Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Kzd-26/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu za mladež Snježane Lukač-Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog LV, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 1., članka 177. stavak 2. sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, – dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) pod brojem KOz-DO-8/2021 od 27. siječnja 2021., nakon zaključene rasprave održane 29. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Ana Marije Masten Čehok, optuženog LV i njegove braniteljice odvjetnice Stelle Mudri, te opunomoćenice oštećenika odvjetnice Božice Petak Vujec, dana 3. studenog 2025. donio i objavio, te

p r e s u d i o  j e

I) Na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19 , 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08),

Okrivljeni LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i ČV, djevojački ĐV, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojobravar, završ io srednju Elektrostrojarsku školu, zaposlen u Republici Sloveniji, suvlasnik 1/4 dijela kuće na adresi prebivališta i vlasnik nekoliko oranica, vlasnik poljoprivrednog traktora, živi u izvanbračnoj vezi, otac troje malodobne djece, razvodnik, neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

pod točkom 2) u vremenskom razdoblju od 09. ožujka 2020. do 05. listopada 2020., u Varaždinu, u neposrednoj blizini Obiteljskog centra, kao otac i zakonski zastupnik mldb. VV, rođenog **.**.2009., u situacijama i ponašanjem opisanim pod t. 1), bez istinske volje stvarno potaknuti dijete na susret s majkom i uspostavljanje prisnog odnosa s njom, te negativnim ophođenjem prema ŽV u djetetovoj prisutnosti, kod mldb. L uzrokovao negativan stav i otpor druženju s njome, a 07. rujna 2020., prilikom susreta djeteta s majkom, nezadovoljan što ga je voditeljica mjere nadzora ponovno zamolila da ode, čuvši da je mldb. L rekao: „Ako ideš ti, idem i ja“, u dva navrata, bez da je provjerio ide li dijete za njim, prelazio inače prometnu cestu na dijelu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, na što je dijete krenulo za njim, da bi potom na njega vikao, što je bilo opasno po sigurnost mldb. L, a ujedno i traumatično, obzirom je nedugo prije toga s ocem u vozilu doživio prometnu nezgodu, svjestan da na taj način ozbiljno ugrožava psihički razvoj djeteta i pristajući na to,

dakle, da bi zlostavio dijete,

čime bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11.

II) Okrivljeni LV,

k r i v  j e

što je:

1) u vremenskom razdoblju od 09. ožujka 2020. do 05. listopada 2020., u Varaždinu, u neposrednoj blizini Obiteljskog centra, kao otac mldb. VV, rođenog **.**.2009., unatoč rješenju Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob -628/19-13 od 18. veljače 2020., pravomoćnom istoga dana, kojim su regulirani susreti i druženja između mldb. VV i njegove majke ŽV, na način da u terminima određenim tim rješenjem otac dovede dijete u prostorije Obiteljskog centra i natrag dođe po njega nakon određenog vremena susreta i druženja s majkom, u više navrata, usprkos molbama voditeljice mjere nadzora IV da se udalji, bio nazočan susretima i druženjima mldb. L i ŽV, koje je susrete svojom prisutnošću, stavom i gestikulacijom – stajanjem pokraj automobila, promatranjem djeteta i majke, križanjem ruku i postavljanjem nogu u raskoračeni stav, razgovaranjem na mobitel, pozdravljanjem prolaznika, mahanjem rukama i odmahivanjem glavom, nepoticanjem mldb. L da uđe u dvorište Obiteljskog centra, odnosno vikanjem na njega kada bi rekao da ne ide, dovođenjem na susret članova svoje obitelji i susjeda, te raspravljanjem s voditeljicom nadzora povišenim tonom, ometao,

dakle, onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

3) u vremenskom razdoblju od 05. listopada 2020. do 31. prosinca 2020., u [adresa], unatoč presudi Općinskog suda u Varaždinu broj P-Ob-265/18-56 od 03. ožujka 2020., pravomoćnoj 05. listopada 2020., kojom je određeno da će mldb. VV, rođen **.**.2009., i mldb. HV, rođen **.**.2015., živjeti s majkom ŽV, mldb. VV nije predao na življenje majci, već ga je zadržao kod sebe, a 22. studenog 2020., kada je bila dogovorena primopredaja djeteta, doveo mldb. L na adresu majke, sa torbom u kojoj nisu bile sve školske knjige i sa manjim koferom sa nekoliko komada odjeće, bez istinske volje predati dijete majci,

dakle, onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

čime je pod točkom 1) i pod točkom 3) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11.

pa mu se pod točkom 1) na temelju članka 173. stavak 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu se pod točkom 3) na temelju članka 173. stavak 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,

te se okrivljeni LV na temelju članka 173. stavak 1. u svezi članka 51. KZ/11.,

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 5 (PET) MJESECI.

II.) Na temelju članka 56. KZ/11., optuženom LV,

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V) Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., optuženi LV dužan platiti troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 600,00 eura, na ime troškova paušala, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 709,27 eura, na ime sudsko medicinskih vještačenja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je protiv okrivljenika u uvodu citiranu optužnicu zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to dva kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisana i kažnjiva po članku 173. stavak 1 . KZ/11., te jednog kaznenog djela povredom djetetovih prava, opisanog i kažnjivog po članku 177. stavak 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice okrivljenik LV je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela, počinjenje kojih mu se stavlja na teret optužnim aktom.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao okrivljenika, te pročitao iskaze svjedoka ŽV, IV, DV, PV, NV, ĐV, GV i preslušani se iskaz oštećenika mldb. VV, pročitana je dokumentacija Centra za socijalnu skrb Varaždin, dopunska presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-265/18-64 od 30. srpnja 2020., dokumentacija iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj Kir-DO-106/2020, rješenje i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-265/18-56 od 03. ožujka 2020., presuda Županijskog suda u Puli broj Gž Ob-315/2020-2 od 05. listopada 2020., rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-528/19-13 od 18. veljače 2020., dokumentacija Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, dokumentacija na listu 384 spisa dostavljena ODO Varaždin od strane PU varaždinske, Službe kriminalističke policije i dokumentacija na listu 421 spisa predana od strane braniteljice okrivljenika, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski Brkić, dokumentacija na listu 531, razgledane su fotografije na listu (535- 537), pročitani je iskaz svjedokinje SV, imovinski podaci za optuženika, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

4. U obrani je optuženi LV izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti, budući da je on pripremao i dovozio mldb. sina L na druženje s njegovom majkom ŽV u prostorije Obiteljskog centra u [adresa]. U prostorije Centra nije ulazio, L je doveo do ograde dvorišta Obiteljskog centra gdje ga je preuzimala socijalna radnica. Tako je L doveo u dva navrata, a to je moglo biti negdje tijekom ožujka 2020., te je u oba navrata L ušao u dvorište Obiteljskog centra, dok je on za to vrijeme, kada se L trebao družiti s majkom od 18,00 do 19,30 sati otišao obaviti određene poslove u trgovinu. U jednom od tih navrata, kad se je vratio po L, napala ga je socijalna radnica IV da zašto se ne javlja, da ga ona naziva pola sata, da se L ne želi družiti i da ga ona naziva da dođe po njega. U drugom navratu pak ga je nazvao L sa svog mobitela za koji nije niti znao da ga je uzeo sa sobom, plakao je i tražio da dođe po njega. Kada je došao po njega, socijalna radnica mu je rekla da neće L više maltretirati da neka ga odveze kući. L mu je u automobilu rekao da mu je socijalna radnica zaključala dvorišnu ogradu dvorišta Obiteljskog centra, a kada je izvadio mobitel da ga nazove, da mu je majka rekla da ako ga nazove da će pozvati policiju. Potom da je bila stanka u susretima i druženjima zbog pojave pandemije Covida 19. Kada mu je L u tom jednom navratu ispričao što je bilo, isti je dan nazvao socijalnu radnicu DV, koja mu je rekla da će ona u ponedjeljak, s obzirom se radilo o petku o večernjim satima, moguće oko 19 sati, razgovarati i ispitati što je bilo i doista ga je nazvala naredni ponedjeljak i rekla mu da je istina da je gospođa TV rekla da će pozvati policiju, ali to nije rekla L, nego IV, ali u nazočnosti mldb. L. Okrivljenik je nadalje iskazao da je nakon svibnja 2020., kada su ponovno započela ta druženja i susreti, a koja su trajala moguće do listopada 2020., redovito dovozio L do Obiteljskog centra u [adresa], osobno vozilo bi parkirao na parkiralištu Magme, koje je udaljeno kojih 50-tak metara i s L došao do ulaza u dvorište Obiteljskog centra gdje su ga čekale socijalne radnice. Potom, a nakon što bi on krenuo prema osobnom vozilu, još u pravilu nije niti došao do istog, L je dotrčao za njim, primio mu se za ruke i za nogu da ne želi ići na druženje. Tada bi do njih dolazile i socijalne radnice te su i one osobno, a i on je pred njima, što su čule, poticao L da ide na druženje i govorio mu da će doći po njega u 19,30, ali isti to nije prihvaćao i tako je to izgledalo od svibnja do listopada 2020. U tom razdoblju, kada je dovezao L na druženje, a uglavnom ga je on vozio, moguće da su ga u dva navrata dovezli njegov stric u jednom navratu te u drugom njegova majka, a isti su uvijek išli zajedno, L nije ulazio u dvorište Obiteljskog centra, a niti ga je u tim navratima, kad bi ga on dovezao, na ulazu u dvorište dočekala majka. Opisao je jedan događaj kada je L nakon što ga je ostavio ispred ulaza u dvorište Obiteljskog centra dotrčao za njim, da je došla IV i tražila ga je da prijeđe cestu kako bi ista na samo razgovarala sa L. L je rekao da ako ide on-okrivljeni, da onda ide i on, te je on poslušao i prešao cestu, nakon što je prethodno provjerio prometnu situaciju i vidio da je prometnica slobodna, tek nakon što mu je IV četvrti put rekla da neka prijeđe cestu da ona razgovara sa L, kako je istu prešao, L je dotrčao za njim. L je uzeo za ruku, te su preko pješačkog prijelaza došli na drugu stranu gdje je bila IV, a ista je rekla da neće više L maltretirati da ga neka odveze kući, što je i učinio. U nekoliko navrata, kada bi dovezao L, na ulazu u Obiteljski centar, odnosno dvorište, dočekala bi ga Lidija Perši, socijalna radnica, i nakon što bi ga on tamo ostavio, ista bi nakon što je minutu dvije razgovarala s L, zajedno s istim došla do njega i do njegovog vozila i rekla da L vozi kući, da je vidljivo da isti ne želi ući i družiti se s majkom. Nakon što je proteklo tih šest mjeseci druženja, bila je određena primopredaja mldb. L majci, ali ih je odvjetnica obavijestila da se primopredaja odgodi od listopada 2020. do 22. studenog 2020. jer je TV bila u koroni. Tada je, 22. studenog 2020., a sjeća se da je bila riječ o nedjelji i večernjim satima, dovezao L do prebivališta njegove majke, s njime je dovezao jedan kofer s njegovim osobnim stvarima - odjeću, obuću, te školsku torbu sa svim bilježnicama, knjigama i priborom. Međutim, L nije htio izaći iz osobnog vozila. Okrivljenik se je prisjetio i da su Ivanova majka i njezina opunomoćenica ušle u osobni automobil i da su ga i nagovarale i pokušale izvući iz automobila, ali u tome nisu uspjele jer se L nije dao, a sjeća se i da je opunomoćenica ŽV sjela na zadnje sjedalo kod L, zatvorila vrata i razgovarala s istim, a L u jednom trenutku počeo derati da ga puste na miru. On da je tada obavijestio o tome svoju tadašnju odvjetnicu, ista mu je rekla da nazove policiju što je i učinio, a kada su došli policijski službenici, policijski službenik je, nakon što je vidio situaciju, rekao da L vozi kući. Okrivljenik je iskazao da kada je on 5. ožujka 2021., bio na poslu, da su u njegovu obiteljsku kuću došli sutkinja, policijski službenici i socijalne radnice i htjeli su L uzeti i odvesti ga majci, ali L nije htio ići, te mu je potom policijska službenica, koja je tražila od njegove majke njegov broj, obavijestila da je socijalna radnica DV htjela L silom izvući iz kuće, a što ona nije dozvolila. Sljedeći događaj je kada je, 11. lipnja 2021., dovezao L u prostorije Općinskog suda u Varaždinu, gdje je L sat i pol plakao, te nije htio ići kod majke niti kada mu je sutkinja Gordana Kliček Horvat govorila da ako neće ići kod majke da će on - okrivljenik ići u zatvor i platiti veliku kaznu, a tada su ga silom odveli sa suda do osobnog automobila i kod majke. Nakon ovog događaja, imao je susrete i druženja s obojicom sinova u Obiteljskom centru, dvaput po šest mjeseci su ista bila produljena, a sada pak da kontakte sa sinovima održava svaki drugi vikend od petka do nedjelje, polovicu državnih praznika, te su sada dečki bili kod njega 15 dana u srpnju i 15 dana u kolovozu 2022., za vrijeme školskih praznika. Okrivljenik je naveo da je jednom dovezao L na druženje u Obiteljski centar, ispred obiteljskog centra vidio ga je jedan poznanik koji mu je dao zvučni signal, a prolazio je vozilom i on je te prilike podigao ruku i pozdravio istog. Jedne zgode su L i on sudjelovali u prometnoj nesreći, a to je bilo kada je on vozio L u Polikliniku u Zagreb na kontrolni pregled kada je, naišavši iz sporedne ulice, u njih udarilo drugo vozilo, u kojoj prometnoj nesreći su L i on zadobili lake tjelesne ozljede. Smatra da je L nakon toga neko vrijeme osjećao nelagodu, odnosno strah prilikom vožnje automobilom. Kad je dovozio L na druženja u Obiteljski centar s majkom, TV uopće nije vidio. Okrivljenik je iskazao da je L poticao na druženje s majkom na način da bi s njime i u automobilu kada bi krenuli za [adresa], razgovarali i govorio mu je da su majka i on isto, te da ide na druženje sa njome, da razgovara i da se druži. Kada bi L odbijao da ide sa majkom na druženje, on nikada nije na njega vikao, probao je to rješavati razgovorom. Smatra da nitko sa strane nije utjecao na L da se ne druži sa majkom, a pretpostavlja da je otpor iskazivao zato jer ga je majka u dva navrata ostavila i to prvi put 2016. kada je L i njega napustila i otišla sa mlađim sinom, a isto to je učinila 2018. kada je otišla sa mlađim sinom, a L ostavila kod njega. Koliko se danas sjeća, presuda da će mldb. L živjeti sa ma jkom postala je pravomoćna u listopadu 2020. i nakon toga je između ŽV i njega bila dogovorena mirna primopredaja djeteta u listopadu 2020., do koje nije došlo jer je prema obavijesti njezine opunomoćenice ŽV tada imala koronu, pa je druga primopreda ja bila također dogovorena između ŽV i njega za nedjelju 22. 11. 2020. kada se dogodilo što je naprijed naveo. Na posebno pitanje predstavnice ODO da ako se je to sve odvijalo kako je on gore opisao, da kako tumači činjenicu i koji razlog pronalazi da je Centar za socijalnu skrb u [adresa] inicirao postupak protiv njega, iskazao je da on to ne zna, ne može objasniti, da to i njega zanima. Naveo je, da smatrao da su djelatnice CZSS pristrane, a kada ga se pita zašto je imao takvo nepovjerenje prema njima, naveo je da stoga da kada bi on nazvao ili kada bi došao na Centar i nešto iznosio da se njemu nikada nije ništa vjerovalo. Što se tiče članka u novinama, bio je članak u Regionalnom tjedniku, gdje je DORH dao neko izvješće da je on onemogućio primopredaju djeteta i da nije dijete dovozio na druženje sa majkom. Na traženje opunomoćenice oštećene unijeto je u zapisnik da je okrivljenik iskazao da kada je 22. studenog 2020. on dovezao L na primopredaju majci, da su u osobni automobil s jedne strane ušla oštećena TV, a s druge strane njezina opunomoćenica i da su L sa zadnjeg sjedala vukle svaka na jednu stranu iz osobnog automobila. Iskazao je da je s L razgovarao o tome da su se majka i on odlučili razvesti, te da se L mora jednako ponašati prema oboje i da su majka i on jednaki, a kada ga se pita što je poduzimao još vezano za njegovo odbijanje da ide na druženje sa majkom, navodi da kako je rekao, da ga je vozio do Obiteljskog centra, da je u automobilu razgovarao sa istim, a da ga je i po preporuci DV, vozio kod doktorice Č u [adresa], dječjeg psihijatra. Kada je prvi put otišla njegova bivša supruga 2016., on nije znao da će ista otići, niti da će otići sa mlađim sinom OV, a da će starijeg L ostaviti kod njega, iako su, prije njezinog odlaska, unatrag nekoliko dana, njihovi bračni odnosi bili poremećeni zbog njezinog preljuba, a koliko mu je poznato, niti L nije znao da će majka otići. Što se tiče 2018. , bivša supruga mu je večer ranije rekla da će drugog dana doći po nju njezini roditelji i da će otići, a nisu razgovarali da li će otići sama, s obojicom sinova, s jednim sinom ili sa niti jednim. Drugo jutro je, budući da se radilo o prvom danu školske godine, kad je L krenuo u treći razred, ista ga je odvezla u školu, vratila se kući, pričekala svoje roditelje i otišla sa mlađim sinom OV. Misli da nije L rekla da će otići jer kad je L došao kući, pitao je gdje su HV, odnosno majka. Okrivljenik je iskazao da kada je vodio L na druženja sa majkom, da ga nije trebao niti nagovarati niti silom tjerati u osobni automobil, da je dobrovoljno ulazio u isti, ali kada bi došli do [adresa] tada se je, kako je gore opisao, odbijao družiti s majkom, te kad bi drugi put išli ili svaki naredni put, nije odbijao kod kuće ući u auto, a on ga je upozoravao da se ne ponovi kao kad se prošli puta nije htio družiti s majkom, međutim kada bi došli do [adresa], sve bi bilo isto. Kada pak je L vodio radi primopredaje majci, prethodno je spremao kofer sa stvarima, a L si je sam stavljao potrebne stvari u školsku torbu, te je dobrovoljno ušao u osobni automobil, a kada su došli na adresu prebivališta majke, nije htio izaći, time da je po putu plakao i tražio od njega da ga ne vozi kod majke, ali mu je on govorio da je to sudska odluka i da tako mora biti. Nadalje, okrivljenik je iskazao da je ovo ljeto sa sinovima proveo dva put po 15 dana kod kuće, a isti kod njega dolaze nakon što je isteklo drugih šest mjeseci druženja u Obiteljskom centru i to od svibnja 2022., te su mu se ovog vikenda prvi put požalili da ne bi htjeli da ih u nedjelju vrati kod majke jer da ih tamo često "špotaju", da su u kazni, a L mu je rekao i da mu je majka zaprijetila da će sa 18 godina ići u zatvor ako neće poštovati sudsku odluku i biti kod nje. Sa bivšom suprugom ne održava nikakve kontakte osim vezano za djecu i to isključivo SMS porukama. Za tih šest mjeseci od svibnja do listopada 2020., kada je L vozio na druženje sa majkom, redovito ga je dovozio, te je, s obzirom na njegovo ponašanje kroz to razdoblje i odbijanje druženja s majkom, s istim razgovarao i u osobnom automobilu prilikom putovanja u [adresa], a i kod kuće, te mu govorio da se treba družiti sa majkom, da se ne ponovi njegovo ponašanje kao primjerice proteklih puta, a vodio ga je i kod doktorice Č po preporuci DV, dok nešto drugo nije poduzimao. Kada bi L vozio na druženja sa majkom da je L ponekad plakao, a nekad nije. Napomenuo je i da nikada s L nije napustio prostor ispred Obiteljskog centra prije negoli su mu to dopustile socijalne radnice. Osim što je L vodio kod dr. Č vodio ga je i na Polikliniku u Zagreb, a to duže vremensko razdoblje i to svakih 6-8 tjedana u Polikliniku u Zagreb, a kod dr. Č kad bi ona odredila termin, obično jednom mjesečno, a tako do 11. lipnja 2021., kada je L na sudu predan majci. Iskazao je da nakon što je donio nalaze dr. Č da je od strane DV bio upućen da L odvede kod dr. Đ u OB Varaždin, a bio je u dva navrata na ispitivanju kod gospođe MV, u EV u [adresa]. Misli da je L odlazio kod dr. Č jer je odbijao druženja sa majkom, to je njegov zaključak i on tako pretpostavlja, budući da ga je njoj uputio Centar, a on je poduzimao ono što je gore opisao i na ono što je bio upućen od strane djelatnika Centra. Po njegovoj ocjeni da je L poslušno dijete, on osobno nije imao nikakve konflikte niti razmirice s istim da ga ne bi nešto slušao, a kada ga se pita kako ga onda nije slušao kada ga je vozio na druženje sa majkom, navodi da ga slušao kada ga je pozvao da sjedne u auto i da ga vozi u [adresa], a kada su došli u [adresa], ponašao se kako je opisao, te ne zna što je on trebao učiniti, smatra da ga nije trebao tući niti prisiljavati na neki neprikladan način.

5. Okrivljenik je na posljednjoj raspravi dodao da L sada unatrag dvije godine živi kod njega. L viđa majku redovito, kako je to određeno sudskom odlukom, a on sam s majkom djeteta komuniciram putem poruka i sve je u redu.

6. Svjedokinja TV na raspravi kod ovog suda dana 14. rujna 2021. navela da je ovdje okrivljenik njezin bivši suprug, a njihov brak je razveden nakon što je brakorazvodna parnica trajala dvije godine, u studenom 2020. Ona je napustila bračnu zajednicu sa mlađim sinom OV, dok je stariji sin L ostao živjeti sa okrivljenikom, a to kako ne bi mijenjao tijekom trajanja školske godine školu, te je očekivala da će se susreti između L i nje normalno odvijati. Međutim, tome nije bilo tako, budući je s vremenom L počeo odbijati dolaziti kod nje, a uvijek su bili nekakvi izgovori ili da netko ima rođendan ili da mu dolazi bratić iz Njemačke, te slično. Stoga se je obratila za pomoć i sud je odlučio da ima susrete s L svaki petak od 18,00 - 19,30 sati, u Obiteljskom centru, u [adresa], bez prisustva okrivljenika, a pod nadzorom djelatnice Centra IV. Ne sjeća se točno od kada su se susreti trebali početi održavati po rješenju suda, a u svakom slučaju od tog vremena se je druženje na predviđeni način održalo svega dva puta, u koja dva navrata je L ušao u Obiteljski centar. Prije toga da je imala susrete s L svaku drugu srijedu i svaki drugi vikend u mjesecu. Ona bi dolazila po L kod njegovog oca, ali su uvijek bili problemi, dolazilo je do konflikata ili je bio prisutan okrivljenik ili ih je promatrao netko od susjeda ili netko drugi, pa su stoga dogovorili da po L dolazi na nogometno igralište koje je u blizini obiteljske kuće okrivljenika. Međutim, niti tamo nije bilo ništa drukčije, L nikad nije dolazio sam, uvijek je netko bio prisutan ili sa strane promatrao, pretpostavlja da i snimao te kada bi L došao uvijek bi ostajao vrlo kratko te da kao ne želi tamo biti prisutan. Što se tiče njezinih kontakata i druženja sa sinom L u Obiteljskom centru navela je da je u prva dva navrata okrivljenik dovezao L, da ga je predao socijalnoj radnici IV, koja je imala nadzor, a koja ga je uvela u prostorije Centra u kojoj se je ona potom s L družila od 18,00- 19,30 sati. Za vrijeme druženja ona da je pokušala uspostaviti kontakt sa L, ali da je L to odbijao, uporno je ponavljao tri iste rečenice, pa tako da ne želi nju, da ne želi s njom pričati i da želi tatu. Ističe da je socijalna radnica, a kako je i rekla L, da ako će željeti pozvati njegovog oca da dođe po njega, jedne prilike zvala okrivljenika prije 19,30 sati, ali se isti nije javio i došao je po L u točno određeno vrijeme, dok ga drugi put nije zvala, budući da je L bio smireniji. Iskazala je da se zbog Covida-19 neko vrijeme susreti nisu održavali, a potom su se ponovno počeli održavati, te je L na druženje dovodio okrivljenik, ali nikad sam, uvijek u prisustvu treće osobe, da li svojeg strica ili svoje susjede. Tada bi dovodio L do ulaza u dvorište samog Obiteljskog centra, ali misli da je L u svim tim susretima moguće samo dva puta ušao u dvorište. Naime, okrivljenik se nije htio udaljiti, već je ostajao u blizini, a L ga se držao, te u navedena dva navrata kada je i ušao u dvorište, stalno je pratio gdje se nalazi okrivljeni. Prisjetila se je jedne prilike, okrivljenik je doveo L do ulaza u dvorište Centra, te je krenuo preko ceste prema automobilu, a mimo obilježenog pješačkog prijelaza koji je u neposrednoj blizini, dok je L krenuo za njim, a kada ga je vidio da je došao za njim, pitao ga je da zašto je došao i to ga je pitao povišenim tonom. Kada je L počeo plakati, okrivljenik ga je ignorirao i ponovno mimo obilježenog pješačkog prijelaza krenuo preko ceste prema dvorištu Obiteljskog centra, a L je krenuo za njim, te se sjeća da ga je te prilike gotovo udario auto koji je naišao. Treće osobe, koje su došle s okrivljenikom i L, su također izašle iz vozila, ali ona kod strica okrivljenika FV nije primijetila nikakve posebne aktivnosti, on se zadržavao kod osobnog automobila, a primjerice susjeda okrivljenika NV je bila dosta aktivna, pa je tako dobacila, prozivala socijalnu radnicu i nju, te misli da je i snimala mobitelom, time da je za jedan slučaj sigurna da je snimala, a sumnja da je to bilo i u drugim slučajevima. Svjedokinja je nadalje iskazala da je jednom bila prisutna i socijalna radnica DV, te su u dvorištu Obiteljskog centra DV, IV i ona čekale da okrivljenik dovede L, a kada je okrivljenik došao, pozvonio je na vrata dvorišta, te mu je DV rekla da ona ne misli više izlaziti i dolaziti po L da je njegova obveza da L dovede u sam Centar, te da ga preda na druženje, kao i da mu objasni zašto je došao i da ga pripremi za to druženje. Okrivljenik je tada rekao da što bi on trebao L prisiliti ako ne želi ići na druženje sa njom, a socijalna radnica mu je objasnila da bi ga trebao pripremiti za druženje, dovesti u centar te ga ostaviti u centru za vrijeme druženja, dakle, on se udaljiti, a potom u dogovoreno vrijeme doći po njega. Okrivljenik je tada otišao do automobila i praktički je držeći L rukama za ramena, istoga gurao preko ceste do ulaza u dvorište Obiteljskog centra i u samo dvorište, a njegova susjeda NV je to snimala mobitelom. Sjeća se da ga je socijalna radnica DV upozorila da se ne može tako ponašati prema djetetu. Navela je da kada joj ne bi bili omogućeni kontakti sa L zbog primjerice rođendana posjete rođaka i slično, da se ti termini ne bi nadoknađivali, bez obzira na njezino tražnje. Ona zapravo u početku pravi razlog zašto L ne želi imati kontakt sa njom i biti sa njom, nije doznala, uvijek je to bilo nogomet ili škola ili nešto slično, a naknadno kada su počeli komunicirati je zapravo došla do pravog razloga jer joj je govorio da je ona njega ostavila, da ju stoga ne voli, da sa njom nitko neće razgovarati, da ju ne vole i sa njom neće razgovarati niti roditelji od njegovih prijatelja i slično. Međutim, da od kada je L s njom od 11. lipnja 2021., kada je bila provedena ovrha oduzimanja i predaje djeteta, da je L potpuno drugo dijete, da se otvorio, da komunicira, a to od kada je osvijestio da otac neće doći za 5 minuta ili sat vremena. Nadalje, da je istina da mu fali otac, ali ona mu uvijek pokušava objasniti da će imati kontakte sa ocem, da ga tata voli kao i ona. Iskazala je da od 11.6.2021. okrivljenik nije imao kontakte niti sa L, niti sa mlađim sinom OV, a obojica sinova da žive sa njom. Do 11.6.2021. okrivljenik je imao jednom tjedno, točnije svaki petak, susrete sa OV u prostorijama Obiteljskog centra, a pod nadzorom. Narečenog dana je predmetna mjera istekla, te koliko joj je poznato Centar je predložio sudu da se ista produlji i da je 26.7.2021. bilo ročište na sudu, ali nije donijeta nikakva odluka jer se okrivljenik nije sa nečim slagao i stoga trenutno nema kontakte ni sa jednim od sinova. U predmetnom razdoblju se stariji sin L povremeno čuje s ocem telefonom, zna da je bio jedan video-poziv između okrivljenika s jedne strane, te obojice sinova s druge strane, a zna i da okrivljenik dolazi na sve utakmice starijeg sina L, bez obzira da li se igraju kod kuće ili na gostovanju. Svjedokinja je iskazala da kada su razgovarali o razvodu braka, okrivljenik i ona razgovarali su o tome da će djecu, posebno starijeg L, upoznati s njihovom odlukom, ali može reći da je to okrivljenik učinio bez nje i bez njezinog saznanja jer kada je jednom došla kući, primijetila je da je L bio uznemiren i rekao da on "ne ide" po čemu je shvatila da je okrivljenik razgovarao s njime. Ona je L pokušala objasniti da ako se tata i ona ne slažu zbog nečeg da nisu krivi niti on niti HV, te da ih i tata i ona vole. Kada ju se pita kako se ponašao okrivljenik kada je dovodio L u Obiteljski centar, navodi da je uvijek stajao ispred Obiteljskog centra ili u neposrednoj blizini, da je stajao u blizini osobnog automobila, L se držao uz njega, a okrivljenik je razgovarao na mobitel ili se prešetavao oko vozila. L u pravilu nije niti htio ući u dvorište Obiteljskog centra, a kada bi kojim slučajem bio na kratko ušao, brzo se ponovno vratio do oca. Iskazala je da je gore opisana situacija znala trajati po nekoliko minuta, nakon čega bi okrivljenik sa L otišao, a u nekoliko navrata su socijalna radnica i ona znale ostati i cijeli termin od 18,00-19,30 sati jer bi okrivljenik rekao da će pokušati razgovarati sa L i da se možda ponovno vrate do Obiteljskog centra, što se nikad nije dogodilo. Iskazala je da je ona u nekoliko navrata i tražila socijalnu radnicu da zamoli okrivljenika da se udalji jer je po rješenju imala pravo na druženje sa sinom L bez nazočnosti okrivljenika, te zna da je socijalna radnica dolazila do L, pokušala s istim razgovarati, približiti mu se, uvesti ga u dvorište Obiteljskog centra, ali je L to i dalje odbijao, kao i okrivljenik da se udalji. U nekim slučajevima, kad je to bilo od njega zatraženo, okrivljenik je krenuo prema automobilu da se udalji, ali je L krenuo za njim. Na pitanje kakvo je Ivanovo ponašanje bilo kada bi ga otac dovodio na druženja, iskazala je da joj se isti nije činio pretjerano uznemiren, stekla je dojam da je on pripremljen za takvu situaciju da ako će odbiti ući u dvorište Obiteljskog centra, da će nakon toga odmah moći otići. L je kao razlog zašto ne želi ući u dvorište Centra na druženje, navodio da on nju ne voli, da ju ne želi vidjeti, da ne želi sa njom pričati i to je ponavljao. Ona nikad nije primijetila da bi okrivljenik pokušao objasniti L kakva je odluka po kojoj bi trebalo postupati i da bi bio pripremljen na kakvo druženje sa njom, čula je samo da mu je nekad ponavljao "moraš ići, ajde uđi u dvorište" i slično. Iako je ona L govorila da ga otac ona vole, ona nikad nije čula da bi otac L govorio da ga i ona voli i bilo što pozitivno o njoj i na taj način ga poticao na druženje sa njom. Nadalje, okrivljenik je znao razgovarati na mobitel, udaljavao se od auta i vraćao se, pri tome je mahao rukama, a L je hodao za njim. Okrivljenik je mahao rukama i povišenih tonova je bilo kada bi isti razgovarao sa socijalnom radnicom i kada bi ga ista zamolila da se uda lji, a što su isti točno razgovarali, ne zna, ali zna da je okrivljenik govorio da je on L doveo, a da ga ne može prisiliti da uđe u dvorište na druženje. Iskazala je i kako može navesti da kada su se tako nalazili ispred Centra da je ponekad znao proći neki auto koji je dao zvučni signal, a okrivljenik bi mahnuo vozaču, pretpostavlja da se radilo o nekom njegovom poznaniku, a jedne prilike se sjeća da je ispred trgovine koja se nalazi kraj Centra, razgovarao sa jednim njegovim poznanikom. Što se tiče predaje L da se predaja trebala dogoditi moguće 23.10.2020. u večernjim satima, te da je taj dan okrivljenik trebao dovesti i L i OV koji je bio kod njega na druženju, a sjeća se i da su došli vozilom, okrivljeni, njegova susjeda NV, L i HV. Okrivljenik, susjeda i ujak okrivljenika izašli su iz vozila, te je susjeda odmah počela provocirati, dok je okrivljenik otvorio zadnja vrata vozila, ali L nije htio izaći. HV je izašao i ušao u obiteljsko dvorište i kuću, te je i L rekao da ide sa njim, ali L nije išao. Okrivljenik je otvorio prtljažni prostor vozila i iz istog izvadio Ivanovu školsku torbu i kofer. Ona da je došla do tih stvari, iste uzela kako bi ih unijela u kuću, a okrivljeniku je rekla da se pozdravi sa L i da mu objasni da će ostati kod nje. Iskazala je da ju je cijelo vrijeme susjeda okrivljenika provocirala, pa tako primjerice da ne razumije kakva je majka i kakva to majka mora biti da dijete ne želi ići kod nje i slično. Okrivljenik je tada prvo pozvao policiju, a došla je njezina odvjetnica, te je i odvjetnica pokušala razgovarati sa L kako bi isti izašao iz vozila, ali je L to odbijao. I ona da je došla do L kako bi ga nagovorila da izađe iz vozila, međutim, isti nije htio. Prisjetila se je da je okrivljenik govorio policijskim službenicima da ona L maltretira, a telefonom je svojoj odvjetnici rekao, da svi nazočni maltretiraju L, na što mu je policijski službenik, rekao da ne priča gluposti. Iako je okrivljenik taj dan trebao predati L, njezino je mišljenje da on nije imao namjeru učiniti, a što je zaključila po tome da kada je otvorila školsku torbu i kofer koji je dovezao sa L, u školskoj torbi je bilo svega nekoliko knjiga, dakle, sigurno ne cjelokupni školski pribor za učenika petog razreda, a u koferu svega nekoliko Ivanovih stvari, ali sigurno ne sve stvari koje je L posjedovao. Ista je navela kako se ne sjeća da bi se prilikom dovođenja L do Obiteljskog centra, okrivljenik uključivao u razgovor između L i nje, ali se sjeća da mu je jednom ranije, kad je još na adresu prebivališta dolazila po L, rekao da mora ići sa njom jer da će inače tata imati problema, ali unatoč tome L nije pristao ići sa njom na druženja. Kada joj se predočava da je u iskazu kod državnog odvjetništva rekla da kada je jedne prilike L stajao kraj oca, koji je bio kraj svojeg automobila, da se je ona L približila i pokušala sa istim razgovarati, ali da joj je okrivljenik tada u Ivanovoj nazočnosti rekao da neka se makne od njega i njegovog vozila, iskazala je da se toga sada prisjeća i da kod te svoje izjave ostaje. Okrivljenik nikada nije pokušao udaljiti NV. Kada je prilikom pokušaja primopredaje djeteta, okrivljenik došao osim sa sinovima i sa svojim ujakom L i sa susjedom NV, upravo zbog provokacija i konstantnog komentiranja, NV, policijski službenik, UV kojega poznaju okrivljenik i ona, time da ga okrivljenik bolje poznaje jer su zajedno igrali nogomet, tražio da se isti udalje od postupanja. Kratko vrijeme nakon što je izvršena ovrha i nakon što joj je L predan, isti je u nogometnom klubu imao organizirano slikanje, poslije prijateljsku utakmicu i na kraju druženje igrača i roditelja, na koje druženje na utakmicu je došao i okrivljenik i donio je L. L je prvo rekao da on na druženje neće ići, a kada je vidio oca rekao je da će kratko otići i nakon utakmice je otišao u prostoriju gdje se održavalo druženje i rekao da će se vratiti za kratko vrijeme, a kako ga nije bilo dvadesetak minuta, njezin sadašnji partner i ona su krenuli prema toj prostoriji, da bi na hodniku ispred prostorije zatekli L i okrivljenika i osobno je čula da mu je okrivljenik govorio "kaj je? Ne daju ti da sa mnom razgovaraš? Zabranili su ti?" i slično, a na L je vidjela da je uznemiren i da je plakao. Ona je tada pokušala razgovarati s okrivljenim, ali ju je isti kao i uvijek ranije, počeo optuživati da je ona za sve kriva, da ona to čini djeci i slično. Nadalje je iskazala da ju je okrivljenik tražio novi broj mobitela L, ona mu je novi broj dala i zna da je jednom poslao L poruku "Bok ĆV, kako si?", a kada mu je L odgovorio da dobro, odgovorio mu je "Znam da nisi". Svjedokinja je navela da okrivljenik redovito dolazi nakon što L boravi kod nje na njegove nogometne utakmice, a na kojima su u pravilu i HV i ona, te da se to do danas dogodilo 6-7 puta, te da tim prilikama djeca odlaze do okrivljenika, da li prije ili poslije utakmice i kratko sa njime porazgovaraju, te da prilikom tih susreta nije bilo nikakvih problema, a niti pak bi bilo problema da nakon što bi se L susreo sa ocem da se ne bi više htio vratiti k njoj. Štoviše, ona je s L porazgovarala da kada se vidi s tatom na utakmicama da mu slobodno priđe i da slobodno sa njim razgovara. Ona je jednom napustila okrivljenika sa mlađim sinom, a nakon što se je vratila s istim u zajedničko domaćinstvo i nakon proteka nešto više od godinu dana je ponovno i to konačno napustila okrivljenika sa mlađim sinom, da bi tada uslijedio i razvod. L je dobro znao da je ona htjela uzeti i njega sa sobom, ali su odnosi između okrivljenika i nje bili takvi da, kada ne bi bila u drugom navratu došla sa svojim roditeljima, vjerojatno ne bi uspjela uzeti niti OV sa sobom. Posebno je željela dodati da su se LV i ona toliko svađali u njihovoj vezi da smatra da niti nevjera s njezine niti Draženove strane, na što pokušava implicirati braniteljica, nije razlog njihovog razvoda, ali kada je vidjela da se uslijed njihove svađe L trese, njiše, plače i zatvara uši u svojoj sobi, znala je da to nije okolina u kojoj bi djeca trebala rasti niti pak brak koji bi trebao opstati. Kada je dolazila po L na adresu prebivališta, dolazila je osobnim automobilom, njezino vrijeme sa L je trebalo biti između 14,00 i 19,00 sati i kad je vidjela da je L dolazio dvorištem do auta, izlazila iz auta kako bi ga dočekala, a kada se isti približio, govorio bi da ne želi ići sa njom. Tu bi neko vrijeme razgovarali, ona bi ga nagovarala da ide sa njom, govorila mu što je isplanirala da će raditi za vrijeme druženja, ali je isti uporno odbijao da ide s njom. U nekoliko navrata je s njime izašao okrivljenik, iako je isti u pravilu bio na poslu, a kada nije bilo okrivljenika na dvorištu je u neposrednoj blizini bila majka okrivljen ika, Ivanova baka, dok bi s druge strane ceste bila već spomenuta susjeda NV, bilo na dvorištu bili na prozoru i pomno pratila što se zbiva. Upravo stoga što su L i ona bili pod paskom i što je znala scenarij koji će se odigrati kada je kasnije dolazila po L, nije niti izlazila iz vozila. Nadalje navela je da kako je već rekla da je ona u početku izlazila iz vozila, a moguće pred kraj u posljednjih nekoliko navrata niti nije izašla iz vozila, a s obzirom na poznati scenarij. Iskazala je da kada bi došla po L da bi primjerice susjeda uvijek bila na dvorištu ili prozoru, pa čak i kada se je s L susrela na nogometnom igralištu, susjeda bi kao slučajno prolazila. Isto tako kada bi primjerice baka ispratila L iz obiteljske kuće ili ga dovela do nogometnog igrališta, da se nikad nije udaljila kada je vidjela da je L na sigurnom, da ga ona čeka i da joj dolazi, već je uvijek ostajala bilo na ulazu u obiteljsku kuću, bilo na nogometnom igralištu i po njezinoj ocjeni čekala da se L vrati do nje, a L bi joj prilazio staloženo, „neću ići, ja ne idem“, a kada bi ga pitala zašto i kada joj je jedne prilike rekao da ima trening, rekla je super, budući da tata radi, idu ga rasteretiti da te on ne mora odvesti, odvest će ga ona, ali je L to odbio. Na pitanje kako je okrivljenik nagovarao L da uđe u dvorište Obiteljskog centra kada bi ga doveo na druženje, navodi da je to izgledalo da mu je rekao "ajde odi unutra", a kada bi L rekao da ne ide, okrivljenik je rekao "Nejdeš?" i socijalnoj radnici je rekao da on ne može ništa. Bilo je slučajeva, i to nekoliko kada su socijalna radnica i ona bile u dvorištu Obiteljskog centra i kada je ista rekla okrivljeniku da čekaju da dovede i preda L na druženje, a okrivljenik bi tada rekao da će pokušati popričati sa njime, ali bi potom otišao, a da se nikime nije javio, vidjele su samo njegov auto kako odlazi, dok su socijalna radnica i ona ostale čekati do isteka termina u 19,30 sati. Navela je da misli kako je uvijek okrivljenika zvala socijalna radnica, a ne L, jer L nije imao telefon. Kada su se u moguće dva navrata uspjeli družiti L i ona, to je bilo u samim prostorijama Obiteljskog centra na katu, a da li je tada netko zaključao vrata, da ne zna , da ona sigurno nije, a budući da se radilo o zimskom vremenu i već je bio mrak, moguće da su vrata centra bila zaključana. Na pitanje da li joj se okrivljenik obraćao prilikom tih dolazaka i dovođenja L na druženja, iskazala je da joj se okrivljenik uvijek obraća kada u blizin i nije nitko od služenih osoba, pa tako može navesti da kada je imao druženje sa OV i nakon druženja kada se udaljila socijalna radnica, a HV i ona su prelazili preko pješačkog prijelaza okrivljenik je prolazio vozilom na suvozačevom mjestu je bio L, a okrivljenik je otvorio prozor te je povikao OV " HV, kaj bu ti mama rodila brata ili sestricu?", a na što ju je HV samo gledao. Smatra da ako ona dobije koju k ilu da to okrivljeniku odmah znači da je trudna, a što bi mu očito smetalo. Na pitanje okrivljenika što je učinila, odnosno rekla L kroz prozor automobila kada je došla po njega, a L je rekao da ne želi ići sa njome, navela je da mu je objašnjavala da je njihovo vrijeme za druženje i da bi trebao ići sa njome. Na daljnje pitanje da da li je kada se u drugom navratu u prostorijama Centra družila sa L, nakon što ga je L nazvao da dođe po njega, rekla da će pozvati policiju, iskazala je da je policiju spomenula razgovarajući sa socijalnom radnicom jer je na svaki način htjela osigurati druženje sa sinom, bez nazočnosti okrivljenika, u prisutnosti službene osobe - socijalne radnice, a ako je potrebno i uz pomoć policije. Nadalje, kada je okrivljen ik dovezao L, da bi joj ga predao, niti njezina odvjetnica niti ona nisu L vukle iz vozila, već su jedna i druga razgovarale s njime i odvjetnica je uz dopuštenje policijskih službenika sjela na zadnje sjedalo vozila. Od 2018. pa do 11.6.2021., kada joj je L predan, nije bila na roditeljskim sastancima jer o istima nije bila obaviještena, a kada je jednom ili dvaput bila obaviještena da je tada je radila i nije mogla dobiti slobodno, ali je bila na nekoliko individualnih sastanaka. Ona je nazvala bivšu Ivanovu razrednicu, kako bi se informirala o L i vidjela da li informacije može dobiti telefonom ili pak se može dogovoriti kakav termin kod nje, a to s obzirom na pandemiju, da bi joj ista preko poruka rekla da ona s njom nema što privatno pričati, iako je ona nije niti privatno tražila, te je ona o tome obavijestila Centar za socijalnu skrb i koliko joj je poznato isti su kontaktirali u vezi toga sa školom. Ona na nogometne utakmice od L nije dolazila, a stoga jer bi u tim prilikama redovito dolazili do sukoba između okrivljenika i nje. Prisjetila se da je BV jedne prilike dogovorio da HV i ona dođu na utakmicu koja se odigravala u [adresa], da bi to i L volio, da neće biti problema, da će okrivljenik biti na jednoj strani, oni na drugoj i kada su došli i kada ih je tu ostavio njezin današnji partner, okrivljenik se ubrzo približio i zvao je OV kod sebe, a kada mu je rekla da nije petak i nije njegovo vrijeme za druženje tada ju je verbalno napao da što ona hoće, da neka odjebe. Nadalje, je iskazala da je svaki puta ili okrivljenik osobno ili pak je osigurao prijevoz i dovodio L u terminima određenih druženja ponedjeljkom i svaki drugi petak od 18,00 -19,30, te su moguće u nekoliko navrata L dovezli bilo majka bilo stric okrivljenika, ali Ivanovo ponašanje je bilo isto, dakle, odbijao je uči u dvorište Obiteljskog centra i družiti se. Kada bi okrivljenik doveo L, pokušala mu se približiti i htjela ga je zagrliti, ali u tome nije uspjela jer se L skrivao iza okrivljenika. Ostaje kod svoje tvrdnje da se okrivljenik u više navrata udaljio s L, bez da je to rekao socijalnoj radnici i njoj, vidjele su samo da odlazi auto, te su obje bile iznenađene, a što su razgovarali prethodno socijalna radnica i okrivljenik i da li je socijalna radnica njima rekla da dobro da neka odu da neće više maltretirati L, ona to ne zna jer tome nije bila prisutna.

6.1. Ispitana kod Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu dana **.**.2020. TV je navela da su se u razdoblju od 21. veljače 2020. do 5. listopada 2020., susreti i druženja između nje i sina L trebali odvijati u prisutnosti IV, djelatnice Centra za socijalnu skrb Varaždin, koja je bila određena za voditeljicu mjere nadzora. Takav način odvijanja susreta i druženja bio je reguliran na njezinu inicijativu, obzirom je u ranijem razdoblju sin L uporno odbijao susrete s njom, pa je ona tražila da se oni odvijaju uz nadzor, kako bi sa L mogla ostvariti barem nekakav kontakt. Susreti su se trebali odvijati u Obiteljskom centru u [adresa] od 18,00 do 19,30 sati svaki drugi ponedjeljak, odnosno svaki drugi petak. LV je L trebao dovesti u Obiteljski centar nadzornici Moniki Ocvirek, i nakon vremena susreta i druženja doći po dijete. Prva dva ili tri susreta između nje i L bila su u razdoblju prije početka pandemije virusom Covid-19, svakako prije 15. ožujka 2020. Prvi susret odvio se na način da je LV doveo L i otišao, a isto je učinio i kod drugog susreta. Sjeća se da su i ona i nadzornica IV djetetu objasnile da se ne mora brinuti jer da će tata doći po njega i da ne mora na susretu biti čitavih sat i pol ukoliko to ne bude želio, nego da oca mogu zvati i ranije ako to bude njegova želja. Kod drugog susreta nadzornica je zvala oca da dođe po sina jer je on tako želio, ali se LV nije javljao na mobitel. Misli da su upravo to razlozi da su se susreti barem kako tako uspješno održali. Sjeća se da su bili puni plača i suza i za nju i za dijete, ali ipak joj se činilo da bi tijekom susreta s vremenom L počeo popuštati u svom otporu prema njoj i čak bi joj počeo odgovarati na njezina pitanja. Ta dva susreta odvila su se dakle u ustanovi, odnosno u samom Obiteljskom centru. Da je tako ostalo, sigurna je da bi sa sinom uspjela uspostaviti normalnu komunikaciju. Na posebno pitanje da li joj je sin govorio zašto se ne želi viđati sa njom i da li ga je ona to pitala, navela je da joj je još i prije **.**.2020. L govorio da ne želi pričati s njom i da ju ne voli, uglavnom je imao dvije ili tri rečenice kojih se držao kao naučene pjesmice. Pokušavala je stoga razgovarati s njime o drugim temama, primjerice o nogometu, školi, o mlađem bratu i slično, samo da mu makne takve misli, ali bi se on uvijek vraćao na to da s njom ne želi pričati, da ju ne voli i da želi ići kući. Upravo stoga je i tražila da se susreti odvijaju pod nadzorom. Na daljnje pitanje da li je ona sinu L objasnila situaciju vezanu uz prekid bračne zajednice sa LV, iskazala je da su se LV i ona bili dogovorili da će mu to objasniti zajedno, međutim , LV je na kraju to odradio sam jer je ona u to vrijeme radila popodnevnu smjenu. LV joj je od početka govorio da neće dobiti djecu, pa su uspjeli dogovoriti da do kraja brakorazvodnog postupka HV živi s njom, a L s njim, s time da je ona u to vrijeme radila u dućanu koji se nalazio pokraj Osnovne škole koju je tada pohađao L, pa je dogovor bio da bi ona svaki dan nakon škole došla po L u školu, napravila sa njim zadaću, te bi on odradio trening, a nakon toga bi ga vratila LV. Ne zna što je LV rekao L, zna samo da je jedan dan L došao do nje i rekao joj da želi ostati sa tatom. Nakon tih dva ili tri susreta koji su se odvili bez prisustva oca, susreti su bili odgođeni zbog pandemije virusom Covid-19, odnosno u to su se vrijeme, u termine koji su bili određeni za susrete i druženja, susreti trebali odvijati putem poziva, bilo na mobitel, bilo putem Vibera, odnosno video poziva ili poruka. L se javljao na pozive, imao je svoj mobitel, iako joj se činilo da to radi nevoljko. Uspjeli su ipak na kratko popričati, pozivi su trajali kratko, jednu do tri minute, u koje vrijeme su razgovarali o školi, o tome što je on radio i slično, no L je bio kratak i često je bilo da nema vremena. Ne zna da li je za vrijeme poziva LV bio kraj njega. Znalo se događati da je ona tijekom video poziva pozvala kraj sebe i OV, tako da se L mogao vidjeti s njime, a znao je i LV u to vrijeme vidjeti OV. Na taj su način komunicirali negdje do kraja lockdown-a, odnosno do polovice ili kraja svibnja 2020., a tada su ih sa Centra zvali da se susreti nje i L mogu ponovno odvijati u Obiteljskom centru, uz sve predviđene mjere zaštite. Napomenula je da ona čitavo vrijeme pandemije ona nije mogla viđati L, dok je LV, doduše ne čitavo vrijeme, viđao OV jer je imao propusnicu. Kada je ponovno mogla imati susrete sa L , događalo se to da bi LV doveo L do Obiteljskog centra i zatim stajao pokraj automobila pred ulazom u Obiteljski centar. L bi ulazio u dvorište i bili bi vani, zbog mjera zaštite od virusa, te su pričali po pola sata ili jedan sat. Susreti su ponovno bili mučni, ali kontakt je postojao. Međutim, nakon dva ili tri takva susreta L više uopće nije htio ući u dvorište, a kamoli u sam objekt. Misli da su LV i L shvatili da ih nitko neće na silu vući i da ih nitko ne može nagovoriti da L ostane. Događalo bi se da je L govorio da neće uć i, a LV bi govorio da on L ne može na to prisiliti. Na pitanje kako se ponašao LV u vrijeme kada bi dovodio dijete u Obiteljski centar i ostajao kraj automobila, navodi da je on bio pokraj auta i konstantno je pričao na telefon, L ne bi želio ući u dvorište, već se stalno odmicao i odlazio u blizinu LV. Kako je L uporno htio biti kraj očeva automobila, ona je tamo s njim počela pričati, ali ju je LV opomenuo neka se makne od njegova vozila i da nema što raditi kraj njegovog automobila. Ona se je tada okrenula i spomenula nadzornici da susreti nisu određeni kraj vozila, nego u prostorijama Obiteljskog centra, bez prisutnosti oca, tražeći od nje da oca opomene, ona je to učinila, odnosno zamolila je LV da se udalji. On se međutim s njome počeo raspravljati i povišenim tonovima joj govoriti da on L ne može nagovoriti na susrete sa njom - ŽV, da ga ne može prisiliti, da ako dijete to ne želi da ne želi. Jednom ili dva puta je L rekao ajde L odi", ali nije stekla dojam kako da to i iskreno misli. Sjeća se da je prilikom jednog susreta komunicirala s L, u smislu da ga je molila da idu unutra u Obiteljski centar i da popričaju, a da se LV bez ikakvog povoda uključio u njihov razgovor, pitavši ju povišenim tonom kada će ona njemu vratiti novce. Ne zna točno u kojem je to mjesecu bilo, sigurno nakon pandemije, u vrijeme kada se završavao psihosocijalni tretman koji je LV i njoj određen po ranijoj prijavi. LV naime želi da mu ona vrati novce za godine studiranja za vrijeme kada je ona živjela kod njega. Radi se međutim o temi koja nema nikakve veze sa susretima s djetetom. Stoga LV nije htjela odgovoriti na to pitanje, a on ju je V upitao zašto mu ne odgovara. Ivanov otpor prema njoj se nastavljao, on bi joj uvijek govorio ili da mu se žuri na trening ili da je umoran od treninga pa da želi ići kući. Činilo joj se stoga da nagovaranje njega na cesti da uđe u prostorije Obiteljskog centra nema više smisla, pa ona nekoliko susreta nije izlazila van na cestu, već je čekala u prostorijama Obiteljskog centra. Htjela bi pojasniti i zašto je to učinila. Najme, kada su se susreti odvijali na cesti, prolazilo je puno automobila, pa se komunikacija uopće nije mogla normalno odvijati, a LV bi često znali potrubi ti neki prolaznici, a on bi im mahnuo ili bi se kod njega zaustavljali neki nepoznati Ijudi, nepoznati njemu i njoj, zbog njegovih slovenskih tablica na vozilu, pa bi to komentirali. To ju je sve smetalo jer nije imalo veze sa susretom nje i sina. Osim toga, bila je i jedna situacija sa prelaskom ceste. Ne zna koji je bio datum, ali čini joj se da je već bio rujan 2020. Nadzornica je prilikom susreta pokušala cijeloj situaciji pristupiti na malo drugačiji način, pa je LV sugerirala da nekud i pješice može otići pa se vratiti. LV je tada pješice prešao cestu, na mjestu gdje nije bilo obilježenog pješačkog prijelaza, a L je „odletio" za njim. LV je tada na njega povisio ton govoreći mu da mora ići tamo, misleći na Obiteljski centar i vikao na njega neka se vrati, na što mu je L govorio da to ne želi. Tada se ŠV okrenuo i ponovno prešao cestu, opet na mjestu gdje nije bilo zebre, bez obraćanja pažnje na L. L je ponovno išao prelaziti cestu za njim. Cestom je prolazio automobil, te se L u zadnjem trenutku zaustavio da bi ga propustio. To je sve osobno vidjela jer je stajala kraj ulaza Obiteljskog centra. S tim u vezi, navodi da su ŠV i L tjedan prije toga imali prometnu nezgodu s Draženovim automobilom, o čemu ju ŠV uopće nije obavijestio. ŠV da je u nekoliko navrata pred Obiteljski centar dovezao i rodbinu, odnosno svog strica PV, a čini joj se da je u dva navrata kasnije s njime došla i NV. Sjeća se da su jednom prilikom ŠV i L ušli u Obiteljski centar, što ih je sve iznenadilo, jer su do tada to skroz odbijali. Ušli su zato jer im je socijalna radnica DV rekla da više neće tolerirati da oni zvone pred ulazom, nego da moraju ući unutra. Uočila je da je ispred dvorišta lijevo desno šetala NV. DV je pokušavala ŠV objasniti da je i njegova odgovornost da dijete uvede u prostorije Obiteljskog centra, objašnjavala mu je da bi on trebao kao otac objasniti djetetu da mora doći i da se susret sa njome mora odvijati jer se u protivnom krši zakon. To mu je uporno i uporno objašnjavala, a on joj je odgovarao da L to ne želi, da ga on na to neće prisiliti i da L ne želi druženje sa njom, iako on sa njim priča svaku večer. ŠV je predložio da će on čekati u Centru, a ona da neka ide van jer ju L čeka kod auta, no socijalna radnica mu je rekla da to tako ne može biti, već da L mora ući unutra. Tada je vidjela da se susjeda NV vani šeće. ŠV se socijalnoj radnici obraćao povišenim tonom, šta ona misli, zar bi on trebao L donijeti unutra. Izašao je van i došao do L te ga je nenormalno počeo vući, stao mu je iza leđa i počeo ga je uporno vući, na što je L počeo plakati, tako da je čak i ona rekla ŠV neka ga pusti. Uočila je tada da je to sve NV snimala i zaključila je po tome da ju je ŠV ciljano doveo sa sobom, sa svrhom da ona snimi da ju L ne želi pogledati. Na pitanje u koliko je navrata došao PV, a u koliko navrata NV, navodi da je po njenom sjećanju NV došla dva puta, a PV možda nešto više puta. Prisjetila se da je ŠV u nekoliko navrata povišenim tonom razgovarao sa nadzornicom IV, pritom je i mahao s rukama, on naime zna imati agresivan pristup, kao da se non-stop brani, a tome je dijete često bilo prisutno. Nikada nije čula da bi CV prilikom određenih susreta rekao da mu je ona majka i da ga voli, da su mu oni roditelji i da ga i jedan i drugi jednako vole bez obzira što ona više s njime ne živí. Smatra da je razlog Ivanovog otpora prema susretima sa njom, to što je CV uvjerio CV da će, ukoliko on bude odbijao susrete sa njom, sud i stručnjaci shvatiti da je to Ivanova želja i da će on ostati živjeti s njime. Nju da su iz Centra za socijalnu skrb obavijestili da su dobili upit od Varaždinskih vijesti u vezi njihovog slučaja, te da postoji mogućnost da će nazvati i nju. Ne zna da li je Centar nju o tome smio obavijestiti, ali misli da ju je kao majku i morao s time upoznati jer se radi o njezinoj maloljetnoj djeci. Ona je o tome obavijestila svoju odvjetnicu, koja joj je sugerirala da da novinarima na znanje da ne želi da itko njihov slučaj i djecu povlači po medijima. E - mailom se je obratila direktoru i uredniku Varaždinskih vijesti sa navođenjem da ne daje svoju privolu za bilo kakvo objavljivanje njihove obiteljske problematike i podataka o djeci jer bi se time kršili zakoni i pravilnici. Nakon slanja tog e-maila primila je odgovor od novinarke RV u kojem ona potvrđuje da ih je LV kontaktirao i da su s tim u vezi postavili upite nadležnim institucijama. U tom e-mailu joj je postavila niz pitanja, na koja joj nije odgovorila. Koliko je njoj poznato, u novinama nije izašao nikakav članak o njezinoj djeci, niti je na televiziji o tome bila kakva emisija. Zna da je LV već i ranije, kada su sa djecom počeli odlaziti u Polikliniku, još 2019., psihologinji u Zagrebu i djelatnicama Centra prijetio ekipom Provjerenog i s time da će sve dati u medije. Misli da je LV bio potaknut jednim člankom koji je izašao u novinama, Varaždinskim vijestima, koji se također ticao susreta s djecom i djelatnika Centra za socijalnu skrb. Ne zna o kojoj se obitelji radilo, ali zna da su na taj članak krenuli komentari na društvenim mrežama i da je na taj članak svoju reakciju dao i LV, komentirajući da to nije izolirani slučaj, nego da takvih ima i više. Navela je da njezin sadašnji partner definitivno ne tuče OV. Zadnji njezin susret s CV bio je 5. listopada 2020., prije tog datuma LV se žalio na rješenje kojim je IV imenovana voditeljicom nadzora, te je ustanovljeno da je došlo do nekakve proceduralne greške, tako da susrete nema do daljnjega.

7. Svjedokinja IV ispitana na raspravi 04.11.2021. navela je da je kao djelatnica CZSS bila uključena u predmetni slučaj između ovdje okrivljenika, oštećene i mldb. ĆV i to na način da je od travnja 2019. do kraja 2019. bila voditeljica mjere stručne pomoći, a od ožujka 2020. do listopada 2020. voditeljica mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa majke ŽV i mldb. djeteta ĆV. U vrijeme kada je bila voditeljica mjere stručne pomoći odnosi između roditelja i djece odvijali su se na način da je majka trebala dolaziti po CV koji je prebivao kod oca na adresu prebivališta oca i vraćati ga, a okrivljenik pak po drugo dijete, a koje je živjelo sa majkom na njezinu adresu prebivališta i vraćati ga nakon proteka vremena druženja. Oštećena da je kontakte sa CV trebala ostvarivati svake druge srijede, kao i vikendom i to od petka od 19,00 sati do nedjelje do 19,00 sati. Međutim, kako je došlo do poteškoća prilikom održavanja tih odnosa i prilikom primopredaje djece, s obzirom da je dolazilo do sukoba između roditelja, kao i roditelja s jedne strane i članova obitelji s druge strane, roditelji su u Centru dogovorili da se djeca više međusobno ne preuzimaju na adresi prebivališta, već na igralištima u mjestu prebivališta. Budući da niti takav način održavanja osobnih odnosa nije funkcionirao, budući da je mldb. CV odbijao kontakte sa majkom, donijeta je odluka da se osobni odnosi majke i mldb. CV održavaju pod nadzorom stručne osobe u prostorijama Centra, a sa takvim načinom se započelo u ožujku 2020. i ona je od strane Centra bila imenovana kao stručna osoba. Navela je da su se dogovorenih termina oba roditelja pridržavala, otac je dovozio CV na kontakte, a i majka je dolazila kako bi održavala osobne odnose sa mldb. CV. Bilo je nekih poteškoća budući da je CV odbijao primjerice neke igre koje bi majka predložila i slično, ali uspostavila se iteracija između njih, CV je odgovarao na pitanja, dozvolio je da mu se majka približi. Navele je da je drugi kontakt ostvaren u dvorištu Obiteljskog centra u [adresa], a nakon čega se kontakti nisu održavali zbog pandemije covida -19 a shodno uputi nadležnog Ministarstva od travnja do sredine mjeseca svibnja 2020. Nakon sredine svibnja 2020. započelo se ponovno sa kontaktima, ali od tog vremena pa do listopada 2020. kontakti gotovo da i nisu uspostavljeni. Okrivljenik je dovozio mldb. CV, majka bi dolazila radi ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, ali sve to je trajalo moguće 5 -10 minuta prilikom svakog kontakta, iako su isti trebali trajati 2 sata. Kontakti od sredine svibnja do listopada 2020. su se odvijali ispred dvorišta samog Centra, budući da je CV odbijao kontakt sa majkom, odbijao je ući u dvorište Centra, govorio je da ne želi kontakte, da želi ići na trening, da želi ići kući sa ocem, a to unatoč tome što se sa istim pokušalo razgovarati, predočiti mu važnost kontakta sa majkom, a što je pokušavala ona osobno, kao i majka ovdje oštećena mldb. CV. Svim tim kontaktima ispred dvorišta Centra bio je nazočan i ovdje okrivljenik iako je isti prema odluci trebao dovesti sina, te se vratiti po njega nakon proteka 2 sata tijekom kojih je majka trebala održavati kontakte sa CV, odnosno, okrivljenik je bio prisutan većini kontakata. Za vrijeme kada su majka mldb. CV i ona s CV razgovarale kako bi ušao u prostorije Centra i kako bi se ostvarili kontakti, okrivljenik je uglavnom bio naslonjen na osobni automobil, razgovarao na mobitel, šetao po parkiralištu, negodovao, mahao rukama, povremeno bi se uključio i nagovarao CV da uđe u dvorište, odnosno prostorije Centra. Prisutnost okrivljenika nije bila prihvatljiva niti je bila određena odlukom, te je od njezine strane u više navrata zamoljen da se udalji. Isti bi pokazivao nezadovoljstvo, negodovao, povremeno bi je poslušao, te se pješice počeo udaljavati, a tada bi CV krenuo za njim. Prisjetila se jednog događaja kada je okrivljenik CV doveo na kontakte sa majkom, te kada je bio zamoljen da se udalji, te je bez pozdrava krenuo preko ceste, a CV je krenuo za njim, a kada ga je sustigao, okrivljenik je počeo vikati na CV i raspravljati sa njime, a tada je ponovno krenuo preko ceste na istom mjestu, a CV ponovno za njim, te je okrivljenik vikao na CV, a vikao je i na nju da što ga "zajebavamo, da on to više neće dozvoliti", a CV je govorio, da će sada ostati tu, odnosno, da će sada ići kući, a da neće ići na trening. Navela je da je prvo okrivljenik, a potom CV za njim u dva navrata prelazio tu prometnu cestu, a mimo obilježenog pješačkog prijelaza, koji se nalazi u neposrednoj blizini. Predmetni događaj je okončan na način da je CV počeo plakati, a ona je okrivljenika upozorila da je prije svega njegovo prisustvo kontaktima neprimjereno i protivno sudskoj odluci, kao i takvo neoprezno prelaženje ceste i izlaganje djeteta neposrednoj opasnosti u prometu, te se niti te prilike kontakti nisu održali, CV je sa ocem napustio prostor ispred [adresa] u [adresa]. Okrivljenikovo prisustvo otežavalo je i uspostavu kontakata i održavanja osobnih odnosa majke i mldb. CV, budući da je bilo očito da je Ivanov otpor prema majci daleko jače izražen kada je otac bio prisutan. Okrivljenik da je na te kontakte znao dovesti i treće osobe, a radilo se rodbini, susjedima ili prijateljima okrivljenika, koji su uglavnom stajali prored okrivljenika, a ponekad su znali čekati u automobilu. Prisjetila se da su jedne prilike bili prisutni jedna susjeda okrivljenika i moguće da li stric ili ujak okrivljenika, te da su isti govorili CV "pa odi CV" (a to kao na kontakte sa majkom) i slično. Navele je da je ona u tri navrata bila prisutna kada su još roditelji trebali dolaziti po djecu na adresu prebivališta drugog roditelja, odnosno, na igralište, pa tako može reći da kada je oštećena došla po CV na igralište, da je mldb. CV doveo otac, CV je bio spreman na način da je sa sobom imao ruksak, ali je odbijao kako druženje sa majkom na igralištu, tako i odlazak sa istom. Prisjetila se i da je okrivljenik tada u njegovoj nazočnosti počeo vikati da što mu rade sa djetetom, oštećenoj je govorio da kakva je to ona majka, da što je radila na moru, te je između roditelja izbila svađa. Te prilike je prijetio i da će pozvati medije, novinare, emisiju Provjereno, da se vidi kakva je oštećena majka i kakav je to sustav socijalne skrbi, kao i da će istima CV dati svoju izjavu. Što se tiče događaja kada je majka došla po mldb. CV na prebivalište okrivljenika, da je ona došla prije nje, ušla je u kuću, CV je sa bakom čekao dolazak majke, prvo su stajali u hodniku, a sjetila se da je CV sam rekao da neće vidjeti kada će doći majka i stoga su ušli u kuhinju i kroz tih 5-10 minuta, koliko su čekali dolazak oštećene, CV je pogledavao na sat i gledao na prozor da li je oštećena došla. Ona ga je pitala da li će zajedno otići na sladoled ili sok, a isti je rekao da hoće. Kada je došla oštećena da su izašli iz kuće, da je oštećena zagrlila sina i pozdravili su se, a kada je predložila da odu do slastičarne, CV je to odbio, tako da se i te prilike druženje odvijalo samo na dvorištu okrivljenika. Što se tiče trećeg susreta koji se odvijao na igralištu, a kojem susretu je ona bila nazočna, navela je da je ona na igralištu dočeka CV kojega je dovezao otac, kojeg je zamolila da se udalji što je isti učinio, te je ona sa CV ostala sjediti na klupi. Kada je došla majka, sjela je između njih, pozdravila se s CV, zagrlila ga i te prilike su se između njih održavali kontakti kako su se inače trebali održavati, pa je tako majka CV dodiriva la po leđima, što joj je on dopustio, otvorio se, pričao je kako se on grli sa mlađim bratom, iskazao žaljenje što nije ponio loptu da se sa majkom lopta, te su dogovorili da će na drugo druženje ponijeti loptu, da će igrati nogomet, a ako majka izgubi da će mu kupiti milka čokolade, te ih je CV nabrajao i rekao da su to čokolade koje voli. Prije nego što je došla oštećena, CV ju je pitao da ako on neće htjeti ostati na druženju da li će ona nazvati njegovog oca, a ona mu je rekla da će to učiniti. To druženje je trajalo moguće oko sat vremena, a tada je ona nazvala oca jer misli da je CV imao nekakvu utakmicu, isti je došao automobilom po CV, a bilo je očito da čim je CV uočio očev automobil da se njegovo ponašanje promijenilo, nije dozvolio da ga majka na rastanku zagrli već je otrčao u očevo vozilo. Okrivljenik se vozilom uglavnom zaustavljao na parkiralištu između dvorišta Obiteljskog centra i trgovine. Prema odluci su se kontakti i druženja trebali ostvarivati u Obiteljskom centru, a oštećena i ona bi čekale dolazak okrivljenika sa mldb. CV u dvorištu Obiteljskog centra. Kada bi isti došli, otac bi ga doveo do ograde Obiteljskog centra, nije ga pokušavao uvesti u dvorište Obiteljskog centra, te je uglavnom ona, a povremeno je s njom dolazila i oštećena, dolazila odnosno izlazila iz dvorišta Obiteljskog centra kako bi preuzele CV, a koji ulazak u dvorište Centra i prostorije centra se nije dogodio, osim u prva dva navrata, te moguće kasnije još jedanput. Na njezino traženje je okrivljenik, po njezinom sjećanju, u dva navrata pokušao napustiti prostor ispred Centra i to jednom kada je opisala da je prelazio cestu i sjeća se još jednog navrata kada je krenuo prema studentskom centru i kafiću. CV bi tada počeo govoriti ako ideš ti, idem i ja, ne želim ostati ovdje, a potom bi počeo i plakati. U drugom navratu, kada je okrivljenik krenuo prema studentskom centru i kafiću, CV je ušao u dvorište Obiteljskog centra, ali se u istom zadržao moguće minutu, a postom istrčao iz dvorišta i krenuo za ocem kojega je sustigao, a ona je sve pratila i primije tila da kada je došao do oca da je pobjednički podigao ruku u zrak kao daj pet, a nakon toga su CV i okrivljenik, te još jedna osoba koja je bila sa njima u pratnji, otišli prema kafiću. Prisjetila se da se okrivljenik vratio do nje i da mu je ona rekla da će oštećena i ona ostati u Obiteljskom centru do isteka predviđenog vremena za druženje majke i CV, te da neka razgovara sa CV i neka se vrate, ali se to nije dogodilo. Svjedokinja je navela da je ona u prva dva navrata, kada su započeli susreti i druženja majke i CV u prostorijama Centra prije isteka predviđenog vremena za njihovo druženje zvala okrivljenika da dođe po CV, a to nakon što je isti, a nakon uspostavljene prve iteracije sa majkom postao nemiran, počeo je šetati, sišao je u prizemlje, vidjelo se da mu je dosta, te počeo plakati. Ona je tada zvala okrivljenika, ali se isti nije javio i nakon što je to rekla mldb. CV, isti se ponovno opustio i nastavio druženje sa majkom. Njezin zadatak kao voditelja mjere bio je da pokuša pomoći uspostaviti kontakt roditelja i djeteta, da vidi kakvu su interakciju uspjeli uspostaviti, da li ima pomaka u njihovim odnosima, da li ima kakvih problema te eventualno nekakvim daljnjim prijedlogu i sugestijom roditelju pokuša te njihove odnose poboljšati. Njezin posao nije bio da nagovara CV da uđe u prostoriju Centra na druženje, ali je želeći da majka i dijete ostvare kontakte, u prilikama kada bi isti odbijao uči u dvorište, razgovarala s istim i predočavala mu važnost njegovog druženja s majkom i njegovog odnosa sa istom. Prilikom dovođenja CV na druženje u Centra, okrivljenik i oštećena u pravilu nisu niti razgovarali, a sjeća se samo jedne prilike da je oštećena zamolila okrivljenika da se udalji, kako bi imala druženje sa CV, dok je okrivljenik zatražio od oštećene da se makne od njegovog osobnog automobila. U prilici kada je okrivljenik prelazio cestu, a CV za njim, ona je u jednom navratu zamolila okrivljenika da se udalji, a isti je pitao kako, da li pješice ili automobilom i ona mu je odgovorila da kako želi. Jedne prilike su CV na kontakte s majkom doveli baka po ocu i ujak, te je tada CV ušao u dvorište Centra i susret je bio održan, a istom je nazočila i kolegica DV, odnosno te je prilike CV ušao u dvorište Centra, u kojem se kratko zadržao, a zatim je izašao iz dvorišta, dok su baka i ujak stajali kod ograde obiteljskog dvorišta, a kada je CV izašao, baka je pitala da li mogu otići. Svjedokinja je navela da je okrivljenik verba lno poticao CV na druženje s majkom, pa mu je tako govorio "odi unutra, moraš se družiti s mamom, zakaj nećeš ići" i slično. Po njezinoj ocjeni njegova neverbalna komunikacija je govorila drugačije, a istu je opisala već u iskazu, a to da je iskazivao nezadovoljstvo, razgovarao na mobitel, stajao kraj osobnog automobila, šetao po parkiralištu, zauzimao raskrečeni stav i slično. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja kontakta i druženja oštećene s CV, oštećena u Ivanovoj nazočnosti rekla da ako se okrivljenik nakon što doveze CV neće udaljiti, da će ona pozvati policiju, odnosno, da će na druženja sa CV dolaziti sa djelatnicima policije, a to da je moguće bilo na drugom susretu u [adresa] u [adresa]. Ona je u prva dva navrata zaključala vrata dvorišne ograde Centra, budući da su se prva dva susreta odvijala u prostorijama Centra na katu, a imajući u vidu i vrijeme kada su se ti susreti odvijali, odnosno radilo se o večernjim terminima, a to kako neka treća nepozvana osoba ne bi ušla u dvorište, odnosno u prostorije Centra.

7.1. Ispitana kod ODO u Varaždinu dana 23. listopada 2020. svjedokinja IV je navela u svezi susreta ŽV i mldb. CV u razdoblju od 22. rujna 2020. do 5. listopada 2020., da je privremenom mjerom suda od 18. veljače 2020. određeno da otac dovede mldb. CV u prostorije Obiteljskog centra i dođe po dijete nakon određenog vremena susreta i druženja s majkom, budući su se susreti trebali održavati u njezinoj prisutnosti od 18,00 do 19,30 sati. U navedenom razdoblju su održana četiri susreta u rujnu 2020. i dva susreta u listopadu 2020. U periodu od 9. ožujka 2020. pa do 5. listopada 2020. otac je u više navrata znao biti prisutan kontaktima između majke i CV. On bi došao do Obiteljskog centra, tako da bi parkirao automobil ispred dvorišta i zajedno s CV izašao van. Tada bi stajao pokraj automobila, prekrižio bi ruke i imao noge raširene u raskoračeni stav, razgovarao bi mobitelom, promatrao i pozdravljao prolaznike na cesti, a mldb. CV nije poticao na ulazak u dvorište Obiteljskog centra, tako da su se susreti zapravo odvijali na parkiralištu. Otac bi povremeno CV verbalizirao da uđe u dvorište Obiteljskog centra, međutim, iz njegova ponašanja je bilo vidljivo da nema prave volje potaknuti dijete na susret sa majkom. On bi CV rekao neka ude u dvorište, a kada bi CV rekao da ne ide, otac bi počeo odmahivati glavom, vikati na dijete, govoriti da ga „zajebavamo” i slično. Stekla je dojam da dijete nije pripremljeno za susret s majkom. CV doduše zna kuda ide, ali misli da je otac dijete dovozio do Obiteljskog centra samo zato da bi formalno zadovoljio sudsku odluku kojom mu je to naloženo, ali da dijete zapravo ne potiče na održavanje susreta. Da bi otac potakao dijete na susrete, otac bi trebao slušati savjete stručnjaka i sudjelovati osobno i s djetetom u savjetodavnom radu sa stručnjacima, ali i vlastitim primjerom, jer se primjerice on s ŽV uopće nije pozdravljao prilikom susreta. Roditelji su doduše s djecom odlazili u Polikliniku, LV s CV, a ŽV s OV, ali joj je poznato da je u jednom od izvješća Poliklinika napisala da su roditelji nedostupni za savjetodavni rad, da su otporni na savjete stručnjaka i uporni u svojim ponašanjima. lako je prilikom susreta sam CV verbalizirao da ne želi ući u dvorište Centra i da ne želi vidjeti mamu, ona smatra da je to posljedica utjecaja oca na CV, jer ga isti istinski ne potiče na susrete i dobar odnos sa majkom. Poznato joj je da je otac CV govorio da ga je majka ostavila, neposredno nakon što se je to dogodilo, a i njoj je CV rekao da ne želi ići k majci jer ga je ona ostavila. U konkretnom slučaju je došlo do otuđenja djeteta od majke, što nije samo procjena Centra, već i vještačenja u sudskim postupcima, te Poliklinike. U razdoblju od ožujka pa do 5. listopada 2020. češće se je događalo da je otac bio prisutan susretima, nego što su bili bez njega. Osim što je dolazio sam s djetetom, otac je u više navrata znao sa sobom voditi i rodbinu, majku, ujaka, susjedu, koji su bili u automobilu ili pokraj vozila i gledali susret. Oca je više puta upozorila da bi se susreti trebali održavati samo u njezinoj prisutnosti. Na pitanje da li je u ponašanju djeteta prema majci uočila razlike u situacijama kada bi bio sa ocem ili bez oca, navodi da su se početkom ožujka 2020. održala prva dva susreta bez očeve prisutnosti. Ti su susreti trajali do 19,30 sati, bili su teški i intenzivni i za majku i za dijete, međutim, imali su barem pokušaj i prostor za međusobnu komunikaciju i uspostavu odnosa. Tada je nastupilo razdoblje pandemije virusom Covid- 19, pa su susreti zbog toga bili obustavljeni, a kada su se ponovno počeli odvijati, bili su kraći, CV nije htio ući u dvorište Obiteljskog centra. Sjeća se da je jednom rekao „ako neću, ne moram, tak su mi rekli”. Jednom je rekao da mu je otac rekao da ga nazove ako ne želi biti s majkom. Navodi da se 7. rujna 2020, dogodio događaj zbog kojeg je podnijela svoje izvanredno izvješće, a tog dana otac je doveo CV na susret s majkom, te je, kao i ranije u više navrata, tom susretu ostao prisutan. Zamolila ga je da ode, kako bi sa majkom i CV nesmetano mogla poraditi na uspostavi njihova odnosa. LV je na to negodovao, gunđajući nešto u smislu kuda bi sad on trebao ići, da li autom ili pješice i slično, te je u jednom trenutku krenuo preko ceste. CV mu je rekao „ako ideš ti, idem i ja“. Otac je preko ceste krenuo prelaziti na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, s time da se isti nalazi u neposrednoj blizini. Radi se o dijelu [adresa] kod Studentskog centra, gdje je cesta koju je LV išao prelaziti vrlo prometna. Cestu je prošao bez da se osvrnuo da li za njim ide i CV, iako ga je čuo što je prethodno rekao. LV je prešao cestu, a za njim i CV, i to po istom dijelu ceste kojim je išao i otac. Tada je otac vidio da je za njim došao i CV, te se krenuo s njim raspravljati, mahati rukama i vikati na njega. Otac je tada ponovno na istom mjestu prešao cestu, za njim je krenuo CV, ali je vidio da ide neko vozilo, pa ga je propustio, a zatim nastavio do druge strane ceste. Kada je došao do oca, otac se opet na njega počeo derati. Rekao je nešto u smislu „sad tek buš ostal tu, kaj vi mislite, svega mi je dosta, kaj me zajebavate" otvorio je vrata, dijete je počelo plakati, govorio je ocu neka ga ne ostavi, te je ušao u očevo vozilo i zajedno su otišli. Smatra da je opisani događaj bio opasan za dijete jer je bila dovedena u pitanje njegova sigurnost, ponašanje oca bilo je neprimjereno i nepromišljeno jer se nije osvrtao da li dijete ide za njim i nije se obazirao na to hoće li dijete slijediti njegov primjer. Događaj je za CV bio traumatičan jer je počeo plakati, a posebice i u kontekstu da je ranije otac imao prometnu sa automobilom u kojem se i on nalazio i koju sam otac opisuje traumatičnom za dijete. Ta prometna nesreća dogodila se tjedan dana prije, kada su se vraćali iz Poliklinike u Zagrebu.

8. Svjedokinja DV je na raspravi dana 4. studenog 2021., navela da je od samog početka uključena u ovaj slučaj, a u dva navrata je zamijenila kolegicu IV, točnije, zamijenila ju je u jednom navratu, a to je kada je ista bila nedostupna, te je u još jednom navratu bila prisutna s istom , budući je ona probleme koje je imala i do kojih je dolazilo tijekom održavanja kontakta majke ŽV i djeteta CV htjela podijeliti s njima, djelatnicima Centra. Što se tiče slučaja kada je ona zamijen ila kolegicu IV da su u određeno vrijeme oštećena i ona čekale u dvorištu Obiteljskog centra da se mldb. CV dovede na druženje, te prilike su ga doveli majka okrivljenika i još jedna muška osoba, a uobičajeno bi bilo da isti dijete dovedu do dvorišne ograde Obiteljskog centra gdje bi ga tada preuzela ona kao voditeljica nadzora. Međutim, njih oboje, dakle i majka i ta muška osoba dopustili su si da uđu u dvorište Obiteljskog centra te su s njom započeli raspravu, točnije, počeli su ju optuživati, kakvi su oni to ljudi, što oni to dozvoljavaju, što rade, a na što ih je u više navrata zamolila da izađu iz dvorišta, što su naposljetku i učinili. Međutim, nakon ovakvog njihovog ponašanja i onako otežano održavanje kontakata između oštećene i mldb. CV bilo je još teže. Ona je pokušala uspostaviti kontakt s mldb. CV, ali isti je bio uzrujan, nemiran, počeo je plakati, nije bio kontaktibilan, te ga smirivala i rekla mu da će ona sad malo razgovarati s majkom, a CV se u jednom trenutku prethodno pogledavajući na izlaz iz dvorišta Obiteljskog centra, digao i jednostavno otišao, a ispred ulaza u Obiteljski centar u autu su ga čekali baka i ta muška osoba. Što se tiče drugog slučaja kada je bila nazočna zajedno s kolegicom IV, te prilile je u dogovoreno vrijeme CV dovezao njegov otac i te prilike su druženje namjeravali održati u dvorištu Obiteljskog centra, te poučeni ranijim iskustvima, stolicu predviđenu za CV okrenuli su tako da nije imao direktan pogled na izlaz iz dvorišta. Ona je prvo započela razgovor s njime, pitala ga kako se osjeća, zamolila ga za malo strpljenja, da ih posluša, da će mu postaviti koje pitanje, da neka pokuša pristojno odgovoriti, a ako će se i nakon toga loše osjećati, da će pozvati njegovog oca, te se sjeća da mu je te prilike nakon tog njezinog uvodnog razgovora s njima majke postavila pitanje kako je, te je gledajući u tlo rekao da je dobro, ali na njemu se vidjelo da se u tom trenutku, nakon tog njezinog razgovora i pitanja majke vidno opustio u stolici u kojoj je sjedio. Ona ga je potom pitala kako se sada osjeća, ali je rekao da je i dalje loše, pa mu je rekla da će, a kako mu je obećala, pozvati oca. Došao je okrivljenik, zauzeo nekakav obrambeni stav, budući da je prekrižio ruke na prsima i tako stajao, a misli da je odmah primijetio da je CV te prilike bio opušteniji nego inače. Ona ga je pozvala da prisustvuje da probaju još nastaviti razgovor s CV, ali je okrivljenik odgovorio da ne želi i da nema on što slušati, a takav njegov stav se je odmah odrazio na Ivanovo ponašanje i držanje, tako da je daljnje druženje bilo te prilike prekinuto. Okrivljenik je verbalno poticao CV na druženje, primjerice riječima, odi mami, odi razgovaraj, ali ona za svo to vrijeme koliko je uključena u njegov slučaj, na temelju njezinog dugogodišnjeg iskustva može reći da je odnos, odnosno, govor tijela okrivljenika bio potpuno drugačiji i govorio suprotno . Ona je s okrivljenikom često razgovarala, da su razgovarali i u nekakvim normalnijim okolnostima i na normalniji način, ali ove prilike i na ovaj način kada je prekrižio ruke, to je iste križao jer je bio nervozan, a na što je ukazivao i ton njegovog glasa koji je bio prijeteći. Ona nema osobnih saznanja, ali se sjeća iz izvješća i iz priče kolegice IV da je bila jedna situacija kada je okrivljenik ljutito ostavio CV ispred dvorišta Obiteljskog centra i počeo žurno prelaziti cestu, te je istu prelazio mimo obilježenog pješačkog prijelaza, a CV je tada počeo trčati za njim i našao se u potencijalno opasnoj situaciji u prometu, na što je kolegica navodno viknula da stanu, ali se okrivljenik nije zaustavio, te je taj događaj i za nju bio stresan, nakon čega je tražila da ona bude nazočna druženju koji je gore opisala. Od strane Centra, koliko se sjeća bile su izvršene dvije prijave protiv okrivljenika, a posljednja u lipnju 2021. jer su tijekom rada s tom obitelji uočili velike razlike i distinkcije između onoga što otac govori i onoga što otac čini, te zaključili da se radi o emocionalnom zlostavljanju djeteta. Okrivljenik je tijekom cijelog rada Centra s obitelji, pa tako i u razdoblju od ožujka do listopada 2020. bio upozoravan i upućivan na prihvatljive oblike ponašanja kako prema djeci, tako i prema ŽV i cijelo vrijeme se provodio savjetodavni rad, bile su izrečene mjere stručne pomoći, a većinu vremena je zapravo okrivljenik odbijao uopće kontakte sa voditeljima mjera i onemogućavao ih svojim ponašanjem, time da ne može reći da ponekad nije bilo trenutaka kada bi se sa okrivljenikom našli, kako se to kaže na istoj valnoj dužini, ali na žalost taj trenutak je tako dugo trajao dok se okrivljenik nalazio u kancelariji, a izlaskom iz iste, opet bi se vratio na destruktivne obrasce ponašanja. Posebno se to odbijanje kontakta s voditeljem i onemogućavanjem provođenje mjera odnosi na razdoblje od 2020. do danas, a ne dakle, na cjelokupno razdoblje u kojemu je obitelj u tretmanu Centra. Oni su oni pratili razvoj mldb. CV i bili su zabrinuti da će doći do otuđenja između njega i majke, a što se nije dogodilo, budući da, kada danas ima povratnu informaciju i kada vidi u kakvom su kratkom vremenu, gotovo isti dan, uspostavljeni normalni roditeljski odnosi između ŽV i njezinog sina CV to se otuđenje definitivno izbjeglo, a kada se vrati na vrijeme kada su se održavali kontakti u Obiteljskom centru između njih dvoje i kada se sjeti u kakvom je tada stanju bio CV, može navesti da je to za dijete bilo prestrašeno. Kada bi se i okrivljeniku ukazalo u kakvom je stanju CV i pozvalo da ga pogleda i kaže da li mu odaje dojam sretnog i zadovoljnog djeteta, da ga je okrivljenik gledao, ali ga po njezinoj ocjeni, nije vidio jer, kada bi ugledao majku istog, a svoju bivšu suprugu, bio je previše ljut. Što se tiče primopredaje CV dana 22.11.2020., ona je primila molbu od okrivljenika da se uključi u primopredaju djeteta, te je na njegovu molbu istome vrlo opširno odgovorila, ukazala mu koja je uloga Centra u svemu tome, a to misli na savjetodavnu ulogu, te da oni ne mogu u tome sudjelovati, a njezin dojam je bio da niti nisu ispunjeni uvjeti za primopredaju djeteta, a to s obzirom da joj se činilo da dijete nije pripremljeno da će ga se predati majci i da neće razumjeti da nakon godinu dana negativnog stava prema majci dolazi preko noći do promjene, da ga se sada toj istoj majci predaje, te da je trebalo istog prethodno pripremiti, pa tako se i roditelji pripremiti pa i putem savjetovanja u Centru. Kako je to na kraju izgledalo, nema osobnih saznanja, osim što joj je majka djeteta TV rekla da je CV dovezen s torbom i dvije knjige i s nekoliko komada odjeće, te je sve to zapravo bilo tako pripremljeno da dovede do incidenta. Potvrdila je da je IV bila razriješena dužnosti voditeljice mjere, a to na osobni zahtjev budući da joj je dijagnosticirana autoimuna bolest i bilo joj je preporučeno striktno izbjegavanje stresa, a konkretni slučaj je na nju vrlo stresno djelovao, a da li je okrivljenik davao kakve prigovore na rad IV, ne može decidirano reći, ali može reći da se cijelo vrijeme žalio na njih sve, djelatnike Centra i na njihov rad. Nakon što je IV prepisana adekvatna terapija, ista je vraćena na mjesto voditelja mjera, što je njima bilo izuzetno važno, budući je bila upoznata i involvirana u cijeli slučaj, a koliko je to mjeseci bilo nakon što je bila razriješena to ne zna, a okrivljenik je bio obaviješten kako o razrješenju tako i o ponovnom imenovanju IV za voditeljicu mjere. Poznato joj je da je okrivljenik ulagao žalbu na rješenje o ponovnom imenovanju IV za voditeljicu mjere, žalio se na njezinu stručnost, a na koji žalbeni navod se drugostupanjsko tijelo nije osvrtalo, već je rješenje ukinuto zbog propusta suda. Njezin osobni stav pak je da je IV bila kompetentna za vođenje konkretnog slučaja. Svjedokinja se nije sjećala da bi se u ova dva navrata kada je bila prisutna održavanju kontakata ŽV i mldb. CV u Obiteljskom centru, okrivljenik na neprimjereni način odnosio prema ŽV. Na pitanje da li je CV prilikom dovođenja u Obiteljski centar htio ulaziti u isti, iskazala je da je opisala dva događaja kojima je nazočila, a o ostalim dolascima nema osobnih saznanja, ali je čitajući izvješća voditeljice mjere došla do saznanja da nije htio ulaziti i da je tu uvijek bilo nagovaranja od strane oca, a kako je ranije opisivala, verbalno-odi, rekao sam ti da moraš ići, dok je neverbalno govorio sasvim drugačije.

9. Svjedokinja NV na raspravi dana 4. studenog 2021. navela je da je u više navrata zajedno s okrivljenikom, a ponekad je s njima bio i jedan njegov rođak, vozila u ljetnim mjesecima prošle 2020., a misli da i ove 2021. godine mldb. CV na druženje s majkom ŽV u prostor Obiteljskog centra u [adresa]. Svaki put kada bi došli do [adresa], LV bi se zaustavio na parkiralištu kod Centra, on i CV su izašli iz vozila, LV bi CV primio za ruku ili oko vrata i zajedno bi ušli u dvorište obiteljskog centra. Budući su na dvorišnoj ogradi bila otvorena vrata, ona je u dvorištu vidjela TV i žensku osobu za koju misli da je socijalna radnica. Kada je LV izašao iz dvorišta i došao do parkiranog vozila, svaki puta bi CV već uplakan dotrčao za njim, a kada bi CV došao za ocem, isti mu je govorio " ĆV, molim te odi se družiti s mamom, mi ćemo otići u onaj kafić na kavu i pričekati te do pola osam i onda ćemo doći po tebe", ali je CV histerično plakao i govorio da on ne želi ići, da on hoće ići kući. LV bi se potom sam vratio u dvorište Obiteljskog centra kako bi pitao da li mogu ići kući i kada bi se vrtio do automobila, rekao bi da mogu ići kući. Ona je išla s okrivljenikom kao nekakva podrška i da s LV ode na kavu i pričeka da CV završi druženje kako ne bi LV bio sam, a i stoga što je s CV bila dobra, a isti je uvijek plakao kad je trebao ići na druženje, pa bi ga ona smirivala. Nije bila prisutna kada je CV pretrčavao cestu, ali je bila prisutna jedne zgode kada je otac odveo CV u dvorište Centra i bio na izlazu iz dvorišta, a CV ga je trčeći sustigao, prestigao, zaletio se u nju, da bi tada iz dvorišta došla socijalna radnica i rekla LV da CV mora ponovno dovesti u dvorište Centra pa ako treba i silom. Što se tiče primopredaje 22.11.2020. ona je došla kod ovdje okrivljenika kada je okrivljenik pitao CV da li je spremio sve stvari u školsku torbu, CV je rekao da je, da je spremio čak i pernicu. Kada su došli na adresu oštećene, okrivljenik je izašao iz vozila, te se sjeća da je iz vozila uzeo putnu torbu i ruksak koje je unio u dvorište i stavio ispred oštećena koja je stajala na dvorištu, a tada se vratio do vozila, otvorio zadnja vrata, te je tražio od CV koji je sjedio da izađe iz auta van, a CV je počeo plakati i govoriti da ne ide. Okrivljenik mu je ponovno rekao da izađe iz vozila, ali CV to nije htio, plakao je i govorio da hoće ići kući i da idu doma. Tada je do njega došla odvjetnica oštećene, koja je također probala razgovarati sa CV, da mora izaći da je tako odredi sud, a CV je to i dalje odbijao, plakao i čvrsto se rukama držao za prvo sjedalo. Došla je i Ivanova majka koja ga je pozvala da izađe iz vozila, što je također odbio i rekao da ne želi s njom razgovarati. Okrivljenik je tada pozvao policijske službenike i policijski službenik koji je došao je uzeo njihove podatke, došao do vozila okrivljenika i rekao pustite CV na miru, dok je LV rekao da uzme Ivanove stvari i neka ide s njim kući, što je LV učinio, te je ponovno s dvorišta uzeo kofer i ruksak, stavio ih u vozilo i otišli su kući. Kada je ona dolazila s LV i CV, a kada bi LV CV vodio na druženje, LV nikada nije vikao na CV, uvijek mu je govorio da se ide podružiti s majkom, a da će ga oni pričekati, a nikad nije bila prisutna da bi LV ulazio u kakav verbalni sukob bilo s bivšom suprugom ŽV, bilo sa socijalnom radnicom. Svjedokinja je opisala i događaj, time da se ne sjeća niti mjeseca niti godine, ali zna da je bilo ljeto, da je bila u kratkim rukavima i da je kod svoje prijateljice u sjenici, a dvorište koje je pored igrališta, pila kavu kada je vidjela da na igralištu na klupici sjede dvije ženske osobe od kojih je prepoznala ŽV, a vidjela je da je okrivljenik dovezao CV koji je došao ispred te dvije ženske osobe i stajao je pred njima. Nije vidjela niti da bi se majka pozdravila sa CV, niti da bi ga zagrlila niti bilo što drugo, već je vidjela da se otišao u obližnju šumicu u nekoliko navrata, pomokriti, a vidjela je da su obje ženske osobe tipkale na mobitel. To je moguće trajalo sat vremena, a tada je ponovno vidjela da je došao LV sa autom, CV je ušao u auto i oni su otišli. Iskazala je da niti ona niti osobe koje bi dolazile s okrivljenikom, kada su dovozili CV na druženje, nisu niti razgovarali niti raspravljali s djelatnicima Centra, niti su snimali te događaje, niti bi djelatnice Centra od njih tražile da se udalje, a posebno jer oni nisu niti dolazili do ulaza u dvorište Obiteljskog centra jer su se zadržavali na parkiralištu. Tijekom primopredaje CV **.**.2020., ona se nije obraćala ŽV, a osim toga, TV je bila na izlazu iz dvorišta, a ona je bila koja dva metra od osobnog automobila dok je osobni automobil okrivljenika bio moguće kojih 6 metara od ulaza u dvorište. Prilikom primopredaje okrivljenik nije ništa govorio bivšoj supruzi ŽV, već zna da je samo CV rekao da izađe iz vozila da razgovara sa majkom, što je CV odbio.

10. Svjedok PV je na raspravi dana 4. studenog 2021. naveo da više puta s okrivljenikom išao u [adresa] kada je okrivljenik vozio svojeg mldb. sina CV na druženje s njegovom majkom ŽV u Obiteljski centar. U jednom navratu je vozio CV na druženje s majkom, a kada su s CV bile njegova baka po ocu i njihova susjeda NV, a to stoga jer je okrivljenik tada radio. Svjedok se je prisjetio jednog slučaja kada su se vozili u [adresa], da je CV sjedio naprijed s ocem, on otraga i kada su došli do Obiteljskog centa u [adresa], LV je parkirao na parkiralištu, CV i on su izašli iz vozila i LV ga je odveo do ulične ograde dvorišta Obiteljskog centra, te se vratio do osobnog automobila, te se isti još nije niti pravo vratio, a već je iza njega do automobila dotrčao CV. Za istima da je došla socijalna radnica i rekla LV neka se makne da se majka može približiti CV, na što se LV prvo oglušio, a tada mu je to ponovila, ali se opet nije maknuo te mu je tada i treći put rekla malo glasnije da neka se makne da se majka približi CV i tada je LV krenuo preko ceste, pretpostavlja da je provjerio promet, nije bilo vozila u prometu i počeo je prelaziti cestu, a CV je rekao „ako ideš ti, idem i ja“ i nakon što je LV započeo prelaziti cestu, zatrčao se za istim, te su njih dvojica prešli cestu, a potom su se kroz pješački prijelaz vratili i LV je tada pitao, ali normalnim glasom, evo vidite što radite i što da se sad učini. Potom su neko vrijeme još razgovarali, a tada je socijalna radnica rekla da mogu otići. Socijalna radnica je rekla okrivljeniku da se makne na drugu stranu, dakle, da ide preko ceste. Svjedok je iskazao da svaki put kad bi on bio sa njima dvojicom, LV je CV doveo do ograde i CV je ušao u dvorište, a kad se LV vratio do vozila , u svakom navratu je već CV došao za njime do osobnog automobila, a sjeća se da je u još jednom navratu došla druga socijalna radnica s njima dvojicom do osobnog automobila, da su razgovarali, ali je rekla da se tu ništa ne može i oni su otišli. Ivanova majka TV nije nikad dolazila do osobnog automobila i on nikad nije vidio da bi LV i ŽV bili u kakvom međusobnom verbalnom kontaktu. Vezano pak za događaj kada je on dovezao mldb. CV zajedno sa njegovom bakom po ocu i susjedom NV, navodi da su tada CV u dvorište Obiteljskog centra doveli njegova baka i on, a u dvorištu su zatekli kako sjede za stolom socijalna radnica, djelatnica Centra DV i TV, dok je nešto od stola bio odmaknut stolac, pretpostavlja da za mldb. CV. Ivanova baka i on da su u dvorištu ostavili CV i izašli na ulicu, a nakon 2 -3 minute, CV je dotrčao za njima. Tada je on CV počeo nagovarati da ga ponovno odvede u dvorište na druženje, a on mu je govorio „striko ne idem“, ali ga je uspio nagovoriti rekavši mu da idu skupa, te su ponovno ušli u dvorište i tada ga je DV pitala da tko je on, on joj je objasnio zašto je on dovezao CV, da LV radi, a da je baka više životne dobi, a ona mu je rekla da je tada on preuzeo odgovornost da doveze CV na druženje, pa joj je odgovorio da ga je on doveo, da im je tu i neka ga one zadrže, a ista je stalno i to povišenim tonom govorila o njegovoj odgovornosti. Potom se je obratila i CV te rekla da se on mora ostati družiti s majkom jer će u protivnom njegov otac platiti veliku kaznu, ići u zatvor, a on u popravni dom. Na to ju je pitao kako to govori mldb. CV, a ista mu je rekla da će i on odgovarati. Znao je da druženje mora biti do 19,30 sati, te nije sad znao da li da ostane ili ne, te su izašli iz dvorišta i odlučio je tada na svoju odgovornost otići. Nadalje, svjedok PV je iskazao da on nije vidio, a kada su dolazili do Obiteljskog centra da bi okrivljenik nešto posebno gestikulirao rukama, vikao, pozdravljao prolaznike ili da bi razgovarao na mobitel, štoviše, čak se sjeća da mu je mobitel ostao u automobilu, da je zvonio, a da se nitko na isti nije javio. Iskazao je da je LV govorio CV i ispred Obiteljskog centra, a i tijekom vožnje kada su se vozili prema [adresa], neka ide na druženje sa majkom, da mora ostati na druženju, da se ne mora brinuti, da mu se ništa neće dogoditi, oni će ga čekati, a kada ga se pita da li se CV bojao majke, navodi da po njemu on nije bio spreman na to druženje, a posebno nakon što je DV rekla da će tata završiti u zatvoru, a on da će ići u popravni dom, te je bio u strahu da ga se na nešto ne prisili. Osobno nije vidio da bi se vrata ulične ograde dvorišta Obiteljskog centra zaključavale i da bi bila zaključana, ali je to čuo, time da se ne sjeća više od koga. Kada su LV i CV prelazili kritične zgode preko ceste, jednom su prešli obojica na jednu stranu i potom se vratili na drugu stranu. On je okrivljeniku stric, okrivljenik radi u Sloveniji i rijetko se vide, pa kada je LV vozio CV na druženje, trebao je čekati sat i pol, a kako je prolazio pored njegove kuće, to je pozvao i njega da se za to vrijeme druže kako ne bi bio sam, a to ako je bio slobodan i ako je bio kod kuće. On nikada nije vidio da bi netko snimao susrete i druženja CV i njegove majke ŽV, on osobno nije, on se mobitelom služi tek toliko da se znade na njega javiti, a da li je snimala NV, to se treba nju pitati. Kako je okrivljenik pripremio mldb. CV za predaju istog majci za dan 22.11.2020., svjedok nije mogao reći, budući se je on u to vrijeme nalazio u OB Varaždinu, na bolničkom liječenju. Oni s tog druženja na koje su doveli CV nisu nikada samovoljno otišli, nego tek kada bi im socijalna radnica rekla da mogu ići, a on je svojom odlukom otišao kada je dovezao CV, nakon što je DV rekla što je gore opisao CV za njegovog oca jer u tom trenutku, kako se to kaže, nije bio dovoljno pametan što učiniti i stoga je otišao. Nije došlo do nikakvog verbalnog sukoba između okrivljenika i socijalnih radnica, a on je prisustvovao njihovom razgovoru u dva navrata, kada je jednom socijalna radnica, a drugi put druga socijalna radnica koja je bila na zamjeni, misli Perši, došla pristojno i kulturno do osobnog vozila, razgovarala sa okrivljenim, rekla da se tu ništa ne može i da mogu ići.

11. Svjedok ĐV je na raspravi dana 4. studenog 2021. naveo je da on nikad nije bio s KV kada bi isti mldb. sina CV vodio na druženje s majkom u prostore Obiteljskog centra u [adresa]. Međutim , ima saznanja o 22.11.2020. kada je trebala biti predaja mldb. CV majci ŽV i on je tog dana došao kod KV, koji ga je pitao da li bi išao s njim, na što je pristao, te je tijekom boravka u njegovoj kući vidio da isti pakuje stvari u jedan manji kofer, a kojega je jedva zatvorio. Sjeća se i da je okrivljenik, prije nego su krenuli iz kuće pitao CV da li je uzeo sve za školu, CV je rekao da je uzeo sve. Dakle, s CV je bio spremljen taj kofer i tzv. školski ruksak sa školskim stvarima. Potom su krenuli za [adresa] i došli su na adresu na kojoj je živjela TV, on je tada prvi put bio tamo, KV je parkirao i iz vozila iznio taj kofer i ruksak kojega je predao ŽV, koja ih je unijela u dvorište i vidio je da ih je otvarala i pregledavala. KV je rekao CV da izađe iz vozila, time da je prvo iz vozila izašao mlađi Ivanov brat HV, ali CV nije htio izaći. Potom su do vozila došle s jedne strane jedna ženska osoba, za koju nije znao tko je ona, a s druge strane je na zadnje sjedalo sjela TV te su od CV tražile da izađe iz vozila, isti se rukama uhvatio za prednje sjedalo i rekao da neće izaći iz vozila. LV je tada nazvao policijske službenike, a kada su isti došli i pitali u čemu je stvar, LV im je objasnio da CV ne želi izaći iz vozila. Policijski službenik je uzeo podatke od svih njih nazočnih, a cijelo vrijeme je ta ženska osoba za koju nije znao tko je, višekratno ponavljala CV neka ide van da mora ići van, da mora ići k mami, da je sud donio odluku, tako da je to i njemu već išlo na živce. Ista je rekla LV da on nije pripremio CV za predaju majci, a LV je tada kleknuo ispred automobila i rekao CV: „molim te izađi iz vozila“, a što CV nije htio učiniti. Ta ženska osoba je potom došla i s druge strane vozila i ušla na zadnje sjedalo te nastavila CV govoriti da mora izaći van, da je takva sudska odluka, da mora ići mami, da bi tada policijski službenik došao do nje i rekao, gospođo izađite iz vozila nemojte maltretirati dijete, a ti Ž pokupi svoje ljude i idite kući. CV je bio tako uznemiren da su ga cijelim putem do kuće smirivali. CV je cijelo vrijeme tog postupanja plakao, a plakao je i do kuće, kada su se vozili kući i kada ga je smirivala NV koja je bila s njima. On nije niti čuo, niti vidio da bi se okrivljenik obraćao ŽV, a nije vidio niti čuo da bi joj se obraćala ili da bi je što vrijeđala NV. Osim što je okrivljenik policijskim službenicima rekao da CV ne želi izaći iz vozila nije čuo da bi im bilo što drugo govorio. On je cijelo vrijeme bio prisutan toj predaji, a bio je u neposrednoj blizini okrivljenika na udaljenosti čak i manjoj od tri metra, te je bilo nekakve konverzacije između okrivljenika i ŽV ili okrivljenika i policijskih službenika, da bi on to morao čuti.

12. Svjedok UV, policijski službenik je iskazao da je moguće da je to bilo 22.11.2020., u večernjim satima, a kada su od strane dežurnog bili upućeni na intervenciju, time da ne zna po čijoj dojavi i sjeća se da su dolaskom zatekli ovdje okrivljenika s kojim su bile dvije starije osobe, jedan muškarac i jedna žena, a ne sjeća se u trenutku njihovog dolaska da li je CV bio van osobnog automobila okrivljenika ili u automobilu, ali se sjeća da je isti tijekom njihovog bivanja na intervenciji, plakao i da nije htio ići kod majke. Nadalje, sjeća se da je u jednom trenutku CV sjedio u osobnom automobilu na zadnjem sjedalu, da je do njega došla, on pretpostavlja, odvjetnica od majke ŽV i da ga je pozivala da izađe iz osobnog automobila, što isti nije htio nikako učiniti, a sjeća se i da ga je pozivala i majka TV da izađe iz vozila, kao i da mu je otac govorio: “Ajde, ĆV izađi, da ne bi bili problemi“, ali isti nije htio izaći, plakao je i rukama se držao za prednje sjedalo. Koliko se danas sjeća, van automobila je već bio nekakav putni kofer, a ne sjeća se da bi on te prilike vidio drugo dijete LV i ŽV. Bili su prisutni njih dvojica policijskih službenika, okrivljenik i dvije starije osobe, mldb. CV, TV i njezina odvjetnica, a da li je bio još netko, toga se ne sjeća. Cijelo njihovo postupanje trajalo je moguće 15-20 minuta, a kada je vidio da to nema smisla, te zbog bojazni da se djetetu nešto ne dogodi, da bi imalo nekakvih problema, on je mldb. CV pitao da li želi ići kod majke, CV mu je rekao da ne želi, te je potom rekao ovdje okrivljeniku da CV odvede kući, a oni neka to riješe bilo preko CZSS bilo preko suda i koliko se sjeća okrivljenik je Ivanove stvari stavio u vozilo i isti su otišli. Svjedok UV je naveo da on nije vidio da bi netko fizički pokušao izvući CV iz automobila, sve je to bilo samo neki vid nagovaranja istoga da izađe. Poznaje i JV i TV i to JV iz viđenja, budući da oboje igraju nogomet, a kada je on igrao u drugim klubovima, a zadnje tri-četiri godine se znaju dobro i zajedno su igrali nogomet u Sračincu, što danas više ne igraju, dok je TV upoznao kada je radila u trgovini u Cestici u kojoj je bilo više krađa pa je dolazio na intervencije. Od predmetne zgode sjeća se da je bio jedan kofer, a da li se radilo o onom velikom koferu sa ručkom ili manjem i da li je bilo više kofera, odnosno putnih torbi, toga se danas više ne sjeća. Njemu se okrivljenik nikad nije povjerio, a on je u javnom pogovoru saznao da su se JV i TV rastali. Iskazao je da je upoznao i mldb. CV, budući da je CV s tatom dolazio gotovo na svaki njihov trening, donosio im je lopte i slično, te je njegov dojam bio da je bio oduševljen sa svojim ocem, a i sa samim nogometom, te je bio zadovoljan kod svojeg oca. Svjedok je naveo da nije bio niti na jednoj drugoj intervenciji, ali je čuo od svojeg vođe sektora da je bila još nekakva intervencija na adresi okrivljenika u [adresa], da je navodno i ista bila zbog primopredaje djeteta, ali da primopredaja niti te prilike nije bila realizirana. Dojavu o potrebi za intervencijom zaprima dežurni u policijskoj postaji i dežurni je kritične zgode uputio kolegu i njega na intervenciju, te on točno upiše koga je uputio na intervenciju od koga je zaprimljena dojava, a kada idu na intervenciju njima kaže ili im predoči tko je imao dojavu i na čiju dojavu idu na intervenciju, samo što se on danas više ne sjeća što im je tada dežurni rekao. Naveo je da sada kada mu je opunomoćenica oštećene postavila pitanje i kada ju je bolje promotrio, tada može reći da misli da je to odvjetnica koja je predmetne zgode bila prisutna na intervenciji. Ne može sa sigurnošću tvrditi da li je odvjetnica sjela ili se je samo nagnula na zadnje sjedalo vozila na kojem je sjedio CV kritične zgode, ali može potvrditi da je bila u neposrednoj blizini istog. Poznaje očuha ŽV, AV, koji je bio policijski službenik, dok njezinu majku ne poznaje, a ne sjeća se da li su njih dvoje ili kojih od njih bili prisutni kritične zgode na intervenciji, a misli da odvjetnica okrivljenika nije bila jer je okrivljenik s njome kontaktirao telefonom, odnosno misli da je telefonom zvao odvjetnicu što da učini. Po njegovoj ocjeni, nije bilo nikakvog narušavanja javnog reda i mira, nikog nije bilo potrebno udaljiti jer da je to utvrdio, tada bi sigurno uslijedio i odgovarajući optužni prijedlog protiv narušavatelja javnog reda i mira. Bilo je međusobnog prepucavanja, ali tijekom istog nije bilo niti vike niti bilo kakvog vrijeđanja niti slično, ali kako je naveo, zbog CV, kao i zbog noćnih sati i da se događaj zbivao na ulici, rekao je okrivljeniku da budući CV ne želi ići kod majke da ga odvede kući. Kada je naveo da se radilo o noćnim satima, misli da je to bilo moguće 18,00,19,00 ili 20,00 sati, ali s obzirom na studeni mjesec, bila je noć. Dozvoljava mogućnost da je on rekao opunomoćenici oštećene da je sada dosta da neće više nagovarati CV da izađe iz vozila, a kako je rekao, doista se ne sjeća da li se ista samo nagnula u automobil ili je sjela na zadnje sjedalo. U svakom slučaju on je o tom postupanju sastavio opširnu bilješku iz koje je sve vidljivo jer je pretpostavio da bi moglo doći do suda.

13. Svjedok mldb. VV, prvi puta ispitan putem video linka, naveo je da u [adresa] živi od šestog mjeseca 2021., dok je prije stanovao s tatom i bakom u [adresa]. Mama je stanovala u [adresa] i s istom se je viđao u Obiteljskom centru svaki drugi ponedjeljak i petak od 5 do pola 7, ali nije htio. Na druženja je dolazio s tatom, a jednom ga je vozio od tate stric i baka jer je tata radio. Druženja su izgledala tako da ih je tata dovezao, teta socijalna radnica je čekala, htjeli su ići unutra, onda su njega tjerali, a on nije htio ići unutra, a nije htio ići jer nije volio mamu. Tata mu je rekao da mora ići u Obiteljski centar, da se ide tamo družiti s mamom i s njim nitko drugi nije o tome razgovarao, pa niti socijalna, samo tata. On nije htio ići unutra, pa su bili samo vani, a inače da je tamo kuća, iza je dvorište, u dvorištu je veliki stol, onda su klupe i tu je klupa i stolić, sjedili bi i razgovarali i tak nekaj. Došla je mama, ona je uvijek sjedila, a njega je unutra tjerala socijalna i nekad dok su došli unutra i onda je on jednom zvao tatu, mama je onda rekla da bude zvala policiju ako nazove tatu. Tada je on bio unutra pet minuta, a dok je on išao unutra, tata je išao u dućan jer je trebalo nekaj za večer jer je poslije išao na rođendan poslije druženja. Tih pet minuta unutra , on nije htio ništa razgovarati i onda je zvao tatu da dođe po njega i onda je mama rekla ako bude otišao da bude zvala policiju, a i socijalna mu je rekla da neka ne zove. Kada je 27 . nazvao tatu da mu je tata rekao da neka ostane do kraja druženja, a on mu je rekao da ne, da neka dođe po njega i isti je došao, pa su izašli van, te je socijalna rekla da neka ostanu, ali on nije htio. Ista je onda rekla tati neka ide preko ceste i tata je išao jer nije bilo auta, a on je išao za njim, a tata mu je rekao neka se ide družiti, ali on nije htio, a tada su se ponovno vratili jer ih je socijalna zvala da im nešto kaže i rekla im je neka idu doma. Preko ceste nisu išli po zebri, a onda su se vratili po zebri. Jednom su ga, dok je tata radio, odvezli na druženje stric i baka i otišli su tamo unutra i tamo je bila neka zamjenska teta, a misli da se zove DV, a baka ga je dovela i rekla da bude došla za jedan sat, a oni da će biti u kafiću pored. On n ije htio unutra i baka je to rekla, a DV je rekla da ga neka dopeljaju i onda je rekla da ako ne bude ostao unutra i ako se ne bude smirio da će ići u popravni dom, a to je DV rekla njemu, a bili su u Obiteljskom, ali ne u prostorijama, nego vani, dok je na pitanje gdje je bila mama rekao da je ista sjedila i ona nije sudjelovala u tom razgovoru kad mu je DV govorila da se smiri, mama je bila tiho. Baka i stric da su bili vani i čekali, a to dvorište ima ogradu, višu od njega i višu od strica i bake, a radi se o metalnoj ogradi i preko nje se vidi ako si visok, a vrata na ogradi su bila otvorena. Jedanput se je na druženju zadržao baš sat i pol dok ga je ta teta koja je bila zadužena zaključala, a on zna da je zaključala jer je probao vrata jer je htio otići i onda je cijelo vrijeme plakao, a u tih sat i pol je samo nešto malo razgovarao s mamom. I inače je nekad plakao na druženjima kad su mu govorili da mora biti tu sat i pol i kada su mu govorili za popravni. Kada ga se pitalo da je sada prošlo neko vrijeme od toga, da sada kaže zašto se nije htio družiti s mamom, mldb. CV je naveo da nije volio mamu, a na pitanje zašto, rekao je, da zato što ga je ostavila. Dok su išli na druženja, tata mu je govorio da neka se podruži i da onda ide doma, a na pitanje da li su doma razgovarali da on ne želi ići na druženje, odgovorio je da jesu, ali je tata rekao da mora, a ne sjeća se baš što mu je tata rekao zašto mora. On nije uvijek ušao unutra kada su došli i onda je tata išao unutra i nešto razgovarao, a opet je bila DV i rekla je da ga tata mora vući unutra i onda ga je vukao, a on nije htio, te ga je uspio uvući, a onda mu je ona govorila da se smiri, a on se nije smirio i otišao je u auto i tada su išli doma. On je tako hodao u Centar svaka dva tjedna, a možda je bilo kakvih prekida. Na druženja je počeo hodati između devetog i jedanaestog mjeseca kada je išao u peti razred. Onaj događaj kada su išli preko ceste, prvo su išli preko ceste bez zebre jer je nije bilo blizu i onda su išli sve okolo da prođu preko zebre, a kada su se vratili , tata je pitao da što sad i onda je socijalna rekla da idu doma. Tata ga je pitao zašto je išao za njim, a on je rekao mu je rekao da nije htio ići tamo, a da se on i tata nisu svađali. Od šestog mjeseca 2021., živi s majkom, ali bi živio kod tate. I prije je bilo pokušaja da se preseli kod mame i to jednom u trećem mjesecu dok su brata uzeli i onda je on trebao otići živjeti kod mame, ali nije htio. Tada je cijelo vrijeme bio u autu i nije htio ići van i onda su mu govorili da neka ide van, a on nije htio. Tata mu je stavio sve u torbu, a on si je stavio knjige, pernicu i stavili su skoro sve, a pozvan da kaže koje stvari je spremio, svjedok mldb. CV je naveo da obuću, četkica za zube i to su stavili u kofer, a u ormaru su ostale neke majice kada bi on išao kod oca da mu nešto ostane, a uzeli su stvari za sva godišnja doba i za trening – kopačke i drugo, a on si je sve uzeo za školu i tata je pogledao, a sestrična mu je pomagala da sve stavi unutra. Kada su došli , nije htio izaći iz auta i mama je uzela kofer i torbu, a on je rekao da neće i onda je došla policija i pitali su kaj se događa, rekli su da on neće iz auta i onda su oni rekli da odu doma i otišli su doma. S njim su kod majke došli tata i ujak od tate. Tata mu je cijelo vrijeme govorio da ide van, a i mama mu je to govorila, te mu je odvjetnica od mame došla u auto reći da mora ići van, a on je rekao da neće. On kad donese odluku da ga se ne može nagovoriti na suprotno, da je on uvijek takav i kad odluči ni s kim se ne savjetuje, to su njegove odluke i ne može ga nitko nagovoriti. Ne zna kako je uspjela predaja u šestom mjesecu, tamo je ta soba i on je cijelo vrijeme govorio da neće i onda su ga pazili neki stražari i morao je ići dolje i onda je sutkinja rekla da ako neće ići da bude zvala bolnicu da ga uspavaju i on je čuo da je ona to rekla. Kada ga je tata vodio na susrete i druženja, ne zna gdje ga je tata čekao, možda je išao pogledati što u dućan, no, nije ostao čekati ispred, a možda je nekad išao u kafić preko pa je tu ostavio auto kod obiteljskog gdje su parkirali. Tata ga je dovezao i rekao da dođe za sat i pol i otišao je i nije vidio da razgovara sa socijalnom. Nekad je socijalna zvala tatu i ako ga je zvala, tata je već bio tamo, kad je izašao, te nije čuo da bi tata vani s nekim pričao i tata je svaki put , dok su on i socijalna došli van, kasnio, a mama je sjedila. Prije toga je trebalo doći na igralište, na koje je došla mama, a nekad i socijalna, dok su njega doveli tata ili baka kada je tata radio, a kada su ga doveli oni bi otišli doma, a on bi ostao malo tamo, ali ne dugo nego jer je otišao doma, a igralište je od kuće udaljeno 2-3- minute. U svezi susreta i druženja u Obiteljskom centru, naveo je da su vrata dvorišta Centra bila uvijek zatvorena, a on je u dvorištu stajao i bio okrenut prema socijalnoj, a dok je tako stajao, tada su mu vrata dvorišta Centra bila iza leđa. Nakon pakiranja stvari u kovčeg, u njegovoj sobi je ostalo ono što je dobio za Božić, videoigrice i to, možda i neke stvari ako bi bio išao kod tate – dvije tri majice i dvoje troje hlače, a za nogomet je ima dva dresa i trenirku i to si je sve uzeo i pribor za školu si je sav uzeo. Vezano za prometnu nesreću je iskazao da je do iste došlo kada su tata i on išli u polikliniku u Zagreb, u ljeto 2020., a u nesreći je sudjelovao njihov auto i još jedan auto i oni su se vozili, a ovaj drugi nije gledao i tak su se zabušili, a u autu su bili on, tata i sestrična. Njega je malo boljelo rame, a tata je bio tri dana u bolnici, a sestrična je išla za nogu, svaka dva tjedna. Dok se dogodila nesreća, prestrašio se i poslije se je isto osjećao, te nije mogao spavati možda dan-dva, a poslije, dok su tata i on bili u autu mislio je da se možda to opet ne dogodi, dok ga kao pješaka nije bilo strah. Kad je za tatom prelazio cestu kod Obiteljskog centra, nije siguran da li je tada razmišljao o nesreći, a misli da je to bilo prije nesreće. Kada je došao na susrete i druženja u Obiteljski centar, mama je možda nekad ustala i pokušala mu doći bliže, pokušala ga je zagrliti, ali on nije htio i to joj je pokazao tako da se je odmaknuo od nje, a onda su mama i socijalna nešto razgovarale, mama je opet sjela, a socijalna mu je rekla neka ide doma. Nije vidio da li je mama bila tužna, a bio je okrenut prema njima, ali je gledao u pod, nije ga zanimalo kako se ona osjeća. Danas su mama i on dobri, ne ljuti se na nju, dozvoli joj da ga zagrli, a i on nju ponekad zagrli i sad razgovaraju o svemu. Od kada je kod mame, tatu viđa svaki tjedan, u petak u obiteljskom, gdje se je družio s mamom, a na susretu je i teta koja ih gleda, socijalna koja se zove I, te tata brat i on, te se oni igraju, a socijalna je u kutu i tatu je zadnji puta vidio prošli petak, a druže se po sat i pol. On bi radije živio kod oca. O sudu nisu razgovarali, tata ga nije spominjao. Do škole u šestom razredu tata nije dolazio, nego je dva puta došla baka i došli su teta i bratić iz Njemačke da ga vide. S tatom nije pričao o mami, niti ju je tata spominjao, a nije niti s mamom pričao o tati. Misli da, kada je s tatom prelazio cestu kod Obiteljskog centra da je u autu bio i stric PV, a isti je cijelo vrijeme sjedio u autu. Tata je nešto razgovarao sa socijalnom, ali on nije čuo što, nisu bili glasni tonovi i on nije čuo što razgovaraju. Na pitanje kakav je tata dok s nekim razgovara, navodi da je tata takav kao on i savjetnica, i tata onda ide tako rukama (pokazuje da maše rukama), to mu je navika. Budući da si je sada dobar s mamom, htio bi živjeti kod tate, jer tamo ima prijatelje, tamo je rođen i tamo ima blizu školu, tata mu je iza napravio igralište, a tu gdje živi s mamom nema uopće nikoga, ni prijatelja, ni ništa i tu provodi vrijeme s mamom i bratom koji ima šest godina .

13.1. Svjedok VV je prilikom drugog ispitivanja , 21. siječnja 2025., iskazao da je tada polazio 1. razred srednje Strojarske i prometne škole, sada živi s ocem, a prije je živio s majkom od 11. lipnja 2021. do 18.1.2024. Ističe da je početkom 2020. pa nadalje, dolazio na susrete s majkom, u Obiteljski centar. Kad je dolazio na susrete s majkom, uvijek ga je dovezao otac i to sam, doveo ga je do ograde i tada je tata otišao, s majkom je bio kratko, nije se htio družiti s majkom pa je zvao oca da dođe po njega jer se neće družiti s majkom. Otac nikad nije vikao niti na njega niti na majku pred Obiteljskim centrom, niti je dolazio u verbalni sukob s majkom ili gospođom. Majku nije htio vidjeti jer ga je povrijedila kad je bio mali, i to kad je otišla od njega, nije niti znao zašto je otišla, samo je otišla s njegovim bratom. Majka mu nije rekla zašto je otišla s bratom, a njega ostavila, jer je nije vidio i nije ju to pitao. Niti otac mu nije rekao zašto je majka otišla. Prije nego je išao na susret s majkom, otac mu je rekao da se ide podružiti s majkom i onda će za sat i pol doći po njega. Niti jednom nije htio ostati s majkom i družiti se s njom , rekao joj je u oči da se neće družiti s njom jer ga je povrijedila. Bilo je dana kad uopće nije htio ići na druženje s majkom, ali je išao, iako nije htio ostati, nije niti htio ići unutra, jer su ga prvi puta, kad je išao na druženje zaključali i nisu ga htjeli pustiti van i onda više nije htio ulaziti unutra. Otac mu je tada rekao da ide unutra i da se razgovara i druži s majkom. Gospođa koja je bila tamo, rekla je da druži s majkom sat i pol i da će tada opet doći tata. Tata je jednom ostao kad nije htio ući unutra jer se valjda bojao da ne bi išao sam preko ceste i da ga možda auto ne udari ili nešto. Otac mu je cijelo vrijeme govorio da uđe unutra i da se druži s majkom. Otac nije ništa drugo govorio niti je nešto radio s rukama, nogama. Na druženje s majkom je išao svaki drugi petak i svaki ponedjeljak ili svaki drugi ponedjeljak nije siguran, no, čini mu se svaki ponedjeljak i svaki drugi petak. Otac ga je uvijek vodio na druženje s majkom, a prije druženja, otac mu je rekao da se ide podružiti s majkom, da se vide i porazgovaraju, poticao ga je na druženje s majkom, drugo ništa mu nije govorio. Kad je došao na druženje s majkom, majka mu je rekla da uđe unutra i da se podruže, drugo nije rekla, ali nije ići unutra. Gospođa je rekla ocu da ode, ali nije htio da otac ode, jer bi opet išao unutra i opet bi ga zatvorili, zaključali, kako su napravili prvi put. Kad je gospođa rekla ocu da ode, otac je otišao preko ceste, do auta, a on je išao za njim, bio je tužan, išli su preko zebre, nit jednom nisu išli preko ceste na mjestu gdje nije zebra. Sestrična SV, koja je tada imala 17 godina, ali je te godine trebala postati punoljetna, mu je uvijek pomagala da si složi stvari i da stavi sve knjige u torbu i kofer i kad su sestrična i on složili kofer, tata ga je pregledao i pogledao da li je uzeo sve knjige. Uzeo je puno stvari za obući, sve knjige za školu, sve je uvijek uzeo što je trebao. Otac ga je dopeljao kod majke i stavio kofer van i htio je da i on izađe van, ali nije htio izaći iz auta i tata ga je cijelo vrijeme tjerao da mora ići da to tako treba biti, ali nije htio, htio je ostati kod tate i nije izašao iz auta. To se dogodilo više puta. Kad je došao živjeti kod majke, bio je malo razočaran, jako tužan jer je cijelo vrijem htio živjeti kod oca. Kod oca je živio s očevom curom H, polubratom D koji ima godinu i tri ili četiri mjeseca i bakom ČV. Kod mame je živio s maminim dečkom CV i bratom OV. Prije nego je došao svjedočiti na sud, otac mu je rekao da će svjedočiti o tome što se događalo u Obiteljskom centru i nije ništa drugo rekao. Kod oca mu je bilo lijepo živjeti, sa svima se dobro slagao, a kod mame se slagao s mamom i bratom, a s njezinim partnerom nije.

14. Svjedokinja SV je iskazala da je slagala CV kofer, kada je prvi puta trebao ići na viđanje kod mame i ostati kod mame, to je bilo u zimi krajem 2020. Sjeća se da je CV jako plakao, bila je s njim. Ona mu je u kofer spremila stvari i to odjeću, školski pribor, dres za trening. Odjeću su stavili u veliki kofer. Spremili su mu odjeću i ljetnu i zimsku, trenirku, traperice, dakle, bilo je odjeće za 10 dana bez da se ista pere. U školsku torbu, odnosno ruksak, su stavili sve školske knjige i bilježnice. Sjeća se da su zaboravili pernicu, ali su na kraju i nju ugurali u ruksak, a za trening su stavili kratke hlače, majicu, kopačke, dakle, sve što je potrebno za trening. Te stvari su pakirali ona i CV. Na kraju je ujak, znači ovdje okrivljenik, provjerio da li su sve spakirali. CV je plakao jer je tada bio u jako teškom razdoblju, našao je utjehu u njoj, pa su dosta pričali. CV je bilo teško odvojiti se od tate. Tada je imala 17 godina. Ona i CV su gore u sobi pakirali te stvari, a dolje u kuhinji su bili njezina mama, baka, ujak, a poslije je došao od ujaka ujak, ne sjeća se točno tko je zapravo došao. CV je plakao pa su mu ona i ujak, ovdje okrivljeni objasnili da je tako sudskom odlukom određeno da mora ići kod mame. Ovdje okrivljenik je CV rekao da je u jako teškom razdoblju, ali da mora ići kod mame. Ujak je došao gore, provjeriti kofer da li su sve stvari unutra i tada je ujak nosio taj kofer dolje po stepenicama, jer je kofer bio velik i nije ga mogla nositi.

15. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da je rješenjem od 8. travnja 2019. određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. Djeci roditeljima LV i ŽV u pogledu djece VV, koji stanuje s ocem i HV, koji stanuje s majkom u razdoblju od 15. 4.2019. do 31.3.2020. (listovi 211-212), a voditeljica mjere je IV. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-628/19-13 od 18.2.2020. je određeno ostvarivanje osobnih odnosa mlt. VV koji stanuje s ocem LV, s majkom ŽV i voditeljica mjere je određena IV. U spisu priležu izvješća o provođenju mjere nadzora za mjesece rujan i listopad 2020. iz kojih proizlazi da je otac doveo dijete na viđanje s majkom, ali je ostao u blizini i prisustvovao pokušaju ostvarivanja komunikacije i odnosa između djeteta i majke, nakon čega je otišao, a dijete je, neko vrijeme nakon susreta s majkom odlazilo za ocem. U izvanrednom izvješću od 7. rujna 2020. navodi se da je otac doveo dijete CV na adresu Obiteljskog centra u Varaždinu,, no time što ostaje, otežava realizaciju ostvarivanja komunikacije djeteta s majkom, iako je privremenom mjerom određeno da otac dovede dječaka u prostorije Obiteljskog centra i natrag dođe po dijete nakon određenog vremena susreta i druženja s majkom, međutim, kad dovede dijete, izađe zajedno s njim iz automobila, promatra razgovor voditelja mjere i CV, pokušaje komunikacije majke i CV, razgovara mobitelom promatra i pozdravlja prolaznike na cesti, povremeno govori CV da uđe u dvorište i porazgovara s majkom, bez upuštanja u dublje razgovore, negoduje kada CV isto odbija i slično. Na zamolbu voditelja da se udalji s navedenog mjesta, kako bi se majka bez njegovog prisustva, uz pomoć voditelja približila djetetu, otac odmahuje rukama i negoduje. Tako je 7. rujna 2020. otac zamoljen od voditelja mjere da se udalji s navedenog mjesta, na što je pitao gdje da ide i da li automobilom, na što mu je rečeno da može i pješice, a CV se nadovezao da ako ide otac, odlazi i on s ocem. Potom se LV bez pozdrava okrenuo, udaljio nekoliko koraka te prešao na drugu stranu ceste, na mjestu gdje nije označen pješačk i prijelaz, iako se isti nalazi tek nekoliko metara dalje. Za ocem je krenuo i CV, također prelazeći cestu na mjestu gdje nije označen pješački prijelaz, no, okrivljenik se nije osvrtao da vidi gdje se CV nalazi, iako je dječak odmah krenuo za njim. Kada je CV došao do oca s druge strane prometnice, okrivljenik je počeo vikati na CV i raspravljati se s njim te nakon nekoliko trenutak ponovno prelazi cestu na neoznačenom dijelu i ostavlja dijete s druge strane. CV ubrzo kreće za ocem, no, zaustavio se kad je vidio da dolazi automobil, pričekao da isti prođe te nakon toga pretrčao cestu i došao do oca. Otac se ponovno prilikom prelaska nije osvrnuo za sobom. Nakon što je CV došao do oca, okrivljenik je ponovno počeo vikati na dijete i voditelja, govoreći da mu je dosta svega, što ga „zajebavaju“, ljutito otvorio vrata automobila, na što je CV počeo plakati, a otac još jače vikati, govoreći mu da će sada ostati s majkom. Voditeljica je pokušala smiriti CV, a oca je upozorila da ne viče, nakon čega je isti krenuo umirivati CV, govoreći mu da ne plače, da će ići kući. Sve ovo se je odvijalo ispred zgrade Obiteljskog centra, navedenom je prisustvovala i majka djeteta, a situacija je završna oko 18,15 sati, kada su otac i dijete otišli kući.

15.1. Iz podataka Centra za socijalnu skrb Varaždina od 18. rujna 2020. (listovi 222-223) proizlazi da je tog dana otac doveo dijete CV na druženje sa zakašnjenjem od 10 minuta. Otac najavljuje odlazak i dolazak po CV u 19,30 sati, a CV na spomen odlaska oca, reagira negodujući i izjavljuje da ide s ocem. Pritom CV ignorira majku i voditeljicu mjere. Na traženje oca da ostane, CV plače i govori da ne želi ostati, pa je ocu ponuđeno da ostane kako bi se CV osjećao sigurnije i kako bi se nastavilo druženje, no otac je ljutito odbio ostati, sklopio je ruke na prsima i ljutito od voditeljice mjere tražio da preuzme odgovornost za nastalu situaciju, što je ona odbila. Nakon toga otac ljutito i ubrzanim korakom odlazi i ostavlja otvorena vrata dvorišta, ne osvrće se, a CV je potrčao za njim. Nakon 20-ak minuta otac se vratio, tražeći od voditeljice mjere da preuzme odgovornost za nastalu situaciju, a što je voditeljica mjere odbila, nakon čega je uslijedio razgovor između njih, ali je oca razljutio razgovor i rekao je da će sad dovući nasilno CV, pa je otišao užurbano i vratio se za 15 minuta gurajući plačućeg CV. Tražila je od CV da razgovara s njim 5 minuta, na što je on pristao i sjeo na stolicu nasuprot njih, dok je otac stajao sa strane, ponovno u prijetećem položaju, raširenu nogu i sklopljenih ruku preko prsiju, kao neki zaštitar. Nakon toga je voditeljica mjere kratko razgovarala s CV i rekla mu da može ići, sa čime se i majka složila. Otac je i dalje stajao u takvom stavu, a CV je otišao prema vratima dvorišta, pa je ocu rekla da može ići i mora vidjeti gdje ide CV.

15.2. Iz izvješća za ožujak 2020. proizlazi da je otac doveo dijete na viđanje s majkom, da je CV kod dolaska bilo veseo i nasmiješen, da bi prilikom druženja s majkom, kad bi mu se majka približila, odbijao je, plakao, govorio da hoće ići kod tate, da se ne želi družiti s majkom, pa je jednom prilikom voditeljica mjere porazgovarala s CV, CV se vratio kod majke, pa je nazvala oca, ali se isti nije javio, i tada se CV opustio i nastavio razgovor s majkom, dok otac nije došao po njega, a drugi put je CV prilikom druženja s majkom šetao po dvorištu, izbjegavao je druženje s majkom, ponavljao da želi ići kod oca, nije dozvoljavao da ga majka zagrli. Iz izvješća za svibanj 2020. proizlazi da je otac doveo CV na druženje s majkom, CV je ušao u dvorište Obiteljskog centra i odmah je počeo govoriti da ne želi ući unutra, da se ne želi družiti s majkom, da želi biti kod oca, pa je u jednom trenutku upitao voditeljicu mjere hoće li ona nazvati oca ili će ga on nazvati pa je izvadio mobitel iz džepa i nazvao oca da dođe po njega, nastavljajući šetat po dvorištu centra. Kad je otac došao CV je otrčao do njega i počeo plakati, okrivljenik je rekao CV da se vrati u dvorište i razgovara s majkom da će doći kasnije po njega, na što je CV počeo još jače grliti oca i plakati, pa su oboje otišli. Iz izvješća za lipanj 2020. proizlazi da je otac dopratio CV do vanjskih dvorišnih vrata, voditeljica mjere i majka pozivaju CV da uđe u dvorište, no, CV odbija, govori majci da je ne želi vidjeti niti razgovarati s njom, da želi biti s ocem, okreće joj leđa, gleda u smjeru oca, i odlazi u smjeru oca, koji je tada telefonirao. Po završetku poziva, otac se vratio do dvorišnih vrata i pita ŽV kada mu misli odgovoriti na poruke, a ona ga moli da se udalji kako bi ostvarila druženje s CV. Otac odlazi prema automobilu, a CV ide za njim, majka ide za njima, a otac joj govori „makni se od mojeg auta“, nakon čega majka odlazi u dvorište Obiteljskog centra. Drugi puta, otac je zamoljen da CV uvede u dvorište Obiteljskog centra, ali je otac stajao kod ulaznih dvorišnih vrata i govorio da CV ne želi ući. CV govori da želi ići kući, ne želi biti ovdje i vidjeti majku, otac pita CV zašto odbija kontakt s majkom, na što CV odgovara da zato što ga je majka ostavila, nakon čega mu otac govori da ga nije ostavila i do druženja nije došlo. I sljedeći put nije ostvaren kontakt CV s majkom jer su CV i otac čekali dolazak majke kod dvorišnih vrata, a kad je otac zamoljen da ode, CV je počeo plakati, gr liti oca, te krenuo za njim prema automobilu, nakon čega se otac vratio do dvorišnih vrata i otac i CV su zajedno dočekali majku. Majka dolazi, CV ne želi ući u dvorište, pa s ocem odlazi prema automobilu, govori da ne želi biti ovdje. I sljedeći puta nije ostvaren susret je CV odbio susret s majkom, nije htio ući u dvorište centra, a otac je svaki puta prisustvovao pokušajima ostvarivanja komunikacije između CV i maje, iako je više puta upozoren da napusti adresu nakon što dovede dijete. Iz izvješća za srpanj 2020. proizlazi da je otac doveo sina ispred Obiteljskog centra, ali CV ponovno ne želi ući, stoji s ocem ispred ograde i ulaza u dvorište, odbija ući u dvorište. Sljedeći puta, kad je otac doveo CV na druženje, otac je rekao nekoliko puta CV uđe u dvorište, ali je CV to odbijao, pa je voditeljica mjere razgovarala s ocem i CV ispred ograde 45 minuta, a za to vrijeme je majka bila u dvorištu centra.

15.3 Iz izvješća za kolovoz 2020. proizlazi da su pokušavana dva kontakta, kod prvog, otac je doveo dijete, ali CV nije ušao u dvorište Obiteljskog centra, govoreći da ne mora ući u Obiteljski centar i razgovarati s majkom ako to ne želi, da su mu tako rekli u Poliklinici u Zagrebu, da ovdje gubi vrijeme i mora ići, ne želi niti pozdraviti majku, šeta oko očeva automobila, ili po parkiralištu, gleda u pod ili u daljinu. Za to vrijeme otac čeka naslonjen na automobil te povremeno prošeta parkiralištem, a majka je u dvorištu Obiteljskog centra. I drugi puta, otac dovede CV, ali CV odbija viđanje i druženje s majkom te inzistira da ode kući, pa mu je predloženo sa samo pozdravi majku, ali i to odbija, pa odlazi s ocem kući.

16. U konkretnom slučaju nije sporno da su TV i LV bivši bračni drugovi, niti je sporno da su isti roditelji dvoje zajedničke mldb. djece ĆV, rođenog **.**.2009. i OV, rođenog **.**.2015. Navedeno, kao i da će mldb. CV i HV živjeti s majkom, te da će roditelji ostvarivati zajedničku skrb nad djecom, vidljivo je i iz presude Općinskog suda u Varaždinu, broj 9 Pob.265/18-56. od 03. ožujka 2020., koja presuda je postala pravomoćna 05. listopada 2020.

16.1. Nadalje, nije sporno da su rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj R1 Ob-628/19-13. od 18. veljače 2020. regulirani susreti i druženja između mldb. ĆV i njegove majke ŽV u prostorijama Obiteljskog centra u [adresa] od 18,00 do 19,30 sati u terminima određenim navedenim rješenjem, a na način da otac dovede dijete i potom dođe po dijete nakon određenog vremena susreta i druženja s majkom. Navedeno proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj 6 R1 Ob - 628/19-13. od 18. veljače 2020.

17. S obzirom da okrivljenik poriče počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, to su sve druge činjenice sporne, pa tako sporno je li okrivljenik radnjama iz optužnog akta pod točkama 1) i 3) onemogućavao provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, odnosno da li je zlostavio dijete.

18. Vezano za točku 1.) optužnice okrivljenika se tereti da je onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud jer je bio nazočan susretima i druženjima mldb. CV i njegove majke ŽV i jer je svojom prisutnošću, stavom i gestikulacijom i to stajanjem pokraj automobila, promatranjem djeteta i majke, križanjem ruku i postavljanjem nogu u raskoračeni stav, razgovaranjem na mobitel, pozdravljanjem prolaznika, mahanjem rukama i odmahivanjem glavom, nepoticanjem sina da uđe u dvorište Obiteljskog centra, odnosno vikanjem na njega kada bi rekao da ne ide, dovođenjem na susret članova svoje obitelji i susjeda, te raspravljanjem s voditeljicom nadzora povišenim tonom, ometao susrete i druženja.

19. Nadalje, točkom 3.) optužnice okrivljenika se također tereti da je onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio jer da mldb. CV nije predao na življenje majci, već ga je zadržao kod sebe, a 22. studenog 2020., kada je bila dogovorena primopredaja djeteta, da je doveo mldb. CV na adresu majke sa torbom u kojoj nisu bile sve školske knjige i sa manjim koferom sa nekoliko komada odjeće, bez istinske volje predati dijete majci.

20. Dakle, u svezi točke 1) i 3) optužnice iskazivale su svjedokinje TV, IV, DV, VV, te NV, PV , UV, ĐV, SV. Svjedokinja TV je iskazala da je sud odredio da se njeni susreti s malodobnim CV odvijaju svaki petak od 18,00 do 19,30 sati u Obiteljskom centru u Varaždinu, bez prisutnosti okrivljenika, a pod nadzorom djelatnice Centra, IV. No, okrivljenik nije htio napustiti mjesto gdje se nalazila s malodobnim sinom, već je ostajao u blizini ispred Obiteljskog centra ili kod osobnog automobila gdje se malodobni CV držao uz njega, a u dva navrata je ušao u dvorište Centra, što je utjecalo na CV koji je stalno pogledom pratio gdje mu se nalazio otac. Navela je da je socijalna radnica okrivljeniku objašnjavala da dijete treba pripremiti za druženje, dovesti ga u Centar te ga u vrijeme u kojem je određen kontakt ostaviti, dakle, treba se udaljiti i potom doći po dijete. I sama je tražila socijalnu radnicu da zamoli okrivljenika da se udalji jer ima pravo na druženje sa sinom bez njegove nazočnosti. Smatra da je okrivljenik sinu govorio da ako će odbiti ući u Centar da će ići kući. U vrijeme odvijanja susreta i druženja nije znala pravi razlog zašto njen sin odbija iste, te je razloge doznala tek kasnije kad je počela komunicirati s njim i kad joj je rekao da ga je ostavila, da ju zbog toga ne voli, da s njom nitko neće razgovarati kao i da ju ne vole i s njom ne razgovaraju ni roditelji njegovih prijatelj, a što m je sve govorio otac s kojim je živio.

20. 1. I svjedokinja IV je iskazala da je okrivljenik suprotno sadržaju sudske odluke, u više navrata, usprkos molbama da se udalji, bio nazočan susretima i druženjima CV i majke koje je ometao, isto tako nije pokazao istinsku volju potaknuti dijete na susrete s majkom i uspostavljanje prisnog odnosa s njom te je negativnim ophođenjem prema majci djeteta u njegovoj prisutnosti kod njega uzrokovao negativan stav i otpor druženju s majkom, a 7. rujan 2020. dijete je izložio opasnosti u prometu. Svjedokinja IV je primijetila da je očito da je otpor malodobnog CV prema majci daleko jače izražen kada je otac prisutan. Okrivljenik je u vrijeme kontakta stajo pokraj automobila, prekrižio bi ruke, a noge držao raširene u raskoračenom stavu, razgovarao bi s mobitelom, promatrao bi i pozdravljao prolaznike na cesti, a malodobnog CV nije poticao na ulazak u dvorište Obiteljskog centra. Povremeno bi rekao malodobnom CV da uđe u dvorište, međutim, iz njegovog ponašanja je bilo vidljivo da ne želi dijete potaknuti na susret s majkom. Okrivljenik je dovodio dijete samo kako bi zadovoljio formalnu obvezu, nije slušao savjete stručnjaka, a i vlastitim primjerom, time što nije niti pozdravio majku djeteta nije poticao dijete na kontakt s majkom. Smatra da je djetetovo odbijanje kontakta rezultat očevog ponašanja. Po njenim saznanjima okrivljenik je malodobnom CV govorio da ga je majka ostavila te je CV to kasnije i iskazivao. Ponašanjem okrivljenika došlo je do otuđenja djeteta i majke. I svjedokinja DV je u dva navrata nazočila susretima majke i malodobnog CV, te je navela da je okrivljenik verbalno poticao CV na druženje, no svojim ponašanjem djetetu je slao drugačiju poruku. Osim toga okrivljenik je odbijao kontakte s voditeljima mjere i onemogućavao ih. Ističe da je isto tako okrivljenik postupao i u odnosu na točku 3), ona ga je upozorila da je dijete potrebno pripremiti za primopredaju majci, budući dijete ne može razumjeti bez pripreme, da nakon godinu dana negativnog stava prema majci sada treba živjeti s majkom.

21. Iz psihologijskog vještačenja roditelja majke ŽV i oca LV te njihove zajedničke maloljetne djece CV i HV na okolnost podobnosti za roditeljsku skrb te odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti od 17. prosinca 2019. u ovosudnom postupku pod brojem P Ob-265/18, proizlazi da vještaci Josip Podobnik, psihijatar i ZV, psiholog, savjetuju što prije osigurati da oba djeteta žive s majkom. Smatraju da njegove aktivnosti prema djeci uključuju otuđenje CV od majke, pri čemu postoje naznake da isti misli učiniti i s OV, te otuđenje djeteta od roditelja predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja, te u tom kontekstu vještaci procjenjuju roditeljske kapacitete VV reduciranim. Predlaže se provođenje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi upravo radi sprečavanja daljnjih pokušaja alijenacije djece od majke, te uključivanje oca u terapiju Obiteljskog centra s fokusom na osvještavanju alijenacije djece od majke, te uključivanje oca u terapiju Obiteljskog centra s fokusom na osvještavanju alijenacije i svih negativnosti koje ta za normalan psihofizički razvoj djece predstavlja. Vještaci predlažu viđanja djece s ocem ostvarivati prema prijedlogu Stručnog tima CZSS i prema dogovoru roditelja. U ovoj situaciji intenzivnog i trajnog djelovanja oca u smjeru otuđivanja zajedničke im djece od majke, iskaze maloljetnog CV i HV pred sudom ili CZSS treba smatrati nevjerodostojnim.

21.1. Iz podataka Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 7. listopada 2019. proizlazi da su roditelji djece bili uključeni u roditeljsko savjetovanje. Cilj savjetovanja je bio promjena i uspostava kvalitetnije roditeljske komunikacije koja bi u konačnici omogućila ostvarivanje redovitih susreta i druženja djece s roditeljem s kojim ne žive naročito starijeg dječaka s majkom te djeci olakšala prilagodbu na promijenjene životne okolnosti i razvod roditelja. Tijekom provedenih susreta roditelji iznose kontradiktorne informacije te se međusobno cijelo vrijeme optužuju, otac navodi da majka ne pita i ne brine za starijeg dječaka, te ima pravo znati što se događa i tko brine o djeci kad su s majkom, da su djeca izložena nasilju od strane majčinog očuha. Majka navodi da ju otac ne informira te manipulira starijim dječakom, govori neistine i optužuje nju i njenog očuha. Oboje pokazuju visok stupanj nepovjerenja u roditeljske kompetencije onog drugog roditelja, kod oboje roditelja dominira usmjerenost na međusobni konflikt, usmjereni su na negativna postupanja i iskustva iz prošlosti i sudske procese. Roditelji samo formalno smatraju kako trebaju raditi na poboljšanju svojeg odnosa dok u stvarnosti ne prihvaćaju dane savjete već se vraćaju na svoj međusobni odnos i optuživanja onog drugog kao roditelja. Vještaci Poliklinike su mišljenja da su roditelji aktualno nedostupni ovakvom nastavku savjetodavnog rada i isti neće polučiti željeni uspjeh te ne nalaze indikacije za nastavak istoga. Stoga smatraju potrebnim daljnje postupanje iz nadležnosti obiteljsko pravnih mjera što uključuje i žurni postupak vještačenja roditeljskih kompetencija.

21.2. Iz obavijesti o završetku psihosocijalne terapije LV od strane LK, dostavljene Probacijskom uredu 25.5.2020. proizlazi da su tijekom tretmana obrađene teme, Vrste i posljedica nasilničkog ponašanja, ljutnja, kako ju izražavamo, te kako ju možemo konstruktivno izraziti, stres i kognitivno suočavanje, kako se lakše nositi sa stresom u svakodnevnom životu, moć, kontrola i samokontrola, muško-ženska socijalizacija, sram i samopoštovanje te zašto nam je samopoštovanje važno za svakodnevni život, muško ženski odnosi i nasilje u obitelji, te ako naša uvjerenja imaju utjecaj na međusobne odnose u obitelji, komunikacijske vještine, aktivno slušanje te ja i ti poruke, te kako razumjeti i rješavati sukobe. Ističe se da je terapija odrađena, LV je uredno ispunjavao zadaće i aktivno sudjelovao na svim temama koje su se pred njega postavljale. Tijekom samog tretmana radilo se na promjeni stavova, navika i ponašanja kod LV, te je posebno stavljen naglasak na bolju samokontrolu i poboljšanje komunikacijskih vještina. Smatra da je LV postigao napredak u svojem ponašanju, te je mišljenja da je mala vjerojatnost da bi ponovno počinio nasilje u obitelji, uspješno je završio tretman.

21.3. Iz stručne procjene ostvarivanja osobnog odnosa majke sa sinom CV pod nadzorom od 20.10.2020. proizlazi da je potrebno i nadalje održavati i poticati druženje majke i starijeg sina i druženje braće međusobno, produžiti mjeru nadzora za idućih 6 mjeseci, povećati učestalost odvijanja osobnog odnosa majke i sina, članovima obitelji osigurati stručnu pomoć i potporu, te terapijski rad s CV.

22. Dakle, iz priložene materijalne dokumentacije, te iskaza saslušanih svjedoka ŽV, IV, DV, PV, NV, ĐV, ČK, proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju u [adresa], u neposrednoj blizini Obiteljskog centra, kao otac mldb. VV, rođenog **.**.2009., unatoč rješenju Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-628/19-13 od 18. veljače 2020., pravomoćnom istoga dana, kojim su regulirani susreti i druženja između mldb. VV i njegove majke ŽV, na način da u terminima određenim tim rješenjem otac dovede dijete u prostorije Obiteljskog centra i natrag dođe po njega nakon određenog vremena susreta i druženja s majkom, u više navrata, usprkos molbama voditeljice mjere nadzora IV da se udalji, bio nazočan susretima i druženjima mldb. CV i ŽV, koje je susrete svojom prisutnošću, stavom i gestikulacijom – stajanjem pokraj automobila, promatranjem djeteta i majke, križanjem ruku i postavljanjem nogu u raskoračeni stav, razgovaranjem na mobitel, pozdravljanjem prolaznika, mahanjem rukama i odmahivanjem glavom, nepoticanjem mldb. CV da uđe u dvorište Obiteljskog centra, odnosno vikanjem na njega kada bi rekao da ne ide, dovođenjem na susret članova svoje obitelji i susjeda, te raspravljanjem s voditeljicom nadzora povišenim tonom, ometao.

22.1. Dakle, svi naprijed opisani svjedoci su opisivali što su vidjeli i čuli kad je okrivljenik dovodio dijete CV na susrete s majkom, te je svaki od saslušanih svjedoka iskazivao o onome što je neposredno vidio i čuo i to na način kako je to i opisano u činjeničnom opisu, pa se analizom iskaza tih svjedoka o tome što su vidjeli i čuli utvrđuje ponašanje okrivljenika u svezi točke 1) optužnice i točke 3) optužnice. Valja istači da ponašanje okrivljenika i njegov stav kritičnih zgoda koji se opisuje u činjeničnom opisu pod točkom 1), odnosno da dijete CV nije ostvario kontakte s majkom, jer nije želio kontaktirati s majkom opisuje i okrivljenik i sam VV, tako da ti navodi iz činjeničnog opisa pod točkom 1) nisu sporni, te su nedvojbeno utvrđeni. Svjedoci TV, IV, DV, UV iskazivali u bitnom suglasno, objektivno i vjerodostojno, te su takvi opisi spornih događaja suglasni i priloženoj materijalnoj dokumentaciji Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dok su svjedoci PV, NV, ĐV i SV iskazivali o tome što su vidjeli i čuli, ali je sud njihove iskaze ocijenio kao subjektivne jer su iznosili i svoje mišljenje koje je bilo neobjektivno i pristrano u korist okrivljenika, pa je takve njihove iskaze koji su bili suprotni iskazima svjedoka IV, DV, UV ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti. Valja istači da ponašanje okrivljenika i njegov stav kritičnih zgoda koji se opisuje u činjeničnom opisu pod točkom 1), odnosno da dijete CV nije ostvario kontakte s majkom, jer nije želio kontaktirati s majkom opisuje i okrivljenik i sam VV, tako da ti navodi iz činjeničnog opisa pod točkom 1) nisu sporni, međutim, mišljenje je suda da do ostvarivanja kontakta majke s djetetom CV nije došlo jer okrivljenik nije istinski poticao dijete CV da se druži i razgovara s majkom, što je vidljivo u tome da nije slušao savjete stručnih osoba i nije odmah ostavio dijete sa stručnom osobom i majkom, već je ostajao u blizini i dopustio CV da ga telefonski kontaktira za vrijeme odvijanja susreta s majkom i po djetetovom pozivu odmah dolazi po njega. Iako je dijete CV sam govorio da ne želi susret i razgovor s majkom jer je majka otišla i sada želi biti s ocem, mišljenje je suda da je ovakvo djetetovo razmišljanje i takav njegov stav u ovakvoj situaciji da se ne druži s majkom, bio posljedica očevog utjecaja na njega, jer je u to vrijeme okrivljenik bio u iznimno lošem odnosom s majkom djeteta. Iskaz svjedoka VV u dijelu u kojem je iskazivao suprotno iskazima svjedoka ŽV, IV, te DV, sud je ocijenio kao subjektivan i nevjerodostojan, te dani u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljenika, jer je u to vrijeme CV živio kod oca i bio pod njegovim utjecajem. Obranu okrivljenika koja je suprotna iskazima svjedoka ŽV, IV, te DV, dakle, u kojoj opravdava svoje ponašanje i u situacijama kada nije ostvaren kontakt djeteta s majkom, pa prebacuje odgovornost o neostvarenom kontaktu na druge, sud je ocijenio kao nevjerodostojan i neobjektivan jer je takva njegova obrana suprotna i priloženoj materijalnoj dokumentaciji u sp isu, u kojoj se detaljno opisuje da je upravo očevo stvarno ponašanje kritičnih zgoda poticalo dijete da ne ostvari kontakt s majkom, pa je takva njegova obrana dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.

22.2. Mišljenje je suda, da je upravo ovakvo okrivljenikovo ponašanje, da je u više navrata, usprkos molbama voditeljice mjere nadzora IV da se udalji, bio nazočan susretima i druženjima mldb. CV i ŽV, koje je susrete svojom prisutnošću, stavom i gestikulacijom – stajanjem pokraj automobila, promatranjem djeteta i majke, križanjem ruku i postavljanjem nogu u raskoračeni stav, razgovaranjem na mobitel, pozdravljanjem prolaznika, mahanjem rukama i odmahivanjem glavom, nepoticanjem mldb. CV da uđe u dvorište Obiteljskog centra, odnosno vikanjem na njega kada bi rekao da ne ide, dovođenjem na susret članova svoje obitelji i susjeda, te raspravljanjem s voditeljicom nadzora povišenim tonom, ometao, utjecalo da je dijete CV odbijao kontakte s majkom, da je okrivljenik samo formalno doveo dijete na druženje s majkom, jer nije slušao savjete stručnih osoba, niti je vlastitim primjerom poticao dijete na druženje s majkom, jer je ostajao i čekao dijete, iako je upozoravan da ode, znajući da će dijete, dok ga vidi, htjeti otići za njim. Stoga je okrivljenik, na opisani način, onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, te pod točkom 1) ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, pri čemu je ostvario objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela jer je znao da će ovakvim opisanim ponašanjem onemogućiti provođenje odluke koja je za zaštitu dobrobiti djeteta i htio je to ostvariti, iako su sve stručne osobe iskazivale da je u interesu djeteta CV da ostvaruje kontakte s majkom.

23. U svezi točke 3) iz naprijed opisanih iskaza svjedoka ŽV, IV, te DV, proizlazi da okrivljenik u vremenskom razdoblju od 05. listopada 2020. do 31. prosinca 2020., u [adresa], unatoč presudi Općinskog suda u Varaždinu broj P-Ob-265/18-56 od 03. ožujka 2020., pravomoćnoj 05. listopada 2020., kojom je određeno da će mldb. VV, rođen **.**.2009., i mldb. HV, rođen **.**.2015., živjeti s majkom ŽV, mldb. VV nije predao na življenje majci, već ga je zadržao kod sebe, a 22. studenog 2020., kada je bila dogovorena primopredaja djeteta, doveo mldb. CV na adresu majke, sa torbom u kojoj nisu bile sve školske knjige i sa manjim koferom sa nekoliko komada odjeće, bez istinske volje predati dijete majci.

23.1. Iako svjedokinja SV navodi da su ona i dijete CV pakirali kofer i spakirali odjeću, knjige, sve što je bilo potrebno, svjedok ĐK je naveo da mu je tata stavio u torbu i to obuću, četkicu za zube, a u ormaru su ostale neke majice kada bi on išao kod oca da mu nešto ostane, a uzeli su stvari za sva godišnja doba i za trening – kopačke i drugo, a on si je sve uzeo za školu i to knjige, pernicu i stavili su skoro sve, odnosno sestrična mu je pomagala da sve stavi unutra, a tata je pogledao, valja istači da je majka TV smatrala da u koferu nisu bile sve potrebne stvari koje su mu potrebne za njegovo življenje kod nje. Svjedokinja TV je navela da je otvorila školsku torbu i kofer koji je okrivljenik dovezao sa CV, u školskoj torbi je bilo svega nekoliko knjiga, dakle, sigurno ne cjelokupni školski pribor za učenika petog razreda, a u koferu svega nekoliko Ivanovih stvari, ali sigurno ne sve stvari koje je CV posjedovao. Okrivljenik je naveo da je CV vodio radi primopredaje majci, prethodno je spremao kofer sa stvarima, a CV si je sam stavljao potrebne stvari u školsku torbu, te je dobrovoljno ušao u osobni automobil, a kada su došli na adresu prebivališta majke, nije htio izaći, time da je po putu plakao i tražio od njega da ga ne vozi kod majke, ali mu je on govorio da je to sudska odluka i da tako mora biti. Dakle, iako svjedok VV navodi da je sve spakirao u kofer i u školsku torbu, svjedokinja TV, koja je pregledala kofer i školsku torbu primijetila da u njima nije sva odjeća i sve knjige koje VK i ima, a kako je VV naveo da je otac pregledao kofer koji su spremili on i sestrična, sud smatra da je okrivljenik bio dužan spremiti sve stvari jer je VK trebao biti predan majci na življenje. Svjedok ĐV je naveo da je vidio da je okrivljenik u manji kofer pakirao stvari kojeg je potom jedva zatvorio, te su uzeli i školski ruksak za koje je VK rekao da je u njega sve spakirao, a kada su došli na primopredaju, okrivljenik je ŽV predao ruksak i kofer, kojeg je ona u dvorištu pregledala. Svjedokinja NV je navela da je čula da je okrivljenik pitao VK da li je sve spremio u školsku u torbu i potom je prilikom primopredaje vidjela da je okrivljenik putnu torbu i ruksak stavio ispred ŽV koja je stajala u dvorištu. Svjedok UV se sjeća da je predmetne zgode, kad je bila policijska intervencija, bio jedan kofer, ali se ne sjeća o kakvom se koferu ili koferima radilo. Dakle, iz iskaza svjedoka NV i ŽK proizlazi da je okrivljenik predao ŽV kofer i školsku torbu za VK, a svjedok UV je vidio kofer, međutim, oni nisu vidjeli sadržaj kofera i školskog ruksaka, niti su pouzdano znali što je sve trebalo biti od djetetovih stvari u njima, pa valja istači da prema iskazu svjedokinje ŽV, koja je pregledala kofer i školski ruksak, vidjela je da u koferu i školskoj torbi nisu bile sve potrebne stvari, pa je zaključak suda da okrivljenik nije istinski imao volju predati dijete na življenje majci. I u ostalim danima pokušavane primopredaje, o kojima su u bitnom suglasno iskazivale svjedokinje ŽV, IV, te DV, a što je suglasno i priloženoj materijalnoj dokumentaciji, proizlazi da okrivljenik u vremenskom razdoblju od 05. listopada 2020. do 31. prosinca 2020., nije predao dijete majci na življenje, već ga je zadržavao kod sebe, te je time onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, sve na način kako je to detaljno opisano u činjeničnom opisu pod točkom 3) optužnice.

24. Svjedoci TV, IV, DV, UV iskazivali su u bitnom suglasno, objektivno i vjerodostojno, te su takvi njihovi opisi spornih događaja suglasni i priloženoj materijalnoj dokumentaciji Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dok su svjedoci NV, ĐV, SV iskazivali o tome što su vidjeli i čuli, ali je sud njihove iskaze ocijenio kao subjektivne jer su iznosili i svoje mišljenje koje je bilo neobjektivno i pristrano u korist okrivljenika, pa je takve njihove iskaze koji su bili suprotni iskazima svjedoka IV, DV, te GV UV ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti. Iskaz svjedoka VV u dijelu u kojem je iskazivao suprotno iskazima svjedoka ŽV, IV, te DV, sud je ocijenio kao subjektivan i nevjerodostojan, te dani u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti, obzirom je skloniji i privrženiji ocu. Obranu okrivljenika koja je suprotna iskazima svjedoka ŽV, IV, te DV sud je ocijenio kao nevjerodostojnu i neobjektivnu jer je takva njegova obrana suprotna i priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu, te dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Stoga je okrivljenik, na opisani način pod točkom 3), onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, te ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, pri čemu je ostvario objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela jer je znao da će ovakvim opisanim ponašanjem onemogućiti provođenje odluke koja je za zaštitu dobrobiti djeteta i htio je to ostvariti, iako su sve stručne osobe iskazivale da je u interesu djeteta VK da živi s majkom.

25. U svezi točke 2) optužnice okrivljenika se tereti da je u vremenskom razdoblju od 09. ožujka 2020. do 05. listopada 2020., u situacijama i ponašanjem opisanim pod točkom 1), bez istinske volje stvarno potaknuti dijete na susret s majkom i uspostavljanje prisnog odnosa s njom, te negativnim ophođenjem prema ŽV u djetetovoj prisutnosti, kod mldb. VK uzrokovao negativan stav i otpor druženju s njome, a 07. rujna 2020., prilikom susreta djeteta s majkom, nezadovoljan što ga je voditeljica mjere nadzora ponovno zamolila da ode, čuvši da je mldb. VK rekao: „Ako ideš ti, idem i ja“, u dva navrata, bez da je provjerio ide li dijete za njim, prelazio inače prometnu cestu na dijelu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, na što je dijete krenulo za njim, da bi potom na njega vikao, što je bilo opasno po sigurnost mldb. VK, a ujedno i traumatično, obzirom je nedugo prije toga s ocem u vozilu doživio prometnu nezgodu, svjestan da na taj način ozbiljno ugrožava psihički razvoj djeteta i pristajući na to, zlostavio dijete.

26. Naime, iz navoda izvanrednog izvješća voditeljice mjere o provođenju mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa mldb. ĆV s majkom ŽV **.**.2020., navoda obrane okrivljenika, iskaza svjedoka IV, ŽV, FV i mldb. ĆV, utvrđeno je da je 09. rujna 2020. okrivljenik dovezao mldb. VK na adresu Obiteljskog centra u Varaždinu radi ostvarivanja kontakta mldb. ĆV sa majkom ŽV, te se je na traženje voditeljice mjere pješice počeo udaljavati prelazeći kolnik na drugu stranu ceste, van pješačkog prijelaza, dok je mldb. VK rekao "ako ideš Ti, idem i ja", te da je za ocem također prešao preko kolnika na drugu stranu ulice, van pješačkog prijelaza.

26.1. Nadalje, iz iskaza svjedokinja IV i ŽV proizlazi da kada je okrivljenik uočio da je mldb. VK došao za njim, na istoga povisio ton i pitao da zašto je došao, da je raspravljao i tražio od njega da se vrati, a mldb. VK da je govorio da ne želi i da je počeo plakati, nakon čega je okrivljenik ponovno prešao kolnik, a mldb. VK za njim, ali je vidio da ide neko vozilo, pa ga je propustio, a zatim nastavio do druge strane ceste.

26.2. Iskaz svjedokinje IV, kao voditeljice mjere i nepristrane osobe, koja o iskazanom ima osobna i neposredna saznanja, sud ocjenjuje uvjerljivim i okolnosnim, osobito imajući u vidu da narečena svjedokinja nema nikakav osobni interes, niti osobni razlog neistinito iskazivati o događaju, bez obzira na teškoće koje su se javljale prilikom provođenja mjere, a zbog teško i trajno narušenih odnosa roditelja mldb. VK, ŽV i JV i nemogućnosti bilo kakovog dogovora između istih. U ovom dijelu je sud i iskaz svjedokinje IK prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer je o predmetnom događaju iskazala u bitnome suglasno kao i nepristrana svjedokinja IV i njezin iskaz sud nalazi vjerodostojnim i prihvaća ga.

27. Međutim, gore opisani postupak i ponašanje okrivljenika inkriminirane prilike, po stavu suda, kao i u situacijama i ponašanjem opisanim pod točkom 1), da je bez istinske volje stvarno potaknuo dijete na susret s majkom i uspostavljanje prisnog odnosa s njom, te negativnim ophođenjem prema ŽV u djetetovoj prisutnosti, te da bi kod mldb. VK uzrokovao negativan stav i otpor druženju s njome ne može se okarakterizirati i kao zlostava djeteta.

27.1 Uznemirenost mldb. VK nije prouzročena samo time što je isti predmetne zgode iza svojega oca prelazio cestu van pješačkog prijelaza, niti što je otac povisio glas na njega kada je primijetio da je iza njega prošao kolnik, niti pak činjenica da je VK jedne prilike kada ga je otac vozio u Polikliniku u Zagrebu bio u vozilu sa ocem kada je u njihovo vozilo udarilo drugo vozilo koje je došlo sa sporedne ceste, kako se to pokušava imputirati okrivljeniku, niti pak je inkriminirani događaj 07.09.2020., a kako je to opisan u činjeničnom opisu optužnog akta, objektivno mogao traumatično djelovati na mldb. VK, s obzirom da je VK, van svake sumnje, a što proizlazi iz rezultata postupka, bio uznemiren cjelokupnom situacijom oko razvoda roditelja, a ne samo ponašanjem oca u naprijed opisanim situacijama, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski Brkić.

28. Naime, zlostavljanje bi se moglo definirati kao prouzročenje trajnijeg ili ponavljanje tjelesne boli ili duševne patnje značajnijeg intenziteta, odnosno kao prouzročenje znatnog stupnja psihičke ili fizičke neugode, pa je radi ocjene je li se na način opisan u činjeničnom opisu, objektivno, to moglo i dogoditi psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećenika VV.

29. Dakle, u ovom postupku provedeno je psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećenika VV na okolnost toga je su li ponašanja optuženika prema njemu u inkriminiranom razdoblju iz točke 2) optužnice utjecale na njegov psihofizički razvoj, ako da, na koji način, kako se to manifestiralo u njegovom ponašanju i je li takvo njegovo ponašanje imalo kod njega posljedicu, ozbiljno ugrožavanje pravilnog psihičkog, fizičkog i emocionalnog razvoja djeteta.

30. U nalazu i mišljenju od 14. travnja 2025. vještakinja Mirna Zagrajski Brkić navodi da je iz dokumentacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 27.11.2020. opisano da VK zauzima poziciju moći neprimjerenu dobi, moguće da su se znakovi otuđenja o kojima su pisali i u zadnjem dopisu, dodatno intenzivirali, dječakov splitting odnosno crno-bijeli doživljaj roditelja (posljedično i ostalih aspekata života), potpuno odbijanje majke, stopljenost s ocem te osjećaj moći i odgovornosti za donošenje razvojno neprimjerenih oduka, predstavlja rizik za njegovo mentalno zdravlje. Iz nalaza i mišljenja Multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 31.7.2019. proizlazi da je mlt. VV uključen u multidisciplinarnu obradu u njihovoj ustanovi upućeni od strane CZSS zbog odbijanja osobnih kontakata s majkom. Dječak odrasta u obitelji separiranih roditelja narušenih odnosa i suradnje. Tijekom obrade od dječaka se dobivaju podaci o izloženosti neprimjerenim informacijama i pritisku od strane oca, a vezano uz odnos roditelja kao i preuzimanje stavova o majci. Također se doznaje o čežnji dječaka za majkom koju konstantno odbija. Riječ je o dječaku urednih intelektualnih kapaciteta i nezrelih razvoja vizualno-motoričkih sposobnosti. Kod dječaka su u emocionalnom doživljavanju aktualno prisutni crno-bijeli pogled na roditelje i stopljenost s ocem kojeg idealizira i čije stavove o majci preuzima, što uz odbijanje kontakata s majkom upućuje na elemente otuđenja u odnosu s majkom te predstavlja izrazito visok rizik za daljnji socioemocionalni razvoj dječaka. Postavljanje dijagnoze Raspad obitelji zbog odvojena života i razvoda braka, Ostali specificirani problemi u vezi s osnovnom s skupnom skrbnika, Neprikladan pritisak od oca, Elementi otuđenja u odnosu s majkom. Iz medicinske dokumentacije ZZJZ Varaždin – psihijatrijski pregledi tijekom 2019. i 2020. opisuje se stresogena obiteljska situacija, te dječakova reaktivna tjeskobnost. Dijagnoze: Opći pregled, Akutna reakcija na stres suspektna. Nadalje se opisuje da je VV do svoje 9-te godine živio s roditeljima i mlađim bratom. Roditelji su se razdvojili 2018. i on je ostao živjeti kod oca. Tijekom 2019. i 2020. odlazio je na preglede kod dječje psihijatrice u [adresa]. Prolazio je i obradu u Poliklinici 2019., tijekom kojih su opisani emocionalni doživljaji okarakterizirani kao crno -bijeli pogled na roditelje i stopljenost s ocem, odbijanje kontakata s majkom koje je upućivalo na elemente otuđenja u odnosu s majkom. Jednak opis nalazi se u kasnije datiranoj dokumentaciji. U vremenskom razdoblju od 9.3.2020. do **.**.2020. VK je živio kod oca, te je odlazio na susrete s majkom u Obiteljski centar. Vještakinje su mišljenja da su emocionalne reakcije VK zabilježene i prije perioda 2020. povezane s njegovim strahom uslijed razdvajanja roditelja, života u novim okolnostima na koje se dijete moralo prilagođavati, bez potpunog ili adekvatnog razumijevanja, s obzirom na stupanj psihološkog razvoja. Tadašnje reakcije (tjeskobnost, ambivalencija i elementi otuđenosti naspram jednog roditelja, idealizacija drugog) koje su procijenjene kao rizične za daljnji socioemocionalni razvoj dječaka, povezane su i sa separacijskom anksioznošću, koja se aktivirala uslijed visokog stresa te zbunjenosti naglim odlaskom majke, strahom od gubitka životne i obiteljske stabilnosti, „neprirodnosti“ konteksta u kojem se nalazio što je sveukupno ugrozilo posve prirodnu potrebnu za sigurnošću i stabilnošću u odrastanju. Mišljenja su da se ne može utvrditi izolirana ili isključiva uzročno-posljedična veza opisanih očevih postupaka pod točkom 2) i teškoća koje je dječak tada pokazivao, odnosno ne nalazi se uzročno posljedična veza opisanih očevih postupaka i psihofizičkog razvoja VK. Dječakovo emocionalno reagiranje u navedenom periodu vezano je uz ukupni utjecaj svih stresogenih okolnosti (emocionalna povreda naglim majčinim odlaskom, visoko-konfliktni razvod, nepotpuno nerazumijevanje daljnjih postupaka u kojima je sudjelovao, a koji su izazivali strah i zbunjenost. VK je sada u dobi od 16 godina. Tijekom psihijatrijskog intervjua u svrhu vještačenja uz psihologijsku obradu kod VV nije utvrđena psihopatologija, odnosno nisu utvrđena psihička odstupanja, kao niti emocionalno ponašajne teškoće u relevantnim životnim područjima. Aktualno se ne pronalazi trajna negativna obilježenost ranijim iskustvima, naspram oba roditelja pokazuje pozitivan stav i emocionalnu povezanost (uz nešto veću privrženost prema ocu), bez psihičkih smetnji ili odstupanja u socioemocionalnom razvoju, koji bi proistjecali iz doživljenih iskustva.

30.1. S obzirom na iskaze svjedoka, ali i obranu samog okrivljenika, ponašanje okrivljenika opisano pod točkom 2) optužnice, koje je moguće u određenim okolnostima okarakterizirati kao neprimjereno ponašanje, po stavu suda nije moguće podvesti pod kaznenopravni pojam zlostave djeteta, te sud zaključuje da nema dokaza da bi se postupanje okrivljenika moglo podvesti pod zlostavu djeteta u kaznenopravnom smislu i da bi okrivljenik postupao s namjerom, pa čak i neizravnom, da djetetu nanese znatnu psihičku ili fizičku bol, što je vidljivo, među ostalim, i iz iskaza samog mldb. oštećenika VV, koji je skloniji ocu, te provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da kod VV nije utvrđena psihopatologija, odnosno nisu utvrđena psihička odstupanja, kao niti emocionalno ponašajne teškoće u relevantnim životnim područjima, te se aktualno ne pronalazi trajna negativna obilježenost ranijim iskustvima, a naspram oba roditelja sada pokazuje pozitivan stav i emocionalnu povezanost (uz nešto veću privrženost prema ocu), bez psihičkih smetnji ili odstupanja u socioemocionalnom razvoju, koji bi proistjecali iz doživljenih iskustva.

30.2. Valja istači da u spisu prileže i nalazi i mišljenja psihologijskog vještačenja roditelja majke ŽV i oca LV, te njihove zajedničke djece VK i HV na okolnost podobnosti za roditeljsku skrb u premetu pod brojem P Ob-265/18 te je u tom predmetu za potrebe tog postupka i takvog naloga vještačenja predloženo da oba djeteta žive kod majke, jer očeva aktivnost prema djeci uključuje otuđenje VK od majke, što predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja, a iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 31 srpnja 2018. proizlazi da se preporuča oba roditelja uključiti u savjetovanje vezano uz poboljšanje međusobnog odnosa te emocionalne i razvojne potrebe djeteta u situaciji separacije roditelja i preporuča se psihologijsko praćenje djeteta. Dakle, stalna sudska vještakinja Mirna Zagrajski Brkić, je nakon analize naprijed opisane dokumentacije te sve ostale priložene materijalne dokumentacije u spisu, te iskaza oštećenika VV, mišljenja da se ne može utvrditi izolirana ili isključiva uzročno-posljedična veza opisanih očevih postupaka pod točkom 2) optužnice i teškoća koje je dječak tada pokazivao, odnosno ne nalazi se uzročno posljedična veza opisanih očevih postupaka i psihofizičkog razvoja VK, jer je dječakovo emocionalno reagiranje u navedenom periodu vezano uz ukupni utjecaj svih stresogenih okolnosti (emocionalna povreda naglim majčinim odlaskom, visoko-konfliktni razvod, nepotpuno nerazumijevanje daljnjih postupaka u kojima je sudjelovao), a koji su izazivali strah i zbunjenost, a kod VK nisu utvrđena psihička odstupanja, niti emocionalno-ponašajne teškoće u relevantnim životnim područjima, niti se kod njega sada pronalazi trajna negativna obilježenost ranijim iskustvima, bez psihičkih je smetnji ili odstupanja u socioemocionalnom razvoju, te je VK i nadalje privrženiji ocu, iako prema oba rod itelja pokazuje pozitivan stav.

31. Dakle, u konkretnom slučaju sud nije utvrdio da bi okrivljenik svojim ponašanjem opisanom pod točkom 2), s namjerom, postupao u cilju povrede djetetovih prava, zlostavljanjem, te da bi time grubo povrijedio djetetova prava, odnosno da bi, svjesno ozbiljno ugrozio psihički razvoj djeteta, te pristao na to i nema dokaza da bi time ostvario sve elemente kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11., dakle, nema dokaza o tome da bi okrivljenik svjesno ozbiljno ugrozio psihički razvoj djeteta.

32. Sud je nalaz i mišljenje sudskih vještakinja ocijenio kao vjerodostojan, iscrpan, detaljan, stručan i objektivan, izrađen prema pravilima struke i na temelju vjerodostojne dokumentacije, pa je u cijelosti prihvaćen. Sud je svu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu, objektivnu i istinitu.

33. Iz ovako utvrđenih dokaza u svom zbiru ne proizlazi pouzdan i nedvojbeni zaključak da je okrivljenik svojim postupanjem na način kako se tereti pod točkom 2) ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje mu se točkom 2. optužnice stavlja na teret, zbog čega je u tom dijelu oslobođen optužbe, te je odlučeno kao pod točkom I) izreke presude.

34. Prilikom utvrđivanja kazne optuženiku LV za kaznena djela navedena pod točkom II) izreke presude, sud je kao olakotne okolnosti utvrdio što je neosuđivan, što je za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupak prošao psihosocijalnu terapiju u Obiteljskom centru i ostavio dojam da je postigao napredak u svojem ponašanju i uspješno završio tretman, što sada aktualno roditelji ostvaruju minimalan , ali pozitivan kontakt zbog djece što upućuje na zaključak da su poboljšali međusobni odnos zbog dobrobiti djece, dok je kao otegotna okolnost utvrđena njegova nekritičnost prema vlastitom ponašanju kritične zgode u inkriminiranom razdoblju, nepoticanje djeteta da viđa majku kroz duže vrijeme, pa mu je sud za kazneno djelo pod točkom 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, a za kazneno djelo pod točkom 3) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci uvjetno na 2 godine, smatrajući da će se i takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

35. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, optuženi LV dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 600,00 eura, koji trošak je određen prema broju održanih raspravi i težini predmeta, a s obzirom na njegova primanja neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te uzdržavanje njegove obitelji. Okrivljenik je dužan platiti i troškove iz članka 145. stavak 1. ZKP/08 u iznosu od 709,27 eura, a prema priloženom troškovniku vještaka, koji je izrađen suglasno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima.

36. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. studenog 2025.

SUDAC ZA MLADEŽ:

Snježana Lukač-Keretić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana, od dostave pisanog otpravka presude, žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj KOz-DO-8/2021,

2. Optuženi LV,

3. Braniteljica Stella Mudri, odvjetnica iz Varaždina,

4. Opunomoćenica oštećenika Božica Petak Vujec, odvjetnica iz Varaždina.