REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: P-86/2019-110
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u parničnom predmetu 1. tužitelja NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u nazočnosti 1. tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 31. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“I.) Utvrđuje se da su tužitelji, NR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], HR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], suvlasnici dijela prostora na nekretnini kčbr. [katastarska čestica]. kuća, dvor i oranica u [adresa], 7.586 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene skicom lica mjesta od 23.04.2014. godine mjerničkog vještaka Branka Ćurić s početnom točkom 34m od zadnje točke parcele 148 (sjeverna parcela od parcele tužene), i od tuda minimalno za 2m sjevernije od linije označene slovima A1-B1-C1-E1-D (iste skice), označene isprekidanom linijom u ukupnoj površini koju tek treba utvrditi, a ne manje od 313 m2, u dužini od 158,66 m, u širini od ne manje od 2m sjevernije, do 4m sjevernije, u donjem dijelu, slijedom čega je tako utvrđena linija granice istih čestica međa između kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor, voćnjak i oranica u [adresa] sa 13.701 m2 upisane u zk.ul.bt. 79 k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u [adresa], 7.586 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je tužena dužna priznati i trpjeti daljnji nesmetan posjed i korištenje predmetnog dijela nekretnine po tužiteljima.
II.) Nalaže se tuženoj, ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da naknadi tužiteljima, NR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i HR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljima NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tuženici ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknade trošak postupka u iznosu od 3.375,00 EUR.
Obrazloženje
1.1 Tužitelji NR iz [adresa], i ŽR iz [adresa], podnijeli su u ovoj parnici tužbu protiv tuženice ŠR iz [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, te u tužbi uvodno upućuju na ovosudni izvanparnični postupak radi uređenja međe između nekretnina stranaka poslovni broj R1-53/2016, pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 5. rujna 2018 broj Gž- 208/2018. U tom postupku međa je uređena prema posljednjem mirnom posjedu, uz pouku strankama o mogućnosti dokazivanja vlasništva sporne površine u parnici, u roku od šest mjeseci. Tužbom u ovoj parnici tužitelji žele upravo dokazati svoje suvlasništvo na spornoj površini, za koju tužitelji smatraju da je nezakonito postala dio nekretnine tuženice kčbr. [katastarska čestica].
1.2 Dokazujući svoje pravo suvlasništva tužitelji se pozivaju na zk-izvatke, foto- skicu iz 1982. godine, presliku katastarskog plana iz 2009. godine i Prostorni plan uređenja Grada [adresa] od 2. lipnja 2005. godine, koje i dostavljaju u prilogu tužbe. Navode kako su svoju nekretninu stekli kupoprodajom od GR, da je između nekretnina stranaka u donjem dijelu među u naravi činio plitki kanal za otjecanje vode, zatim niz od desetak vrba, čistina do stabla jasena s druge strane kanala, koje je stablo prije iskopa spomenutog kanala obilježavalo među. Tužitelji preciziraju da spomenuti kanal počinje na zemljištu tužitelja, prostire se donjim dijelom oranice tužitelja, dolazi u područje međe između nekretnina stranaka, prolazi kroz nekretninu tužitelja i spušta se do kraja pašnjaka. U osvrtu na postupak uređenja međe, tužitelji tvrde kako je vještak geodetske struke utvrdio pogrešnu početnu točku mjerenja na cesti, zbog čega smatra da je linija međe između točaka A1-B1-C1-E1-D skice očevida označena isprekidanom linijom pogrešna. Konkretno, tužitelji smatraju da se njihovo vlasništvo zapravo proteže minimalno 2 m sjevernije od te linije, u površini najmanje 313 m2 i u dužini od 258,66 m, a do 4 m sjevernije u donjem dijelu, i da je to zapravo stvarna linija međe između nekretnina stranaka.
1.3 U skladu s takvim pravnim stavom tužitelji su i formulirali tužbeni zahtjev, te su potraživali i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama. 2 U odgovoru na tužbu (list 26) kao i tijekom postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva. Smatra da je tužbeni zahtjev nejasan i neodređen, da nije jasno zbog čega se tužitelji pozivaju na skicu očevida od 23. travnja 2014. kad je međa između nekretnina stranaka uređena prema posljednjem mirnom posjedu pravomoćnim rješenjem od 7. prosinca 2016. Smatra kako u konkretnom slučaju tužitelji mogu dokazivati svoje jače pravo samo na spornoj površini dijela kčbr. [katastarska čestica] koja je definirana rješenjem o uređenju međe. Ističe kako je vlasnica i zakonita posjednica nekretnine kčbr. [katastarska čestica], što uključuje i spornu površinu utvrđenu u postupku uređenja međe, pa tako i u dijelu nekretnine u kojem tužitelji traže da se utvrdi kao njihovo vlasništvo. Tuženica pri tome upućuje na uvjerenje katastra od 27. ožujka 2013. s kopijom katastarskog plana i preslikom hrvatske osnovne karte, i odobrenje za građenje od 11. svibnja 1971. Predložila je da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i potraživala troškove postupka.
3 Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile, a nakon analize i ocjene provedenih dokaza, svakog zasebno i svih u cjelini, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
4 Iz do sada navedenog proizlazi kako među strankama nije sporno da su tužitelji NR i ŽR suvlasnici na jednake dijelove nekretnina u zemljišnoj knjizi označenih kao kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor, voćnjak i oranica u [adresa], površine 13701 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. S druge strane, tuženica ŠR vlasnica je susjednih nekretnina u zemljišnoj knjizi označenih kao kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u [adresa], površine 7586 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tako uostalom proizlazi i iz zk-izvadaka koji prileže spisu (list 7-8).
5 Isto tako među strankama nije sporno da je prije ove parnice međa između ovih nekretnina uređena u ovosudnom izvanparničnom postupku rješenjem od 7. prosinca 2016. broj R1-53/2016-28 (list 9-10), koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 5. rujna 2018. broj Gž-208/2018-2 (list 11-12). Budući se stranke u tom postupku nisu suglasile da se međa uredi prema katastarskom nacrtu, niti su u pogledu međe postigle bilo kakav sporazum, međa je uređena prema posljednjem mirnom posjedu. Tako je međa rješenjem uređena na način da se linija međe proteže točkama E-D2-C2-B2-A2, kao u skici očevida geodetskog vještaka Branka Ćurića od 7. prosinca 2016. Utvrđena je i sporna površina veličine 313 m2, označena u skici očevida linijom između točaka E-D2-C2-B2-A2-A1-B1-C1-D1-E1, u vezi koje su stranke upućene na mogućnost da se u roku od šest mjeseci pokrene parnica radi dokazivanja vlasništva, i da se u skladu sa vlasništvom označi međa. Kako je to rješenje postalo pravomoćno, to znači da se od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Sve navedeno temelji se na odredbama čl. 103 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17). Dakle, u dijelu u kojem nema sporne površine, liniju međe kako je pravomoćno uređena i utvrđena rješenjem od 7. prosinca 2016. broj R1-53/2016-28 stranke niti jednim pravnim sredstvom ne mogu mijenjati. Nasuprot tome, stranke su imale pravnu mogućnost u roku od šest mjeseci u parnici dokazivati jače pravo na spornoj površini veličine 313 m2 označenoj linijom između točaka E-D2-C2-B2-A2-A1-B1-C1-D1-E1, kako je ta površina pravomoćno definirana također rješenjem od 7. prosinca 2016. broj R1-53/2016-28.
6 Tužitelji su u ovom konkretnom slučaju doista podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj površini, jer se tako može razumjeti iz činjeničnih navoda tužbe. Međutim, tužbenim zahtjevom tužitelji traže donošenje deklaratorne presude kojom bi se utvrdilo njihovo pravo suvlasništva na nekoj drugoj površini, različitoj od sporne površine definirane u spomenutom izvanparničnom postupku uređenja međe već spomenutim rješenjem od 7. prosinca 2016. broj R1-53/2016-28. Tužitelji su do zaključenja glavne rasprave ustrajali u tužbenom zahtjevu iz tužbe, koji je nejasan i neodređen. Takav tužbeni zahtjev nije osnovan, jer se uopće ne odnosi na spornu površinu.
7 Štoviše, iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelji dokazali svoje pravo vlasništva sporne površine, niti općenito bilo što drugačije od činjenica koje su dokazima utvrđene u izvanparničnom postupku uređenja međe između istih stranaka koji je prethodio ovoj parnici.
8.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku jer je u sporu u cijelosti uspjela tuženica. Tuženica je troškovnikom (list 227) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.375,00 EUR (sa porezom), a taj trošak sastoji se isključivo od troška zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, odmjerenih prema odredbama odvjetničke Tarife, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.
8.2 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud je tuženici sve zatražene troškove priznao kao potrebne jer su učinjeni tijekom parnice i u izravnoj su vezi s parnicom, a bili su potrebni za uspjeh tuženice u sporu. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska 250,00 EUR po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife (sa porezom, za svaki podnesak), zastupanja na tri očevida 250,00 EUR po Tbr. 9.7 odvjetničke Tarife (sa porezom, za svaki očevid), i zastupanja na sedam ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (a porezom, za svako ročište) po Tbr, 9,1 odvjetničke Tarife. Svi navedeni iznosi uvećani su za porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46 odvjetničke Tarife.
U Ivanić Gradu, 31. listopada 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
