REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-775/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63/c, OIB: 35506269186, zastupan po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici iz Osijeka, Europska avenija 12/1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane i to za period od kolovoza 2020. do studenog 2023.

II./ Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63/c, OIB: 35506269186 da tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dodatka na plaću isplati iznos od 7.006,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 163,06 EUR od 15.09.2020. do isplate,

- na iznos od 163,06 EUR od 15.10.2020. do isplate,

- na iznos od 163,06 EUR od 15.11.2020. do isplate,

- na iznos od 163,68 EUR od 15.12.2020. do isplate,

- na iznos od 168,73 EUR od 15.01.2021. do isplate,

- na iznos od 169,64 EUR od 15.02.2021. do isplate,

- na iznos od 177,81 EUR od 15.03.2021. do isplate,

- na iznos od 170,08 EUR od 15.04.2021. do isplate,

- na iznos od 182,04 EUR od 15.05.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.06.2021. do isplate,

- na iznos od 179,58 EUR od 15.07.2021. do isplate,

- na iznos od 177,37 EUR od 15.08.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.09.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.10.2021. do isplate,

- na iznos od 171,78 EUR od 15.11.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.12.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 EUR od 15.01.2022. do isplate,

- na iznos od 175,62 EUR od 15.02.2022. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.03.2022. do isplate,

- na iznos od 172,09 EUR od 15.04.2022. do isplate,

- na iznos od 178,84 EUR od 15.05.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.06.2022. do isplate,

- na iznos od 183,88 EUR od 15.07.2022. do isplate,

- na iznos od 182,83 EUR od 15.08.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.09.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.10.2022. do isplate,

- na iznos od 190,17 EUR od 15.11.2022. do isplate,

- na iznos od 188,73 EUR od 15.12.2022. do isplate,

- na iznos od 190,10 EUR od 15.01.2023. do isplate,

- na iznos od 192,16 EUR od 15.02.2023. do isplate,

- na iznos od 189,48 EUR od 15.03.2023. do isplate,

- na iznos od 189,91 EUR od 15.04.2023. do isplate,

- na iznos od 195,69 EUR od 15.05.2023. do isplate,

- na iznos od 194,72 EUR od 15.06.2023. do isplate,

- na iznos od 195,50 EUR od 15.07.2023. do isplate,

- na iznos od 193,38 EUR od 15.08.2023. do isplate,

- na iznos od 202,37 EUR od 15.09.2023. do isplate,

- na iznos od 78,08 EUR od 15.10.2023. do isplate,

- na iznos od 203,79 EUR od 15.11.2023. do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 15.12.2023. do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženik za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na radnom mjestu Rukovoditelja Odjela za dijagnostiku i analitiku, Odjel za dijagnostiku i analitiku (RM-46). Navedeno radno mjesto predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada temeljem članka 3 točka 18 Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine 5/84) koji se primjenjuje temeljem članka 103 Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj radi u laboratoriju s opasnim kemikalijama, te je završio tečaj za stjecanje znanja o zaštiti od opasnih kemikalija potrebnog za obavljanje poslova neposrednog izvršitelja poslova s opasnim kemikalijama sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od opasnih kemikalija. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 10% od plaće, do sklapanja novog ugovora o radu 10. srpnja 2020. nakon čega je tuženik obustavio isplatu predmetnog dodatka. Tužitelj tvrdi da mu pripada dodatak za posebne uvjete rada sukladno članku 53. odnosno 54. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i sukladno Pravilniku o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće uvećane za dodatak za posebne uvjete rada i plaće koja mu je isplaćena u utuženom razdoblju. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 7.7.2025. tužitelj predlaže da sud utvrdi da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane za period od kolovoza 2020. do studenog 2023. godine, te da sud naloži tuženiku da tužitelju na ime dodatka na plaću isplati iznos od 7.006,61 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev. Navodi da nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, ali je sporno da li mu pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tužitelj je s tuženikom 10. srpnja 2020. zaključio ugovor o radu kojim je u članku 5 određeno da je poslodavac dužan radniku isplaćivati plaću i druge naknade sukladno propisima o radu i aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada te sukladno Kolektivnom ugovoru. U vrijeme zaključenja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. godine. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. godine kojim je bio propisan dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%. Sklapanjem ugovora o radu tužitelj je pristao da mu se plaća obračunava na temelju zakonskih, podzakonskih i internih akata, kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. godine. Navedenim Pravilnikom je u članku 3 propisano da će se prava na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim Kolektivnim ugovorom. Člankom 53 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je pravo radnika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini, već je propisano da će se visina tog dodatka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. U utuženom razdoblju nije bio zaključen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada pa tuženik tvrdi da nije postojala pravna osnova za isplatu dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tuženik tvrdi da se na njega primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama pa ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim Zakonom i ne može isplaćivati dodatke na plaću koji nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Dana 15. studenog 2023. sklopljen je Granski kolektivni ugovor za zaposlenike tuženika kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog Kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu od 1.2.2013., 30.5.2018., 10.7.2020. i Izmjene i dopune ugovora o radu od 29.2.2024., odluke tuženika od 21.2.2013., 1.6.2013. i 8.3.2018., obračunske liste plaće, sudsku praksu, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima iz lipnja 2020., Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023., Procjenu rizika iz rujna 2020., Pravilnik o plaćama i naknadama iz ožujka 2010. i koeficijente dopuni Pravilnika o plaćama i naknadama od 5.4.2012., 21.12.2012., 7.3.2013., 17.3.2017., Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23.6.2020., Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15.11.2023., obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u varijanti 5% i 10% tužiteljevih bruto plaća, te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika te radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a sporno je da li tužitelj ima pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada od 10% za utuženo razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 15. studenog 2023.

6. Uvidom u priložene ugovora o radu sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2013. na radnom mjestu Rukovoditelj Laboratorija, Odjela za dijagnostiku, Laboratorij za nematologiju, Zavod za zaštitu bilja u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo, Odjel za dijagnostiku i analitiku, temeljem Ugovora o radu od 30.5.2018. na radnom mjestu v.d. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja, Zavod za zaštitu bilja u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo, te temeljem Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. na radnom mjestu Rukovoditelja Odjela za dijagnostiku i analitiku, Odjel za dijagnostiku i analitiku (RM- 46).

7. Člankom 5. Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. ugovoreno je da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije i Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije.

8. Člankom 5. Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije od 23. ožujka 2010. propisano je da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 10% od osnovne plaće. Poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom.

9. Dana 23. lipnja 2020. donesen je novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u članku 3 propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku. Poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom. Navedeni Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, stupio je na snagu 1. kolovoza 2020. sukladno čl. 27. tog Pravilnika kojim je propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama.

10. Člankom 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. propisano je da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima. Identičnu odredbu sadrži i članak 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. godine.

11. Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, što znači i u utuženom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023. godine nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. odnosno 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 7. prosinca 2017. i 6. svibnja 2022. godine.

12. Iz navedenog proizlazi da je u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije bila propisana visina tog dodatka.

13. U utuženom razdoblju bio je na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku.

14. S obzirom da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i člankom 3. Pravilnika od 23. lipnja 2020. propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, sud je zaključio da tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

15. Prema mišljenju ovog suda, okolnost što u utuženom razdoblju nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz članka 3.. Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. i članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 06. svibnja 2022. godine. Tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada proizlazi i iz članka 94. Zakona o radu, dalje:

ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojim je propisano da radnik ima pravo na povećanu plaću, između ostalog, za otežane uvjete rada.

16. Odlukama od 21. veljače 2013., 1. lipnja 2013. i 8. ožujka 2018. tuženik je utvrdio da se tužitelju uvećava osnovna plaća za 10% s obzirom da djelatnik radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Navedene odluke tuženik je donio temeljem članka 2., 4., 5. i 6. Pravilnika o plaćama i naknadama Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo. Navedene odluke stavljene su izvan snage člankom 27. stavak 1. Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020. godine.

17. Činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a raniju odluku je ukinuo Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020., prema mišljenju ovog suda ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada. Iako u utuženom razdoblju nije postojao granski kolektivni ugovor kojim bi bila propisana visina dodatka za posebne uvjete rada, sud je zaključio da je visina tog dodatka odrediva te da ona iznosi 10% plaće, jer je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020. godine.

18. Člankom 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15.11.2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.

19. Svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada. Dakle, u utuženom razdoblju nije bilo ukinuto pravo na dodatak za posebne uvjete rada, ali nije propisana visina tog dodatka. Navedena činjenica ne isključuje pravo zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, jer to pravo proizlazi iz članka 94. ZR-a, iz članka 53. odnosno 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. godine.

20. Polazeći od svih naprijed navedenih utvrđenja da tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, sud je zaključio da taj dodatak u utuženom razdoblju iznosi 10% i obračunava se u istoj visini u kojoj se obračunavao do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023. kojim je propisana drukčija visina dodatka za posebne uvjete rada i to visina od 5%.

21. Ovakvo pravno stajalište zauzeto je i u činjenično i pravno istovjetnim predmetima u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-255/2023 od 11. travnja 2024., presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-57/2025 od 23. srpnja 2025. i presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-81/2025 od 4. rujna 2025.

22. Uvidom u izračun utuženih potraživanja izvršen od strane tuženika utvrđeno je da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10% iznosu ukupno 7.006,61 eura, a dodatak za posebne uvjete rada od 5% iznosi ukupno 3.503,29 eura.

23. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom dodatka za posebne uvjete rada od 10%.

24. Polazeći od utvrđenja da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, tužitelju je na ime dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. godine dosuđen ukupni iznos od 7.006,61 eura, koji je u skladu s tuženikovim izračunom.

25. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća sukladno članku 92. stavak 3. ZR-a dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 4.6.2025. i 8.10.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako te podnesak od 7.7.2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154.st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 31. listopada 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. spis