REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-22/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. rujna 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja i tuženika ad. 1, dana 31. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.016,00 EUR u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u toj stranoj valuti po viđenju i to na iznos od 960,00 EUR počev od 1. srpnja 2002. godine i na iznos od 1.056,00 EUR počevši od 1. srpnja 2003. godine pa sve do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak."

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom dana 18. studenog 2003. godine zaprimljena je tužba ET protiv tuženika IT, u tužbi se navodi da je između tužiteljice kao zakupodavca i tuženika kao zakupca zaključen dana 12. svibnja 1997. godine Ugovor o zakupu zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine od 42 m2, na adresi [adresa]. Predmetni ugovor stranke da su zaključile na određeno vrijeme od 5 godina, taj ugovor da je prestao 1. svibnja 2002. godine te da je tog dana tuženik bio dužan predati tužiteljici u posjed zemljište slobodno od osoba i stvari. Tuženik do ugovorenog roka da nije oslobodio od osoba i stvari zemljište niti ga do dana podnošenja tužbe predao u posjed tužiteljici, Ugovor o zakupu da je prestao protekom vremena na koje je sklopljen, što da znači kako tuženik posjeduje predmetno zemljište kao nesavjestan posjednik. Zbog takvog ponašanja tuženika tužiteljica da je onemogućena u korištenju svoga zemljišta zbog čega trpi štetu u vidu izmakle dobiti. Dana 1. srpnja 2002. godine između tužiteljice kao zakupodavca i društva ŠOLTA HT d.d. [adresa] kao zakupca da je zaključen Ugovor o zakupu predmetnog zemljišta uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 160 EUR. Kako tuženik do ugovorenog roka nije oslobodio zemljište od osoba i stvari i predao ga u posjed tužiteljici, tužiteljica da je bila onemogućena predati zakupcu u posjed predmetnu nekretninu odnosno ispuniti ugovornu obvezu, zbog čega joj zakupac nije platio ugovorenu zakupninu. Radi navedenog tuženik da je tužiteljici prouzročio štetu koja se očituje kao materijalna šteta u vidu izmakle dobiti, u smislu čl. 189. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Radi navedenog tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 4.032,00 EUR protuvrijednosti u kunama sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje i naknadu parničnih troškova.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare potraživanja, ujedno navodi da je i nakon prestanka Ugovora o zakupu sa tuženom, tuženoj platio zakupninu, da se sa tuženom dogovorio o plaćanju i nastavku rada putem telefona. Tuženik ističe i da je izvršio ulaganja u prostor koji je predmet spora te da je povećao vrijednost čitave nekretnine, navodi da predmet ne bi bio tolike vrijednosti da on nije izvršio ulaganja u isti, da je time vrijednost prostora višestruko uvećana. Društvo ŠOLTA HT d.d. [adresa] da je ugovor sa tužiteljicom sklopilo lažno, jer zakonski nije mogao ni plaćati zakupninu tužiteljici jer je tom društvu račun bio blokiran.

3. Tijekom postupka preminula je tužiteljica ET, ista zbog svog zdravstvenog stanja i pozne životne dobi na ročištu održanom dana 17. lipnja 2011. godine nije mogla dati kvalitetan iskaz, ista očito to nije psihički bila u stanju, a što je razvidno iz sastavljenog zapisnika. Dakle, tužitelji odnosno nasljednici sada pokojne tužiteljice ET bili su sadašnji tužitelj (ranije tužitelj ad.1) i ranija tužiteljica ad.2 MTO. Isti su preuzeli postupak iza smrti ranije tužiteljice.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o zakupu nekretnine zaključenog između ET i ŠOLTA HT d.d. [adresa] dana 1. srpnja 2002. godine; Ugovora o zakupu nekretnine zaključenog između ET i tuženika dana 12. svibnja 1997. godine; obavijesti Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, Klasa: 410-23/05-12/21, Ur. broj: 513-07-17-08/05-04 od 25. kolovoza 2005. godine; saslušanjem tužiteljice ET u svojstvu parnične stranke; Ugovora o cesiji zaključenog 16. lipnja 2003. godine između ŠOLTA HT d.d. [adresa], ET i društva Royal Trade d.o.o. [adresa]; Ugovora o cesiji zaključenog između ŠOLTA HT d.d. [adresa], ET i društva Euroclub d.o.o. Split dana 28. listopada 2002. godine; poštanske uputnice upućene od strane tuženika ET **.**.2003..

5. Dana 18.lipnja 2021.godine donesena je prvostupanjska presuda ovog suda broj P-519/20 kojom je odbijen zahtjev tužitelja MT i MTO, spram tuženika (prednika sadašnjih tuženika) IT kao neosnovan, izreka te presude glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 4.032,00 EUR u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u toj stranoj valuti po viđenju i to na iznos od 1.920,00 EUR počev od 1. srpnja 2002. godine i na iznos od 2.112,00 EUR počevši od 1. srpnja 2003. godine pa sve do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak."

6. Protiv ove presude tužitelj MT podnio je žalbu, ranija tužiteljica ad.2 MTO nije podnijela žalbu, pa je u odnosu na nju ova presuda pravomoćna. Kako su oni nasljednici ranije tužiteljice, tako je sada zahtjev jedinog tužitelja, nakon ukidanja ove presude, polovina ranijeg zahtjeva koji se odnosi na sadašnjeg tužitelja, a odbijanje zahtjeva ranije tužiteljice ad.2 je pravomoćno presuđeno i sadašnji tužitelj za sebe samo može tražiti polovinu iznosa koji je ranije tražila pok.ET.

7. Dakle, po žalbi tužitelja MT, koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, ranija prvostupanjska presuda je ukinuta, dana 10.svibnja 2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3318/24 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda od 18.lipnja 2021.godine u odnosu na tužitelja MT (sada jedinog tužitelja) i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. Nakon donošenja ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, tužitelj je podneskom poduzeo preinaku tužbe povećanjem glavnog tužbenog zahtjeva i postavljanjem podrednog zahtjeva, rješenjem ovog suda, a protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, od 28.rujna 2022.godine sud je odlučio da ne dopušta preinaku tužbe povećanjem glavnog i postavljanjem podrednog tužbenog zahtjeva, takva preinaka nije svrsishodna i ovaj sud je stava da takvu preinaku nije trebalo dopustiti.

9. Tijekom postupka tuženik IT je preminuo, radi navedenog je doneseno rješenje ovog suda broj P-2353/22 od 14.studenog 2022.godine kojim je utvrđen prekid postupka. Rješenjem ovog suda pod tim brojem od 29.kolovoza 2024.godine pozvani su sadašnji tuženici, sinovi IT i njegovi nasljednici, preuzeti postupak iza smrti svog oca, a koji je radi njegove smrti prekinut. Isti su protiv ovog rješenja podnijeli žalbe, dana 26.studenog 2024.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5280/24 kojim su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno. Dakle, sada su tuženici sinovi ranijeg tuženika IT.

10. Na ročištu održanom dana 27.ožujka 2025.godine, nakon donošenja ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, tuženik ad.1 naveo je da je u tijeku postupak uređenja vlasničkog stanja predmetne nekretnine, tako da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo, pa da stoga tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Pored već izvedenih dokaza tijekom postupka, sud je izvršio uvid u predmete ovog suda broj P-9663/09 (ranije P2-9663/09) i P-3204/25 (ranije P-471/21 i IIP- 2032/03); te pregledom poziva Geodetskog zavoda Rijeka tuženiku ad.1 od 4.rujna 2025.godine u skladu sa Odlukom o katastarskoj izmjeni na području Općine Šolta za dio k. o. [katastarska općina] (NN 62/24) sa izvodom iz popisnog lista broj 3025 i katastarskog plana za k. o. [katastarska općina].

12. Tužitelj je popisao parnični trošak.

13. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika (ranije prednice tužitelja spram prednika tuženika) radi naknade materijalne štete koja se odnosi na izmaklu dobit (u smislu čl.189.st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom da je tužba podnesena 18.studenog 2003.godine, radi se o Zakonu u obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: stari ZOO), a ova odredba propisuje da oštećenih ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Dakle, ranija tužiteljica je protiv ranijeg tuženika podnijela tužbu radi naknade štete jer nije mogla iznajmljivati predmetni prostor trećoj osobi, zbog okolnosti što raniji tuženik nije želio predati prostor ranijoj tužiteljici nakon isteka roka na koji je njihov ugovor o zakupu zaključen.

15. Pregledom Ugovora o zakupu nekretnine razvidno je da su isti zaključili ranija tužiteljica ET i raniji tuženik IT dana 12. svibnja 1997. godine, predmet ugovora je okućnica obiteljske kuće tužiteljice u [adresa], površine 42 m2, zakupoprimac je uzeo u zakup predmetnu nekretninu na vrijeme od 5 godina, sa početkom zakupa od 1. svibnja 1997. godine. Dakle, nakon ovog ugovora o zakupu ranija tužiteljica i tuženik nisu zaključili novi ugovor o zakupu niti aneks istom. Zakup sa tuženikom istekao bi 1. svibnja 2002. godine, a ova tužba radi naknade štete podnesena je 18.studenog 2003.godine. U vrijeme donošenja ranije odluke, ukinute, ranija tužiteljica, prednica tužitelja, nije dokazala niti navela da je od prednika tuženika, ranijeg tuženika, tražila tražila predaju te nekretnine u posjed odnosno ispražnjenje tuženika. Tek naknadno je, nakon donošenja ukinute prvostupanjske presude, navedeno da je to ranija tužiteljica zaista tražila i ovaj sud je pribavio putem aplikacije e-spis, priloge predmeta ovog suda broj P3204/25 (ranije P-471/21 i IIP-2032/03), pregledom tužbe iz tog predmeta utvrđeno je da je ET protiv tuženika IT podnijela tužbu dana 13.listopada 2003.godine te postavila zahtjev kojim traži od tuženika da joj preda slobodnu od osoba i stvari nekretninu koja u naravi predstavlja zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 42 m2, na adresi [adresa]. U tom predmetu nije donesena pravomoćna presuda, predmet nije okončan i tek treba, nakon nastavka postupka, sudac u tom predmetu zakazati ročište za glavnu raspravu. Dakle, u ovom trenutku nije donesena nikakva pravomoćna presuda kojom je naloženo predniku tuženika, sada tuženicima, predati predniku tužitelja, sada tužitelju, u posjed predmetnu nekretninu, a niti je utvrđeno da je isti neposredno nakon isteka ugovora o zakupu bio nepošten posjednik. Vezano za ovaj postupak radi naknade štete, promjene osoba punomoćnika ranije tužiteljice, očito stanje same tužiteljice i pasivnost u ranijem zastupanju, ovaj sud za navedenu okolnost nije znao, a poznato je na čijoj je strani teret dokaza, vezano za posjed i predaju nekretnine u posjed vlasniku, pa tako i za ostvarenje pretpostavki za naknadu štete.

16. Dakle, ranija tužiteljica ipak jest tražila predaju predmetne nekretnine u svoj posjed, a nije sporno da je predmetna nekretnina (okućnica kuće ranije tužiteljice) površine 42 m2, kako je to navedeno u Ugovoru o zakupu zaključenog između prednika stranaka dana 12.svibnja 1997.godine. Od tog trenutka predmet tog ugovora o zakupu je u posjedu prednika tuženika, sada tuženika i niti u jednom trenutku njihov posjed nije prestao, a očito su od strane ranijeg tuženika vršena ulaganja u ovo zemljište i očito je na istom napravio nekakve građevine, što je točno napravio to sud ne zna i ne može znati, jer stranke nisu predložile izvođenje nikakvih dokaza na tu okolnost, a iz podneska prednika tuženika od 8.veljače 2021.godine proizlazi da je isti na zemljištu površine 42 m2, izgradio nekakvu građevinu koju isti naziva "prvoklasnim poslovnim prostorom". Ovaj sud ne zna i ne može znati što je to prednik tuženika napravio nakon što je sa prednicom tužitelja zaključio predmetni ugovor o zakupu, prednica tužitelja kao i prednik tuženika su preminuli i nije moguće izvesti dokaz njihovim saslušanjem.

17. Očito onaj postupak (sada broja P-3204/25) radi ispražnjenja/predaje u posjed predmetne nekretnine, koji nije pravomoćno okončan, a tužba je zaprimljena 2003.godine, nije pravomoćno okončan do danas, jer je prednik tuženika smatrao da je vršio ulaganja i da ima pravo zadržanja (ius retentionis) dok mu ranija tužiteljica to ne naknadi, isti očito sebe drži poštenim posjednikom, a sud nije utvrdio u tom postupku da je isti nepošten posjednik koji odmah, bez obzira na ulaganja, treba predati nekretninu vlasniku. Svakako, za navesti je da predmet radi predaje nekretnine u posjed nije okončan i nije poznat ishod odnosno osnovanost tog zahtjeva spram tuženika, tako da je nekretnina čitavo vrijeme u posjedu ranijeg tuženika, sada tuženika.

18. Ugovor o zakupu nekretnine zaključili su ET kao zakupodavac i IT kako zakupoprimac, dana 12.svibnja 1997.godine, na rok od 5 godina, dakle, do 12.svibnja 2002.godine, a ET (prednica tužitelja) je onda kao zakupodavac zaključila sa HT ŠOLTA d.d. [adresa], ugovor o zakupu iste nekretnine, ponovno na vrijeme od 5 godina, iako u tom trenutku nije bila u posjedu predmeta zakupa i nije ovom zakupodavcu mogla uopće predati nekretninu u posjed, jer je to raniji tuženik (prednik tuženika) odbijao i držao nekretninu u svom posjedu, čitavo vrijeme. Dakle, ovaj ugovor o zakupu sa HT ŠOLTA i nije mogao biti izvršen, nikada i nije izvršen, pa nije proizveo niti prava niti obveze za zakupoprimca iz tog ugovora.

20. S druge strane, ova tužba radi naknade štete zbog nemogućnosti davanja nekretnine u zakup, zaprimljena je 18.studenog 2003.godine, a tužiteljica ET je opozvala punomoć za zastupanje ranijoj punomoćnici, dopisom (pred svjedokom OT) od dana 10.studenog 2009.godine. Iz tog dopisa proizlazi da je ista od punomoćnice tražila vođenje postupka radi predaje u posjed, a ne i "naplate", te da bez znanja ET nije smjela pokretati novi (očito ovaj) sudski spor.

21. Nakon ovog dopisa, spisu je priložena uplatnica HPB od 19.svibnja 2003.godine iz koje je razvidno da je raniji tuženik ranijoj tužiteljici (ET) "za najam za 5 mjesec 2003.godine" uplatio iznos od 1.200,00 kn. Ranija tužiteljica nikada nije sudu pojasnila zaprimanje ovog iznosa od strane ranijeg tuženika i na što se točno ovo što je ona zaprimila odnosi, a vezano za očito za predmetni prostor. Uglavnom, ista je 21.travnja 2010.godine ispustila punomoć drugoj punomoćnici, a sud je zamolbenim putem (Općinski sud u Rijeci) pristupio kod ranije tužiteljice (u nazočnosti njene kćeri MTO) koja je navela da je tužiteljica blago dementna te da je sa njom ponekad teško održavati konverzaciju. Sud je utvrdio da tužiteljica daje nepovezane izjave, dakle, tužiteljica nije mogla, zbog svog zdravstvenog stanja i poznih godina života, dati upotrebljiv i kvalitetan iskaz, pa se postavlja pitanje je li uopće željela pokrenuti ovaj postupak (kod sadržaja njenog dopisa ranijoj punomoćnici) i je li uopće i imala (kod zaključenja ugovora o zakupu sa HT ŠOLTA) svijest o tome da ne može zaključiti ovaj ugovor jer raniji tuženik drži nekretninu u svom posjedu temeljem ranijeg ugovora sa njim i da ovaj drugi ugovor ne može biti izvršen. Dakle, sve ovo je važno kod okolnosti da je tužba podnesena vezano za institut naknade materijalne štete zbog nemogućnosti davanja nekretnine u zakup trećoj osobi, a da bi se ostvarile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva s osnove naknade ove vrste štete, potrebno je da prema realnom tijeku stvari ta osoba može nekretninu iznajmiti trećoj osobi, u ovom slučaju to ugovor o zakupu sa HT ŠOLTA ne dokazuje jer u tom ugovoru stoji da se nekretnina daje u zakup, a ista nije mogla biti predana u posjed i nikada i nije predana u posjed, ovaj ugovor nije izvršen. Dakle, pitanje je tko je za raniju tužiteljicu vodio poslove, a očito to sama nije mogla niti je to sama radila, svakako,

22. Dakle, za ponoviti je da očito sama tužiteljica ET nije smatrala da joj je raniji tuženik prouzročio štetu u vidu izgubljene dobiti i nije htjela od njega tražiti nikakvu naknadu štete, vezano za ovaj postupak, a 2003.godine je od njega zaprimila novčanu doznaku. Zbog smrti ranije tužiteljice ET i njene pozne životne dobi te zdravstvenog stanja, sud i nije mogao utvrditi sa sigurnošću njen stav po tom pitanju, njene ozbiljne namjere, dogovore sa ranijim tuženikom i očitovanja njene volje. Svakako, ugovor o zakupu zaključen između ET i HT ŠOLTA nije nikada izvršen na način da je predan društvu HT ŠOLTA u posjed predmetna nekretnina, a ET je u svojstvu cesionara zaključila sa društvom ŠOLTA HT d.d. [adresa] dva Ugovora o cesiji dana 16. lipnja 2003. godine i 28. listopada 2002. godine, a vezano za isplate druga dva društva (ROYAL TRADE d.o.o. [adresa] i EUROCLUB d.o.o. Split) u svojstvu cesusa ET kao cesionaru. Ovom sudu ugovori o cesiji zaista nisu logični, a očito ET nije imala stručnih znanja i bila u potpunosti svjesna pravne naravi tih ugovora. ET sa prebivalištem u [adresa], a ne na Šolti (u svim ugovorima je kao prebivalište navedena [adresa], gdje je istu sud i pokušao saslušati) rođena 1917.godine preuzima potraživanja zakupoprimca spram dva nevezana trgovačka društva, a ta dva trgovačka društva (cesusi) se obvezuju izvršiti plaćanje cesionaru (ET) iznos od po 7.200,00 kn i 4.800,00 kn. Nema nikakvog traga tim uplatama po navedenim ugovorima, ET, a nelogično je i da sam zakupodavac HT ŠOLTA po ugovoru o zakupu nekretnine koja mu nikada nije predana u posjed, ne izvrši plaćanje ET, nego ista, rođena 1917.godine, zaključuje dva ugovora o cesiji. Ništa od ovoga nije jasno, niti je logično, sama ranija tužiteljica ET, u to vrijeme – 2003.godine prima upravo od ranijeg tuženika iznos od 1.200,00 kuna, kao dokaz tome priložen je dokaz o plaćanju tog iznosa.

23. Svakako, bilo bi logično da ET sa HT ŠOLTA zaključi ugovor o zakupu predmetne nekretnine, u trenutku kada tom društvu kao zakupoprimcu može predati u posjed predmet zakupa, a u posjedu je čitavo vrijeme, upravo raniji tuženik. S druge strane, bilo bi logično i to da je u tom ugovoru o zakupu između ET i HT ŠOLTA konstatirano da se u posjedu nalazi raniji tuženik i da će se tražiti predaja u posjed te da će od tog trenutka biti realiziran taj ugovor. Ovako, iz svih izvedenih dokaza, iskaza i stanja same ET, njenih očitovanja tijekom postupka i svih okolnosti slučaja, ovaj sud drži da ničim nije dokazano da je raniji tuženik, prednik tuženika, štetnik koji je u obvezi za utuženi period nakon isteka ugovora o zakupu sa ET istoj naknaditi štetu na ime nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine trećoj osobi. Upravo je ET sa HT ŠOLTA zaključila novi ugovor o zakupu, ugovore o cesiji, raniji tuženik je 2003.godine izvršio uplatu iznosa od 1.200,00 kn ET, a po ugovorima o cesiji ista je imala pravo naplatiti se za navedene iznose u tim ugovorima. Dakle, sud drži da tužitelj, ranija tužiteljica, nisu dokazali da je ranija tužiteljica pretrpjela štetu na ime izgubljene zarade u utuženom iznosu, krivnjom ranijeg tuženika, prednika tuženika, pa je zahtjev ponovno valjalo odbiti kao neosnovan. Nasljednica i kćer ET – MTO, pozvana, pored tužitelja, preuzeti postupak nakon smrti njihove majke, nije aktivno sudjelovala u postupku nakon smrti majke iako je bila nazočna radnji zamoljenog suda u stanu u [adresa], vezano za saslušanje ET te je ista bila supotpisnica dopisa svoje majke ET (list 17 spisa) svojoj tadašnjoj punomoćnici. Ranijom, ukinutom, prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja i tadašnje tužiteljice ad.2 MTO, ista se nije žalila na tu presudu pa je ista u odnosu na nju pravomoćna. Svakako, sudjelovanju tužitelja u poslovima ET nema traga u spisu, pa mu očito nisu ni poznate okolnosti slučaja, postupak je preuzeo nakon smrti ET, ali ponovno nije dokazao, niti po može dokazati, prema stavu ovog suda, da mu pripada utuženi iznos na ime naknade štete.

24. Vezano za odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 37/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), na koju ukazuje drugostupanjski sud, za navesti je da je tom odredbom propisano da nepošteni posjed tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja. Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Za navesti je da postupak radi predaje stvari u posjed nije okončan, nije donesena pravomoćna presuda i predmetna nekretnina se još uvijek nalazi u posjedu tuženika, ranije njihovog prednika, pa se ova odredba ne primjenjuje u ovom postupku, radi naknade štete, nego je to relevantno za postupak predaje u posjed, ispražnjenja, koji nije okončan i o predaji stvari i činjenici da je prednik tuženika nepošten posjednik nije u tom postupku odlučeno. Dakle, za navesti je da u ovom postupku radi naknade štete na ime izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja, davanja u zakup nekretnine trećoj osobi, niti ranija tužiteljica niti sadašnji tužitelj nisu dokazali da bi u utuženom periodu tužiteljica bila ovlaštena iznajmiti nekretninu trećoj osobi i da je zbog protupravnog ponašanja prednika tuženika pretrpjela štetu na ime izgubljene dobiti, a sve i kod okolnosti da očito ranija tužiteljica i nije htjela ustati ovom tužbom radi naknade štete spram prednika tuženika.

25. Dakle, sud drži da zahtjev nije osnovan, a pribavljeni su podaci (list 15/13 spisa) Porezne uprave, Područni ured Split, Klasa: 410-23/05-12/21, Urbroj: 513-07-17- 08/05-04 od 25.kolovoza 2005.godine iz kojih proizlazi da je cijena zakupa zemljišta na Šolti, mjesečno 3,8 kn/m2. Poznata je površina predmetnog zemljišta, tako da sud raspolaže ovim podatkom, a ukoliko drugostupanjski sud smatra da je relevantan iznos od 160,00 EUR i utanačenja iz ugovora o zakupu nekretnine između ET i društva HT ŠOLTA (što ovaj sud ne prihvaća), tada se raspolaže i tim iznosom koji bi prema tužitelju ET u to vrijeme mogla ostvariti, sve sa zakonskim zateznim kamatama od nastanka štete, u to vrijeme, pa do isplate. Poznata je i visina zakupnine od 200,00 kn mjesečno, sa godišnjim povećanjem, iz ugovora zaključenog između ET i ranijeg tuženika IT, pa je i to okolnost koju drugostupanjski sud može uzeti u obzir. Svakako, ovaj sud drži da zahtjev tužitelja nije osnovan pa je radi navedenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, naime, u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu sa prednikom tuženika, ET bila je i za tog tuženika vlasnica predmetne nekretnine, vezano za period za koji se traži naknada štete, nije odlučna okolnost budućeg statusa te nekretnine.

27. Odluka o parničnom trošku tuženiku je izostala budući tuženik isti nije ni zatražio.

U Splitu, 31. listopada 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku ad. 1

3. Tuženiku ad. 2