REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-123/2025-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tužene OPĆINA VRSAR, Trg De Grasi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, zastupanom po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 02. listopada 2025. godine u nazočnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 31. listopada 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska suvlasnica nekretnina:

- 3970/4781 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 4781 m2, te

- 230/2418 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2418 m2

II. Tužena je dužna nakon pravomoćnosti ove presude, trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na nekretninama iz točke I. izreke ove presude kao i brisanja prava suvlasništva tužene na nekretninama iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.867,11 eura, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„III. Tuženica je dužna u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i u upravnim postupcima izrade geodetskih elaborata koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama navedenim u točki I. izreke ove presude, uzeti u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Marije Brajković od 24.12.2020., osobito pripadajuće skice s oblikom i površinama predmetnih katastarskih čestica.“

II. Odbija se zahtjev tužene da joj se priznaju troškovi postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska je 01. rujna 2016. godine podnijela tužbu protiv tužene Općine Vrsar radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da se tužena u zemljišnim knjigama nalazi upisana kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje su nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

3. K. č. [katastarska čestica], nastala je od nekretnina stare izmjere i to cijele k. č. [katastarska čestica], te dijela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je na temelju rješenja Z-5050/2004/1006 od 28. rujna 2010. godine upisana kao vlasništvo Općine Vrsar.

4. K. č. [katastarska čestica] nastala je od nekretnina stare izmjere i to cijele k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i dijelova k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], i k. č. [katastarska čestica], te je na temelju rješenja Z-505/2004/1434 od 02. veljače 2010. godine upisana kao vlasništvo Općine Vrsar.

5. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) su prije uknjižbe prava vlasništva na tuženu bile uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. Navedene su se nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90), 16. listopada 1990. godine, nalazile u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno bile su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, pa su iste ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske.

6. Sve šume i šumska zemljišta koja su se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li su se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, a nalazile su se u šumskogospodarskoj osnovi, postale su temeljem zakona vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira tko je bio upisan kao nositelj prava korištenja.

7. Slijedom navedenog, nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nove izmjere predstavlja vlasništvo tužiteljice u onom dijelu koji odgovara površini k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stare izmjere, a koja je unesena u k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izmjere, a nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nove izmjere predstavlja vlasništvo tužiteljice u onom dijelu koji odgovara površini k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja je unesena u k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izmjere, pa tužiteljica predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će na opisani način utvrditi vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu će o kojem se točno dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], radi specificirati nakon provedenog vještačenja.

8. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula prigovor nenadležnosti ovoga suda smatrajući da je umjesto ovoga suda nadležan Općinski sud u Puli budući da spor nije u vezi sa djelatnošću stranaka. Također tužena je prigovorila prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora no u tijeku postupka je taj prigovor povukla pa sud o istome nije posebno odlučivao.

9. Tužena osporava da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] bile u šumskogospodarskoj osnovi i obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu „Borik“ za razdoblje od 1982. do 1991. Isto tako osporava pravnu valjanost tog programa. Smatra da utuženi dijelovi starih čestica uopće nisu mogli činiti šumu na dan 16. listopada 1990. godine jer su tada kao i danas činili dijelom izgrađeno zemljište odnosno parkiralište i neplodne površine (naravno bez stabla, a pogotovo ne onih kako ih opisuju Hrvatske šume).

10. Tužena tvrdi da je njezin upis u zemljišne knjige zakonit. Ističe da podaci iz šumskogospodarske osnove nisu mogli određivati vlasništvo određenog zemljišta već je titulara vlasništva određivao Zakon o građevinskom zemljištu i Zakon o prostornom planiranju i uređivanju prostora, u svezi sa odredbama Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojima je izvršena pretvorba na šumskom i poljoprivrednom zemljištu te građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, a sukladno kojim zakonima je propisano da se granice građevinskog područja utvrđuju prostornim planom. Nadalje, sukladno sudskoj praksi u vrijeme uknjižbe tužene na spornim česticama čestice koje su bile u građevinskom području, kao ove sporne, postale su vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem su se području nalazile.

11. U tijeku postupka tužena je isticala i da je tužiteljica mogla, ako je smatrala da je stekla pravo vlasništva temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. godine podnijeti u za to propisanom roku brisovnu tužbu, a što nije učinila. Također, za katastarsku općinu [katastarska općina] provedeno je preoblikovanje zemljišne knjige. Oglas je objavljen u narodnim novinama dana 02. kolovoza 2011. godine (SU- 311/11). Tužiteljica je u tom postupku sudjelovala i nije podnijela prigovor niti brisovnu tužbu.

12. Također, smatra da ovaj postupak treba prekinuti do okončanja postupka pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pred kojim je tužena pokrenula postupak radi ocjene zakonitosti Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu „Borik“ 1982 – 1991.

13. Tužitelj je u tijeku postupka, polazeći od osnovanosti podnesene tužbe, predlagao da se u postupku provede vještačenje po vještaku mjernične struke na okolnost da se utvrdi koje površine nekretnina stare izmjere su ušle u nekretnine nove izmjere, te da navedeno vještak prikaže i grafički.

14. Tužena je smatrala da je tužbeni zahtjev neosnovan i zato jer nije postavljen u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Tužena smatra da se metodom preklopa ne može utvrditi koji je dio niti koja površina nekretnina starih oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ušao u novoformirane k.č. Osim toga iz isprava koje su priložene u spis proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u pogledu kulture bila upisana kao nužnik, gospodarska zgrada i pašnjak, a k. č. [katastarska čestica] kao pašnjak. Protivi se da se provede vještačenje kako je to predložila tužiteljica jer smatra da je već prilikom podnašanja tužbe trebalo sačiniti skicu i temeljem iste postaviti tužbeni zahtjev, a ne naknadno u tijeku postupka jer smatra da tužbeni zahtjev iz prijedloga za mirno rješenje spora i tužbe moraju biti isti, a u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev treba biti i realno odrediv.

15. Također, smatra da tužiteljica ne može naknadno specificirati tužbeni zahtjev, kao što je učinila u ovom postupku.

16. Tužiteljica je 10. svibnja 2021. godine specificirala tužbeni zahtjev kao u izreci odluke. Tužena je smatrala da se radi o preinaci te se istoj protivila. Ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev onako kako je postavljen u podnesku od 10. svibnja 2021. godine, i o kojem se konačno odlučivalo, nije preinaka tužbenog zahtjeva. Sukladno čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Podneskom od 10. svibnja 2021. godine tužiteljica je dodala površinu uz oznaku katastarskih čestica za nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva čime je tužba dobila sve elemente potrebne da bi se po njoj moglo postupiti, u smislu toga da bude podobna za uknjižbu u skladu sa čl. 55. st. 2. t. b. i čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/2019) te je uredila tužbeni zahtjev na način da je pobliže odredila dijelove katastarskih čestica s time što je umjesto realnih dijelova u tužbi naznačila idealne dijelove koje smatra da su njezino (su)vlasništvo, a nakon provedenog vještačenja, koje pravo si je pridržala još u tužbi, i radi čega je provedeno vještačenje uz napomenu da tužiteljica nije bila dužna prije pokretanja postupka provesti isto ovakvo vještačenje koje je provedeno u tijeku postupka jer se vansudski provedeno vještačenje ne može uzeti kao valjan dokaz u postupku. Prilikom pisanja izreke presude sud je izostavio kao nepotreban podatak o površini koja bi odgovarala tužiteljici sukladno suvlasničkom udjelu za koji je utvrđeno da joj pripada.

17. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-6 spisa, zk izvatke na listu 7 i 8 spisa, povijesne zk izvatke na listu 9-103 spisa, i 211-230 spisa, zapisnike u postupku obnove na listu 104-105 i 106- 108 spisa, identifikaciju na listu 109-110 spisa, očitovanje HŠ na listu 111-112 spisa i 113-114 spisa, očitovanje HŠ na listu 147 spisa, povijest promjena na katastarskim česticama na listu 164 spisa, program gospodarenja za GJ Borik, (CD priložen na listu 235 spisa), nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 260-265 spisa, spis Z- 1069/01, provedeno je saslušanje svjedoka AV.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom ovog suda posl. broj: P- 328/2020-74 od 24. lipnja 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude utvrđeno je da je čestica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišne knjige formirana od više drugih čestica, a između ostalih i od dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] te da je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišne knjige također formirana od više drugih čestica, a između ostalih i od dijela k. č. [katastarska čestica]. Osim toga, utvrđeno je da su predmetne čestice stare oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na dan 16. listopada 1990. činile šumu i bile u režimu društvenog vlasništva te su na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, dalje: ZID ZŠ) postale vlasništvo Republike Hrvatske. Neovisno o tome, sud je tužbeni zahtjev odbio jer je tužiteljica tužbom tražila da ju se utvrdi suvlasnikom u određenim suvlasničkim dijelovima, a po stavu ovoga suda trebala je tražiti da ju se utvrdi vlasicom točno određenih realnih dijelova novonastalih k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u skladu s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Marije Brajković.

19. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom posl. broj: Pž- 4697/2021-3 od 08. ožujka 2022. godine potvrdio prvostupanjsku presudu i stavove iznesenoj u toj presudi.

20. No, povodom revizije tužiteljice, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev-614/2023-2 od 18. ožujka 2025. godine, ukinute su obje presude nižih sudova te je predmet vraćen na ponovni postupak. U svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazio od toga da su nekretnine stare oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] postale vlasništvo tužiteljice na temelju zakona jer su na dan 16. listopada 1990. godine bile šuma u režimu društvenog vlasništva, pa su stupanjem na snagu ZID ZŠ postale njezino vlasništvo. Dalje utvrđuje, da tužiteljica, a nakon što su te nekretnine postale dio novoformiranih čestica, nema više određeni realni dio na tim nekretninama, jer je formiranjem novih čestica (i od dijela čestica tužiteljice) zasnovano suvlasništvo sa tuženicom u određenim idealnim dijelovima, zavisno od toga koliko je njezine površine ranijih nekretnina uneseno u novoformirane čestice. Stoga tužiteljica od tada nije više vlasnica realnog dijela (kako su to po stavu toga suda pogrešno utvrdili nižestupanjski sudovi), jer je njen realni dio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pretvoren u idealni dio, a tužiteljica je ranije temeljem zakona stekla pravo vlasništava na realnom dijelu nekretnine koji je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pretvoren u idealni suvlasnički dio. Radi toga se tužbeni zahtjev mogao postaviti samo na utvrđenje suvlasništva na određenom suvlasničkom (idealnom) dijelu novonastale nekretnine.

21. U ponovljenom postupku tužiteljica i tužena su ostale kod svega navedenog u ranijem tijeku postupka. Tužiteljica je na ročištu održanom 02. listopada 2025. godine povukla tužbeni zahtjev u točki III., kondemnatorni zahtjev, kojim je tražila razvrgnuće suvlasništva. Tužena se nije protivila povlačenju no zatražila je da joj se prizna parnični trošak za taj dio zahtjeva koji je povučen. Kako se tužena suglasila sa povlačenjem to je sud temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena. Sud je odbio zahtjev tužene da joj se prizna trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva jer samo zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (vještačenje bi se provelo i bez tog dijela tuženog zahtjeva, kao što bi se poduzele i ostale radnje koje su poduzete).

22. Viši sudovi su potvrdili ono što je ovaj sud utvrdio u ranijem tijeku postupka, a to je da su nekretnine stare oznake (k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]), koje su predmet tužbe, bile šuma na dan 16. listopada 1990. godine pa su ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske jer su bile u režimu društvenog vlasništva. Obzirom da je ranija odluka ovog suda ukinuta, sud dalje u obrazloženju ove presude, a radi preglednosti, ponavlja ono što je još ranije utvrdio u dokaznom postupku, koji je u ponovljenom postupku istovjetan ranijem.

23. Tužena je u tužbi bila iznijela prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda, a koji je odbijen kao neosnovan. Sukladno čl. 34.b st. 1. ZPP-a trgovački sudovi su nadležni u sporovima između pravnih osoba bez obzira da li se radi o sporu koji je vezan uz njihovu djelatnost. Kriterij djelatnosti bitan je samo kod sporova između obrtnika i trgovca pojedinaca, ne i pravnih osoba.

24. Predmet tužbenog zahtjeva su dijelovi k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji su nastali od čestica ranijih oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

25. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišne knjige formirana je od više drugih čestica, a između ostalih i od dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica].

26. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišne knjige također je formirana od više drugih čestica, a između ostalih i od dijela k. č. [katastarska čestica].

27. Za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužiteljica tvrdi da su na dan 16. listopada 1990. godine u naravi bile šume, a kako su se u zemljišnim knjigama vodile kao društveno vlasništvo, to su iste ex lege postale vlasništvo tužiteljice, pa ja tužiteljica sada suvlasnica dijelova k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi odgovaraju ranijim k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

28. K. č. [katastarska čestica] se na dan 16. listopada 1990. godine u zemljišnim knjigama vodila u z. k. ulošku [broj ZK uloška], sa kulturom pašnjak, površine 17425 m2, te je bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. 27. ožujka 2000. godine prenosi se u z. k. ul. [broj ZK uloška], i upisuje na Općinu Vrsar (povijesni z.k. izvadak na listu 79 do 86 spisa te 209 do 230 spisa).

29. K. č. [katastarska čestica] se na dan 16. listopada 1990. godine u zemljišnim knjigama vodila u z. k. ulošku [broj ZK uloška], sa kulturom pašnjak, površine 14102 m2, te je bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. 27. ožujka 2000. godine prenosi se u z. k. ul. [broj ZK uloška], i upisuje na Općinu Vrsar (povijesni z.k. izvadak na listu 87 do 90 spisa te 91 do102 spisa).

30. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] formirana je k. č. [katastarska čestica] koja je nastala između ostalog i od dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] (rješenje broj:

Z-5050/2004/1006 od 28. rujna 2010. godine na listu 104 do 105, uvjerenje o identifikaciji na listu 109 spisa).

31. U postupku preoblikovanja zemljišne knjiga za k. o. [katastarska općina] formirana je k. č. [katastarska čestica] koja je nastala između ostalog i od dijela k. č. [katastarska čestica] (rješenje broj: Z- 5050/2004/1434 od 02. veljače 2010. godine na listu 106 do 108, uvjerenje o identifikaciji na listu 110 spisa).

32. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], činile su dio šumskogospodraske osnove te su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „Borik“ koji je važio u periodu od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991. godine. K. č. [katastarska čestica] se vodila kao kultura alepskog bora starosti 46 godine, debela stabla stablimičnog rasporeda, a k. č. [katastarska čestica] se vodila kao kultura alepskog bora starosti 26 godina, srednje debela stabla stablimičnog rasporeda (očitovanje Hrvatskih šuma na listu 111 do 112 te 113 do 114 spisa).

33. Sukladno čl. 6. st. 1. ZID ZŠ šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, pa sve nekretnine koje su na dan 16. listopada 1990. godine, kada je navedeni zakon stupio na snagu, imale status šuma tj. na kojima je bila šuma ili šumsko zemljište, a nisu bile u privatnom vlasništvu, temeljem zakona postale su vlasništvo Republike Hrvatske.

34. Kako i iz dopisa Hrvatskih šuma (list 111 do 112 te 113 do 114 spisa) proizlazi da su se obje čestice stare izmjere (k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]) na dan 16. listopada 1990. godine nalazile u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno da su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „Borik“ koji je važio u periodu od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991. godine, to je sud utvrdio da su iste na dan 16. listopada 1990. godine činile šumu, a kako su iste bile u režimu društvenog vlasništva, to su temeljem čl. 6. st. 1. ZID ZŠ postale vlasništvo Republike Hrvatske.

35. Tužena je osporavala valjanost i zakonitost Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „Borik“ koji je važio u periodu od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991. godine. Radi utvrđivanja valjanosti tih akata pokrenut je kod ovoga suda parnični postupak P-357/2017, te postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske posl. broj: Usoz-19/20. Navedeni postupci su pravomoćno okončani, a ni u jednom nije utvrđeno da bi navedeni program bio nevaljan ili nezakonit. Upravo zato ovaj sud plazi od toga da je navedeni program valjan (suprotno nije utvrđeno), a povrh toga smatra da nije nadležan (opet) o tome ni odlučivati u ovom postupku.

36. No, i bez obzira na to, dopis Hrvatskih šuma je isprava koju je izdalo nadležno tijelu u okviru obavljanja svoje djelatnosti. Temeljem čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U ovom postupku nije dokazano da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP). Tužena je u tijeku postupka odustala od svih dokaza predloženih na okolnost da k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u relevantno vrijeme nisu bile šume nego da su činile izgrađeno građevinsko zemljište odnosno parkiralište i neplodne površine bez stabla (npr. uviđaj na licu mjesta, vještačenje po vještaku šumarske struke). Uzgredno, da li se neka nekretnina u relevantno vrijeme nalazila unutar ili izvan granica građevinskog područja nije od utjecaja na stjecanje prava vlasništva na opisan način.

37. Također, tužena je tvrdila da je tužiteljica svoje pravo morala ostvarivati brisovnom tužbom u za to propisanom roku, a što nije učinila. Nadalje ukazuje da je za katastarsku općinu [katastarska općina] provedeno preoblikovanje zemljišne knjige (oglas je objavljen u narodnim novinama dana 02. kolovoza 2011. godine (SU-311/11)), da je tužiteljica u tom postupku sudjelovala i nije protiv završnog rješenja podnijela prigovor niti brisovnu tužbu. Navedene prigovore sud smatra neosnovaim. Naime, podnašanje brisovne tužbe u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije pretpostavka za podnašanje tužbe u smislu odredbe čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), a temeljem kojih odredbi je ova tužba i podnesena. Osim toga iz dostavljenih zapisnika i rješenja (rješenje broj: Z-5050/2004/1006 od 28. rujna 2010. godine na listu 104 do 105, rješenje broj: Z-5050/2004/1434 od 02. veljače 2010. godine) utvrđeno je da tužiteljica uopće nije sudjelovala u postupku preoblikovanja (u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]) odnosno da nije imala saznanja da je izvršen upis u korist tužene.

38. Provedenim vještačenjem po vještakinji Mariji Brajković (list 240 do 265 spisa) utvrđeno je određeno i konkretno, vršnim točkama, koji dio pojedine čestice stare izmjere (k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]) je ušao u novoformirane k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], te je sve grafički i označeno (list 252 spisa). Isto tako utvrđeno je da dijelovi k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koji su ušli u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] čine 3970/4781 dijela te čestice, a da dio k. č. [katastarska čestica] koji je ušao u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] čini 230/2418 dijela te čestice.

39. Nalaz i mišljenje vještakinja Marija Brajković je u cijelosti izradila prema danom nalogu, a po ocijeni ovoga suda objektivno i stručno. Tužena je prigovorila na metodu utvrđivanja površina i suvlasničkih dijelova nekretnina starih oznaka koja je ušla u novoformirane čestice tj. da se isto ne može utvrđivati preklopom već samo na licu mjesta. Vještakinja je u odgovoru na taj prigovor navela da je tako utvrđena površina približna jer stara izmjera nije toliko precizna koliko i nova, kao i da bi se točna površina mogla precizno utvrditi nakon što se vršne točke starih čestica označe na licu mjesta. Navedeno obrazloženje ovaj sud prihvaća u cijelosti no to ne znači da su utvrđenja vještakinje netočna i neupotrjebljiva. Ona je primjenjivala metodu preklopa (starog katastarskog operata sa novom izmjerom), sve u skladu sa pravilima struke i odstupanjima koja su u granicama prihvatljivog (kod stare izmjere prihvatljiva odstupanja su bila do 20%), a radi čega se koristila terminom „približno“. Metoda preklopa je službena metoda kojom se geodeti služe u slučajevima poput ovog. Obzirom da su se kod stare izmjere odstupanja od 20% smatrala točnim sud smatra da je utvrđenje vještakinje dovoljno točno i precizno, i da ne oštećuje ni jednu ni drugu stranu, te da bi daljnje inzistiranje na preciznosti predstavljao preveliki formalizam i nepotreban trošak. Končano, da ono što je vještakinja utvrdila u pogledu površina i suvlasničkih udjela nije ispravno ista to u svom nalazu ne bi ni navodila već bi utvrdila da površinu ili veličinu suvlasničkog udjela nije moguće utvrditi bez da se npr. na licu mjesta označe vršne točke. To što se površine preciznije mogu utvrditi tek postavljanjem vršnih točaka na licu mjesta nije od utjecaja na njezina utvrđenja, kao ni za ovaj postupak. Jer, ako bi se promijenila površina udjela koji bi pripao tužiteljici to bi razmjerno tome utjecalo i na promjeru površine cijele čestice.

40. Dakle, u dokaznom postupku je utvrđeno da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], čiji dijelovi su ušli u novoformirane k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na dan 16. listopada 1990. godine bile šuma, a bile su u režimu društvenog vlasništva, obzirom na što su sukladno čl. 6. ZID ZŠ ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske. Kako je nakon toga u postupku preoblikovanja zemljišne knjige došlo do formiranja k. č. [katastarska čestica], u koje su pored k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] ušle i druge, vještačenjem je utvrđeno da dijelovi k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koji su ušli u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] čine 3970/4781 dijela te čestice, a da dio k. č. [katastarska čestica] koji je ušao u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] čini 230/2418 dijela te čestice.

41. Prema odredbi čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano, a kako za stjecanje prava vlasništva (dijela prava vlasništva) na temelju zakona ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva, odnosno kako nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo na suvlasništvo, i za stjecanje prava suvlasništva vrijede odredbe o stjecanju prava vlasništva. Suvlasnici mogu biti samostalni posjednici, u smislu čl. 11. st. 1. ZVDSP-a pa to nije zapreka za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona.

42. Sukladno odredbi čl. 129. ZVDSP-a, kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP- a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

43. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje određenog suvlasničkog dijela u predmetnim nekretninama jer su preoblikovanjem zemljišne knjige dijelovi određenih čestica, na kojima je tužiteljica postala vlasnica na temelju samog zakona, uneseni u novoosnovane čestice i time je zasnovano suvlasništvo sa onim osobama čiji dijelovi ili cijele nekretnine su također ušle u sastav novoosnovanih čestica. Prema navedenom, tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj pravnoj stvari se odnosi na utvrđenje prava suvlasništva, a suvlasništvo se stječe, ne samo na temelju pravnog posla, nego i na temelju zakona. Odredbom čl. 36. ZVDSP-a propisano je da suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu, da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, i svi su oni vlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, odnosno osim vlasništva na nekretnini može postojati i suvlasništvo koje je određeno razmjerom prema cijelom pravu vlasništva odnosno određeno je u idealnom dijelu koji može biti izražen računski razmjerno prema cijeloj stvari. Sukladno tome, kao i sudskoj praksi, može se tražiti utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika koji mu to pravo osporava, a tužba se upravlja prema tom suvlasniku, i nije potrebno obuhvatiti i ostale suvlasnike, ali se može zahtijevati tužbom na utvrđenje da je tužitelj vlasnik određenog idealnog dijela nekretnine sve dok postoji suvlasništvo na toj nekretnini, o čemu se u ovom slučaju radi. Iz navedenog proizlazi da suvlasništvo uživa istu pravnu zaštitu kao i vlasništvo, samo što se kod suvlasništva štiti idealni dio stvari koji je izražen računski i kao takav uknjižen u zemljišnoj knjizi kao "idealni suvlasnički dio".

44. U ovom slučaju dio određenih nekretnina, koje je tužiteljica stekla na temelju ZID ZŠ-a unesene su u novoformirane čestice, na kojima je tuženica upisana kao vlasnica, i od tada tužiteljica nema određeni realni dio na tim nekretninama, jer je formiranjem novih čestica (i od dijela čestica tužiteljice) zasnovano suvlasništvo sa tuženicom u određenim suvlasničkim dijelovima, zavisno od toga koliko je njezine površine ranijih nekretnina uneseno u novoformirane čestice. Stoga tužiteljica od tada nije više vlasnica realnog dijela jer je njen realni dio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pretvoren u idealni dio, a tužiteljica je ranije temeljem zakona stekla pravo vlasništava na realnom dijelu nekretnine koji je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pretvoren u idealni suvlasnički dio tuženice na koji je ona uknjižena kao vlasnik.

45. Taj idealni dio utvrđen je u omjeru od 3970/4781 dijela na k. č. [katastarska čestica], te 230/2418 dijela na k. č. [katastarska čestica]. Ti dijelovi čine udio ranijih k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koje su zajedno sa drugim česticama postale dio novoformiranih k. č. [katastarska čestica]. Kako je tužiteljica bila vlasnica k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], tako istoj sada pripada odgovarajući suvlasnički dio na novoformiranim česticama, sukladno veličini pojedine čestice stare oznake koja je ušla u novoformiranu, a sve kako je prethodno to objašnjeno. Radi navedenog sud je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

46. Stranke su potraživale troškove postupka.

47. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koje je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka.

48. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eura / 10.000,00 kn slijedom čega bi tužiteljici za svaku poduzetu radnju, za koju joj se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripalo 100 bodova (200,00 eura).

49. Tužiteljica potražuje za zahtjev za mirno rješenje spora, tužbu, podnesak od 10. svibnja 2021. godine, te pristup ročištima 15. studenog 2017. godine, 13. travnja 2021. godine te 19. svibnja 2021. godine iznos od 750,00 kuna po radnji (99,54 eura), te zatim trošak za sastav žalbe iznos od 124,49 eura / 938,00 kuna, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije, sastav revizije, i pristup ročištu 02. listopada 2025. godine iznos od 223,90 eura po radnji, te trošak vještačenja.

50. Tužiteljici se priznaje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 99,54 eura prema Tbr. 32, za sastav tužbe iznos od 99,54 eura prema Tbr. 7.1., za sastav podneska od 10. svibnja 2021. godine iznos od 99,54 eura prema Tbr. 8.1., za pristup ročištima 15. studenog 2017. godine, 13. travnja 2021. godine, te 19. svibnja 2021. godine iznos od 99,54 eura po ročištu prema Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi), za pristup ročištu 02. listopada 2025. godine iznos od 200,00 eura prema Tbr. 9.19, za sastav žalbe, prijedloga za dopuštenje revizije te revizije iznos od 223,90 eura po radnji, prema Tbr. 10., ukupno 1.468,94 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura.

51. Ukupno tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 1.867,11 eura, a koji trošak joj je dužna platiti tužena, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

52. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Pazinu, 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika