Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: R1-50/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja CRAS d.o.o. Osijek, OIB: 78815843654, Vinkovačka cesta 68, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Banović, Fosić, Margić i Staničić d.o.o. iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja GRAD OSIJEK, OIB: 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, radi određivanja privremene mjere, 31. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koja glasi:

"I.Određuje se privremena mjera kojom se protustranci GRAD OSIJEK, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642 zabranjuje pozivanje i aktiviranje bankarske garancije broj G/1908/24 izdanu dana 30.09.2024. godine od strane OTP banke d.d., Ulica Domovinskog rata 21, Split, OIB: 52508873833 i I. Dodatak bankarske garancije broj G/1908/24 izdanu dana 03.02.2025. od strane OTP banke d.d., Ulica Domovinskog rata 21, Split, OIB: 52508873833, za potrebe predlagatelja CRAS d.o.o., Vinkovačka cesta 68, Osijek, OIB: 78815843654, na ukupan iznos od 208.463,89 EUR te se OTP banci d.d., Ulica Domovinskog rata 21, Split, OIB: 52508873833, zabranjuje isplata po navedenoj bankarskog garanciji i I. Dodatku bankarske garancije, sve do pravomoćnog okončanja ovog sudskog postupka.

II. Žalba protiv ovog Rješenja ne odgađa njegovo izvršenje."

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je dana 16.10.2025. kao tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja da nije zakonito rješenje o jednostranom raskidu Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi ETC Mačkamama na adresi [adresa] i Drinska ulica 4, Osijek i radova uređenja interijera i dvorišta kompleksa Mačkamama, doneseno od strane tuženika GRAD OSIJEK, Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642, dana 27. lipnja 2025. godine, KLASA: 365-01/23-01/02, UR. BROJ: 2158-1-02-25-112., te da se stavi izvan snage Rješenje o jednostranom raskidu Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi ETC Mačkamama na adresi [adresa]/1B i Drinska ulica 4, Osijek i radova uređenja interijera i dvorišta kompleksa Mačkamama, doneseno od strane tuženika GRAD OSIJEK, Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642, dana 27. Stranica 29 od 29 lipnja 2025. godine, KLASA: 365-01/23-01/02, UR. BROJ: 2158-1-02-25-112, sa danom podnošenja tužbe, te kojom potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tužitelj je uz istu tužbu ujedno i predložio privremenu mjeru čiji sadržaj čini izreka ovoga rješenja.

3. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za privremenu mjeru ističe da je tužitelj je sukladno čl. 10. Ugovora dao jamstvo za uredno izvršenje Ugovornih obveza u vidu bankarske garancije na iznos od 202.366,36 EUR kod OTP banke d.d. Tužitelj je sukladno čl. 10. Ugovora dao jamstvo za uredno izvršenje Ugovornih obveza u vidu bankarske garancije na iznos od 208.463,89 EUR kod OTP banke d.d., a po osnovu dodatka ugovora od 24.01.2025. Nadalje ističe da sukladno stavu Vrhovnog suda RH Rev 2024/84 ugovorna kazna se ne može samostalno naplatiti ako je jednostrani raskid Ugovora. Iz priložene dokumentacije je razvidno kako je tuženik slao račune tužitelju za Ugovorenu kaznu. Međutim, tužitelj je odbio račune. Tuženik se pozivao i na krive članke ugovora, a zakonski niti ne može tražiti ikakvu ugovorenu kaznu. Kako iz razloga što je jednostrano raskinuo ugovor, tako i iz razloga što je ugovorna kazna utužuje, a ne samo tako izda račun pa da se plati. Navedeno stajalište i danas koriste hrvatski sudovi (Gž 762/10-2 od 17.05.2011., Županijski sud u Varaždinu). Tužitelj smatra da postoji ozbiljna opasnost da će protupravnim aktiviranjem bankarske garancije od strane tuženika doći do nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za tužitelja (izvođača radova), osobito jer je sporna valjanost zahtjeva za isplatu garancije s obzirom da je Ugovor jednostrano raskinut, a sudska praksa je jasno dala do znanja da se u takvim slučajevima ugovorna kazna ne može tražiti pa se samim time ne smije niti aktivirati garancija. Tužitelj zapošljava preko 45 ljudi te ga je već tuženik dovoljno oštetio jer mu nije platio izvedene radove u iznosu od najmanje 578.263,18 EUR i zbog toga mora sa tuženikom na sud. Tuženik je čak prigovorio u ovršnom postupku i na račune u iznosu od 160.206,66 EUR koje je tuženik prihvatio, ovjerio, potpisao i tražio odbitak pretporeza, pa se stoga za iste vodi postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Ovrv-17295/2025. Već iz svega ovoga je indikativno da je tuženik/protustranka jednostrano i, po mišljenju tužitelj/predlagatelja, nezakonito raskinula predmetni Ugovor, bez ispunjenja zakonom i ugovorom propisanih uvjeta za otkaz. Postoji ozbiljna opasnost da će tuženik/protustranka aktivirati bankarsku garanciju zlonamjerno i bez pravne osnove, što bi tužitelju/predlagatelju prouzročilo nenadoknadivu imovinsku i poslovnu štetu, uključujući nemogućnosti poslovanja, te narušavanje poslovnog ugleda i odnosa s bankom oko eventualnog kreditiranja radi preživljavanja zbog ovog nezakonitog čina tuženika koji je tužitelja itekako značajno financijski oštetio. Uzimajući u obzir da je tužitelj ima i obveze prema N-B GRADNJA d.o.o. koji je zapošljavao 22 zaposlenika (na dan 31.12.2024.), a sada i više, razvidno je kako je zbog propusta tuženika ugroženo poslovanje dvije firme i radna mjesta ljudi koji samo žele raditi. Ovakva naplata bi bila nerazmjerna u odnosu na štetu koju tužitelj/predlagatelj trpi zbog brojnih propusta tuženika. Stoga je ova bankarska garancija sredstvo prinude koje je preveliko jer tuženik je taj koji duguje tužitelju iznos od najmanje 578.263,18 EUR. Sukladno čl. 619. ZOO niti u kojoj situaciji se tuženik ne može izvući od plaćanja izvedenih radova (Gž-4452/13-2 Županijski sudi u Zagrebu; Pž-4049/02-3 VTS RH). S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da se do pravomoćnosti ovog postupka, odmah i hitno i prije dostave tužbe i ovog prijedloga, zbog postojanja mogućnosti nastanka nenadoknadive štete, a u skladu sa odredba čl. 442. Zakona o parničnom postupku te čl. 341 do 346. Ovršnog zakona, donese predloženo rješenje.

4. Uvidom u sadržaj tužbe (str. 1 do 29 spisa), te same navode tužitelja na str. 2 tužbe, razvidno je kako tužitelj podnosi deklaratornu tužbu iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te uz istu i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

5. Člankom 341.st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6,24; dalje: OZ) određeno je da se u prijedlogu moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju, te je predlagatelj osiguranja dužan te dokaze po mogućnosti priložiti uz prijedlog. Člankom 346. st.1.t. 1. i 2. OZ-a određene su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, te je tako u istom članku određeno da se privremena mjera može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, a osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Nadalje, člankom 347.st.2. OZ-a određeno je da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, a osobito ako je to nužno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

6. Ovdje valja naglasiti budući da je predlagatelj osiguranja kao tužitelj podnio deklaratornu tužbu za utvrđenje, te u istoj nije podnio nikakav zahtjev prema protivniku osiguranja, iz istih razloga kao naprijed navedenih, u ovome postupku je moguće eventualno odrediti tzv. regulacijsku mjeru iz članka 347. stavak 2. OZ-a, a ne kako predlagatelj to predlaže privremenu mjeru određenu člankom 346. OZ-a jer tužitelj nije podnio kondemnatornu tužbu. Međutim, sud je nakon uvida u tužbu, prijedlog za osiguranje, te priloge dostavljene uz tužbu, stava da se nisu stekli uvjeti niti za određivanje regulacijske mjere iz članka 347. stavak 2. OZ-a. Naime, uz opće pretpostavke vezane za takvu privremenu mjeru, a to je postojanje spornog odnosa između stranaka, sadržaj i intenzitet zaštite koji se takvim mjerama pruža treba biti takav da spriječi nastanak nenadoknadive štete, ali ta zaštita u pravilu treba biti ispod razine koja se može urediti u glavnom kognicijskom postupku i koja se pruža ovrhom, a što u ovdje nije slučaj, posebice stoga što sam predlagatelj osiguranja navodi kako je već pokrenuo određene ovršne postupke radi naplate svog potraživanja, te da će pokrenuti i druge postupke radi prisilne naplate svojih potraživanja od ovdje protivnika osiguranja.

7. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da je istu mjeru nužno odrediti radi sprečavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili da je iz drugih važnih razloga to potrebno odrediti radi osiguranja pravnog reda. Naime, činjenica jest da je predlagatelj osiguranja kao izvođač radova, a što je razvidno iz ugovora sa str. 31 do 41 spisa i dodatka istoga ugovora (str. 42 spisa) kao jamstvo za izvršenje ugovora i jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku dostavio bezuvjetnu bankarsku garanciju (str. 3035 spisa) i to za namirenje tražbina koje proizlaze iz temeljnog pravnog odnosa.Također uvidom u rješenje protivnika osiguranja (str. 44 i 45 spisa) sud je utvrdio kako je isti donio jednostrani raskid ugovora o izvođenju radova sa predlagateljem osiguranja, te je ujedno uvidom u tekst samog raskida ugovora sud utvrdio razloge zbog kojih isti raskida ugovor u točki II., dok je u točki III. navedeno da sukladno članku 14. stavak 2. Ugovora naručitelj će naplatiti ugovornu kaznu u visini 20% vrijednosti ugovora kao i naknadu nastale štete.

8. Iz naprijed navedenog teksta raskida ugovora ne proizlazi da će protivnik osiguranja putem bankarske garancije naplatiti svoje potraživanje prema predlagatelju osiguranja, te slijedom toga nije razvidno iz čega se sastoji nenovčana tražbina predlagatelja osiguranja, odnosno naprijed navedene pretpostavke iz članka 347. stavak 2. OZ-a. Naime, ukoliko bi protivnik osiguranja iskoristio predmetnu bankarsku garanciju na način protivan naznačenom razlogu za davanje garancije, tada bi predlagatelj osiguranja imao druge pravne mogućnosti za povrat eventualno naplaćenog iznosa po toj garanciji, a ne predlagati određivanje privremene mjere zabrane pozivanja i aktiviranja garancije i to na temelju podnesene deklaratorne tužbe. Također, iako je sud stava da je predlagatelj osiguranja dokazao postojanje spornog odnosa između stranaka, a što je opća pretpostavka za određivanje tzv. regulacijske mjere, sud je stava kako isti nije dokazao alternativne pretpostavke za određivanje te mjere iz članka 347. stavak 2. OZ-a. Naime, razloge da će predlagatelj osiguranja pretrpiti nenadoknadivu imovinsku i poslovnu štetu, uključujući nemogućnost poslovanja, te narušavanje poslovnog ugleda i odnosa sa bankom oko eventualnog kreditiranja radi preživaljavanja, kao i da predlagatelj osiguranja ima obveze prema drugoj firmi N-B GRADNJA, uvidom u javno dostupna financijska izvješća na stranama sudskog registra i FINE sud nije mogao utvrditi.

9. Slijedom navedenog, budući da predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za određivanje privremene mjere, u skladu sa člankom 347. stavak 2. OZ-a valjalo je odbiti prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem predložene privremene mjere i riješiti kao u izreci rješenja.

Osijek, 31. listopada 2025.

S u d a c

Augustin Jalšovec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može nezadovoljna stranka uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 8 dana putem ovoga suda.