Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1002/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku u Našicama, protiv ovršenice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: Ovr-1094/2024-8 od 12. rujna 2024., 31. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: Ovr-1094/2024- 8 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem, temeljem ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu radi civilne diobe nekretnine od 26. kolovoza 2024., ispravljenog podneskom od 11. rujna 2024. određena je ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Đakovu - Stalne službe u Našicama broj: R1-50/2021-9 od 25. svibnja 2022. radi prodaje nekretnina i to: etaža 1136/10000 etažnog vlasništva (E-7) dijela nekretnine u AI povezano s vlasništvom stana br.7.ulaz I. na 1. katu, pravo, dvosoban stan sa balkonom površine 57 m2, te sporednih dijelova - šupa br.7 u podrumu površine 3,47 m2 i ostava br. 7 na tavanu površine 12,50 m2, a koji se nalazi u zgradi br. 3 u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo ovrhovoditelja GO i ovršenice SO svakoga u ½ dijela i to sudskom prodajom po pravilima ovršnog postupka: - zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom na javnoj dražbi putem Financijske agencije, te namirenjem stranaka kao suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima iz iznosa dobivenoga prodajom, naloženo je ovršenici SO da ovrhovoditelju GO isplati novčanu tražbinu po spomenutom rješenju broj: R1-50/2021-9 od 25. svibnja 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. lipnja 2022. pa do isplate. Navedenim rješenjem ovrhovoditelju je priznat i trošak postupkau iznosu od 303,09 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenica pravodobno, u cijelosti, ne navodeći izričito žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti i odbiti ovršni prijedlog ovrhovoditelja.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u bitnom pobija žalbene navode ovršenice, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana i potvrdi ovršno rješenje.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odredio ovrhu na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Đakovu - Stalne službe u Našicama broj: R1-50/2021-9 od 25. svibnja 2022., kojom se razvrgava suvlasništvo na gore opisanoj nekretnini stranaka (ovdje ovrhovoditelja i ovršenice), tako da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da ovrhovoditelju pripadne 1/2 dijela tako utržene vrijednosti, a da ovršenici pripadne 1/2 dijela tako utržene vrijednosti.

6. Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

7. Odredbom članka 273. OZ-a propisano je da ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan OZ-om za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

8. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koji je u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenice, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

9. Također, citirano rješenje je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (članak 23. točka 1. i 29. stavak 1. OZ-a), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane člankom 41. stavak 1. OZ-a, te sve one posebne propisane člankom 80. OZ-a.

10. Žalbom ovršenica prije svega navodi da je navedena nekretnina njezina jedina nekretnina, te sadržajno ističe prigovor prava na dom.

11. Nije osnovan prigovor ovršenice da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u kojoj živi, te da bi prodajom iste bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom, te da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

12. Čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03. - dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

13. Prije svega valja navesti da u konkretnom slučaju ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koju ima spram ovršenika već na temelju ovršne isprave - rješenja kojom je utvrđeno da se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom po pravilima ovršnog postupka. Pritom iz navedenog rješenja proizlazi da je u navedenom postupku pravo na dom ovdje ovršenice već raspravljeno na način da je sud proveo test razmjernosti i utvrdio kako je u konkretnom slučaju miješanje javne vlasti u pravo ovdje ovršenice na dom opravdano i ima legitiman cilj pa da je navedeni prigovor neosnovan. U tom se kontekstu ovrha na temelju navedene ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja isključivo može odrediti i provesti prodajom nekretnine navedene u toj ispravi, kako je to pravilno odredio i prvostupanjski sud. Dakle, pojam doma za sud je činjenično pitanje, dok se navedeni prigovor prava na dom u konkretnom slučaju već raspravio u postupku razvrgnuća, pa stoga isticanje predmetnog prigovora u ovoj fazi postupka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Nadalje treba ukazati da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenica u žalbi ne navodi i ničim ne dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njenih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja joj može služiti kao dom, već paušalno, bez obrazlaganja, ističe navedeni prigovor, radi čega navedeni prigovor povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan.

15. Nadalje, neosnovano ovršenica u žalbi navodi da bi provedbom ovrhe došlo do povrede prava na dom njene punoljetne kćeri. Naime, ovršenica je ovlaštena isticati prigovor samo vlastitog prava na dom, a njena punoljetna kćer, ukoliko smatra da joj je navedeno pravo povrijeđeno, može sukladno čl. 59. OZ-a, istaknuti prigovor treće osobe.

16. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno navedenom prijedlogu za ovrhu, ovršenici naložio da ovrhovoditelju naknadi iznos od 1.500,00 kn, odnosno 199,08 eura obzirom da isti predstavlja trošak postupka iz spomenute ovršne isprave, uvećan za zatezne kamate u skladu sa čl. 30. OZ-a

17. Konačno, ovršenica posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima ovršnog postupka, dok ovaj sud kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. Kako žalbeni navodi ovršenice nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 31. listopada 2025.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević