REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Psp-62/2023-24

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice OSA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja OSAZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po Hrvoju Bićanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Jasna Detelj Marković, odvjetnica iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon glave rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u pristupnosti punomoćnika stranaka, dana 31. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Tuženik OS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je dana 23. listopada 2023. u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u Starjaku tužitelje OSA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i OSAZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zagreb, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel Novi Zagreb, zkč. [katastarska čestica], DVORIŠTE SELIŠĆE, ukupne površine čhv. 236 i to na način da je tuženik fizički spriječio tužitelje da pristupe nekretnini koja je u posjedu tužitelja, na način da im nije dozvolio da otvore vrata koja vode na česticu 188/3, i time je tužiteljima onemogućio korištenje i posjed nekretnine na svakodobni uobičajen način.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti ovog rješenja omogući nadalje nesmetano uživanje tužiteljeva posjeda.

III. Nalaže se tuženiku kloniti se ovakvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne.

IV. Tuženik je dužan nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 1.024,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1/ Tužitelji u tužbi podnesenoj 22.11.2023. godine navode da je I. tužiteljica vlasnica nekretnine u Zagrebu, Starjak 1, ogranak 9 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod ovog suda i to zkč. [katastarska čestica], DVORIŠTE, GARAŽA, KUĆA, [adresa], ukupne površine 2576 čhv. Nadalje navodi da je tužiteljica posjednica i vlasnica susjedne nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod ovog suda i to zkč. [katastarska čestica], ORANICA SELIŠĆE ukupne površine čhv. 236 (smetana nekretina). Te dvije čestice su odvojene ogradom od biljke lovor višnja i vratima koja omogućavaju prelazak sa jedne nekretnine na drugu nekretninu koje su u vlasništvu i posjedu tužiteljice. Istočno od zk.č.188/3 (smetane nekretnine), nalazi se čestica tuženika kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 11, Dvorište i Oranica Starjak 1 Ogranak, ukupne površine 467 čhv, koja je također ograđena ogradom u vidu biljke lovor višnje. Tužiteljica navodi da je tuženik smetao posjed tužitelja na naprijed opisanoj zkčbr. [katastarska čestica], dana 23. listopada 2023. oko 18.00 sati, kada je suprug tužiteljice, II. tužitelj FS, uređivao dvorište, odnosno rezao lovor višnju i sakupljao lišće na česticama 188/2 i 188/3, dok su mu I tužiteljica i njega majka pomagale, a u trenutku kada je II tužitelj FS krenuo na česticu 188/3 kroz vrata koja odvajaju navedene parcele, tuženi OS je stupio na parcelu 188/3, te je fizički nogama i tijelom blokirao vrata tako što se postavio iza vrata, te je na taj način spriječio tužitelja FS da stupi na česticu 188/3, a pri tome je tuženik rekao tužitelju FS da ne smije, niti on, niti tužiteljica zakoračiti na nekretninu 188/3, tuženik ga je uhvatio za podlakticu, te mu se unio licem u lice i fizički spriječio dalji prolazak I i II. tužitelja, i pri tome rekao: „Tu nećeš proći“ , te pitao: „

Želiš li me tući ? „, a II. tužitelj je u tom trenutku zamolio tužitelja da se makne i da nema namjeru ulaziti u ikakav sukob sa tuženikom i pri tome se povukao na česticu 188/2, pokušavši na taj način izbjeći bilo kakav sukob, a tuženik se uputio prema svojoj nekretnini, dok je I tužiteljica pozvala policiju, koja je sastavila zapisnik. Tužitelji navode da je takvim postupanjem tuženik samovoljno, na nezakonit način, dana 23. listopada 2023. spriječio tužitelje, kao posjednike nekretnine u izvršavanju faktične vlasti nad istom, pa stoga traže da im sud pruži posjedovnu zaštitu na način da se:

- utvrdi da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu naprijed opisane nekretnine, na način da je fizički spriječio tužitelje da pristupe kroz vrata na zkčbr. [katastarska čestica] koja je u njihovom posjedu;

- naloži tuženiku da im omogući daljnje nesmetano uživanje posjeda predmetne nekretnine, kao i da mu se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

Također tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je I tužiteljica vlasnica zkčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ovog suda, dok je tuženik suvlasnik sa suprugom zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ovog suda. Također navodi da nije sporno da se između te dvije čestice nalazi sporna čestica 188/3, te da je I tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica iste, ali tvrdi da su stvarni vlasnici i posjednici te čestice tuženik i njegova supruga i to od 1989. godine, kada su tu česticu kupili, pri čemu je kupoprodajni ugovor sklopljen 30.8.1989. godine. Vezano za vlasništvo te čestice ovdje tuženik i njegova supruga su podnijeli tužbu protiv I tužiteljice i postupak se vodi se pred ovim sudom pod brojem P-723/23. Tuženik navodi da je mirnim putem pokušao riješiti pitanje vlasništva predmetne zkčbr. [katastarska čestica] sa tužiteljicom, međutim nije uspio, pa je pokrenuo sudski postupak, nakon čega su tužitelji ustali ovom parnicom radi smetanja posjeda. Dakle, ponavlja da je on u posjedu predmetne nekretnine od 1989. godine. Navodi da između predmetnih parcela 188/2 i 188/3 nisu nikada postojala vrata, već ograda, ali su tužitelji tijekom trajanja parnice P-723/23 srušili dio ograde između te dvije parcele i postavili sporna vrata s isključivim ciljem da u parnici koja se vodi radi utvrđenja prava vlasništva lažno prikažu da se oni nalaze u posjedu te čestice. Tuženik nadalje navodi da je sporna zkčbr. [katastarska čestica] dvorište tuženika, koje zajedno sa česticom 188/17 čini jednu cjelinu. Upravo iz tog razloga tvrdi da između čestica 188/2 i 188/3 nikada nisu bila vrata već samo ograda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana za predmetne čestice (list 12 spisa), fotografije spornih vrata i sporne čestice (list 13-17 spisa), rješenje Uprave društvenih prihoda od 17.10.1989. (list 18-19 spisa), tužba iz predmeta P-723/2023 (list 20-24 spisa), potvrda VI PP Zagreb od 3.4.2024. (list 29 spisa), proveden je očevid na licu mjesta 11.10.2024. (list 35-52 spisa), saslušane su stranke (list 61-66 spisa), svjedoci DS, TS (list 67-69 spisa), ĆS i NS (list 72-74 spisa).

Svjedok VS je preminuo tijekom postupka.

4. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, a temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom nekretnine i to zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu, ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda i to u roku 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

6.1. Nadalje, sukladno čl. 22 ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja i zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. je propisano da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7. Dakle, u parnici zbog smetanja posjeda raspravlja se jedino o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja.

Prema tome, tko je vlasnik predmetne nekretnine, u parnici za smetanje posjeda je potpuno neodlučno, kako to proizlazi iz odredbe čl. 22 ZV-a.

8. Aktivno legitimiran za podnošenje tužbe je posljednji mirni posjednik do časa smetanja, a pasivno legitimiran je onaj koji je izvršio čin smetanja, oduzeo posjed ili ga na bilo koji način smetao, dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu smetanje počinjeno.

9. Teret dokaza je na tužiteljima, oni moraju dokazati činjenicu da su bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine i čin samovlasnog smetanja posjeda, a upravo su te činjenice sporne među strankama.

10. Na provedenom očevidu 11.10.2024. stranke su pokazale sudu spornu zkčbr. [katastarska čestica], te je sud utvrdio da se ista nalazi između zkčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu I tužiteljice i zkčbr. [katastarska čestica] u suvlasništvu tuženika i njegove supruge. Navedeno i nije sporno među strankama. Također je utvrđeno da je između nekretnine I tužiteljice (zkčbr. [katastarska čestica]) i sporne nekretnine (zkčbr. [katastarska čestica]), posađena živica visine 2 metra, a u dnu iste su sporna vrata. Utvrđeno je i da između sporne 188/3 i čestice tuženika (188/17), u gornjem djelu, gledajući sa ceste postoji žičana ograda postavljena na 8 stupova dužine cc 20 m, a nakon toga nema nikakve ograde između 188/3 i 188/17, te su te čestice međusobno povezane, i na njima su posađeni grmovi, postavljen je roštilj, staklenik, vrtna kućica i raslinje. Također je utvrđeno da se na spornu 188/3 dolazi sa ulice kroz ogradu sa vratima, koja ograda je identična ogradi oko nekretnine tuženika (188/17), a na razmaku od nekih 10 metara od postavljene ograde je manja i niža drvena ograda za koju tuženik navodi da ju je on postavio kako bi ogradio prostor za parkiranje auta (na 188/3). Tuženik navodi da je sve raslinje na zkčbr. [katastarska čestica] on posadio, borić ispred plastenika prije 18 godina, vrtnu kućicu kada je gradio svoju kuću, a staklenik prije 13 godina. Sve utvrđeno je sud fotografirao na očevidu, a fotografije prileže na listu 37-51 spisa).

11. Dakle, već iz neposrednog zapažanja sa očevida na licu mjesta se može zaključiti da je sporna čestica fizički odvojena od čestice na kojoj je kuća i okućnica tužitelja i to visokom zelenom ogradom od živice koja ograđuje sa svih strana kuću i okućnicu tužitelja, osim što su u samom dnu te ograde prema spornoj čestici postavljena željezna vrata. Istovremeno je ta sporna čestica fizički potpuno povezana sa česticom na kojoj se nalazi kuća i okućnica tuženika i njegove supruge, čak je gledajući sa ceste ograđena i potpuno identičnom ogradom sa ulaznim vratima na spornu česticu i čini jednu povezanu cjelinu sa parcelom na kojoj je tuženikova kuća.

12. Nije sporno među strankama da su ovdje tužitelj i njegova supruga pokrenuli spor protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj zkčbr. [katastarska čestica], a iz dostavljene tužbe (list 20-24 spisa), proizlazilo bi da je ta tužba podnesena u srpnju 2023. godine.

13. Tuženik je u svom iskazu rekao da je 1984. godine kupio parcelu u [adresa] od MS na kojoj je počeo graditi kuću, a da je spornu česticu 188/3 kupio od Bare Čuvar 1989. godine, te da je od tada u posjedu tih čestica, odnosno da je 3 godine nakon što je istu kupio na spornu česticu navezao 30-40 m3 zemlje kako bi tu česticu izravnao i kako bi na njoj mogao parkirati auto i zato je postavio je jednu drvenu ogradu na udaljenosti oko 8 metara od ulice. Za to nasipavanje nije nikoga ništa pitao, niti mu je itko to branio, jer je tu zemlju kupio i bila je njegova. Prije nego je nasipao tu zemlju za parking, na toj parceli je odlagao građevinski materijal za gradnju i uređenje kuće. On je također nakon što je kupio parcelu na kojoj je gradio kuću prema spornoj čestici 188/3 postavio i žičanu ogradu na stupcima. Između sporne 188/3 i čestice na kojoj je kuća tužitelja nije bilo ograde, već je to bila jedna velika površina. Otac I tužiteljice ga je pitao misli 2000. godine gdje da postavi ogradu između parcela 188/2 i 188/3 i tuženik mu je rekao, tako da je otac tužiteljice postavio ogradu kako mu je tuženik rekao. Tuženik je također rekao da je spornu česticu ogradio sa ulične strane, odnosno postavio vrata od kojih ima ključ, pri tome nikoga nije pitao za dopuštenje, niti mu je to itko branio, niti je zbog toga bilo problema sa tužiteljima. Navodi da su tužitelji na mjesto žičane ograde između svoje parcele i sporne parcele posadili živicu od lovor višnje. Sporna vrata su u toj živici otvorili tek 2023. godine. Na spornu česticu su dolazili samo nakon što su posadili živicu, kako bi ju šišali i to su dolazili kroz gornja vrata, a prije toga su pitali tuženika da ih otključa i on ih je pustio. Oni na spornu parcelu nikada nisu išli traktorom. Navodi da su problemi sa tužiteljima počeli nakon što je njegov zet u zemljišnim knjigama uočio da tuženik nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Iako nije imao kupoprodajni ugovor, već neku drugu dokumentaciju za tu parcelu, pokazao ju je tužiteljima u jesen 2022., nakon čega je II tužitelj rekao da će se očitovati kada dođu za Božić, međutim nisu niti kasnije, pa se u srpnju 2023. obratio odvjetnici i podnijeli su tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na toj parceli, nakon čega su počeli problemi. Tužitelji su tada postavili sporna vrata u živici i na spornu parcelu su počeli odlagati stolce, smeće, odnosno bor nakon praznika, a on je to sve iznio sa te parcele i složio kod njihove kuće. Sve bilje na spornoj parceli je on posadio, sazidao i postavio, jer je to njegova zemlja i nikoga ništa ne mora pitati. Nije vidio trenutak kada su postavljana ta sporna vrata, jer su ona u dnu parcele, a nije bio niti prisutan u Zagrebu, ali navodi da je to bilo u 9 mjesecu 2023. godine. Tužitelja nema u [adresa], tako da on nije niti mogao njima ništa reći za ta vrata kada ih je uočio. Na posebno pitanje tužitelja tuženik je odgovorio da su tužitelji u 9 mjesecu 2023. godine nasilno otvorili gornja ulazna vrata sa ceste na spornu parcelu i na nju su odložili 2 palete cigle. Tuženik je tada bio na moru, a kada se vratio, čim je to vidio angažirao je kran koji je tu ciglu premjestio na cestu (foto na listu 38 spisa) i navezao je šljunak ispred tih ulaznih vrata.

13.1. Svjedokinja TS, supruga tuženika je u svom iskazu je u bitnom potvrdila iskaz tuženika, te je navela da su ona i suprug već 30 godina u posjedu sporne čestice, koju su ogradili sa ulične strane, te ju održavaju i koriste, dok su tužitelji na istu dolazili samo kako bi pošišali živicu između sporne čestice i njihove čestice, pri čemu su ih tražili da ih puste kroz gornja vrata, a nakon što su pošišali živicu, počistili su granje i odnijeli ga. Sve je bilo u redu do 2023. godine kada su tuženik i ona pokrenuli spor za utvrđenje prava vlasništva na spornoj čestici protiv tužiteljice. Tada su tužitelji probili vrata na zelenoj ogradi, prolazili su kroz ta vrata, odlagali bio otpad, čemu su se tuženik i ona protivili, pozvali su čak i policiju, a tužitelj je optužio njenog supruga (tuženika), da mu se unosio u lice.

13.2. Svjedoci NS, kćer tuženika, te njen suprug ĆS, zet tuženika su potvrdili da je tuženik bio u posjedu sporne čestice, a na istu bi tužitelji dolazili kroz ogradu sa ulice, samo kako bi pošišali živicu od lovor višnje i to uz dopuštenje tuženika i njegove supruge. Kada su tuženik i njegova supruga podnijeli tužbu za utvrđenje prava vlasništva na spornoj čestici da su tužitelji počeli provaljivati kroz ogradu sa ulice, ostavljaju smeće, cigle, što tuženik miče, da bi potom u živici probili vrata kroz koja ulaze na spornu parcelu, ponovno ostavljaju krš, radi čega tuženik zove policiju, miče te stvari koje bi oni ostavili.

14. Tužitelji u svojim suglasnim iskazima navode da između čestica 188/2 na kojoj se nalazi njihova kuća i sporne kčbr. [katastarska čestica] nije bilo nikakve ograde, već je to bila jedna površina, da bi u jednom trenutku ta čestica bila ograđena od 188/3 žičanom ogradom bez prolaza na spornu česticu, na mjesto koje su oni posadili živicu od lovor višnje. Žive u [adresa] i povremeno dolaze u kuću koju su počeli gradili na 188/2 godine 2000. ili 2001., a tuženik je prije njih sagradio svoju kuću. Posjedovali su spornu kčbr. [katastarska čestica] na način da su ju kosili, odlagali bilje, sa svoje čestice i sl., dolazili bi traktorom i sl. i to sve kroz ulazna vrata sa ceste koja je postavio tuženik uz njihovo dopuštenje i uz uvjet da oni mogu dolaziti na spornu česticu. S obzirom da je on ta vrata zaključavao oni su napravili vrata u živici. Na spornoj čestici oni bi ostavljali stolce, lopate, tačke i sl. a tuženik bi to izbacio van. Isto tako je izbacio i 2 palete cigle. To je sve bilo prije događaja radi kojeg je podnesena ova tužba. Prvi spor među njima je pokrenuo tuženik radi vlasništva i od onda je počeo zaključavati gornja vrata kroz koja su oni dolazili na spornu parcelu, a tada je maknuo i ciglu. Ne osporavaju da bi tuženik kosio spornu česticu i održavao ju, posadio raslinje, te postavio staklenik, roštilj, vrtnu kučicu i sl., ali tvrdi da je za sve to tražio njihovo odobrenje koje su mu dali, jer su bili u dobro susjedskim odnosima. Navode da trenutno ničega na spornoj čestici nema što pripada njima, jer da tuženik sve to izbaci. Ne znaju gdje je granica te parcele s desne strane prema kući tuženika, niti su na to obraćali pažnju, jer je to bila njima iza ograde. Tužiteljica je dodala da je ta parcela bila u posjedu njene obitelji generacijama i da su se na njoj sadile poljoprivredne kulture. Tužiteljica je također rekla da je čestica na kojoj su sagradili kuću velika čestica i bila im je teret, jer su se morali brinuti oko košnje i održavanja, pa su oni živicu koju su posadili između sporne čestice i svoje na kojoj imaju kuću, htjeli postaviti bliže kući, ali ipak nisu već su tražili oca da im to održava.

14.1. Svjedokinja DS, majka tužiteljice je potvrdila iskaz tužitelja, s tim da je pojasnila da su oni vrata u živici otvorili nakon što je tuženik protiv njih pokrenuo spor za vlasništvo sporne parcele.

15. Što se tiče događaja kritične zgode, tužitelj je iskazivao da je tog dana sa punicom rezao živicu, te da su ulazili kroz sporna vrata na česticu 188/3, a u jendom trenutku mu je prišao tuženik i rekao da ne može prolaziti i uzeo je žicu da zaveže vrata, primio ga je za ruku i došao mu blizu lica, tužitelj je poludio, a on je zavezao vrata lokotom i otišao je. Tužiteljica je iskazivala da je tuženik njenog supruga sprečavao da prođe kroz sporna vrata, unosio mu se u lice, vikao je, pitao je „Hoćeš me tući“, držao je žicu u rukama, pa se bojala da ne dođe do sukoba i zato je zvala policiju. Ne zna što je njen suprug govorio i vikao.

15.1. Svjedokinja DS u svom iskazu navodi da je događaj bio u ljeti, da je ona bila prisutna jer je njen zet šišao živicu, a ona mu je pomagala, a u jednom trenutku je došao tuženik vikao je da što rade, unosio se njenom zetu u lice i pitao ga „Hoćeš me tući?'“.

15.2. Tuženik u svom iskazu, a vezano za događaj od 23.10.2023. navodi da je bio sumrak i vidio tužitelja kao prolazi kroz sporna vrata u živici i nosi granje, bio je udaljen, pa je prišao bliže i rekao mu „lijepo vas molim ne nosite grane na parcelu, mi smo u sudskom postupku“, na što je tužitelj odgovorio „Makni se odavde, to je moja zemlja, ti ćoravi starac“. Navodi da je potpuna laž da ga je fizički sprečavao da prođe kroz vrata. Čuo je ženski smjeh iza živice. Tuženik se vratio u kuću, a nakon nekog vremena je došla policija.

15.3. Iz potvrde VI PP od 3.4.2025. proizlazi da je dana 23.10.2023. tužiteljica zvala policiju da ima problema sa susjedom ČS. Dolaskom policijskih službenika na mjesto dojave zatečena je tražiteljica intervencije i FS te su izjavili da su u sudskom sporu oko vlasništva zemljišta sa susjedom, ali da nisu ulazili s njim u nikakve sukobe. Isto to je potvrdio i tuženik s kojim su također policijski službenici razgovarali.

16. Iskaz tuženika o posjedovanju sporne čestice dugi niz godina je uvjerljiv i logičan, potvrđen također uvjerljivim iskazima njegove supruge, kćerke i zeta, koji su zajedno sa tuženikom bili u posjedu sporne parcelu. Isto tako njegov iskaz je sukladan i sa utvrđenjem sa očevida. Osim toga i sami tužitelji su potvrdili dio njegova iskaza da je između njihove parcele 188/2 i sporne parcela, prije nego su oni posadili živicu od lovor višnje postojala žičana ograda, na istom mjestu i to bez ikakvog prolaza sa čestice 188/2 na česticu 188/3, a da su oni naknadno postavili sporna vrata, da bi svjedokinja BS, majka tužiteljice potvrdila tvrdnju tuženika da su vrata probijena u toj ogradi tek nakon što je tuženik pokrenuo spor protiv tužitelja vezano za vlasništvo sporne nekretnine. Također su tužitelji potvrdili dio iskaza tuženika da je on davno gledajući sa ceste postavio ogradu sa ulaznim vratima na spornu česticu, da je na toj čestici parkirao auto, a isto tako da je kosio i održavao spornu parcelu, zasadio raslinje, da su tuženik i njegova obitelj postavili staklenik, sagradili vrtnu kućicu, roštilj i sl. Sud ne vjeruje tužiteljima da ih je tuženik za sve te radnje tražio odobrenje i da su mu oni dopuštali, jer je to u suprotnosti sa njegovim iskazom, te iskazima njegove supruge i svjedoka ĆS, koje je sud cijenio kao uvjerljive, a osim toga to nije niti životno logično.

16.1. Sud vjeruje tužiteljici da je ta sporna čestica bila u posjedu njene obitelji i da su na njoj sadili poljoprivredne kulture, ali sve to dok tuženik nije ušao u posjed iste. Također sud vjeruje tužiteljima da su dolazili na spornu parcelu za potrebe rezanja živice lovor višnje i da su na istu ulazili upravo kroz ulazna vrata sa ulice, koju je postavio tuženik, jer drugu mogućnost nisu imali. To je potvrdio tuženik i njegova supruga i svjedoci ĆS, ali su pri tome rekli da su tužitelji uvijek pitali za prolaz i da su iza sebe sve uvijek pokupili i očistili, što im sud vjeruje.

16.2. Nadalje, tužiteljica je izjavila da je parcela na kojoj su sagradili kuću njima bila velika i teret za održavanje, pa je nelogično i neuvjerljivo da bi uz tu česticu kada bi dolazili iz Švedske koristili za svoje potrebe i spornu česticu, i na nju odlagali svoje stvari, stolce, sjedili na njoj i sl., a pogotovo kada su svoju kuću sa okućnicom i dvorište ogradili visokom ogradom od živice, bez mogućnosti prelaska na spornu česticu. Osim toga iz iskaza II tužitelja proizlazi da oni nisu obraćali puno pažnje na ono što je na spornoj parceli i parceli tuženika jer je to bilo njima iza ograde.

17. Stoga sud vjeruje tuženiku, njegovoj supruzi i svjedocima ĆS da su tužitelji tek kada je tuženik pokrenuo spor za utvrđenje prava vlasništva na spornoj čestici počeli odlagati svoje stvari na istu, kako bi se stekao dojam da su oni, a ne tuženik u posjedu. Međutim iz iskaza tuženika, a isto tako i tužitelja proizlazi da je sve te stvari tužitelja tuženik odmah uklanjao sa te parcele.

18. Sve navedeno ukazuje na to da je tuženik kritične zgode odnosno do 23.10.2023. bio posljednji mirni posjednik predmetne parcele, a ne tužitelji, koji su svoj eventualni posjed počeli forsirati, a osporavati posjed tuženika, tek nakon što je tuženik protiv njih pokrenuo parnicu za utvrđenje prava vlasništva na spornoj čestici.

19. Prema tome, tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za ovu tužbu jer nisu bili posljednji mirni posjednici, niti im pripada posjedovna zaštita vezano za događaj od 23.10.2023. godine, kada je tuženik upozorio tužitelje da ne odlažu grane od živice na spornu parcelu, a koji čin ne predstavlja smetanje posjeda tužitelja.

20. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i 155 ZPP- a. Naime, tuženiku koji je u ovom sporu uspio pripada parnični trošak u visini jednokratne naknada u iznosu od 500,00 eura Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), koji obuhvaća 4 radnje i to: odgovor na tužbu, ročište 2.9.2024., očevid 11.10.2024. i ročište 13.2.2024. Nadalje je tuženiku priznat trošak za zastupanje na ročištu 3.4.2025. 3.7.2025. i 26.9.2025. u iznosu od po 100,00 eura za svako.

Dakle, tuženiku je ukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 800,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 200,00 eura, te trošak plaćenog predujma za očevid u iznosu od 24,74 eura, što je ukupno 1.024,74 eura.

Zakonska zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena tuženiku od 31.10.2025. do isplate, a imajući u vidu čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 31. listopada 2025. godine.

Sudac:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka i to u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na tužbu i rješenje o smetanju posjeda, svako u iznosu od 26,54 eura, te rješenje o određivanju privremene mjere 13,27 eura.

2. Pun. tuženika