Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Rijeka
Poslovni broj: K-900/2020-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Grgi Komadini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Crnčan kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽT zbog kaznenog djela iz članka 146. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: KO-DO-4124/2020 od 28. svibnja 2020., nakon održane javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci Miroslave Preuc, okrivljenika ŽT te njegova braniteljice u zamjeni, odvjetnice Laure Brajković iz Rijeke, 31. listopada 2025. izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik ŽT, sin BT i IT, rođ. Ž, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, mesar, zaposlenog u vučnoj službi u Otočcu, sa mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, sa završenom srednjom obrtničkom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], u izvanbračnoj zajednici, otac troje mlt. djece, bez čina, bez odlikovanja, bez vrijednije imovine, neosuđivan, na slobodi,
k r i v j e
što je
dana 27. studenoga 2018. godine temeljem lažne punomoći kojom ga PT ovlašćuje da u njegovo ime obavi poslove registracije vozila marke "Hyundai Accent", broja šasije [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], iako svjestan da PT ovu punomoć nikada nije potpisao, niti ga ovlastio za registraciju navedenog vozila te lažnog ugovora o kupoprodaji motornog vozila između RT kao prodavatelja i PT kao kupca opisanog vozila, iako svjestan da takav ugovor među imenovanima nikada nije zaključen, pa u cilju korištenja tako sačinjene punomoći i ugovora kao istinitih, predao ih istog dana referentu u stanici za tehnički pregled "Auto Hrvatska – STP" u Rijeci, Osječka 37, za potrebe fiktivnog prijepisa vozila sa RT na PT, koji prijepis je potom i izvršen te je izdana nova prometna dozvola,
dakle, lažne isprave uporabio kao prave te
dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,
čime je počinio dva kaznena djela protiv krivotvorenja – produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 te kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja opisano i kažnjivo po članku 281. stavak 1. KZ/11.
Okrivljeniku ŽT se za gornja kaznena djela utvrđuju slijedeće kazne:
- za kazneno djelo krivotvorenja isprave temeljem članka 278. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
- za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
pa se okrivljenik ŽT uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
II. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŽT se izriče
uvjetna osuda
na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 79. KZ/11 trajno se oduzimaju ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen između RT i PT od 27. studenoga 2018. te punomoć PT izdana ŽT za obavljanje poslova registracije vozila, privremeno oduzeti od VT uz potvrdu i zapisnik PU primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija broj: 511-09-31-04/1- 218/19 od 04. rujna 2019.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08) okrivljenik ŽT je dužan podmiriti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na osuđujući dio presude i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).
V. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenik ŽT
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
točno neutvrđenog dana u studenome 2018., u Rijeci, protivno članku 5. stavak 1. točka a) i b) u svezi s člankom 6. stavak 1. točka a) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL EU L119), na neutvrđeni način pribavio osobne podatke PT u vidu njegovog imena, prezimena, adrese stanovanja i osobnog identifikacijskog broja, koje podatke je potom iskoristio za sačinjavanje lažne punomoći kojom ga PT ovlašćuje da u njegovo ime obavi poslove registracije vozila marke "Hyundai Accent", broja šasije [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka] te za sačinjavanje lažnog ugovora o kupoprodaji motornog vozila između RT kao prodavatelja i
PT kao kupca opisanog vozila,
dakle, da bi protivno uvjetima u zakonu prikupljao i koristio osobne podatke fizičkih osoba,
pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka iz članka 146. stavak 1. KZ/11.
VI. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 128,21 euro (sto dvadeset i osam eura i dvadeset i jedan cent) te nužni izdaci okrivljenika ŽT i nužni izdaci i nagrada braniteljice Dalije Kanceljak, odvjetnice iz Rijeke, u dijelu u kojem se odnose na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno naznačenom optužnicom teretilo je okrivljenika ŽT zbog počinjenja dva kaznena djela protiv krivotvorenja i to kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. Kaznenog zakona i produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11 te dva kaznena djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11 pobliže opisanima činjenično i pravno u izreci presude.
2. Upitan na početku rasprave kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim.
3. S obzirom na ovakvo očitovanje okrivljenika o krivnji tijekom dokaznog postupka ispitani su kao svjedoci PT (list 133-134 spisa), CT (list 141), HT (list 142), AT (list 151), ET (list 162-163), sukladno čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka RT (list 60-61) te je pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija broj: 511-09-31-04/1-218/19, serijskog broja [serijski broj] od 04. rujna 2019. (list 7), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija broj: 511-09-31-04/1-218/19 od 04. rujna 2019. (list 8), ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen između RT i PT od 27. studenoga 2018. (list 9), punomoć PT izdana ŽT za obavljanje poslova registracije vozila (list 10), prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na ime RT (list 11-12), registracijski list za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] s podacima o vozilu i tehničkom pregledu (list 13-14), ispis obavijesti Grada Rijeke o počinjenom prekršaju u ulici Ivana Zajca u blizini kbr. 8 od 18. ožujka 2019. s fotografijama parkiranog vozila (list 19), ispis obavijesti Grada Rijeke o počinjenom prekršaju u Radničkoj ulici od 22. ožujka 2019. s fotografijama parkiranog vozila (list 22), zahtjev za dostavu podataka Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije za prometno redarstvo Klasa: 211-01/19-02/3695, Urbroj: 2170/01-02-40-19-2 od 21. svibnja 2019. upućen PT s privitkom (list 20-21), Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu KLASA: NK 235-01/20- 02/479, URBROJ: 511-01-114-20-7 od 24. travnja 2020. (list 68-72). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, a potom je isti iznio obranu te je reproducirana snimka ispitivanja osumnjičenika u policiji uz čitanje pripadajućeg zapisnika (list 30 te 23-27 spisa).
4. U obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka, okrivljenik je naveo da su se on i ET u to vrijeme družili. ET da su otac i majka izbacili iz kuće te da ga je on primio sebi u stan u kojem je bio podstanar u Pašcu. ET da mu je rekao da mu nađe neki auto do 500-600 eura. Kako je okrivljenik imao od ZT unatrag nekoliko mjeseci poruke da bi prodao auto od svoga dide RT, pitao je ET da li bi htio taj auto. ET da je isprobao auto na [adresa] kod RT te kako mu se svidio, da su otišli okrivljenik, ET i sin RT odnosno otac od KT na stanicu za tehnički pregled, s time da tog sina također zovu RT i ne zna kako bi mu bilo ime. Na stanici za tehnički pregled da im je otac od KT rekao da im ne može dati kupoprodajni ugovor nego da se auto odmah prepiše na stanici za tehnički pregled te da su on i ET sjeli u kafić na tehničkom da se dogovore. Okrivljenik da je izašao van pozdraviti prijatelja koji radi na tehničkom pregledu. Nakon toga da je došao ET sa kupoprodajnim ugovorom i punomoći te da ga je pitao s obzirom da on to nikad nije radio da li bi mu okrivljenik išao na stanicu izvršiti prijepis. On da je to učinio i nakon toga ET da je koristio vozilo 2-3 mjeseca te potom da ga je prodao JT odnosno HT koji da je bio im susjed u Pašcu i koji ga je nakon toga bio koristio. Zna da je HT kasnije ET vratio taj auto, a što su oni međusobno dogovarali da ne zna točno.
Na pitanje braniteljice okrivljenik je odgovorio da nije potpisao sporni kupoprodajni ugovor niti punomoć. ET da nije mogao prepisati vozilo na sebe jer je imao ovrhe po računima odnosno ne zna detalje, ali zna da mu je rekao da je blokiran. Na upit suda odgovorio je da je vidio iz ugovora da ET ne traži prijepis na sebe, da je mislio da će prijepis ići na njegovog oca ili strica, nije znao tko je ta osoba koja se navodi na ugovoru kao kupac. AT da mu je poznat preko kupoprodaje vozila, s njima da je radio kupoprodajni ugovor za Hyundai Getz i Renaulta Scenica i tada da je AT za svoga punca i temeljem njegove punomoći prodavao njemu Renault Scenic, to je bilo otprilike 5-6 mjeseci prije ovoga događaja. O tome na koji način su se podaci PT mogli naći na kupoprodajnom ugovoru, odgovario je da pretpostavlja da je ET možda do podataka PT došao putem AT s kojim da je u dobrim odnosima, da se radi o njegovom društvu sa Vežice, s kojim društvom da se on nalazio i dok je živio kod okrivljenika u Pašcu.
Prilikom ispitivanja u policiji u bitnome je iskazao da je on napravio punomoć i prepisao vozilo. Vlasnik RT da je bio na tehničkom pregledu, a dokumentaciju od PT da je ET dostavio i on da je temeljem toga napravio punomoć, a RT da je bio s njim. ET da je kupio Hyundai od LT, ali on da je platio vozilo 3.700,00 kn. RT da je došao s njima na tehnički da naprave kupoprodajni ugovor, ET da je rekao da ne može na sebe prepisati auto, da će donesti dokument koga će staviti u ugovor. Na tehničkom da su zajedno za stolom sjedili ET, RT i on. Kupoprodajni ugovor da se ne sjeća tko je napisao. RT da je sebe potpisao. PT da ne zna tko je potpisao. Podatke da je donio od [adresa] ET. ET da je auto prodao dalje JT. Punomoć okrivljenik da je napravio na svoje ime da pomogne ET jer da ET nije mogao to napraviti na svoje ime te da je zamolio okrivljenika da napravi na svoje. Punomoć da ne zna tko je potpisao. On da je potpisao svoje ime. Punomoć da mu je donesena potpisana. Kada mu se ukazalo da na punomoći nema njegovog potpisa naveo je da ne zna, da se ne sjeća. Nije pitao ET otkuda mu osobni podaci PT. On da je mislio da se radi o podacima prijatelja ili poznanika. LT da ne poznaje od prije, ali da zna njegovog unuka KT. Ne sjeća se tko je potpisao ugovore, odnosno RT da je potpisao svoje.
5. Iz iskaza svjedoka PT (list 133-134) slijedi da mu je poznato da je njegov potpis krivotvoren na kupoprodajnom ugovoru za vozilo Hyundai Accent i njemu da su dolazile prometne kazne za to vozilo, a s kojim vozilom nije imao nikakve veze niti je ikad sklopio o kupoprodajni ugovor za to vozila. Ustrajao je pri iskazu danom u policiji (list 63-64) kada je iskazao da je sredinom mjeseca kolovoza 2019. godine u Policijskoj postaji Opatija podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja jer je na njegove osobne podatke bez njegova znanja i odobrenja prepisao osobno vozilo marke "Hyundai Accent". Isto je prijavio jer da mu je na adresu prebivališta u tri navrata od strane Odjela gradske uprave za komunalni sustav, direkcije prometnog redarstva pristigla obavijest da dostavi podatke o vozaču za počinjene prekršaje na području Grada Rijeke s osobnim vozilom marke Hyundai Accent registarskih oznaka [registarska oznaka], zelene boje te je dobio i slike vozila zatečenog u počinjenu prekršaja. Navedena traženja da mu nisu bila jasna te je mislio da je došlo do zabune s obzirom da navedeno vozilo nije nikad imao u vlasništvu. Njegova kćer GT da je izvršila provjere u tijelu koje je tražilo podatke o vozaču kojom prilikom da su joj rekli da vozilo glasi na njega. Vezano za kupoprodajni ugovor s nikim da nije sklapao ugovor o kupoprodaji osobnog vozila marke Hyundai Accent broja šasije [broj šasije] registarskih oznaka [registarska oznaka], bivšeg vlasnika vozila LT ne poznaje niti ga je ikada vidio. Ne poznaje ni ŽT niti je ikada navedenoj osobi davao punomoć za prijepis navedenog osobnog vozila kao niti suglasnost da koristi njegove osobne podatke za prijepis vozila. ET ne poznaje, dok AT poznaje, radi se o suprugu njegove kćeri GT koji živi s njim u kući. Ima saznanje od njegove kćeri i zeta AT da je njegovo vozilo marke Renault Scenic koje je prodavao negdje u lipnju 2019. godine kupio ŽT jer oni osobno da znaju ŽT te da je tom prilikom u vozilu koje je prodao ŽT ostao ispunjen kupoprodajni ugovor koji da je sklapao s vlasnikom vozila Renault Scenic kada je kupovao vozilo, da se na kupoprodajnom ugovoru nalazio njegov potpis te da je vjerojatno ŽT vidio kako se on inače potpisuje te da je na taj način na kupoprodajni ugovor koji je sklapao za Hyundai Accent krivotvorio njegov potpis i zlouporabio njegove osobne podatke. Dodatno je na raspravi iskazao vezano za prodaju vozila Renaulta Scenic da u tome nije sudjelovao već da su to uz njegovo znanje i odobrenje radili njegova kćer GT i zet AT te nije te prigode upoznao ŽT. Kada se prodavao Renault Scenic on da je kupoprodajni ugovor potpisao unaprijed kako bi kćer i zet mogli slobodno dalje raspolagati s vozilom i sklopiti ugovor. Njegova kćer da je imala njegove osobne podatke za potrebe sklapanja toga ugovora. Nije bilo drugih situacija da su mu kćer i zet donijeli ugovor na potpis osim ovoga za prodaju Renaulta Scenica.
Kada je svjedoku predočen kupoprodajni ugovor sklopljen između RT i PT na listu 9 spisa, isti je iskazao da on nije sklapao taj ugovor i da to na ugovoru nije njegov potpis. U odnosu na predočenu punomoć danu ŽT na listu 10 spisa, isti iskazuje da nije potpisao tu punomoć te da to nije njegov potpis.
6. Iz iskaza svjedoka RT (list 60-61) čiji iskaz je pročitan temeljem čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08 s obzirom da je utvrđeno da je isti preminuo proizlazi da je posjedovao osobno vozilo marke Hyundai Accent, registarske oznake [registarska oznaka], koje da je krajem listopada 2018. godine prodao ŽT iz [adresa] za 500,00 eura. Nije izvršio prijepis vozila niti potpisao bilo kakve ugovore niti punomoći već da je ŽT samo odvezao vozilo, a nakon toga da se više nisu niti vidjeli niti čuli.
7. Ispitana kao svjedok CT (list 141) je navela da se ne sjeća zbog proteka vremena gospodina ŽT. Sjeća se predmeta kojega je policija tražila i u tom predmetu da je bilo sve uredno provedeno, njima da su tada ti prijepisi vozila bili novi jer se nisu s time ranije bavili.
U odnosu na predočeni registracijski list - podaci o registracijskom postupku (list 13 spisa) iskazala je da je te podatke ona unijela pa pojašnjava, prilikom prijepisa vozila se mora podnijeti ugovor, prometna dozvola i punomoć ukoliko vlasnik nije taj koji traži prijepis te se treba podnijeti polica osiguranja. Na registracijskom listu da je naznačeno da prijepis zatražio ŽT, a njegov identitet da je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu. Nakon što oni ispune te podatke i sa dokumentacijom je sve uredu automatizmom prijepis ide prema MUP-u preko sustava.
U odnosu na predočene podatke o tehničkom pregledu (list 14) iskazala je da su to podaci o tehničkom pregledu koji je tada bio važeći i koji je sustav povukao uz prijepis kao prilog.
Ona da se stvarno sjeća gospodina ŽT, ali tada da je sigurno unijela podatke kako su joj prezentirani od strane osobe koja je tražila prijepis. Ona da se podsjetila predmeta kada je dobila poziv suda, pričala je sa kolegama i onda su zaključili da bi se moglo raditi o predmetu za kojega je policija zatražila podatke.
8. Iz iskaza svjedoka HT (list 142) proizlazi da je auto Hyundai Accent kupio od gospodina ET. ET da je spavao u tom autu u garaži na Orehovici koju da su imali u najmu. Svjedok da je radio na Krku kod bratića u to vrijeme. Poznavao je ET i ŽT od prije te da su mu rekli da ET prodaje taj auto. On da ga je bio uzeo i ET da mu je rekao da će prijepis obaviti do kraja tjedna, ali nije to napravio. Zato da mu je auto vratio, ali da se ne sjeća da li je taj auto platio novcima pa mu ih je on vratio ili je dao neki drugi auto i novce. Sjeća se da je bio neki problem sa prijepisom, nikako da se nisu mogli dogovoriti koji dan će se naći na tehničkom radi prijepisa. Što se tiče okrivljenika on da je bio prisutan dok su se svjedok i ET to dogovarali, ali koliko zna on da nije imao ništa sa tom kupoprodajom, a zapravo da se radilo o garaži koju je ŽT imao, a ET da je spavao tamo. Nakon što je vratio auto, da nema daljnjih saznanja što je bilo s tim vozilom, nije imao kontakta ni sa ŽT ni sa ET niti se raspitivao što je bilo dalje sa tim autom. Ne zna od koga je ET stekao taj auto.
9. Iz iskaza svjedoka AT (list 151) proizlazi da on poznaje okrivljenika jer da su radili kupoprodajne ugovore za Renault Scenic koji je bio od PT koji je svjedokov punac te za Hyundai Getz koji je okrivljenik njemu dao u cijenu za Renault Scenic još uz nadoplatu. Ne može se točno sjetiti kada je to bilo možda prije pet, šest ili sedam godina. Svjedok i njegova supruga da su imali od PT punomoć za sklapanje ugovora. Imali su četiri kupoprodajna ugovora koje su sklopili kod svjedoka doma i kako su sklopili te ugovore i svatko je ispunio svoju obavezu tako da su se i razišli. Poznato mu je da su njegovom puncu PT dolazile kazne za parkiranje uz koje su dobivali fotografije koje su se odnosile na Hyundai Accent, a koji auto oni nisu nikad imali i on nije bio vlasnik. Nije mu poznato ništa za prodaju tog Hyundai Accenta i kako je došlo do toga da se auto vodio na PT. ET da poznaje preko svoje braće, ali nisu prijatelji već samo poznanici. ET da ga nikad nije tražio da mu pomogne oko kupoprodaje bilo kakvog vozila. Ne zna ni tko je RT. Zna da se radilo o zelenom Hyundai Accentu jer ga je vidio na fotografijama uz kazne za parkiranje koje su dolazile. Nije nikad za punca PT potpisao ugovor o kupoprodaji za kupnju Hyundai Accenta.
10. Iz iskaza svjedoka ET (list 162-163) koji je prvotno iskazao da mu ništa nije poznato o razlozima radi kojih je pozvan svjedočiti pa mu je sukladno čl. 426. KZP/08 pročitan raniji iskaz (list 58-59 spisa) kada je između ostaloga iskazao da je 29. studenoga 2018. godine u 23,12 sati na Facebook stranici u grupi "Prodaja polovnih vozila Rijeka i okolica" pod imenom ET stavio na prodaju osobni automobil marke Hyundai Accent zelene boje, reg. oznake [registarska oznaka] koji da mu je prodao ŽT. ŽT da je iskoristio neznanje PT te da je preko njegovog zeta iskoristio podatke PT te da je izradio punomoć na svoje ime kako bi na tehničkom pregledu mogao prepisati vozilo. Kada je svjedok vidio kupoprodajni ugovor na ime PT odmah da je vratio vozilo ŽT jer on da nije bio vlasnik vozila. Na raspravi je dodatno iskazao da se ne sjeća što je iskazao na policiji, da se sjeća da je bio na policiji, ali da se ne sjeća što je iskazivao. Misli da jest oglasio prodaju vozila Hyundai Accent te 2018. godine. Ako je iskazao da je taj Hyundai Accent kupio od ŽT onda da ga je i kupio od njega. Ne zna tko je gosp. ĐT, a poznaje mu zeta AT. Ukoliko se to vozilo nije moglo prepisati na njega pretpostavlja da ga je vratio u roku 1-2 dana. Ukoliko je vozilo kupio od ŽT pretpostavlja da ga je njemu i platio. Onda pretpostavlja da je išao i prepisati vozilo. On da je bio oglasio prodaju toga vozila iako nije bio izvršen prijepis jer ga je namjeravao preprodati. Vozilo da nije nikome prodao, vratio ga je ŽT. Poznat mu je HT, to mu je poznanik poznaju se vrlo dugo. Misli da njemu nije prodao to vozilo, zna da ga je vratio ŽT. Nisu mu poznati RT niti ZT. On uvijek da traži od vlasnika da mu prepiše vozilo, a ono kako je ranije odgovorio, radilo se o tome kada bi on vozilo dalje prodavao, ako je na njega vozilo on bi radio prijepis vlasništva. Nije provjeravao u prometnoj dozvoli na kome je vozilo. Sa okrivljenikom da je bio u dobrim odnosima, tada su se družili. Svjedok da nije prilikom prijepisa vozila nikome predavao kupoprodajni ugovor i punomoć. U odnosu na iskaz svjedoka HT koji je iskazao da je Hyundai Accent kupovao od svjedoka, navodi da je moguće da je zapravo njemu preprodavao auto jer to nije realizirano baš zbog mogućnosti prijepisa. Na primjedbu braniteljice da je iskaz svjedoka nelogičan, kontradiktoran te usmjeren otklanjanje kaznene odgovornosti sa njega samoga te posebice primjedbu u djelu u kojem svjedok navodi da je auto kupio od okrivljenika i da je auto vratio okrivljeniku odgovorio je da ostaje pri tome da je auto bio kupio od ŽT i da ga nije mogao prepisati pa ga je vratio ŽT.
11. Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija broj: 511-09-31-04/1-218/19, serijskog broja [serijski broj] od 04. rujna 2019. (list 7) te Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU primorsko- goranske, Policijske postaje Opatija broj: 511-09-31-04/1-218/19 od 04. rujna 2019. (list 8) odnosi se na oduzeti ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen između RT i PT od 27. studenoga 2018. (list 9), punomoć PT izdana ŽT za obavljanje poslova registracije vozila (list 10), prometnu dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na ime RT (list 11-12) te registracijski list za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] s podacima o vozilu i tehničkom pregledu (list 13-14).
11.1. Iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da je kao prodavatelj naznačen RT, [adresa], a kupac PT, [adresa]. Kao datum sklapanja ugovora naznačen je 27. studenoga 2018. godine, predmet kupoprodaje je Hyundai Accent registarske oznake [registarska oznaka]. Ugovor sadrži sporne potpise RT i PT, a ispod potpisa i OIB [osobni identifikacijski broj]e potpisnika.
11.2. Iz punomoći slijedi da PT opunomoćuje ŽT da obavi poslove registracije vozila Hyundai Accent [registarska oznaka]. Punomoć sadrži sporni potpis PT.
11.3. Iz prometne dozvole [broj prometne dozvole] izdane od PU Primorsko-goranske 21. svibnja 2015. godine slijedi da je ista na ime RT, za vozilo registracije RI794GE, radi se o Hyundai Accentu 1.3 LS, a posljednje produljenje prometne dozvole je od 24. ožujka 2018. do 24. ožujka 2019. godine.
11.4. Iz registracijskog lista proizlazi da je ŽT **.**.2018. u 11:43 sati podnio zahtjev za registraciju vozila - promjenu vlasnika vozila sa TT na ĐT.
12. Iz ispisa obavijesti Grada Rijeke o počinjenom prekršaju u ulici Ivana Zajca u blizini kbr. 8 od 18. ožujka 2019. s fotografijama parkiranog vozila (list 19), ispisa obavijesti Grada Rijeke o počinjenom prekršaju u Radničkoj ulici od 22. ožujka 2019. s fotografijama parkiranog vozila (list 22), zahtjeva za dostavu podataka Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije za prometno redarstvo Klasa:
211-01/19-02/3695, Urbroj: 2170/01-02-40-19-2 od 21. svibnja 2019. upućenog PT s privitkom (list 20-21) proizlazi da je Prometno redarstvo Grada Rijeke od PT kao vlasnika vozila registarske oznake [registarska oznaka] zatražilo podatke o tome tko je upravljao vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja (parkiranje na pješačkom prijelazu) 22. ožujka 2019. godine.
13. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu KLASA: NK 235-01/20-02/479, URBROJ: 511- 01-114-20-7 od 24. travnja 2020. (list 68-72) proizlazi da su predmet vještačenja punomoć (11.2. obrazloženja) i ugovor o kupoprodaji motornog vozila (11.1.) te je vještačen rukopis ŽT, PT i RT. Prema mišljenju vještaka PT vjerojatno nije ispisao dva sporna potpisa na svoje ime na predmetnim dokumentima. RT vrlo vjerojatno nije ispisao sporni potpis na svoje ime na ugovoru. ŽT vrlo vjerojatno nije ispisao podatke na oba dostavljena dokumenta. ŽT ne može se u potpunosti isključiti kao mogući skriptor spornih potpisa RT i PT. Mišljenje je dano i najnižem stupnju vjerojatnosti.
14. Analizom svih gore izvedenih dokaza sud smatra dokazanim da je okrivljenik ŽT počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 te kazneno djelo ovjeravanja neistinitoga sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 no ne u cijelosti kako mu se stavlja na teret optužnicom, kako će biti nastavno obrazloženo, te da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11.
15. Iz obrane okrivljenika ŽT proizlazi da on ne osporava da je podnio u svrhu prijepisa vlasništva vozila Hyundai Accenta sa RT na PT na stanici za tehnički pregled ugovor o kupoprodaji kao i punomoć kojim ga na to ovlašćuje PT te zatražio da se izvrši prijepis, međutim osporava da bi on sačinio te isprave te u tu svrhu iskoristio podatke PT. Sud smatra da u postupku nije nedvojbeno dokazano da je upravo okrivljenik bio taj koji je sačinio sporni ugovor i punomoć. Imajući u vidu obranu okrivljenika u dijelu u kojem iskazuje da se predmetni Hyundai Accent pribavljao za ET, iskaz svjedoka ET o tome da je kupovao predmetni automobil od ŽT, kao i iskaz svjedoka HT o tome da je auto kupovao od ET, da je ET u policiji iskazao da je oglasio na Facebooku da prodaje predmetno vozilo, sud prihvaća dio obrane okrivljenika o tome da je predmetno vozilo kada je bilo kupovano i kada se prijepis vršio sa TT, činio se za potrebe ET, a da zbog ovrha koje je imao ET na sebi, vozilo nije moglo biti prepisano na njega. Naime, to bi prije svega objasnilo motivaciju za činjenje ovog djela, a da je ET bio u lošem financijskom stanju potvrđuje i HT kada iskazuje da je ET spavao u predmetnom vozilu u autu u garaži kod okrivljenika, koju da je ŽT imao u najmu. Nadalje, HT iskazuje da mu je ET kada je od istoga kupovao predmetni automobil rekao da će napraviti prijepis u roku od tjedan dana, međutim da to nije napravio. AT, zeta PT, poznaju kako okrivljenik ŽT tako i svjedok ET te jedan i drugi navode da je ovaj drugi preko AT pribavio osobne podatke PT i iskoristio ih za sačinjavanje krivotvorenih isprava. Imajući sve navedeno u vidu, a uzevši uz to u obzir i rezultat grafološkog vještačenja prema kojem je mogućnost da je okrivljenik sačinio sporne potpise utvrđena u najmanjem mogućem stupnju vjerojatnosti, sud drži da nije dokazano da bi okrivljenik sačinio sporni ugovor o kupoprodaji i punomoć, neovisno o tome što sam okrivljenik u obrani kod policije mijenja iskaz navodeći (ali samo u odnosu na punomoć) da ju je on napravio pa potom da mu je donesena potpisana, da je on samo potpisao svoje ime (premda na punomoći nema njegova imena), kao i neovisno o iskazu svjedoka PT koji navodi da je vjerojatno ŽT iskoristio kupoprodajni ugovor koji je ostao u vozilu Renault Scenic od ranije kupoprodaje, s obzirom da se radi samo o njegovoj pretpostavci, koja, prema mišljenju suda nije potvrđena ne samo spomenutim grafološkim vještačenjem već i pitanjem motivacije da bi takvo što okrivljenik učinio. Grafološkim vještačenjem je utvrđeno da se okrivljenik ne može u potpunosti isključiti kao skriptor potpisa RT (što se prema navodima vještaka daje u najmanjem stupnju vjerojatnosti), dok u odnosu na ostale ispisane podatke na punomoći i ugovoru vještak daje mišljenje da ŽT vrlo vjerojatno nije ispisao podatke, što je isti stupanj vjerojatnosti kao kod RT u odnosu na potpis ugovora, a manji stupanj vjerojatnosti nego za PT u odnosu potpisa ugovora i punomoći gdje vještak navodi da on vjerojatno nije ispisao svoje ime na ovim dokumentima.
Međutim, zaključak je suda da je okrivljenik znao da se radi o punomoći i ugovoru koji su bili krivotvoreni, s time da je nedvojbeno utvrđeno da jesu krivotvoreni budući da iz grafološkog vještačenja proizlazi da PT i RT vrlo vjerojatno, odnosno vjerojatno nisu potpisnici ovih isprava, a navedeno u odnosu na PT proizlazi i iz njegova iskaza o tome kako je uopće došao do saznanja da je predmetni Hyundai Accent prepisan na njegovo ime, naime kada je dobio obavijest od Prometnog redarstva Grada Rijeke o tome da je tim vozilom počinjen prometni prekršaj kao i poziv da dostavi podatke o vozaču vozila, gdje je provjerom preko kćeri saznao da se vozilo vodi na njega, dok je provotno smatrao da se radi o grešci, kao i iskaza svjedoka AT o tome da mu je poznato da su njegovom puncu PT dolazile kazne za parkiranje uz fotografije za Hyundai Accent koji auto oni nisu nikad imali i on nikada nije bio vlasnik. Nadalje iz iskaza RT proizlazi da je on prodao Hyundai Accent ŽT koji ga je odvezao i više ga nije vidio, a nije vršio prijepis vozila niti je potpisao ugovore niti punomoći. Nadalje sam okrivljenik ŽT iskazuje da je znao da se predmetni auto ne može prepisati na ET, razloge zbog kojih se to neće učiniti kao i da je vidio da ET ne traži prijepis na sebe, ali da je mislio da će prijepis ići na njegovog oca ili sina. Okrivljenik iskazuje prilikom ispitivanja u policiji da su na tehničkom pregledu za stolom sjedili on, RT (sin od RT za kojeg okrivljenik iskazuje da mu ne zna pravo ime) te ET, a na raspravi iskazuje da su ET i RT sjeli u kafić na tehničkom pregledu da se dogovore, on da je išao pozdraviti prijatelja, a nakon toga da je ET došao sa kupoprodajnim ugovorom i punomoći i pitao ga da li bi okrivljenik izvršio prijepis s obzirom da on to nikad nije radio, kao uostalom i da je on kupoprodajom vozila pomagao ET i to već od samog nalaženja vozila pa onda do njegove registracije i prijepisa na PT pa je evidentno da je okrivljenik od samog početka bio involviran u kupoprodaji ovog vozila i da mu je bilo poznato da se prijepis ne može obaviti na ET, a također i da je znao i vidio da se prijepis vrši na PT čije mu ime nije moglo ostati nepoznato budući da je upravo od njega ranije kupovao vozilo Renault Scenic, kako slijedi iz iskaza PT te AT, a za što je PT unaprijed potpisao ugovor te su prema iskazu AT sačinili četiri primjerka kupoprodajnog ugovora za vozilo koje je od njih kupovao okrivljenik ŽT. Da je okrivljenik obavio prijepis vozila proizlazi, osim iz njegove obrane i iz registracijskog lista gdje je naveden kao podnositelj zahtjeva tako i iz iskaza svjedoka CT koja je kao zaposlenica stanice za tehnički pregled temeljem predočene osobne iskaznice okrivljenika unijela podatke u sustav o osobi koja traži prijepis vozila te je temeljem podnesenih isprava vozilo upisano kao vlasništvo PT. Taj podatak se koristio potom u pravnom prometu i to na način da su PT počele pristizati kazne za prometne prekršaje odnosno obavijest Prometnog redarstva da kao vlasnik vozila dostavi podatke o korisniku vozila.
16. Kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi način učini dostupnom drugome radi uporabe… Ovo djelo se prema tome dakle čini ne samo izradom lažne isprave ili preinakom prave isprave s ciljem da se koristi kao prava ili nabavljanjem takve isprave već i uporabom lažne ili preinačene isprave kao prave. Prema tome, s obzirom da je dokazano da je okrivljenik znao da koristi lažne isprave, dakle postupao je s izravnom namjerom, a radi se o dvije takve isprave – punomoći i ugovoru o kupoprodaji, ostvario je time sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11, a s obzirom da je djelo počinio u odnosu na dvije takve isprave radi se i o produljenom kaznenom djelu smislu čl. 52. KZ/11.
17. Kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja čini onaj tko dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učini da ovo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. S obzirom da je okrivljenik sa znanjem da koristi lažne isprave zatražio da se izvrši prijepis vozila na stanici za tehnički pregled što je nadležno tijelo i učinilo, s obzirom da je predočavanjem krivotvorenih isprava kod tijela stvorio zabludu o tome da je kupac predmetnog vozila PT, a dokazano je da je znao da tome nije tako, time je naveo nadležno tijelo da izvrši prijepis odnosno upis vlasništva vozila na osobu koja nije stekla vlasništvo istog i nije vlasnik s time da je takav podatak onda unesen u registracijski list kao javnu ispravu, a koja služi u pravnom prometu s obzirom da je dokaz o vlasništvu vozila. I kod ovoga kaznenog djela postupao je s izravnom namjerom.
18. S obzirom na navedeno pod 15. kako nije dokazano da je okrivljenik sačinio sporni ugovor o kupoprodaji i punomoć sud je razdvojio činjenični opis u odnosu na ono što je okrivljeniku dokazano, a to je da je uporabio lažne isprave te da je ovjerio neistini sadržaj, a izostavio je iz činjeničnog opisa ono što mu nije dokazano, a to je da je on sačinio lažnu punomoć i stavio vlastoručni potpis PT na punomoći te da je sačinio lažni ugovor o kupoprodaji motornog vozila na kojem da je stavio vlastoručne potpise PT i RT.
19. Nadalje, sud je okrivljenika oslobodio optužbe za dva djela koja mu se stavljalo na teret jedinstvenim činjeničnim opisom, što je također razdvojeno, i to u t. V. izreke presude, a koji se odnosi na učin djela iz čl. 146. st. 1. KZ/11 - neovlaštenog pribavljanja i uporabe podataka te njihovog korištenje za sačinjavanje punomoći i ugovora, jer se radi o činjenju koje je povezano sa sačinjavanjem lažne punomoći i ugovora pa kako nije dokazano da je upravo on bio taj koji je pribavio podatke PT i iskoristio ih za sačinjavanje ovih isprava, imajući pri tome u vidu da mu se optužnicom stavlja na teret da je podatke pribavio na neutvrđeni način, za ova djela ga je valjalo osloboditi optužbe.
20. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije sud je u odnosu na oba djela za koja ga je našao krivim olakotnim cijenio raniju neosuđivanost te obiteljske prilike odnosno da je otac troje maloljetne djece dok mu otegotnih okolnosti nije našao. Stoga sud smatra da je primjerena sankcija za djelo za koje je okrivljenik utvrđen krivim kazna zatvora trajanju od šest mjeseci u odnosu na djelo krivotvorenja, a i odnosu na kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom jedinstvena kazna zatvora od deset mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Sud smatra da je ovakva sankcija adekvatna kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije, tj. da će utjecati na okrivljenika da ne čini nova kaznena djela, ali i na ostale građane da ne čine kaznena djela. Okrivljenik je zbog uvjetne osude svjestan da će ga se u slučaju ponavljanja kaznenog djela uputiti na izdržavanje kazne zatvora, ali se ipak izbjegava da se boravkom u zatvorskom okruženju izloži i onoj negativnoj strani boravka u kaznionici, kao što su gubitak zaposlenja, nemogućnost privređivanja te odvojenost od obitelji, pri čemu sud smatra da je izrečena kazna dostatna da potakne okrivljenika da shvati neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te da s obzirom na raniju neosuđivanost nije potrebno odrediti mu dulji rok kušnje od dvije godine.
21. Ugovor zaključen između RT i PT od 27. studenoga 2018. te punomoć ĐT izdana ŽT za obavljanje poslova registracije vozila, koji su privremeno oduzeti, ovom se presudom trajno oduzimaju sukladno čl. 79. KZ/11 s obzirom da su bili namijenjeni te su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela.
22. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, sud je što se tiče osuđujućeg dijela presude, imajući u vidu duljinu i složenost trajanja postupka te imovinsko stanje okrivljenika, obvezao okrivljenika na plaćanje troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura dok u odnosu na oslobađajući dio presude sav trošak sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08 pada na teret proračunskih sredstava, s time da je sud pod ovaj trošak podveo i trošak vještačenja s obzirom da provedeno vještačenje nije teretilo okrivljenika na način da bi dovelo u pitanje njegovu obranu pa stoga trošak istoga treba podvesti pod oslobađajući dio presude.
U Rijeci, 31. listopada 2025.
Sudac
Grga Komadina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- ODO u Rijeci
- okrivljenik
- braniteljica
- PP Opatija radi postupanja po t. III. izreke presude