REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1002/25-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice EOT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Bio ekspert d.o.o. Zagreb, Pavlenski put 5K, OIB: 05882842387 (ranije Telespeed d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnica Tamara Brborović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka pravnog prednika tuženika, TELESPEED d.o.o., Pavlenski put 5k, Zagreb, OIB: 05882842387 o otkazu ugovora o radu tužiteljici (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 13.05.2022.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljici nije prestao protekom otkaznog roka iz toč. II. Odluke o otkazu ugovora o radu od 13.05.2022. odnosno s danom 26.05.2022.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.420,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog troška od 150,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je radila kod tuženika te da je 19.05.2022. zaprimila, putem punomoćnice, Odluku o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) koja odluka je datirana s 13.05.2022. U obrazloženju pobijane Odluke tuženik svoju odluku, u bitnom, navodno, zasniva na sljedećim tvrdnjama: - da tužiteljica nije ispunjavala svoje obveze iz radnog odnosa odnosno da ih je s namjerom kršila navodeći pritom kako je učestalo kasnila na posao; - da je tužiteljica vrlo učestalo bila na bolovanju te samostalno određivala da će raditi od kuće; - da tužiteljica ni u jednom mjesecu nije ostvarila one rezultate koje je tuženik s njom komunicirao, a koje je on dobio od partnera Telemacha. Tužiteljica se 26.05.2022. preporučenom poštom s povratnicom obratila tuženiku sa Zahtjevom za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 01.06.2022. no na isti nije odgovorio.

Tužiteljica smatra da je gore citirana Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena u cijelosti. Prvenstveno, jer tuženik nije pisano upozorio tužiteljicu na obvezu iz radnog odnosa niti je istoj, prije donošenja pobijane Odluke omogućio iznošenje svoje obrane, a kako to propisuje odredba čl. 119. Zakona o radu. Osim toga, nisu točni navodi tuženika o učestalom kašnjenju na posao i to kašnjenju koje bi izazvalo značajne poremećaje u procesu rada odnosno onemogućavanja poslodavca u izvršenju poslovnih planova i zadaća. Da je tomu tako potvrđuje i okolnost da tuženik u obrazloženju pobijane Odluke nije naveo niti jedan konkretan primjer navodnog značajnog poremećaja u radu i ostvarivanja poslovnih planova, a koji bi bio uzrokovan odnosno izravna posljedica ponašanja tužiteljice. Nadalje, odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o radu propisano je da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga, i razlog otvaranja bolovanja kojeg tuženik navodi kao razlog donošenja pobijane Odluke ukazuje na nezakonitost iste, odnosno nezakonitost otkaza. Tužiteljica ističe da je o svakoj nemogućnosti (uvjetovanoj bolešću) pravodobno obavijestila tuženika i isto dokumentirala dostavom doznaka. Ističe da ne samo da bolovanje nije opravdani razlog za otkaz, već je tužiteljica i kad je bila na bolovanju ulažući maksimalne napore, savjesno i uredno obavljala svoje radne zadatke radivši od kuće. Naime, tuženik je dao izričiti nalog tužiteljici i svim drugim zaposlenicima da obavezno svakodnevno nose kući sa sobom sredstva za rad (mobitel, laptop i dr.) kako bi bili u mogućnosti i u okolnostima nemogućnosti dolaska na posao, obavljati svoje radne zadatke od kuće.

Nadalje, navodi da nije točno da tužiteljica niti u jednom mjesecu nije ostvarila one rezultate koje je tuženik s njom komunicirao, a koje da je dobio od partnera Telemacha. Naime, tužiteljica je već u mjesecu ožujku ostvarila normativ koji je postavljen ne samo za zadovoljenje redovne norme već i za ostvarivanje bonusa te je tužiteljica kao izrazito motivirana za rad, i usprkos visoko postavljenim ciljevima, uspjela ostvariti zadanu normu i stekla pravo na bonus koji joj je isplaćen. Navodi da je tuženik isprva tužiteljici dao otkaz (što i sam navodi u ovdje pobijanoj Odluci) zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a uslijed neuspjeha s prvom odlukom o otkazu tuženik donosi ovdje pobijanu pokušavajući pritom iskonstruirati postojanje razloga za istu ne zadovoljivši pritom ni minimum formalnih pretpostavki za donošenje zakonite odluke. Osim toga, navodi da nije nevažna ni činjenica da je otprilike u isto vrijeme tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja još jednom radniku. S obzirom da razlog otkazu nije skrivljeno ponašanje tužiteljice, nisu se ispunile ni pretpostavke za primjenu odredbe čl. 122. st. 3. Zakona o radu te je otkazni rok određen u kraćem trajanju od Zakonom propisanog minimuma.

Navodi da je nezakonita i odluka tuženika sadržana u toč. VI. izreke pobijane Odluke iz razloga što je tužiteljica već ranije, na izričit zahtjev tuženika vratila sva sredstva za rad. Dodatno navodi da je dan prije uručivanja Odluke od 30.04.2022. tuženik ponudio tužiteljici unaprijed sastavljeni sporazumni raskid kojeg tuženica nije prihvatila.

Stoga tužbenim zahtjevom konačno postavljenim u podnesku od 22.11.2022. tužiteljica predlaže utvrditi Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom te da radni odnos nije prestao protekom otkaznog roka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da su tuženik i tužiteljica sklopili 24.01.2022. Ugovor o radu na određeno vrijeme i to na period od 6 mjeseci s probnim rokom od 3 mjeseca temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove prodajnog predstavnika za poslovne korisnike. Tuženik navodi da tužiteljica nije ispunjavala svoje obveze iz radnog odnosa, odnosno učestalo je s namjerom kršila temeljne obveze koje proizlaze iz radnog odnosa. Naime, tužiteljica je učestalo kasnila na posao. U nešto više od 2 mjeseca radnog odnosa, tužiteljica je preko 10 puta zakasnila na posao, i to redom 04.02.2022., 07.02.2022., 08.02.2022., 14.02.2022., 16.02.2022., 23.02.2022., 07.03.2022., 09.03.2022., 14.03.2022., 21.03.2022., te 28.03.2022., a da je pritom o tome tuženika obavještavala pisanim porukama svega nekoliko minuta prije početka radnog vremena. Navodi da je takvo ponašanje tužiteljice izazvalo značajnije poremećaje u procesu rada, odnosno onemogućilo je tuženika u izvršenju poslovnih planova i zadaća. Tuženik također ističe kako je tužiteljicu upozorio na učestalo kašnjenje, no ona je s navedenim nastavila. Sve navedeno dovelo je do gubitka povjerenja između tuženika prema tužiteljici, koje je osobito važno u radnom procesu.

Nadalje, tužiteljica je učestalo bila na bolovanju te samostalno bez suglasnosti tuženika određivala kada će raditi od kuće, a o navodnim zdravstvenim tegobama tuženika je obavještavala svega pola sata prije početka radnog vremena. Tako je tužiteljica već svega dva dana nakon potpisivanja ugovora o radu, dakle 26.01.2022. otvorila bolovanje i javila poslodavcu tek pola sata prije početka radnog vremena. Bolovanja i/ili zdravstveni problemi bez dostave doznaka nastavili su se redom 03.02.2022., 17.02.2022., 22.02.2022., 25.02.2022., 08.03.2022., 09.03.2022., 15.03.2022., 08.04.2022., 20.04.2022., 26.04.2022., 28.04.2022., 29.04.2022. te 03.05.2022. Zbog svega navedenog tuženik je pred HZZO-om pokrenuo postupak kontrole bolovanja.

Nadalje, tužiteljica nije niti u jednom mjesecu ostvarila one rezultate koje je tuženik kao poslodavac s njom jasno komunicirao, a koje je dobio od partnera Telemacha. Nastavno na sve navedeno, tuženik ističe kako s obzirom na činjenicu da je radnica u svega dva mjeseca trajanja radnog odnosa zakasnila na posao više od 10 puta, da se pritom radi o razlozima koji ni na koji način ne mogu opravdati toliki broj kašnjenja u tako kratkom vremenskom intervalu, da je učestalo izostajala s posla zbog navodnih zdravstvenih tegoba i otvarala bolovanja, a da je o tome tuženika uvijek obavještavala svega pola sata prije početka radnog vremena, zbog čega je tuženik pred HZZO-om pokrenuo postupak provjere odnosno kontrole bolovanja, a da je sve navedeno pritom dovelo do znatnih poremećaja u planiranju i poslovanju tuženika, osobito s obzirom na prirodu posla, te da je to u konačnici dovelo do trajnog gubitka povjerenja između tuženika i tužiteljice, tuženik sukladno odredbi članka 119. stavak 1. Zakona o radu nije tužiteljicu pisanim putem upozorio na obvezu iz radnog odnosa jer opravdano smatra da sve navedene okolnosti jesu upravo one okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. Pr-539/2023 od 17.5.2024. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Gž R-616/2024 od 20. svibnja 2025. istu ukinuo i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je pročitao iskaze tužiteljice, zz tuženika EO te svjedoka RO, BO i AO. Sud je odustao od saslušanja svjedoka PO jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 13.5.2022.

7. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 24.1.2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto Prodajni predstavnik za poslovne korisnike na razdoblje od 6 mjeseci sa probnim rokom od 3 mjeseca,

- da je tuženik 30.4.2022. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a tužiteljica je protiv navedene Odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava povodom kojeg je tuženik 13.5.2022. donio Odluku o stavljanju izvan snage Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu,

- da je tuženik istog dana 13.5.2022. donio novu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika koju je tužiteljica zaprimila putem punomoćnika 19.5.2023. te je protiv iste podnijela Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom s povratnicom 26.5.2022. kojeg je tuženik zaprimio 1.6.2022. te na isti nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku od 15 dana,

- da je tužiteljica 23.6.2022. podnijela tužbu u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, stoga je ostvarila pravo na sudsku zaštitu kako to propisuje odredba čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR),

- da tuženik nije tužiteljicu pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa niti ju je pozvao na iznošenje obrane.

8. Sporno je da li su ostvareni razlozi otkaza te da li je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 13.5.2022. zakonita i dopuštena.

9. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 13.5.2022. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Kao prva povreda navodi se učestalo kašnjenje na posao, pa tako da je u nešto više od dva mjeseca zakasnila na posao preko 10 dana i to 04.02.2022., 07.02.2022., 08.02.2022., 14.02.2022., 16.02.2022., 23.02.2022., 07.03.2022., 09.03.2022., 14.03.2022., 21.03.2022., te 28.03.2022., a da je pritom o tome poslodavca obavještavala pisanim porukama svega nekoliko minuta prije početka radnog vremena. Navodi se da je takvo ponašanje radnice izazvalo značajnije poremećaje u procesu rada jer onemogućava poslodavca u izvršenju poslovnih planova i zadaća te da je poslodavac na to upozorio radnicu, no radnica je s istim nastavila. Za drugu povredu navodi se da je radnica učestalo bila na bolovanju te samostalno određivala da će raditi od kuće, a o navodnim zdravstvenim tegobama tuženika je obavještavala svega pola sata prije početka radnog vremena. Tako je tužiteljica već svega dva dana nakon potpisivanja ugovora o radu, dakle 26.01.2022. otvorila bolovanje i javila poslodavcu tek pola sata prije početka radnog vremena. Bolovanja i/ili zdravstveni problemi bez dostave doznaka nastavili su se redom 03.02.2022., 17.02.2022., 22.02.2022., 25.02.2022., 08.03.2022., 09.03.2022., 15.03.2022., 08.04.2022., 20.04.2022., 26.04.2022., 28.04.2022., 29.04.2022. te 03.05.2022. Zbog toga je poslodavac pokrenuo postupak kontrole bolovanja. Za treću povredu se navodi da radnica nije niti u jednom mjesecu ostvarila one rezultate koje je poslodavac s njom jasno komunicirao, a koje je dobio od partnera Telemacha. S obzirom na prirodu takvih povreda poslodavac smatra da da se radi o okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori radnicu na obveze iz radnog odnosa.

10. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

11. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl.119. st. 1. ZR).

12. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

13. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 26.5.2022. utvrđeno je da u istome tužiteljica osporava Odluku o otkazu iz istih razloga koje navodi i u tužbi.

14. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i stranaka nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza.

15. Da se nije vodila evidencija radnog vremena kod tuženika proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljice te zz tuženika.

16. Da je tužiteljica učesto kasnila na posao zbog gužve u prometu, o čemu je zz tuženika obavještavala whats up porukama proizlazi iz iskaza tužiteljice i zz tuženika, no da su uobičajeno kasnili svi na posao zbog prometa a što je zz tuženika tolerirao utvrđeno je iz iskaza BO. Kada se iskaz BO i iskaz tužiteljice dovede u vezu s iskazom zz tuženika koji je iskazao kako je želio stvoriti pozitivno radno okruženje pa nije htio tužiteljicu upozoriti na povrede obveze iz radnog odnosa, proizlazi kako je zz tuženika tolerirao tužiteljičina kašnjenja jer ju zbog toga nije htio pisano upozoriti.

17. Da tužiteljica a ni preostalih dvoje radnika kod tuženika nije ostvarilo ciljeve za vrijeme trajanja rada kod tuženika proizlazi iz suglasnih iskaza zz tuženika i svjedoka RO te AO. Stoga u dijelu gdje tvrdi da je uredno ispunjavala ciljeve nije prihvaćen iskaz tužiteljice.

18. Nije sporno da tuženik tužiteljicu nije upozorio zbog neispunjenja ciljeva, no tuženik u ovom postupku niti ne tvrdi zbog kojih okolnosti nije tužiteljicu pisano upozorio na ispunjenje ciljeva niti ju pozvao na iznošenje obrane posebice jer iz iskaza RO i AO proizlazi kako Telemach nije tražio od tuženika da radnike zamijeni niti se Telemach žalio na tužiteljičino neispunjavanje ciljeva sve ovo kraj činjenice da ni preostalih dvoje radnika tuženika nije ispunjavalo ciljeve.

19. Tuženik smatra kako postoje okolnosti zbog kojeg nije opravdano od poslodavca očekivati prethodno izdavanje upozorenja na obveze iz radnog odnosa, jer da je riječ o povredama koje su dovele do trajnog gubitka povjerenja između poslodavca i radnice. Sud se s time ne slaže. Ovo stoga jer imajući u vidu samu narav povreda za koje se tužiteljicu tereti, i to poglavito kašnjenje na posao i neostvarenje ciljeva, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnicu pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a nesporno je utvrđeno da tuženik to nije učinio.

20. Naime, ovaj sud je stava da neovisno o tome što je u ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica počinila povrede za koje se tereti i to učestala kašnjenja na posao i neostvarenje ciljeva, radi se o povredama koje stvaraju obvezu za tuženika da prethodno pisano upozori tužiteljicu na te obveze iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.

21. Što se pak tiče druge povrede u Odluci o otkazu se navodi:…“ da je radnica učestalo bila na bolovanju te samostalno određivala da će raditi od kuće, a o navodnim zdravstvenim tegobama tuženika je obavještavala svega pola sata prije početka radnog vremena. Tako je tužiteljica već svega dva dana nakon potpisivanja ugovora o radu, dakle 26.01.2022. otvorila bolovanje i javila poslodavcu tek pola sata prije početka radnog vremena. Bolovanja i/ili zdravstveni problemi bez dostave doznaka nastavili su se redom 03.02.2022., 17.02.2022., 22.02.2022., 25.02.2022., 08.03.2022., 09.03.2022., 15.03.2022., 08.04.2022., 20.04.2022., 26.04.2022., 28.04.2022., 29.04.2022. te 03.05.2022….“.

22. Iz ovoga nije uopće jasno da li je tužiteljica bila na bolovanjima bez doznake, odnosno je li za vrijeme bolesti radila od kuće jer u tom slučaju se ne radi o bolovanju, već o radu od kuće. Uostalom, s obzirom da iz iskaza zz tuženika proizlazi da se nije vodila evidencija rada kod tuženika, a kraj činjenice da se radilo i od kuće i u uredu (tužiteljica i svjedokinja BO su iskazale da se prvenstveno radilo u uredu, a zz tuženika da se prvenstveno radilo od kuće), tuženik nikakvim dokazima nije dokazao da tužiteljica u dane 03.02.2022., 17.02.2022., 22.02.2022., 25.02.2022., 08.03.2022., 09.03.2022., 15.03.2022., 08.04.2022., 20.04.2022., 26.04.2022., 28.04.2022., 29.04.2022. te 03.05.2022. nije radila u uredu ili od kuće, odnosno da je bila na bolovanju bez liječničke doznake.

23. Osim toga, kontradiktorno je i što se u Odluci o otkazu navodi da je tužiteljica bila na 13 bolovanja bez dostave doznake, dok iz iskaza zz tuženika proizlazi da je na 6 bolovanja bila bez doznaka.

24. Stoga tuženik nije uspio dokazati u ovom postupku da je tužiteljica počinila povredu bolovanja bez doznake jer niti su navodi te povrede razumljivi niti ih je tuženik ičime dokazao.

25. Nadalje, tuženik je, na temelju čl. 119. st. 2. ZR, bio dužan omogućiti tužiteljici kao radniku da iznese svoju obranu prije redovitog otkazivanja zbog skrivljenog ponašanja radnika, a što je propustio učiniti, niti je u ovom postupku tvrdio koje su to okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nije odlučan iskaz zz tuženika gdje navodi da je tužiteljica na svakoj koordinaciji, odnosno sastanku, iznosila obranu, jer to nije obrana u smislu čl. 119. st. 2. ZR.

26. Treba istaknuti da sudska praksa nedvojbeno potvrđuje da se uskraćivanje prava radniku na iznošenje obrane i nedostatak pisanog upozorenja uz ukazivanje na mogućnost otkaza ugovora o radu dozvoljava i tolerira samo kad je riječ o radnicima koji su se, primjerice, već više puta oglušili na prethodne opomene poslodavca ili koji su uzrokovali verbalni ili fizički obračun s kolegama ili s poslodavcem ili koji su istu povredu ili iste povrede obveza iz radnog odnosa činili tijekom nekog dužeg vremenskog razdoblja ili koji su oštetili poslodavca za značajnije iznose novca itd.

27. Po stavu ovog suda, u ovom slučaju nije bilo nikako opravdano ni zakonito otkazati ugovor o radu tužiteljici bez pisanog upozorenja kojim se ukazuje na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, i bez mogućnosti da radnik iznese obranu kako to propisuje odredba članka 119. ZR, a što je uostalom potvrđeno odlukom Vrhovnog suda RH pod posl. brojem Revr-1448/2011.

28. Slijedom navedenog, iako je u ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica doista počinila povrede učestala kašnjenja na posao i neispunjavanje ciljeva, a koje povrede po svojoj težini predstavljaju obvezu za poslodavca da radnika pisano upozori, imajući na umu činjenicu da tuženik nije prethodno upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa, te da tuženik nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, što je sve tuženik bio dužan učiniti kako to propisuje odredba čl. 119. st. 1. i 2. ZR, pored činjenice da sam zz tuženika iskazuje kako nije htio pisano upozoriti radnicu jer nije htio narušiti pozitivno okruženje, Odluka o otkazu ugovora o radu od 13.5.2022. je nedopuštena stoga je ponovno trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom.

29. S obzirom da je otkaz utvrđen nedopuštenim, radni odnos između stranaka nije prestao protekom otkaznog roka s danom 26.5.2022., kako je to utvrđeno pod točkom II. izreke.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. te su troškovi priznati tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku. Visina troškova određena je sukladno odredbama Tbr. 52. st. 1. i 3. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

31. Tužiteljici je priznat trošak na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 100,00 eura (Tbr.30), na ime jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu od 400,00 eura (Tbr.7.2.), sastav odgovora na žalbu od 60,00 eura (Tbr. 10/6), jednokratne nagrade za ponovljeni postupak od 500,00 eura (Tbr. 7/2), zajedno sa 25% PDV-a (Tbr.46), trošak sudske dostave od 15,46 eura i putni trošak za svjedokinju BO od 80,00 eura, što sve ukupno iznosi 1.420,46 eura. Odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadom preostalog troška od 150,00 eura sa zateznim kamatama koji se odnosi na sastav žalbe jer ista nije bila potrebna.

32. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku