Poslovni broj: Us I-1779/2024-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izmjene i dopune građevinske dozvole, nakon javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/23-02/542, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 10. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/23-02/542, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 10. lipnja 2024., odbijena je žalba TR, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u Omišu, KLASA: UP/I-361-03/23- 01/000096, URBROJ: 2181/1-11/04/19-23-0008 od 13. listopada 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje izmjena i dopuna građevinske dozvole za građenje zgrade stambene namjene, 2.b skupine, katnost: S+Pr+1K (suteren, prizemlje i kat), s ravnim krovom, s jednom stambenom jedinicom, te građenje građevine pomoćne namjene (bazen) na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 12. srpnja 2024., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodeći kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti stavak 2. odredbe članka 126. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/2013., 20/2017., 39/2019. i 125/2019., dalje: Zakon o gradnji), a ne stavak 1. te zakonske odredbe, a kako su to učinila upravna tijela. Pojašnjava kako je odredbom članka 49. Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora ("Narodne novine", broj 54/80 i 60/86) bilo propisano kako se uvjetima uređenja prostora utvrđuju uvjeti izgradnje objekta i uvjeti uređenja zemljišta, a po potrebi i uvjeti načina korištenja objekta i zemljišta, kojih se treba pridržavati pri izgradnji odnosno uređenju zemljišta. Uvjeti uređenja prostora kako sadrže: podatke iz plana odnosno odluke o građevinskom području s urbanističko-tehničkim uvjetima; posebne uvjete građenja u slučajevima kada je to propisano posebnim zakonom i propisima donesenim na osnovi zakona. Navodi kako nije sporno da je predmetno uvjerenje o uvjetima uređenja prostora KLASA: 350-05/92-01/190, URBROJ: 2155- 04/4-93-8 od 12. ožujka 1993. doneseno u neupravnom postupku, jer se u istom navodi kako se „utvrđuje na temelju odredaba odluke o prostornom planu općine [adresa] i odlukama o izmjeni i dopuni provedbenih odredaba prostornog plana općine [adresa]. (Službeni glasnik općine Omiš 9/88, 6/90)", a što kako na temelju odredbe članka 49. Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora očito predstavlja podatke iz Plana. Citira odredbu članka 126. stavak 2. Zakona o gradnji, koja propisuje izmjenu i dopunu građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, te ističe kako zakonodavac pod tim podrazumijeva i građevinske dozvole sa uvjerenjima o uvjetima uređenja prostora, budući da se istima ne utvrđuju nikakvi lokacijski uvjeti, već se daju podaci iz plana, a kako je to već utvrđeno navedenim Zakonom o prostornom planiranju i uređenju prostora. Mišljenja je kako je proizvoljna i nezakonita tvrdnja kako je navedeno uvjerenje neupravni akt koji se kao takav ne može mijenjati i dopunjavati, a iz čega proizlazi da nije moguće mijenjati niti uvjete određene tim aktom, a što onda za posljedicu ima i nemogućnost izdavanja traženog rješenja o izmjeni i dopuni građevne dozvole. Nadalje, ističe kako tuženik uopće nije utvrdio, odnosno kako je pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući da izrađeni projekt koji je sastavni dio građevne dozvole nije izrađen u skladu sa spomenutim uvjetima, pa time niti u skladu s prostornim planom (koji podaci su preneseni u uvjete), a što kako je za posljedicu imalo i potrebu izmjene glavnog projekta. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tužitelj se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Podneskom od 14. siječnja 2025. tužitelj je u spis dostavio mišljenje tuženika KLASA: 360-01/24-02/368, URBROJ: 531-04-1-2-24-2 od 23. rujna 2024., izdano trgovačkom društvu Splićanka d.o.o. Split, a vezano za mogućnosti izmjene građevinske dozvole izdane 1989., kojoj je prethodilo izdano uvjerenje o uvjetima uređenja prostora. U mišljenju se navodi kako je uvjerenje o uvjetima građenja izdavalo na temelju ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora ("Narodne novine SRH", broj 54/80) neupravni kat, kojim su se na temelju prostornih planova, odluka i drugih propisima utvrđivali uvjeti izgradnje građevine i uvjeti izgradnje zemljišta. Stoga, a kako se radi o neupravnom aktu, da njegova izmjena odnosno dopuna nije moguća prema važećim propisima. Također, predmetni uvjeti kako su sadržavali tzv. "urbanističko-tehničke uvjete", koji u današnjem smislu predstavljaju lokacijske uvjete, osobito oblik i veličinu građevne čestice, građevinsku liniju, površinu unutar koje se smješta tlocrt građevine, namjena građevine, visina, krov, način priključenja na prometnu površinu i infrastrukturu, oblikovanje i dr. Stoga, te s obzirom i u smislu odredbe članka 178. Zakona o gradnji u svezi s odredom članka 126. stavak 1. Zakona o gradnji, izmjena građevinske dozvole izdane na temelju ranije važećeg zakona kojom se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti u slučaju u kojem je izdavanju te dozvole prethodilo spomenuto uvjerenje o uvjetima uređenja prostora (s urbanističko-tehničkim uvjetima) izdano na temelju Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora nije moguće. Međutim, ako bi se s druge strane radilo o izmjenama u zahvatu kojima se ne mijenjaju lokacijski uvjeti koji su utvrđeni lokacijskom dozvolom, odnosno uvjetima uređenja prostora, kako je to tijelo mišljenja kako bi se u takvom slučaju građevinsku dozvolu moglo izmijeniti s obzirom da nije potrebna prethodna izmjena akta kojim su utvrđeni lokacijski uvjeti.

6. U sporu je održana rasprava 3. listopada 2025. čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narode novine", broj 36/2024., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja u spis predao očitovanje glavnog projektanta TRL na izgrađeni glavni projekt ZOP Čoso investitora ZR, u kojem se navodi kako je predmetni glavni projekt moguće uskladiti s naknadno izdanim mišljenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: 360-1/24-02/368, Urbroj: 531-04-1-2-24-2 od 23. rujna 2024., odnosno sa priloženim "Urbanističko-tehničkim uvjetima" na način da se projekt dopuni odredbama za stambeno-poslovne zgrade. Zaključno, u očitovanju se navodi kako nadležno upravno tijelo nije pozvalo projektanta da uskladi glavni objekt za zakonskim odredbama odnosno sa predmetnim uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora već je zahtjev jednostavno odbilo uz obrazloženje kako se to uvjerenje ne može mijenjati i/ili dopunjavati jer se radi o neupravnom aktu. Navedeno kako je suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUS), te navedenom mišljenju tuženika. Opunomoćenik tužitelja je također ukazao kako tuženik, osim što je pogrešno primijenio materijalno pravo, nije primijenio niti uobičajenu proceduru u ovakvim ili sličnim predmetima odnosno nije pozvao projektanta da uskladi glavni projekt, a na koju okolnost je predao zaključak Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek Supetar od 4. veljače 2025.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa) na ime sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 3. listopada 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

11. Odredbom članka 178. Zakona o gradnji propisano je kako se odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje izmjena, dopuna, produženje važenja i ukidanje građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju na izmjenu, dopunu i ukidanje i/ili poništavanje građevinske dozvole, potvrde glavnog projekta, rješenja o uvjetima građenja i rješenja za građenje izdanih, odnosno donesenih na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

12. Prema odredbi članka 125. stavak 1. Zakona o gradnji izvršna, odnosno pravomoćna građevinska dozvola može se po zahtjevu investitora izmijeniti, dopuniti, poništiti i/ili ukinuti. Stavkom 2. te zakonske odredbe je propisano kako se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno izdavanje građevinske dozvole, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 3. navedene zakonske odredbe građevinska dozvola može se po zahtjevu investitora izmijeniti i/ili dopuniti do izdavanja uporabne dozvole.

13. Odredbom članka 126. Zakona o gradnji propisano je kako se rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za građevinu za čije građenje je izdana lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi nakon izmjene i/ili dopune lokacijske dozvole (stavak1.); kako se rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi u skladu s prostornim planom u skladu s kojim je građevinska dozvola izdana ili u skladu s prostornim planom koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja ako to investitor zatraži (stavak 2.); kako se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole pribavljaju samo oni posebni uvjeti, odnosno potvrde glavnog projekta na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja (stavak 3.), kako se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole ne utvrđuju ponovno činjenice koje su utvrđene u postupku izdavanja dozvole (stavak 4.).

14. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut 18. svibnja 2023. na temelju zahtjeva tužitelja, kao investitora, za donošenjem rješenja o izmjeni i dopuni građevne dozvole Klasa: Up/I-361-03/94-01/05, Urbroj: 2155-04/3-94- 2 od 23. lipnja 1994., izdane od Županije splitsko-dalmatinske, Ispostave Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Omiš, pravomoćna 11. kolovoza 1984. Predmetnom građevnom dozvolom dozvoljava se investitoru OR, izgradnja individualne stambeno-poslovne građevine, na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u Stanićima, predjel Vrisovci, u skladu s projektom broj:

T.D. 1/93, izrađenim od poduzeća Čalopek-Inženjering" Omiš, od projektanta ZRL, koji je sastavni dio te građevne dozvole. Ujedno se navodi kako tlocrtna razvojna površina stambeno-poslovne građevine iznosi 23,55 x 18,85 m (nepravilnog oblika), visine prizemlje + dva kata + potkrovlje.

15. Nadalje, iz spisa tuženika proizlazi kako je uvidom u spis predmetne građevne dozvole, koji je prema podacima iz spisa zatražen iz arhive, prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako su lokacijski uvjeti određeni Uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora KLASA: 350-05/92-01/190, URBROJ: 2155-04/4-93-8 od 12. ožujka 1993., koje je izdala Općina Omiš, Sekretarijat za graditeljstvo.

16. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 13. listopada 2023., pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. i članka 178. Zakona o gradnji, odbilo zahtjev tužitelja, uz obrazloženje u bitnom kako se predmeta građevna dozvola KLASA: UP/I-361-03/94-01/05, URBROJ: 2155-04/3-94-2 od 23. lipnja 1994., čija izmjena je zatražena, ne može mijenjati, budući da istoj nije prethodilo izdavanje lokacijske dozvole, već navedeno Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 12. ožujka 1993., kojim su bili određeni lokacijski uvjeti (urbanističko-tehnički uvjeti) za predmetni zahvat u prostoru, a koje uvjerenje je neupravni akt, te čija izmjena i dopuna nije omogućena važećim propisima.

17. Postupajući po žalbi tužitelja tuženik je istu odbio u cijelosti, pri čemu je u cijelosti prihvatilo obrazloženje prvostupanjskog tijela, kao zakonito i pravilno, a koje stajalište i ovaj sud, suprotno navodima tužitelja, prihvaća kao zakonito.

18. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno kako je akt o gradnji, čiju izmjenu i dopunu tužitelj traži, donesen temeljem lokacijskih uvjeta određenih Uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 12. ožujka 1993., dakle neupravnim aktom, koje se ne može mijenjati prema važećim propisima. Osim toga iz same stilizacije odredbe članka 178. Zakona o gradnji proizlazi kako se može tražiti izmjena i dopuna akata o gradnji donesenih na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovog zakona, dakle Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.), a o čemu se ovdje ne radi (navedeno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci Usž-2561/2024-2 od 16. travnja 2025.).

19. Također, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 126. stavak 2. Zakona o gradnji, budući da navedena odredba ima u vidu situaciju kada se samim aktom za gradnju za gradnju (građevnom dozvolom) utvrđuju lokacijski uvjeti, a o čemu se ovdje ne radi. Pri tome je tužitelju za ukazati kako predmetno uvjerenje o uvjetima uređenja prostora sadrži Urbanističko-tehničke uvjete, kojima su upravo utvrđeni: oblik i veličina građevinske parcele; građevinska linija; površina unutar koje se može razviti tlocrt objekta s udaljenostima te površine od granica parcele i s maksimalnom i minimalnom izgrađenosti parcele; mjesto i način priključivanja parcele na komunalne objekte i javni put; namjena objekta; maksimalna ili obavezna visina objekta mjerena od određene nivelacione kote i broj etaža; vrsta krova, nagib i vrsta pokrova; uvjeti za arhitektonsko oblikovanje; uvjeti za smještaj vozila; uvjeti za izgradnju ograda; uvjeti za zaštitu okoline i oblikovanje okoliša; a kako je to i bilo propisano odredbom članka 50. Zakona. Stoga ne stoje navodi tužitelji kako predmetno uvjerenje o uvjetima uređenja prostora sadrži samo puke odredbe plana.

20. Zaključno, pregledom Glavnog projekta - izmjena i dopuna, Arhitektonski projekt, oznake projekta TD 2-A/22, izrađenog od strane trgovačkog društva "morović" d.o.o. Split, glavni projektant TRL " [adresa], siječanj 2023.", i to predmeta izmjena projekta, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju upravo radi o izmjenama u zahvatu kojima se mijenjaju lokacijski uvjeti utvrđeni uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora.

21. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

22. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 31. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ČR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. u spis