Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr- 350/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, protiv I. ovršenika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku u Puli, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj: Ovr- 3851/2017-131 od 18. srpnja 2024., te žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja poslovni broj: Ovr-3851/2017-132 od 18. srpnja 2024., 31. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba I. i II. ovršenika kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj: Ovr-3851/2017-131 od 18. srpnja 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: Ovr-3851/2017-141 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj: Ovr-3851/2017-132 od 18. srpnja 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: Ovr-3851/2017-141 od 12. ožujka 2025.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-3851/2017- 131 od 18. srpnja 2024. odbacio žalbu ovršenika nakon proteka roka od 16. lipnja 2024., kao nedopuštenu.

1.2. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-3851/2017- 132 od 18. srpnja 2024. odgodio ovrhu u navedenom predmetu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem: P-817/2019

2.1. Protiv rješenja kojim je odbačena žalba nakon proteka roka žale se ovršenici pravodobno, pobijajući isto u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., dalje: OZ), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u bitnom pobija žalbene navode ovršenika, predlažući ovom sudu da žalbu odbije kao neosnovanu, potražujući trošak odgovora u ukupnom iznosu od 625,00 eura.

2.3. Protiv rješenja kojim je odgođena ovrha žali se ovrhovoditelj, sadržajno ističući sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. OZ-a, predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.4. Na žalbu ovrhovoditelja nije odgovoreno.

3. Žalbe nisu osnovane.

4.1. Pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-3851/2017-131 prvostupanjski sud je odbacio žalbu ovršenika nakon proteka temeljem utvrđenja da su svi navodi izneseni u žalbi nakon proteka roka mogli biti istaknuti i u žalbi u roku, te da to što su ovršenici podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i vršili preinake tužbenog zahtjeva nakon donošenja rješenja o ovrsi, ne predstavlja opravdan razlog za podnošenje žalbe nakon proteka roka, jer su sve to mogli učiniti i ranije te sve to isticati u žalbi u roku.

4.2. Nadalje, pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-3851/2017-132 odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-817/2019, temeljem utvrđenja da su ovršenici pokrenuli parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, čime je ispunjena pretpostavka propisana člankom 65. stavkom 1. točkom 4. OZ-a, dok je za ispunjenje druge pretpostavke nacionalni propis (Ovršni zakon) potrebno tumačiti u duhu prava Europske Unije, pa kako su okolnosti predmetnog slučaja istovjetne slučaju predmeta Suda Europske unije u presudi poslovni broj C-407/18, da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja spomenute parnice.

5. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrha u ovom predmetu određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to Ugovora o kreditu br. 5102744781 od 1. prosinca 2005. (dalje:Ugovor), solemniziranog od strane javnog bilježnika broj OU-1584/05 dana 5. prosinca 2005., koji prileži spisu i koji sadrži potvrdu ovršnosti od dana 30. siječnja 2017.

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3851/2017-3 od 18. kolovoza 2017. određena ovrha na nekretnini ovršenika. Protiv navedenog rješenja žalba nije podnesena pa je isto postalo pravomoćno 6. listopada 2017.

- da je nekretnina koja je predmet ovog postupka, prodana na elektroničkoj javnoj dražbi i pravomoćnim rješenjem o dosudi prvostupanjskog suda, poslovni broj: Ovr- 3851/2017-43 od 3. siječnja 2019. dosuđena ovrhovoditelju, koji je ujedno i kupac

- da je točkom I. izreke pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Ovr-3851/2017-80 od 10. ožujka 2020. godine naloženo je ovršenicima da u roku od 8 dana predaju u posjed kupcu/ovrhovoditelju predmetnu nekretninu, dok se u protivnom, točkom II. izreke navedenog rješenja određuje ovha ispražnjenjem, udaljavanjem ovršenika i uklanjanjem svih njihovih stvari iz predmetne nekretnine

- da su ovršenici su dana 07. lipnja 2019. godine pokrenuli parnicu pred Općinskim sudom u Puli – Pola radi ništetnosti ranije spomenutog Ugovora (ovdje ovršne isprave) i radi isplate, a koji parnični postupak se vodi pod posl.br. P-817/2019.

- da su ovršenici dana 13. siječnja 2023. podnijeli prijedlog a odgodu ovrhe, predlažući odogoditi ovrhu u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod posl.br. P-817/2019, u bitnom navodeći da su ispunjeni svi uvjeti za odgodu ovrhe, budući da su ovršenici dokazali da su podnijeli tužbu za utvrđenje ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha (solemniziranog Ugovora o kreditu), te iz razloga što je razvidno da će provedbom ovrhe za ovršenike nastati teško nadoknadiva šteta, s obzirom da je predmetna ovrha određena na njihovoj jedinoj nekretnini, a u slučaju ništetnosti ovršne isprave ovršenici bi eventualno mogli zahtijevati samo povrat onoga što je ovrhovoditelj primio u ovome postupku, ali ni na koji način ne bi mogli uspostaviti prijašnje stanje. Postupak radi naknade štete bi mogao trajati jako dugo, iziskivao bi nove troškove, za koje ovršenici nemaju novca, što proizlazi i iz priloženog rješenja o odobravanju pravne pomoći. Također se u žalbi pozivaju na stav Suda Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019.

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovr-3851/2017-118 od 16. kolovoza 2023. odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, temeljem utvrđenja kako nije ispunjen drug uvjet za odgodu ovrhe, smatrajući da ovršenici nisu dokazali da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu

- da je navedeno rješenje kojim je odbijen prijedlog radi odgode ovrhe ukinuto rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž Ovr-218/2024 od 10. svibnja 2024., te je prvostupanjskom sudu ukazan sadržaj zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 87/2022 od 11. ožujka 2022, kao i stajalište Suda EU u predmetu C-407/18

- da su ovršenici žalbom nakon proteka roka od 16. lipnja 2024. u bitnom naveli kako istu podnose iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, smatrajući da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, navodeći da ovršenici nisu mogli podnijeti žalbu u žalbenom roku protiv pobijanog rješenja iz razloga što u to vrijeme nisu pokrenuli parnicu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu broj 5102744781 od 01.12.2005., solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule, Flanatička 10, pod brojem OU-1584/05 dana 05.12.2005., ovdje ovršne isprave, dok je tužba podesena tek dana 07.06.2019. Dalje navode kako su isti u postupku koji se tim povodom vodi pod poslovnim brojem: P-817/2019 podnescima od 29.05.2020. i 2. 03. 2022. preinačili tužbeni zahtjev, kao i da je nalazom i mišljenjem vještaka u navedenom predmetu, kojeg su ovršenici kao tužitelji zaprimili po svom punomoćniku 22. veljače 2024. utvrđeno da je ovrhovoditelj pogrešno izračunao dug ovršenika za iznos od 37.902,49 eur, kojom činjenicom nisu ranije raspolagali, slijedom čega smatraju su se ispunili svi razlozi za podnošenje žalbe nakon proteka roka

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, ocjena je i ovog suda da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja spomenutog parničnog postupka.

7. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

8. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.

9. Nadalje, u presudi u predmetu C-407/18 (K. c/a A. bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ).

10. Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu

11. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019.,), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje: "Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi" (C-243/08 P. G.).

12. Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača o znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.

13. Dakle u odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja prema kojima su ovršenici bili dužan učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, za navesti je da je pri ocjeni okolnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete potrebno uzeti u obzir i stavove iznijete od strane Suda Europske unije u presudi broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019., kao i navedeni zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. Naime, iz prethodno navedene presude, a suprotno žalbenim navodima, proizlazi da ovršenici u konkretnoj situaciji nisu bili ni dužni u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a sve u smislu članka 7. stavak 1. Direktive 93/13.

14. Glede žalbenih navoda kojima ovrhovoditelj izlaže vlastito tumačenje osnovanosti spomenutog tužbenog zahtjeva, napominje se da ovaj sud nije ovlašten ispitivati osnovanost istog, već će navedeno biti raspravljeno u parničnom postupku.

15. Nadalje, vezano uz žalbene navode ovršenika za navesti je slijedeće; odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a određeno je da ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi naklon njegove pravomoćnosti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga isticati već u žalbi protiv tog rješenja, ali je sukladno st. 3. istog članka ovršenik u toj žalbi dužan istaknuti sve razloge iz st. 1. istog članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, kao i priložiti isprave na koje se poziva u žalbi, a ako tako ne postupi ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (čl. 53. st. 4. OZ).

16. Dakle, da bi žalba imala karakter žalbe nakon proteka roka moraju biti ispunjeni uvjeti da je ista izjavljena protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a (toč 7. odnosi se na situaciju ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) te da ovršenik taj razlog nije mogao isticati iz opravdanih razloga već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi.

17. Neosnovano ovršenici u žalbi navode kako su ispunjeni uvjeti da se iste zaključkom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a uputi u parnicu obzirom da samo pokretanje i vođenje postupka radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora koji je ovdje ovršna isprava, kao i vršenje preinaka tužbenog zahtjeva u navedenom predmetu nije razlog zbog kojeg ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, već je pokretanje navedene parnice razlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja navedenog postupka, sve iz razloga koji su ranije ovim rješenjem navedeni.

18. Stoga ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda koji je pravilnom primjenom odredbe čl. 53. st. 4. OZ-a odbacio žalbu ovršenika nakon proteka roka.

19. Slijedom navedenog žalbe ovrhovoditelja i ovršenika su odbijene kao neosnovane i rješenja prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pa je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

20. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelja prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za postupak u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja

Split, 31. listopada 2025.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević