prikazuje mjesto (crvena strelica) na kojemu se dogodila prometna nezgoda, nego mjesto istočnije od toga mjesta (ali u suprotnom smjeru), te 4) ne prikazuje kretanje vozila reg. oznake [registarska oznaka] za koje se u putnom radnom listu navodi da je vršilo ophodnju toga dana (nego kretanje vozila reg. oznake [registarska oznaka]), također navodi da navod tuženika da je ophodarski dnevnik dokaz da je ophodnja izvršena - nema potkrijepu u nekoj zakonskoj ili podzakonskoj odredbi, a činjenica da je Pravilnikom o ophodnji propisano da ophodar mora u ophodarski dnevnik unijeti sve informacije o prometnici, ne znači i da je isti to i napravio, navodi da ophodar vrlo selektivno unosi podatke u putni radni list (navodi da su upisi suprotni Izvještaju o putovanjima i vožnjama, također se niti reg. oznake vozila u putnom radnom listu i izvještaju ne poklapaju), dok dnevnik rada, tužitelj nije niti uspio iščitati, dodaje da je nemoguće odgonetnuti što je ophodar upisivao u isti.

23. U podnesku od 29.09.2021.g. tuženik navodi da je iz grafičkog prikaza ophodarskog vozila, razvidno da se isti odnosi na dan predmetnog štetnog događaja, a registracijska oznaka ophodarskog vozila navedena u putnom radnom listu je različita stoga što je ophodarsko vozilo u međuvremenu promijenilo registracijsku oznaku, u putnom radnom listu za ophodarsko vozilo navedena je reg. oznaka [registarska oznaka] koja je dana 08.06.2020.g. promijenjena u registracijsku oznaku [registarska oznaka]

- što je razvidno iz preslika prometnih dozvola (koje dostavlja), a u odnosu na prigovor da dostavljeni grafički prikaz ophodarskog vozila prikazuje smjer kretanja vozila prema zapadu, a da se prometna nezgoda dogodila u smjeru istoka, navodi da je ovaj prigovor nebitan jer se ophodnja predmetne dionice vrši na način da ophodarsko vozilo kreće iz baze, u ovom slučaju, iz Tehničke jedinice održavanja Lučko i prolazi dionicu do kraja, gdje se okreće i vraća u bazu i tako nekoliko puta dnevno, što je razvidno iz Izvještaja o putovanjima i vožnjama ophodarskog vozila (dostavlja i grafički prikaz ophodarskog vozila u smjeru istoka) pa navodi da je ophodarska služba predmetnu dionicu, kao i mjesto štetnog događaja prošla prije prometne nesreće, sukladno zakonskom zahtjevu i da je to razvidno iz dostavljenog Izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo - koje je ispis GPS-a.

24. Na ročištu 14.04.2023.g. tužitelj je naveo da je tuženik sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu i Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači, morao izraditi program zaštite divljači i propisati i provesti sve mjere radi sprečavanja štete od divljači, no da tuženik taj pravilnik nije donio, pozvao se na sjednicu sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20.12.2022.g. na kojoj je donijet stav da ako se divljač nalazila na kolniku autoceste, da je samim time dokazan propust u održavanju autoceste, a tuženik je naveo da je nakon te sjednice donijeta nova odluka br. Pž-4322/21 od 26.01.2023.g. u kojoj je izražen drugačiji stav, a tužitelj je dodao da nakon ovog datuma postoji i drugačija praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, i to: br. Pž-2767/22 od 22.12.2022.g. dok je tuženik još naveo i da ne spori visinu štete i isplatu naknade i da ne spori da je došlo do naleta na srnu.

25. U podnesku od 20.04.2023.g. tuženik navodi da je iz preslika dokumentacije, putnog radnog lista, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada, te dnevnika rada prije i poslije predmetnog štetnog događaja - razvidno da je u predmetnom razdoblju ograda svakodnevno pregledavana, te da je 13.12.2018.g. na 3 km i 300 m izvršen popravak iste, a da je 28.12.2018.g. izvršena zamjena zaštitne žičane ograde i to na 11 km+650 m.

26. Na ročištu 03.05.2023.g. je tužitelj naveo da je tuženik bio u obvezi dostaviti dnevnike rada i ophodarske dnevnike, no da ih je dostavio djelomično jer nije dostavio dokumentaciju za najkritičnije razdoblje, odnosno za 18. 19. i 21. prosinca 2018.g. (predlaže da ga sud pozove na dostavu istih).

27. U podnesku od 21.11.2023.g. tužitelj ističe da nema prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca , navodi da je vještak utvrdio da je mjesto naleta vozilom na srnu bilo oko 4 m udaljeno od točke u kojoj je vozač prvi put mogao jasno vidjeti srnu, odnosno da je istu mogao vidjeti oko 0,7 sekundi prije sudara, a što je premalo vremena za bilo kakvu reakciju i da ako se uzme u obzir da je prosječno vrijeme reakcije vozača 1,08 sekundi, onda osiguranik tužitelja nikako nije doprinio nastanku štetnog događaja i nikako nije mogao izbjeći nalet na divljač, dostavlja sudsku praksu za koju navodi da slijedi nakon shvaćanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20.12.2022.g. (Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6015/21 od 21.12.2022.g.: "9. No, sud prvog stupnja je sukladno prijedlogu tuženika utvrđivao visinu ograde samo na dijelu auto ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, odnosno nije uzeo u obzir i činjenicu da je životinja mogla ući u sigurnosno ograđeni dio auto ceste na jednom dijelu i tek kasnije izaći na kolnik, gdje je došlo do same nezgode. Naime, nesporno je da se je životinja zatekla na kolniku te da je došlo do prometne nezgode, a tuženik u ovoj pravnoj stvari nije predlagao dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da na cijelom dijelu auto ceste kojom upravlja je poštivao sve propise u pogledu zaštitne ograde, već je dostavio dokaze samo u pogledu dijela auto ceste, kao i izjavu ophodara da je pregledao dužinu od 2 kilometra ograde. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tuženik dokazao kako je poduzeo sve potrebne mjere radi zaštite prostora auto ceste od naleta životinja, stoga je odluku suda prvog stupnja valjalo preinačiti sukladno čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) prema kojoj trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama odgovaraju za štetu koju divljač nanese na javnim cestama po osnovi krivnje.", zatim dostavlja presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2767/22 od 22.12.2022.g.: "13. Za razliku od prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da tuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama , npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017). Dakle, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Ovo je shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022.g.

15. U ovom slučaju, na kolniku autoceste našla se divljač. To ukazuje da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe u prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bio je, kako je naprijed navedeno, na tuženiku. No tuženik nije dokazao suprotno.

16. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Budući da tuženik upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku autoceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.", zatim se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-934/23 od 03.03.2023.g.:

"Nadalje, za razliku od prvotuženika, ovaj sud smatra da je drugotuženik odgovoran za štetu i to zato jer nije poduzeo sve potrebne mjere kojim bi se spriječio nastanak štete. Naime, ne može se prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da činjenica što je drugotuženik ishodio uporabnu dozvolu za predmetnu autocestu ukazuje na pravilnost postavljanja žičane ograde uz autocestu i, povezano s time, da zbog pravilno postavljene ograde nema odgovornosti drugotuženika. Upravo suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, premda ishođenje uporabne dozvole ukazuje na to da je žičana ograda uz autocestu pravilno postavljena, ta ograda očito u konkretnom slučaju nije spriječila divljač da se nađe na autocesti. Naime, odredbom članka 81. stavka 3. točke 4. Zakona o cestama djelatnost drugotuženika je, između ostalog, obavljanje poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, a prema članku 26. stavku 1. Zakona o cestama poslovi održavanja cesta jesu planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja. Nadalje, prema članku 17. tog Zakona javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način (. ..) da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu." , zatim se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3091/2020 od 07.03.2023.g.: "11. Suprotno prvostupanjskom sudu, ovaj sud smatra da tuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 873/2017. Dakle, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Ovo je shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022.g.", zatim citira presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3537/22 od 11.04.2023.g.: "9. Za razliku od prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da tuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017). Dakle, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Koje se sve životinje smatraju pod pojmom "divljač" sam zakon ne daje jasnu definiciju, no u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir da bilo koja životinja koja se nalazi na kolniku autoceste predstavlja iznimnu opasnost za sve sudionike u prometu, stoga za primjenu ovih pravila o odgovornosti nije relevantno da li je riječ o životinji koja se inače po nekim drugim propisima smatra domaćom životinjom ili divljom životinjom (npr. propisima o pravilima za držanje životinja u gradovima). Naime, po shvaćanju ovog suda jednaka je opasnost za sudionike u prometu da li se na prometnom kolniku nalazi krava, pas, konj, srna, medvjed ili neka treća veća životinja. Pored toga, ako se ograda autoceste pravilno održava, onda niti jedna od tih životinja ne može pristupiti kolniku.", zatim citira presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2737/22 od 12.04.2023.g.: "Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bile su na strani tuženika. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, s obzirom na to da tuženik upravlja autocestom i da je on bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.".

28. U podnesku od 05.02.2024.g. tuženik osporava uzročno – posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štetnog događaja, prigovara nalazu i mišljenju vještaka u pogledu dinamike naleta vozila osiguranika na srnu i u dijelu nalaza u kojem vještak navodi: "Prema oštećenju vozila mjesto naleta vozilom na srnu bilo je oko 4 m udaljeno od točke u kojoj je vozač prvi puta mogao jasno vidjeti srnu.", te navodi da je ova tvrdnja vještaka u suprotnosti s iskazom svjedoka ŽG danom na ročištu 03.05.2023.g., koji je naveo: "mogu reći da je srna jedno 50 ili 100 m ispred mog automobila pretrčala i došla do sredine rubnjaka i kako više nije mogla dalje, to se vratila nazad i tom prilikom se zabila u moj automobil." pa tuženik smatra da je upitan zaključak vještaka kako je vozač imao premalo vremena za bilo kakvu reakciju s obzirom da je srnu vidio 4 m ispred sebe, a vidio ju je 50 do 100 m ispred sebe, također navodi da je nejasan zaključak vještaka: "nema elemenata koji bi ukazivali da se vozilo kretalo većom brzinom od dozvoljene." jer je vještak naveo da dozvoljena brzina nije poznata, kao i da se ne može utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo prije naleta pa tuženik navodi da se nalaz i mišljenje bazira na pretpostavkama, a ne na utvrđenim činjenicama i da ne može biti osnova za donošenje pravične i zakonite sudske odluke, dodaje da je upitno temeljem čega je napravljen nalaz i mišljenje jer je u dopisu Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb od 10.05.2023.g. navedeno da u evidencijama nisu pronašli spis predmetne prometne nesreće, a u pogledu dozvoljene brzine kretanja na mjestu štetnog događaja , tuženik navodi da je iz zapisnika o prometnoj nesreći tuženika razvidno da je dozvoljena brzina bila 100 km, navodi da isto ograničenje vrijedi i danas.

29. Također je tuženik naveo da se predmetna prometna nezgoda dogodila u neposrednoj blizini čvorišta Sveta Nedelja, a čvorište je sjecište osi dviju ili više razvrstanih cesta (Pravilnik o sadržaju, ustroju i načinu vođenja baze podataka o javnim cestama), također je naveo i da upravitelj ceste ne može postaviti zaštitnu žičanu ogradu (zžo) na čvorište autoceste jer bi takvo postavljanje onemogućavalo vozila u izlasku s autoceste, iz čega proizlazi da tuženik ne može biti odgovoran za štetni događaj iz razloga što je na čvorištu izostala zaštitna žičana ograda jer ona tamo nije trebala niti biti, nadalje, tuženik navodi da su pristupne ceste do čvorišta u pravilu državne ili županijske ceste i da njima ne upravlja tuženik, te da za te ceste ne postoji zakonska obveza da budu ograđene zaštitnim žičanim ogradama, dodaje da je životno i logično da na određenom mjestu ograda mora i završiti, a to je mjesto gdje odvojak autoceste ulazi u naseljeno mjesto pa upravo na tom mjestu gdje završava autocesta, završava i zaštitna žičana ograda, ukazuje i na činjenicu da se s obje strane predmetnog dijela autoceste nalazi zid za zaštitu od buke, čija visina iznosi više od 3 metra, kako je to konstatirao vještak i iskazao svjedok FG, te smatra da nije vjerojatno da bi srna tu visinu mogla preskočiti (dodaje i da je neosnovan navod tužitelja kako se osiguranik tužitelja kretao dozvoljenom brzinom jer istu nije moguće utvrditi, kao i navod da ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja).

30. Tuženik navodi da lovoovlaštenici odgovaraju za štetu zbog naleta vozila na divljač prvenstveno temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, a što proizlazi i iz odredbe čl. 76. Zakona o lovstvu: "čl. 76. st. 2.: U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ova j Zakon ne propisuje drugačije.", ponavlja da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar i da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda, tj. da za tako nastalu štetu odgovara imatelj stvari, odnosno lovoovlaštenik po kriteriju causae, objektivnom kriteriju, poziva se na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2303/2021: "Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti p rimjenjuju odredbe čl. 1064. – 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (srna) na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda (čl.1066. st. 1. ZOO-a). Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4. Zakona o lovstvu), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije. Odgovornost lovoovlašten ika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja eksku lpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku. S obzirom na to da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je nalet divljači (srne) isključivi uzrok štete na motornom vozilu osiguranom po polici kasko osiguranja kod tužitelja i da je tužitelj platio popravak oštećenja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je takvom isplatom došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 963. ZPP-a, pa je pravilno obvezao tuženika na naknadu tog iznosa tužitelju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno određenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a", te navodi u odnosu na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda prema kojem divljač na cesti znači propust upravitelja ceste, da isto ne znači i odštetno pravnu odgovornost upravitelja ceste za štetu , poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4322/2021 od 26.01.2023.g koja je donijeta temeljem Pravnog shvaćanja tog istog suda, a u kojoj se navodi:

"8. Odredba članka 1045. stavka 1. ZOO-a koju je sud pravilno primijenio, definira odgovornost za izvanugovornu štetu na način da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, predmnijeva se štetnikova krivnja, a sukladno odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO -a, predmnijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.

11. Polazeći od činjenice da se divlja mačka nalazila na kolniku autoceste i od pravnog shvaćanja da to predstavlja tuženikov propust, a u smislu citiranih odredbi mjerodavnog materijalnog prava to znači da postoji tuženikova krivnja, obična nepažnja, ocjena pravilnosti prvostupanjske presude ovisi o pravilnosti ocjene dokaza koje je sud izveo po tuženikovu prijedlogu radi dokazivanja činjenice da je do štete došlo bez tuženikove krivnje u stupnju obične nepažnje, dakle slučajem za koji tuženik ne odgovara."

31. U podnesku od 05.04.2024.g. tužitelj navodi da tuženik nije dokazao da bi divljač došla upravo s čvorišta, odnosno s cesta koje se uključuju na autocestu, no sve i da je divljač ušla sa čvorišta, isto ne oslobađa tuženika od odgovornosti za nastalu štetu, poziva se na sudsku praksu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2352/2021 od 27.07.2023.g. i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3981/2022 od 16.05.2023.g., također navodi da tuženik za korištenje autoceste naplaćuje cestarinu, te da je osiguranik tužitelja platio cestarinu radi korištenja autoceste uz očekivanje da će upravitelj autoceste u skladu sa čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i čl. 17. Zakona o cestama voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi br. Pž-3776/22 od 12.09.2023.g.), navodi da je u čl. 9. Zakona o cestama propisano da cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu koja obuhvaća troškove održavanja i upravljanja, poslovanja i razvoja autoceste, kao i pristojbu za vanjske troškove, prema čl. 17. istog Zakona propisano je da se ceste održavaju na način da omoguće sigurno prometovanje svih sudionika u prometu dok je Pravilnikom o održavanju cesta propisano da se pod redovitim održavanjem cesta, između ostalog, podrazumijeva nadzor i pregled cesta, redovito održavanje prometnih površina i čišćenje cesta , a osiguranik tužitelja je zbog stanja na autocesti koja nije bila održavana na način da omogući sigurno prometovanje svih sudionika u cestovnom prometu , pretrpio štetu, poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2227/2023 od 06.09.2023.g. i br. Pž-5316/2022 od 14.11.2023.g.

32. Također tužitelj navodi da tuženik odgovara temeljem objektivne odgovornosti, s obzirom da je upravljanje autocestom opasna djelatnost već zbog činjenice da je autocestom zabranjeno kretanje vozilima koja ne mogu razviti brzine veće od 60 km/h (poziva se na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2737/2021 od 27.07.2021.g. i br. Pž-3293/2022 od 06.07.2023.g., te na pravomoćnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-3148/2018 od 27.04.2020.g.

33. Na ročištu 20.05.2025.g. pregledan je foto elaborat prometne nesreće na CD mediju, a radi se o fotografijama oštećenja vozila, istim kao i na l. 26 do 29. spisa, također je pregledan i zapisnik o očevidu, skica događaja i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na l. 351 do 354 spisa.

34. Na ročištu 19.09.2025.g. tužitelj je naveo da i dalje smatra da je izvještaj o putovanjima i vožnjama – GPS suprotan putnom radnom listu, te je naveo da ophodarsko vozilo prilikom vožnje nije bilo u mogućnosti kvalitetno vršiti ophodnju, sve s obzirom na brzinu kretanja tog vozila od npr. 90 km/h, naveo je da je to razvidno iz tuženikovog izvještaja, te da pri toj brzini nije uopće moguć pregled ceste i ograde , a tuženik je naveo da je iz iskaza saslušanog ophodara razvidno na koji način se vrši ophodnja ceste i kojom brzinom se ophodari pri tom kreću, te je u odnosu na prigovor tužitelja o brzini vozila od 90 km/h, tuženik naveo da je ophodar, svjedok FG iskazao da je zaprimio poziv iz Centra za nadzor prometa , dojavu da se na kolniku nalazi srna, u kojem slučaju je i logična ova brzina , kako bi hitno stigao na mjesto dojave dok je tužitelj na ovo odgovorio da je iz dnevnika rada referenta razvidno da je u 13,52 zaprimljena dojava od Policije Lučko o ovom štetnom događaju i da je konkretnu brzinu od 99 km/h, ophodrasko vozilo ostvarilo prije ove dojave, odnosno u 12,11 sati, a tuženik je naveo da je u putnom listu upisano polazište i polazno vrijeme i odredište i dolazno vrijeme, o čemu je svjedočio svjedok FG.

35. Tuženik je na ovom ročištu predao policu osiguranja br. [broj police osiguranja] -0000007909 i predložio da se pozove HOK-OSIGURANJE d.d. radi miješanja na strani tuženika, stranke su ostale kod svojih navoda, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

36. Provedeni su dokazi uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l. 5-21), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-18/43323-3 od 31.12.2018.g. (l. 22-23), u fotografije mjesta događaja i oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 26-29), u Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila tužitelja (l. 30- 45), u Službenu bilješku MUP Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb br. 511-19-45/6-8-4086/2018 od 20.12.2018.g. (l. 48-49, 351-352), u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AK. od 05.03.2019.g., predmet br. 1982 0320 0843 (l. 51), u odštetni zahtjev po osiguranju od odgovornosti CROATIA osiguranja d.d. od 24.12.2018.g. (l. 52-53), u policu osiguranja br. K06820230811 za razdoblje od 21.12.2017.g. do 21.12.2018.g. (l. 54), u policu autokaska br. K06820230811 za razdoblje od 21.12.2017.g. do 21.12.2018.g. (l. 55), u prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 56-57), u Sporazum o izvansudskoj nagodbi sklopljen 04.04.2019.g. između ADRIATIC OSIGURANJA d.d. Zagreb i UniCredit Leasing Croatia d.o.o. (l. 58), u potvrdu AGRAM BANKE d.d. od 20.05.2019.g. o izvršenom plaćanju iznosa od 10.129,42 kn (l. 59), u fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 60-62), u izvid štete ADRIATIC OSIGURANJA d.d. Zagreb br. 198203200843 (l. 63), u obračun visine štete – popravak vozila – kalkulaciju/račun CROATIA osiguranja d.d. - za oznaku štete 70-IMOD-10440/2018 (l. 64), u račun SERVIS DOJKIĆ d.o.o. br. 725/11144/3 od 23.01.2019.g. (l. 65-66), u obračun djelomične štete br. 198203200843 od 18.03.2019.g. (l. 67), u regresni zahtjev tužitelja od 23.05.2019.g. (l. 68), u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I- 6264/2014 od 04.03.2015.g. (l. 76-80), u uporabnu dozvolu Ministarstva za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo br. Klasa: UP/I-361-05/03- 01/0128, Urbroj: 531-08/2-1-2-607-04-11 od 22.10.2004.g. (l. 81-85), u putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o. br. 4410/2018 od 20.12.2018.g. (l. 86-87, 206-207), u dnevnik rada Hrvatskih autocesta d.o.o. – blok br. tek. god. 12, list br. 39 od 20.12.2018.g. (l. 88, 208), u Ophodarski dnevnik Hrvatskih autocesta d.o.o. – blok br. tek. god. 12, list br. 39 od 20.12.2018.g. (l. 89, 209), u zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama Hrvatskih autocesta d.o.o. br. 2064 od 20.12.2018.g. (l. 90-92), u izvještaj o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 20.12.2018.g. - 0,01 sati do 20.12.2018.g. 23,59 sati (l. 93- 94), u GPS kartu kretanja ophodarskog vozila od 20.12.2018.g. reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D (l. 95), u dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa Hrvatskih autocesta d.o.o. od 20.12.2018.g. od 7 do 19 sati (l. 96-100), u kartu županijskog lovišta, I/109 Svetonedeljsko - Samoborsko Polje (l. 101), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6948/2019 od 01.12.2020.g. (l. 102-105), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-3602/2019 od 21.12.2020.g. (l. 106-109), br. Pž-59/2017 od 22.11.2019.g. (l. 110-113), u presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću br. Gž - 195/2014 od 11.09.2014.g. (l. 114-116), u presude Županijskog suda u Zagrebu: br. Gž-9450/15 od 22.02.2017.g. (l. 117-118), br. Gžn-1314/09 od 31.08.2010.g. (l. 119- 121), u internetsku stranicu tuženika - postupak u slučaju naleta na životinju na autocesti (l. 130-131), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1321/17 od 10.03.2020.g. (l. 132-138), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske: br. Rev 911/2015 od 24.01.2018.g. (l. 140-142), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1254/2018 od 24.11.2020.g. (l. 143-149), u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci br. P-86/2020 od 29.01.2021.g. (l. 150-157), u presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P-285/2019 od 17.08.2020.g. (l. 158-165), u presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-980/2020 od 21.12.2020.g. (l. 166-167), u presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini br. P-229/17 od 03.07.2019.g. (l. 168-172), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske: br. Rev x 230/2012 od 08.11.2012.g. (l. 173-174), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2822/2019 od 18.12.2020.g. (l. 179-182), br. Pž-7228/2019 od 24.02.2021.g. (l. 183-186), u presudu Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-299/2019 od 10.03.2021.g. (l. 188-190), u prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 196-197), u prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 198-199), u kartu kretanja ophodarskog vozila reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 20.12.2018.g. (l. 200), u dnevnik rada list br. 25 od 13.12.2018.g. (l. 210), u dnevnik rada list br. 33 od 17.12.2018.g. (l. 211), u dnevnik rada list br. 43 od 22.12.2018.g. (l. 212), u dnevnik rada list br. 53 od 27.12.2018.g. (l. 213), u dnevnik rada list br. 55 od 28.12.2018.g. (l. 214), u dnevnik rada list br. 59 od 30.12.2018.g. (l. 215), u dnevnik rada list br. 35 od 18.12.2018.g. (l. 226), u dnevnik rada list br.36 od 18.12.2018.g. (l. 227), u dnevnik rada list br. 37 od 19.12.2018.g. (l. 228), u dnevnik rada list br. 38 od 19.12.2018.g. (l. 229), u dnevnik rada list br. 41 od 21.12.2018.g. (l 230), u dnevnik rada list br. 42 od 21.12.2018.g. (l. 231), u presudu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-612/2021 od 21.12.2021.g. (l. 252-254), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-42/2021 od 26.05.2022.g, (l. 255-257), br. Pž-2737/2022 od 12.04.2023.g. (l. 258-260), br. Pž-391/2021 od 31.03.2022.g. (l. 261-264), br. Pž-934/2023 od 03.04.2023.g. (l. 265-269), br. Pž-4252/2021 od 12.10.2022.g. (l. 270-273), br. Pž- 3091/2021 od 07.03.2023.g. (l. 274-277), br. Pž-3537/2022 od 11.04.2023.g. (l. 278- 281), br. Pž-2767/2022 od 22.12.2022.g. (l. 282-286) u izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20.12.2022.g. (l. 287-288), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2874/2020 od 14.12.2021.g. (l. 289-293), te br. Pž-6015/2021 od 21.12.2022.g. (l. 294-298), u presudu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2352/2021 od 27.07.2023.g. (l. 307-310), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3981/2022 od 16.05.2023.g. (l. 311-314), u presudu Županijskog suda u Rijeci br. Pž-2227/2023 od 06.09.2023.g. (l. 315-320), u rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3293/2022 od 06.07.2022.g. (l. 321-324), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-3148/18 od 27.04.2020.g. (l. 325-330), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2727/2021 od 27.07.2021.g. (l. 331-336), br. Pž-5316/2022 od 14.11.2023.g. (l. 337-342), br. Pž-3776/2022 od 12.09.2023.g. (l. 343-347), u skicu mjesta događaja (l. 353), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (l. 354).

37. Saslušani su svjedoci ŽG i FG, na ročištu 03.05.2023.g.

38. Provedeno je prometno – tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila, dipl. ing. Goranu Husincu na okolnost dinamike predmetne prometne nezgode, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 31.07.2023.g. (l. 240-243a), te je stalni sudski vještak dipl. ing. Goran Husinec saslušan na ročištu 20.05.2025.g.

39. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

40. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

41. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu iznosa od 10.129,42 kn (sada 1.344,41 EUR) kao regresno potraživanje s obzirom da je ovaj iznos isplatio svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale 20.12.2018.g. u prometnoj nezgodi (iz ugovora o osiguranju).

42. Nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode 20.12.2018.g. u 13:35 sati i sudjelovanje u istoj osiguranika tužitelja, te nije sporna visina štete i činjenica isplate naknade od strane tužitelja njegovom osiguraniku, a isto tako nije sporno niti da je vozilom osiguranika tužitelja došlo do naleta na divljač – srnu.

43. Sporan je osnov potraživanja jer tuženik spori svoju odgovornost, zatim spori uzročno – posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, tj. spori postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a isto tako, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije i isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste.

44. Saslušan kao svjedok, ŽG, vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u svom iskazu na ročištu 03.05.2023.g. navodi da je upravljao vozilom (Caddy) cestom od Rakitja prema Samoboru – Sveta Nedelja i da se kretao brzinom od oko 90 km/h, pri čemu je padala lagana kiša, te da je jedno 50 ili 100 metara ispred njegovog automobila pretrčala srna i došla do sredine rubnjaka, i kako više nije mogla dalje, to se vratila nazad i tom prilikom se zabila u njegov automobil, i to u prednji lijevi dio, tj. blatobran, nakon čega je on stao i pozvao policiju koja je došla, a također je došlo i lovačko društvo, te su djelatnici policije napravili zapisnik, a također je došao i jedan ophodar Hrvatskih autocesta, svjedok je isto tako naveo da je na tom mjestu sve ograđeno žičanom ogradom, no da nije vidio kada je srna preskočila žičanu ogradu , te je naveo da je na tom mjestu s njegove desne strane također i betonski zid, "tih 500 m koliko je zapravo to spuštanje odnosno izlazak za Sv. Nedjelju, a taj zid je ustvari zvučna izolacija za ljude koji tamo žive", te je još dodao da je na tom mjestu ograničenje bilo 100 km/h ili možda 130 km/h, nije siguran.

45. Kako je bila sporna odgovornost tuženika, provedeno je prometno - tehničko vještačenje na okolnost dinamike prometne nesreće, po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa, Goranu Husincu, vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila koji je u svom nalazu i mišljenju, analizirao dokumentaciju u spisu (fotografije mjesta događaja i oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] - l. 26-29, zatim, Službenu bilješku MUP Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb br. 511-19-45/6-8-4086/2018 od 20.12.2018.g. - l. 48-49, a koja se nalazi i na l. 351-352, prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AK. od 05.03.2019.g., predmet br. 1982 0320 0843 - l. 51, odštetni zahtjev po osiguranju od odgovornosti CROATIA osiguranja d.d. od 24.12.2018.g. - l. 52-53, fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] na l. 60-62, izvid štete ADRIATIC OSIGURANJA d.d. Zagreb br. 198203200843 - l. 63, zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama Hrvatskih autocesta d.o.o. br. 2064 od 20.12.2018.g. - l. 90-92), te ostalu dokumentaciju (obračun visine štete – popravak vozila – kalkulaciju/račun CROATIA osiguranja d.d. - za oznaku štete 70-IMOD-10440/2018 - l. 64 i račun SERVIS DOJKIĆ d.o.o. br. 725/11144/3 od 23.01.2019.g. - l. 65-66), a na ročištu 20.05.2025.g. je tužitelj predočio fotoelaborat na CD mediju, te je izvršen uvid u isti od strane suda, stranaka i vještaka.

46. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila na autocesti A3 9 km + 500 m, Čvor Rakitje, dana 20.12.2018.g. oko 13.35 sati – naletu vozila na srnu, pri stanju kolnika: asfalt, suh, hrapav, dobar, na predmetnom vozilu - oštećen prednji kraj vozila, pobliže opisano na l. 64 i 65 spisa, u Izvidu štete.

47. Vještak je naveo da je kolnik na mjestu nezgode ravan i pregledan, širine 11 m, te podijeljen središnjom linijom na dva prometna traka namijenjena kretanju vozila u jednom smjeru, te da postoje zaustavne trake, s desne strane kolnika, gledajući iz smjera kretanja vozila, da se nalazi zaustavna traka širine 4 metra, nakon čega se nadovezuje elastična odbojna ograda i zaštitna ograda visine preko 3 metra, a s lijeve strane, da se nalazi razdjelni pojas autoceste dok je u pogledu tragova na mjestu štetnog događaja, vještak naveo da su pronađeni tragovi otpalih krhotina plastike sa vozila i mrtvo tijelo srne, a tragovi kočenja vozila – da nisu pronađeni.

48. U pogledu sudarnog položaja (približnog), vještak je našao da prema oštećenjima vozila i konfiguraciji terena - proizlazi da je vozilo svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na srnu koja se je nailazila vozilu od lijeva na desno, te se ovaj nalet dogodio na desnom kolničkom traku.

49. U pogledu dinamike naleta, stalni sudski vještak, dipl. ing. Goran Husinec je naveo da se ŽG kretao teretnim vozilom VW auto cestom A3 Čvor Rakitje i da je dolaskom do 9. km + 500 metara s njegove lijeve strane iz razdjelnog područja istrčala srna, te je počela prelaziti kolnik s lijeve na desnu stranu, a prema oštećenju vozila, mjesto naleta vozilom na srnu bilo je oko 4 m udaljeno od točke u kojoj je vozač prvi puta mogao jasno vidjeti srnu čija brzina kretanja, tj. brzina pretrčavanja srne se u raznoj literaturi navodi - od 5,6 m/s (Vs = 5,6 m/s), a u pogledu brzine kretanja vozila, vještak je naveo da vozilo na kolniku nije ostavljalo tragove kočenja pa da se iz tog razloga ne može utvrditi kojom se brzinom vozilo kretalo prije naleta ako se prije naleta kretalo brzinom kao i u trenutku naleta, pri čemu u spisu nema podataka o mjestu zaustavljanja vozila u odnosu na mjesto naleta odnosno nema utvrđenih tragova na kolniku koji bi ukazivali na mjestu zaustavljanja vozila u odnosu na mjesto naleta.

50. U pogledu vremena kretanja srne u vidokrugu vozača, vještak je izračunao da je vrijeme mogućeg uočavanja srne od strane vozača jednako vremenu prelaska srne od mjesta nastanka opasnosti pa do mjesta naleta – od 0,7 sekundi prije samog naleta, te vještak zaključuje i daje mišljenje da se osiguranik tužitelja, ŽG kretao teretnim vozilom VW auto cestom A3 Čvor Rakitje, te da je dolaskom do 9 . km + 500 metara, s njegove lijeve strane iz razdjelnog područja istrčala srna, te da je počela prelaziti kolnik s lijeve na desnu stranu, a prema oštećenju vozila, mjesto naleta vozilom na srnu - bilo je oko 4 m udaljeno od točke u kojoj je vozač prvi puta mogao jasno vidjeti srnu, te da je mogao vidjeti srnu oko 0,7 sekundi prije sudara (u praksi, vrlo teško, prije nego je osjetio i čuo udarac), a to je bilo premalo vremena za bilo kakvu reakciju, također vještak daje mišljenje da u spisu nema elemenata za izračun brzine kretanja vozila odnosno nema elemenata koji bi ukazivali da se vozilo kretao brzinom većom od dozvoljene.

51. Ovaj svoj nalaz i mišljenje je vještak ponovio usmeno na ročištu 20.05.2025.g., te je u odnosu na prigovor tuženika u pogledu udaljenosti mjesta naleta i točke u kojoj je vozač prvi puta mogao jasno vidjeti srnu , od oko 4 metra (prema mišljenju vještaka) - s obzirom na iskaz svjedoka ŽG koji je naveo da je vidio srnu na 50 do 100 metara ispred sebe – vještak odgovorio da ako je i teoretski vozač vidio srnu kako je on to rekao, tj. na nekih 50 do 100 metara, a za što nema materijalnih tragova koji bi na to ukazivali, on je vidio srnu oko 2 sekunde prije naleta

- za što je imao vremena jedino početi kočiti, tj. 1 sekundu kočiti vozilo, pri čemu bi do mjesta naleta neznatno smanjio brzinu, i to s rizikom destabilizacije vozila, te je vještak naveo da ako je navedeni iskaz točan i istinit, osiguranik tužitelja je smatrao da će srna pretrčati kolnik, a ne da će stati i da će se okrenuti, te je vještak objasnio i naveo da je upravo zbog toga uzeo kao početak kritične situacije - u trenutku kada je vozač po prvi puta mogao vidjeti da srna ide prema mjestu sudara, a ne od mjesta sudara, te je tako za nastanak kritične situacije postavio mjesto kada je srna krenula prema autu i kada je vozač mogao očekivati da će doći do sudara, a to je bilo man je od 1 sekunde prije sudara, tj. vještak je dao mišljenje da za osiguranika tužitelja - kritični trenutak odnosno situacija počinje u trenutku kada se srna okrene prema mjestu sudara i da je u tom trenutku, nalet na srnu bio neizbježan pod pretpostavkom da je vozio 130 km/h, a na pitanje tuženika, koliko je vremena proteklo od trenutka kada se srna okrenula pa do trenutka naleta vozila na srnu u situaciji kada je osiguranik tužitelja prema svom iskazu vozio 90 km/h ili pak 100 km/h koliko je prema podatku tuženika iz njegovog zapisnika o prometnoj nesreći, ograničenje na tom mjestu - vještak je odgovorio da u policijskom zapisniku nema podatka o dozvoljenoj brzini, ali prihvaćajući navode tuženika o dozvoljenoj brzini, tj. ograničenoj brzini od 100 km/h, vještak navodi da ako se osiguranik tužitelja kretao brzinom od 90 km/h, da je mogao svoje vozilo zaustaviti na putu od oko 65 do 70 metara, odnosno ako je vidio srnu na udaljenosti većoj od zaustavnog puta, mogao je zaustaviti vozilo, međutim, vještak je naveo da vozač nije imao razloga za takvo naglo kočenje jer je srna bila u smjeru kretanja - od mjesta naleta, a kada se okrenula prema mjestu naleta, nalet je već bio neizbježan (naveo je da je pravno pitanje je li vozač bio dužan odmah kočiti vozilom čim je vidio srnu na kolniku), također je vještak naveo i da ukoliko bi vozač počeo odmah kočiti pri brzini od 90 km/h kada je prvi puta mogao uočiti srnu, srna bi prošla pored vozila pod pretpostavkom - da bi se kretala na takav način, no u trenutku kada se srna okrenula pri vožnji od 90 km/h i isto kretala, vozač nije mogao ništa učiniti da izbjegne nalet.

52. Isto tako je vještak odgovorio da se brzina kretanja na temelju oštećenja na vozilu može vrlo teško utvrditi jer se ne zna točan položaj srne niti njezina veličina i masa, a da svako računanje na temelju nekakvih formula iz teorije - ne može dati realan odgovor, te da se u takvom slučaju računanja, radi zapravo o nagađanju.

53. Posebnim pregledom foto elaborata prometne nezgode na CD mediju na ročištu 20.05.2025.g., vještak je naveo da fotografije oštećenja vozila odgovaraju fotografijama na l. 26 do 29, tj. da su iste kao i fotografije u spisu na l. 26 do 29., te je naveo da se radi o vrlo malom oštećenju na vozilu tužitelja koje ukazuje na brzine do 100 km/h (tako i prema fotografijama na l. 60 do 62 spisa), a posebnim uvidom i na ovom ročištu, u zapisnik o očevidu, skicu događaja, te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i dr. na l. 351 do 354 spisa, vještak je naveo da je sačinio nalaz i dao mišljenje prema stanju spisa, tj. prema policijskom zapisniku koji odgovara i policijskoj skici na l. 353 spisa gdje je ucrtano da srna dolazi iz smjera sredine autoceste, a nigdje nije navedeno njezino prethodno kretanje kako je to naveo svjedok.

54. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca jer je isti dan jasno, pregledno, objektivno, na temelju stručnog znanja i pravila struke, na temelju dokumentacije u spisu: fotografija mjesta događaja i oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] - l. 26-29, Službene bilješke MUP Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb br. 511 -19-45/6-8-4086/2018 od 20.12.2018.g. - l. 48-49, a koja se nalazi i na l. 351-352, prijave i zahtjeva za naknadu štete iz AK. od 05.03.2019.g., predmet br. 1982 0320 0843 - l. 51, odštetnog zahtjeva po osiguranju od odgovornosti CROATIA osiguranja d.d. od 24.12.2018.g. - l. 52-53, fotografija oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] na l. 60-62, izvida štete ADRIATIC OSIGURANJA d.d. Zagreb br. 198203200843 - l. 63, zapisnika o prometnoj nesreći s fotografijama Hrvatskih autocesta d.o.o. br. 2064 od 20.12.2018.g. - l. 90-92, te ostale dokumentacije u spisu (obračuna visine štete – popravak vozila – kalkulacije/računa CROATIA osiguranja d.d. - za oznaku štete 70-IMOD-10440/2018 - l. 64 i računa SERVIS DOJKIĆ d.o.o. br. 725/11144/3 od 23.01.2019.g. - l. 65-66), te je uvidom u fotoelaborat na CD mediju, predočen vještaku od strane tužitelja na ročištu 20.05.2025.g., vještak naveo da fotografije oštećenja odgovaraju onima u spisu i da su iste kao i fotografije u spisu na l. 26 do 29, a uvidom u skicu mjesta događaja na l. 353 spisa koja prileži službenoj bilješci MUP Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb (l. 48-49 i 351-352) – vještak je naveo na ročištu 20.05.2025.g. i da nalaz i mišljenje odgovara također i ovoj skici mjesta događaja na l. 353 spisa - gdje je ucrtano da srna dolazi iz smjera sredine autoceste (a nigdje nije navedeno njezino prethodno kretanje kako to navodi svjedok), a također i na temelju iskaza svjedoka.

55. Prema tome, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, te navedene dokumentacije u spisu i priloženih fotografija oštećenja predmetnog vozila osiguranika tužitelja - razvidno je da je do ove nezgode došlo, a posljedično tomu i do oštećenja automobila osiguranika tužitelja, uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač (srnu), pri čemu je početak kritične situacije za osiguranika tužitelja nastao - u trenutku kada je tužitelj po prvi puta mogao vidjeti da srna ide prema mjestu sudara, a ne od mjesta sudara, tj. početak kritične situacije za osiguranika tužitelja počinje u trenutku kada je srna krenula prema vozilu i kada je vozač mogao očekivati da će doći do sudara, a to je bilo manje od 1 sekunde prije sudara, te je u tom trenutku nalet na srnu bio neizbježan, pod pretpostavkom da je vozio 130 km/h, a da je osiguranik tužitelja vozio 90 km/h (kako je u svom iskazu saslušan kao svjedok, naveo osiguranik tužitelja, ŽG) - mogao je svoje vozilo zaustaviti na putu od oko 65 do 70 metara, odnosno ako je vidio srnu na udaljenosti većoj od zaustavnog puta, mogao je zaustaviti vozilo, međutim - nije imao razloga za tako naglo kočenje jer je srna bila u smjeru kretanja od mjesta naleta, a kada se okrenula prema mjestu naleta, nalet je već bio neizbježan (ukoliko bi vozač počeo odmah kočiti pri brzini od 90 km/h kada je prvi puta mogao uočiti srnu, srna bi prošla pored vozila pod pretpostavkom da se kretala na takav način, a u trenutku kada se srna okrenula pri ovoj vožnji od 90 km/h na sat, vozač nije mogao ništa učiniti da izbjegne nalet), također i da je osiguranik tužitelja, prema svom iskazu, vidio srnu na 50 do 100 metara ispred sebe – on je tada, prema mišljenju vještaka, vidio srnu oko 2 sekunde prije naleta - za što je imao vremena jedino početi kočiti, tj. 1 sekundu kočiti vozilo, pri čemu bi do mjesta naleta neznatno smanjio brzinu, i to s rizikom destabilizacije vozila.

56. Stoga, kako provedena analiza pokazuje da kritična situacija za osiguranika tužitelja počinje onda, tj. u trenutku kada se srna okreće i kreće u smjeru mjesta naleta pa od tog trenutka, prema mišljenju suda, treba procijeniti reakciju vozača, a osiguranik tužitelja u trenutku kada se srna okrenula, čak i pri vožnji od 90 km/h na sat - nije mogao ništa učiniti da izbjegne nalet, također i da je vidio srnu na 50 do 100 metara ispred sebe – vidio bi ju samo oko 2 sekunde prije naleta, te je u tom slučaju imao vremena jedino početi kočiti, tj. 1 sekundu kočiti vozilo, pri čemu bi do mjesta naleta samo neznatno smanjio brzinu s rizikom destabilizacije vozila, to je razvidno iz mišljenja vještaka da nema nikakvog doprinosa na strani osiguranika tužitelja ovoj saobraćajnoj nezgodi (tuženik nije izričito iznio prigovor u pogledu eventualnog doprinosa odnosno podijeljene odgovornosti, no očitovanjem iz podneska od 05.02.2024.g. da je neosnovan navod tužitelja da ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, tuženik je zapravo posredno iznio takav prigovor).

57. Odredbom ćl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20.) određeno je da je »autocesta« javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m (...) kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom, a odredbom čl. 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju se kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

58. Odredbom čl. 17. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) određeno je između ostalog da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način: – da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu, a čl. 81. st. 1. Zakona o cestama je određeno da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, te je odredbom čl. 81. st. 3. određen predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o., između ostalog, i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. Zakona, autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, kojom odredbom čl. 26. st. 1. je određeno da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu Zakona, između ostalih: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, te ophodnja.

59. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 90/19) propisano je da prometnu opremu na cestama čine između ostalog, i zaštitne žičane ograde, a odredbom čl. 78. st. 1. Pravilnika je određeno između ostalog da su zaštitne žičane ograde, tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: – od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu au toceste, a st. 7. je određena visina ograde - maksimalno do 2,45 m (kada se na zaštitnu žičanu ogradu dodaju nastavci, u tom slučaju na zaštitnu žičanu ogradu mogu se dodati najviše tri nastavka na međusobnom razmaku od 15 cm).

60. Odredbom čl. 26. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14.) određeno je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama, a odredbom čl. 20. st. 2. tog Pravilnika određeno je da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste (ona prema st. 3. čl. 20. obavlja i manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima, te je podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima obvezna zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste).

61. Prema odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje: – tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama, a prema odredbi čl. 10. učestalost ophodnje ovisna je o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu , između ostalog se obavlja: – na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, te se prema odredbi čl. 12. Pravilnika, ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, sukladno čl. 10. ovoga Pravilnika, a prema čl. 44. Pravilnika ophodar mora nakon ophodnje unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici.

62. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) – dalje Zakon o cestama) koji je bio na snazi u trenutku prometne nezgode određeno je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 5/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a u smislu ove odredbe, pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje štete, štetne radnje, uzročno - posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

63. Prema tome, kako je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno da Hrvatske autoceste d.o.o., tj. tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava (osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama Zakona), a prema odredbi čl. 81. st. 3. predmet poslovanja tuženika je između ostalog i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. kojim je u st. 1. određeno da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu Zakona, između ostalih: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, te ophodnja, to je tuženik odgovoran za štetu zbog naleta na divljač, temeljem odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, a teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa je na strani tuženika.

64. Na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 20. prosinca 2022.g. zauzeto je stajalište u pogledu odgovornosti za štetu pravne osobe koja upravlja javnom cestom nastalu naletom divljači na vozilo na autocesti i teretu dokazivanja koje glasi:

"Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje.

Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste“.

65. U dnevniku rada referenta – operatera za praćenje prometa od 20.12.2018.g. je naveden kao ophodar za [adresa]) FG koji u 7,53 prijavljuje događaj koji se tiče gustoće prometa i mogućnosti stvaranja kolone, te navodi ograničenje brzine od 80 km/h, zatim konstatira u 7,58 da između čvora Jankomir i NP Bregana - pada kiša, solika i susnježica, zatim je razvidno da je u 8,15 na njegov zahtjev postavljeno ograničenje brzine od 80 km/h, a u 9,38 na njegov zahtjev je korigirano ograničenje brzine zbog završenog posipavanja na kompletnoj dionici AC A3 (100 km/h), zatim je navedeno da je u 11,26 ophodar FG informiran o temperaturama kolnika i zraka na njegovoj dionici, a u 11,37 je obaviješten o postavljanju DPS-a dok je u 13,52, u pogledu štetnog događaja, navedeno: "Primljena dojava od policije Lučko, a potom i od ŽC 112 da je na autocesti A3 i neposredno prije čvora Sveta Nedelja u smjeru Bregane pregažena životinja na kolniku, odmah uključena DPS na LU33 i LU35 – oprez / predmet / uz ograničenje brzine od 60 km/h, postavljena obavijest na Web stranicu HAC-a, te obaviješten HAK i ophodar FG Navedeni događaj nije zabilježen video nadzorom. PP Lučko javlja da će se korisnik koji je udario srnu i oštetio vozilo vratiti na mjesto nesreće Ophodar Ž javlja da je osigurava pregaženu životinju na zaustavnoj traci AC A3, 9+500 km u smjeru Bregane. Izvršena korekcija DPS LU33 lijevo; ograničenje brzine od 80 km/h uz oprez nesreća Korisnik koji je udario životinju je već prisutan o istome obaviješteni ŽC112, Hak i javnost putem Weba Događaj nije pokriven video nadzorom".

66. Iz putnog radnog lista br. 4410/2018 od 20.12.2018.g. za vozača FG (l. 86-87, 206-207) razvidno je da je 20.12.2018.g. za dionicu Lučko Jankomir Bregana upisano vrijeme polaska vozila reg. oznake [registarska oznaka] u 7,50 sati, a dolazak u 10,00 sati, zatim vrijeme polaska u 11,00 i dolaska u 12,35 sati – dakle prije predmetne prometne nezgode, a u odnosu na samu prometnu nezgodu i mjesto nezgode 9+500 km - upisano je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] - vrijeme polaska u pogledu pravca kretanja "9+500 Lučko" u 13,50 sati i vrijeme dolaska u 14,00 sati, te vrijeme polaska u pogledu pravca kretanja 9+500 – Lučko – u 15,00 sati i vrijeme dolaska u 15,35 sati.

67. Iz ophodarskog dnevnika od 20.12.2018.g. (blok br. 12. i list br. 39.) – l. 89, 209 spisa je u pogledu podataka o prometnim nezgodama navedeno: "13,50 doj... oko Sv. Nedelje zgažena životinja. sudar vozila i srne na 9+500 lj. osig. mj. nezgode i uviđaja 6 x slikano".

68. Također je i iz dnevnika rada (l. 208) razvidno da je predmetno mjesto prometne nezgode 9+500 obilaženo vozilom [registarska oznaka] u 13,50 (odlazak iz Lučkog na 9+500 i povratak u 15,35), te je navedeno "13,50 doj. ... životinja na kolniku oko Sv. Nedelje na 9+500 lj. str prom nezgoda vozila sa srnom osig. mj. nezgode i uviđaja slika 6 ... srna uklonjena i ostavljena u škrinji ARZ – a". (svjedok FG na ročištu 03.05.2023.g., ophodar tuženika je u svom iskazu naveo da je dobio poziv iz Centra za nadzor prometa Hrvatskih autocesta d.o.o. – da se na kolniku nalazi srna, osigurao je promet, tj. postavio je signalizaciju, javio centru – povratnu informaciju, tj. što se dogodilo).

69. Iz izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 20.12.2018.g. - 0,01 sati do 20.12.2018.g. 23,59 sati (l. 93-94) je razvidno da je ophodarsko vozilo u vremenu od 11:18 sati kada je krenulo s Lučkog (Jadranska avenija) - do 11:48 sati, kada je došlo u Samoborski Otok, te dalje na naplatnu postaju Bregana i onda s naplatne postaje Bregana u 11,52 sati došlo u Samoborski Otok pa se vratilo na Jadransku aveniju u 12,29 sati – vršilo ophodnju, no isto tako je razvidno i da je vozilo razvijalo brzinu u tom vremenu: 81/h, 69/h, 70/h, i 99/h (50/h je imalo brzinu u vremenu od 11,50 do 11,52).

70. Stoga je iz putnog radnog lista br. 4410/2018 od 20.12.2018.g. (l. 86-87, 206-207) razvidno da je predmetnog dana kada se dogodila ova prometna nezgoda vozilo tuženika reg. oznake [registarska oznaka] na dionici Lučko Jankomir Bregana obišlo istu u vremenu od 7,50 sati u polasku do 10,00 sati – dolazak, zatim opet u polasku u 11,00 i s dolaskom u 12,35 sati – dakle prije same nezgode, te također i nakon prometne nezgode, tj. nakon dojave o istoj: u 13,50 sati s dolaskom u 14,00 sati i opet s polaskom u 15,00 sati i dolaskom 15,35 sati ("9+500 Lučko"), a ovi podaci se slažu s podacima iz dnevnika rada referenta – operatera za praćenje prometa od 20.12.2018.g. od 7 do 19 sati ophodara FG na l. 96-100 (u 7,53 prijavljuje događaj koji se tiče gustoće prometa i drugog, a u 13,52 dolazi na mjesto događaja prometne nezgode po dojavi policije Lučko), kao i s podacima iz dnevnika rada (l. 208) iz kojeg je razvidno da je mjesto prometne nezgode 9+500 obilaženo vozilom [registarska oznaka] u 13,50 (odlazak iz Lučkog na 9+500 i povratak u 15,35) – dakle, nakon nezgode, isto i u ophodarskom dnevniku od 20.12.2018.g. (blok br. 12. i list br. 39.) – l. 89, 209:

13,50 dolazak po dojavi na 9+500 – nakon nezgode dok se u izvještaju o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] od 20.12.2018.g. - 0,01 sati do 20.12.2018.g. 23,59 sati (l. 93-94) navodi da je ophodarsko vozilo vršilo ophodnju u vremenu od 11:18 sati - polazak s Lučkog (Jadranska avenija) - do 11:48 sati kada je došlo u Samoborski Otok, te dalje na naplatnu postaju Bregana i onda s naplatne postaje Bregana u 11,52 sati došlo u Samoborski Otok, te se u 12,29 sati vratilo na Jadransku aveniju – pa je iz ovih dokumenata tuženika, tj. podataka, naročito izvješća o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] - razvidno da je tuženik vršio ophodnju auto ceste na dan 20.12.2018.g. – prije same prometne nezgode, a nakon nezgode je došao po dojavi o nezgodi kako bi osigurao mjesto i zbrinuo životinju, ali nije razvidno – da bi vršio ophodnju radi pregleda zaštitne žičane ograde niti prije niti poslije prometne nezgode (iz prometnih dozvola za vozila reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] (l. 198-199) – razvidno je da se radi o istom vozilu: broj šasije i dr.).

71. Također je iz dnevnika rada list br. 25 od 13.12.2018.g. (l. 210), dnevnika rada: list br. 33 od 17.12.2018.g. (l. 211), zatim list br. 35 od 18.12.2018.g. (l. 226), list br. 36 od 18.12.2018.g. (l. 227), list br. 37 od 19.12.2018.g. (l. 228) i list br. 38 od 19.12.2018.g. (l. 229) – razvidno da je tuženik prije same predmetne nezgode vršio ophodnju, a prema navodima na ovim dnevnicima rada je dana 13.12.2018.g. i 17.12.2018.g. pregledavao zaštitnu žičanu ogradu, pri čemu iz ovih navoda o pregledu ograde – nije uopće razvidno gdje, tj. na kojem mjestu, na koljem kilometru je uopće vršio pregled prije nezgode navedenih dana 13.12.2018.g. i 17.12.2018.g.

72. Isto tako je tuženik dostavio i dnevnik rada list br. 41 od 21.12.2018.g., list br. 42 od 21.12.2018.g. (l. 230-231), list br. 43 od 22.12.2018.g., list br. 53 od 27.12.2018.g., list br. 55 od 28.12.2018.g. i list br. 59 od 30.12.2018.g. (l. 212-215) – dakle dnevnike rada sačinjene nakon nezgode iz kojih je razvidno da je tuženik vršio ophodnju nakon prometne nezgode, no nije razvidno na kojem mjestu, tj. kilometru, a u dnevniku rada list br. 59 od 30.12.2018.g. (l. 215) je navedeno da je pregledavao zaštitnu žičanu ogradu, no nije razvidno na kojem mjestu, tj. kilometru.

73. U pogledu pregleda zaštitne žičane ograde, ophodar FG u svom iskazu je naveo da se na mjestu prometne nezgode – nalazi betonski zid oko 500 m dužine koji je ustvari bukobran i koji se nalazi s jedne i s druge strane autoceste

– i da „tako nije imao što pregledavati žičanu ogradu“, a također je naveo i da nije pregledao niti žičanu ogradu koja se nalazi prije i poslije tog bukobrana, zbog udaljenosti jer je žičana ograda udaljena od samog mjesta nezgode i u odnosu na taj bukobran (na kojem je gore nešto kao pleksiglas staklo), zatim da se žičana ograda ide pregledati ukoliko dođe neka dojava, da tuženik ima ljude koji pregledavaju žičanu ogradu, tj. poslovođu koji šalje radnike i koji onda redovno po nalogu pregledavaju žičanu ogradu i to na način da idu pješice i ukoliko je potrebno mijenjaju ju na pojedinim dijelovima, a on kao ophodar pregledava žičanu ogradu iz vozila, u tijeku vožnje jer je on ophodar, a nije radnik zadužen za mijenjanje i radove na ogradi, a u pogledu prosječne brzine kojom vozi prilikom pregledavanja žičanih ograda, naveo je da to ovisi o tome gdje je žica, gdje se češće pojavljuju oštećenja i sl., nekad vrlo spo ro, oko 5 km/h, a nekad brže, kada vozi brže, to znači da vozi oko 70 km/h (uz pregled zaštitne ograde ima u svom zadatku i nadzor prometa, signalizacije, vremenskih uvjeta, stanja kolnika itd.), a u pogledu visine zaštitne žičane ograde na mjestu - prije i poslije betonskog zida – naveo je da se radi o visini od 140 cm (betonski zid je visok možda 4 metra, možda više, svakako više od tri metra), naveo je i da nema informaciju da bi nakon ove predmetne nezgode žičana ograda bila popravljana na nekom mjestu na toj dionici, bliže mjestu nezgode (naveo je da je radi zaštite od naleta životinja poslodavac postavio žičanu ogradu, zatim da inače postavlja reflektirajuće oznake koje „blicaju“ prema šumi kako bi plašile životinje, zatim električne pastire, tj. stupiće sa žicom u kojima se nalazi struja kako bi odvratila životinje od prelaska ceste - ova dionica gdje je on ophodar ih nema, te se rade i ograde sa zakošenjima na vrhovima, kako bi životinje mogle teže preskočiti ograde).

74. Dakle, iz iskaza svjedoka FG, ophodara tuženika je razvidno da on kao ophodar nije uopće nakon prometne nezgode pregledao zaštitnu žičanu ogradu jer je smatrao da to ne treba učiniti s obzirom da se s jedne i s druge strane autoceste nalazi betonski zid - bukobran oko 500 m dužine i visok možda 4 metra, sigurno viši od 3 metra, a nakon njega, dakle na udaljenosti od oko 500 metara se nalazi zaštitna žičana ograda, visoka 140 cm, zatim da pregled ograde (kada ga obavlja) obavlja iz vozila, u tijeku vožnje pri čemu nekada vozi oko 5 km/h, a nekada brže, tj. oko 70 km/h, a iz Izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 20.12.2018.g. - 0,01 sati do 20.12.2018.g. 23,59 sati (l. 93-94) je razvidno da je brzina vozila bila u tom vremenu: 81/h, 69/h, 70/h, i 99/h (50/h je imalo brzinu u vremenu od 11,50 do 11,52) – pa je razvidno da se pregled zaštitne žičane ograde ne može kvalitetno obaviti pri tim brzinama i da se pri takvim brzinama ne mogu utvrditi oštećenja na ogradi.

75. Isto tako, iz dostavljenih dnevnika rada i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 20.12.2018.g. - 0,01 sati do 20.12.2018.g. 23,59 sati (l. 93-94) - ne može se utvrditi da bi tuženik pregledavao zaštitnu žičanu ogradu koja se nastavlja na betonski zid – bukobran (dužine oko 500 metara, dakle zaštitnu žičanu ogradu koja se nalazi prije i poslije tog bukobrana jer je svakako moguće da je divlja životinja, u ovom slučaju, srna došla na samu autocestu zbog otvora na toj ogradi koja se nalazi prije i poslije bukobrana pa makar i na udaljenosti od oko 500 metara od bukobrana, te je moguće i da je eventualno uz auto cestu obitavala neko vrijeme jer je činjenica da se našla na predmetnom dijelu ceste, i to tamo gdje se nalazi bukobran.

76. Pri tom, tuženik nikakve dokaze protivno čl. 219 ZPP-a nije dostavio da bi životinja došla sa čvorišta (što je tuženik navodio tijekom postupka i o čemu je iskazivao svjedok FG, tj. da divljač na tom čvorištu može ući na cestu.

77. U pogledu pozivanja tuženika na uporabnu dozvolu Ministarstva za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo br. Klasa: UP/I-361-05/03- 01/0128, Urbroj: 531-08/2-1-2-607-04-11 od 22.10.2004.g. (l. 81-85) u kojoj se navodi da se ista odnosi na izgrađeni dio Autoceste Bregana – Zagreb – Lipovac, dionicu Jankomir – Bregana od km 0+000,00 do km 12+980,00, treba reći da bez obzira na postojanje građevinske i uporabne dozvole za izvedbu zaštitne ograde i predviđene tehničke karakteristike, činjenica je da se divljač, srna našla na autocesti, te da je srna očito prošla kroz ogradu ili ju je preskočila, tako tuženik i pored postavljanja zaštitne ograde – nije poduzeo zaštitne mjere koje bi srnu spriječile da dođe na autocestu, a teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa je na tuženiku, koji protivno čl. 219. ZPP-a, kao što je prethodno navedeno, nije dokazao da bi ih poduzeo.

78. Stoga je s obzirom na utvrđene činjenice, tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja (nije osnovan prigovor u pogledu pasivne legitimacije tuženika) jer tuženik nije dokazao da bi poduzeo zaštitne mjere u mjeri kojoj bi spriječile dolazak srne na autocestu, a sama činjenica da se srna zatekla na autocesti, ukazuje upravo na propust tuženika u provedbi zaštitnih mjera pa tako i u pogledu zaštitne žičane ograde - jer da je tuženik doista poduzeo sve mjere i da je zaštitna ograda bila pravilno postavljena ili da na njoj nije bio procjep ili da nije bila rupa ili pak prokop ispod ograde, tada srna ne bi mogla pristupiti na samu autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-X 230/2012 od 8. studenoga 2012.g., a također i stav sa sjednice odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.g.), a obveza tuženika koji upravlja autocestom je održavanje autoceste na način koji omogućava siguran promet (za korištenje autoceste se plaća i naknada, upravo i iz razloga da bi vožnja po istoj bila sigurna i da se na njenom prostoru ne nađe ono što na autocesti ne smije biti, dakle, i divljač) pa je primjenom odredbe čl. 50. Zakona o cestama u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a i čl. 1090. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a tužitelju dosuđen utuženi iznos od 1.344,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana isplate naknade iz osiguranja koji je razvidan iz u potvrde AGRAM BANKE d.d. od 20.05.2019.g. o izvršenom plaćanju iznosa od 10.129,42 kn (l. 59), sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a prema kojoj obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete, po stopi za ostale odnose, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

79. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje policijskog službenika LG na okolnost zatečenog stanja i dinamike štetnog događaja jer je provedeno prometno vještačenje koje sud prihvaća i kojim je utvrđena dinamika štetnog događaja, te je zatečeno stanje fotografirano fotografijama u koje su vještak i stranke izvršile uvid, a isto tako je iz istog razloga odbijen prijedlog tužitelja za očevid, te je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za financijsko vještačenje na okolnost uplate premije i isplate utuženog iznosa osiguraniku, s obzirom da isto nije bilo sporno.

80. Tužitelj je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 7 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 28.04.2021.g., od 21.05.2021.g., te od 05.04.2024.g. - u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesci), zastupanja na ročištu 14.04.2023.g., 03.05.2023.g., 20.05.2025.g., te 19.09.2025.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), zatim sastava podneska od 20.11.2023.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 toč. 4 odvj. tar. NN 138/23) – podnesak u kojem tužitelj, osim što citira sudsku praksu i istu dostavlja, ponavlja osnovne navode vještaka i navode iz policijskog zapisnika pa mu je dosuđen trošak po tbr. 8 toč. 4 - ostali podnesci, pdv-a 25% u iznosu od 412,50 EUR, troška vještačenja od 464,53 EUR, sudske pristojbe na tužbu u plaćenom i potrebnom iznosu od 26,55 EUR (50% e-komunikacija), te na ovu presudu u iznosu od 26,55 EUR (50% e komunikacija), te mu je ovaj trošak i dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155 ZPP-a.

U Zagrebu, 03. studenog 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a)

DNA: tužitelju po pun.

tuženiku po pun.