Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-244/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jeleni Demetrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB:53056966535, zastupan po punomoćnicima, odvj. iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9.listopada 2025. g. u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja Anu Neralić, odvjetnicu u Vinkovcima i zamjenika punomoćnika tuženika Davora Petrović, odvjetnika iz C i partneri u Osijeku, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 31.listopada 2025. godine, dana 31.listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku "Raiffeisenbank Austria" d.d. 53056966535 [adresa] da tužitelju CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu br. 198-50-3983647 od 11. listopada 2006.g isplati novčanu tražbinu u iznosu od 3.445,70 eur (slovima: tritisućečetiristočetrdesetpet eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena koja teče na svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015.g. , a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi:

-2,40 eur s kamatom od 01. travnja 2008.g. pa do isplate

-13,07 eur s kamatom od 01. studenog 2008.g. pa do isplate

-1,93 eur s kamatom od 01. prosinca 2008.g. pa do isplate

-16,08 eur s kamatom od 01. siječnja 2009.g. pa do isplate

-18,26 eur s kamatom od 01. veljače 2009.g. pa do isplate

-19,24 eur s kamatom od 01. ožujka 2009.g. pa do isplate

-16,94 eur s kamatom od 01. travnja 2009.g. pa do isplate

-17,47 eur s kamatom od 01. svibnja 2009.g. pa do isplate

-13,23 eur s kamatom od 01. lipnja 2009.g. pa do isplate

-10,10 eur s kamatom od 01. srpnja 2009.g. pa do isplate

-10,94 eur s kamatom od 01. kolovoza 2009.g. pa do isplate

-12,58 eur s kamatom od 01. rujna 2009.g. pa do isplate

-12,44 eur s kamatom od 01. listopada 2009.g. pa do isplate

-10,77 eur s kamatom od 01. studenog 2009.g. pa do isplate

-13,90 eur s kamatom od 01. prosinca 2009.g. pa do isplate

-16,40 eur s kamatom od 01. siječnja 2010.g. pa do isplate

-19,97 eur s kamatom od 01. veljače 2010.g. pa do isplate

-19,15 eur s kamatom od 01. ožujka 2010.g. pa do isplate

-23,99 eur s kamatom od 01. travnja 2010.g. pa do isplate

-23,07 eur s kamatom od 01. svibnja 2010.g. pa do isplate

-24,86 eur s kamatom od 01. lipnja 2010.g. pa do isplate

-40,34 eur s kamatom od 01. srpnja 2010.g. pa do isplate

-37,15 eur s kamatom od 01. kolovoza 2010.g. pa do isplate

-46,89 eur s kamatom od 01. rujna 2010.g. pa do isplate

-43,53 eur s kamatom od 01. listopada 2010.g. pa do isplate

-38,12 eur s kamatom od 01. studenog 2010.g. pa do isplate

-49,53 eur s kamatom od 01. prosinca 2010.g. pa do isplate

-64,06 eur s kamatom od 01. siječnja 2011.g. pa do isplate

-53,77 eur s kamatom od 01. veljače 2011.g. pa do isplate

-57,38 eur s kamatom od 01. ožujka 2011.g. pa do isplate

-52,79 eur s kamatom od 01. travnja 2011.g. pa do isplate

-53,62 eur s kamatom od 01. svibnja 2011.g. pa do isplate

-73,09 eur s kamatom od 01. lipnja 2011.g. pa do isplate

-74,98 eur s kamatom od 01. srpnja 2011.g. pa do isplate

-91,25 eur s kamatom od 01. kolovoza 2011.g. pa do isplate

-82,89 eur s kamatom od 01. rujna 2011.g. pa do isplate

-73,75 eur s kamatom od 01. listopada 2011.g. pa do isplate

-71,86 eur s kamatom od 01. studenog 2011.g. pa do isplate

-71,16 eur s kamatom od 01. prosinca 2011.g. pa do isplate

-75,47 eur s kamatom od 01. siječnja 2012.g. pa do isplate

-79,23 eur s kamatom od 01. veljače 2012.g. pa do isplate

-79,73 eur s kamatom od 01. ožujka 2012.g. pa do isplate

-77,13 eur s kamatom od 01. travnja 2012.g. pa do isplate

-78,89 eur s kamatom od 01. svibnja 2012.g. pa do isplate

-80,09 eur s kamatom od 01. lipnja 2012.g. pa do isplate

-78,07 eur s kamatom od 01. srpnja 2012.g. pa do isplate

-78,60 eur s kamatom od 01. kolovoza 2012.g. pa do isplate

-77,08 eur s kamatom od 01. rujna 2012.g. pa do isplate

-73,81 eur s kamatom od 01. listopada 2012.g. pa do isplate

-77,30 eur s kamatom od 01. studenog 2012.g. pa do isplate

-78,97 eur s kamatom od 01. prosinca 2012.g. pa do isplate

-77,80 eur s kamatom od 01. siječnja 2013.g. pa do isplate

-71,22 eur s kamatom od 01. veljače 2013.g. pa do isplate

-76,81 eur s kamatom od 01. ožujka 2013.g. pa do isplate

-77,30 eur s kamatom od 01. travnja 2013.g. pa do isplate

-75,11 eur s kamatom od 01. svibnja 2013.g. pa do isplate

-68,29 eur s kamatom od 01. lipnja 2013.g. pa do isplate

-68,12 eur s kamatom od 01. srpnja 2013.g. pa do isplate

-69,79 eur s kamatom od 01. kolovoza 2013.g. pa do isplate

-72,48 eur s kamatom od 01. rujna 2013.g. pa do isplate

-76,19 eur s kamatom od 01. listopada 2013.g. pa do isplate

-74,28 eur s kamatom od 01. studenog 2013.g. pa do isplate

-75,63 eur s kamatom od 01. prosinca 2013.g. pa do isplate

-77,17 eur s kamatom od 01. siječnja 2014.g. pa do isplate

-78,13 eur s kamatom od 01. veljače 2014.g. pa do isplate

-80,15 eur s kamatom od 01. ožujka 2014.g. pa do isplate

-79,49 eur s kamatom od 01. travnja 2014.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku "Raiffeisenbank Austria" d.d. 53056966535 [adresa] da tužitelju CB, iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], isplati razliku kamata sadržanu u Ugovoru o kreditu br. 198-50- 3983647 od 11. listopada 2006.g u iznosu od 1,128,78 eur , sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena koja teče na svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015.g. , a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tnih poena, koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi

-6,21 eur s kamatom od 01. prosinca 2007.g. pa do isplate

-6,21 eur s kamatom od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate

-6,21 eur s kamatom od 01. veljače 2008.g. pa do isplate

-6,21 eur s kamatom od 01. ožujka 2008.g. pa do isplate

-6,21 eur s kamatom od 01. travnja 2008.g. pa do isplate

-6,21 eur s kamatom od 01. svibnja 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. lipnja 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. srpnja 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. kolovoza 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. rujna 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. listopada 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. studenog 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. prosinca 2008.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. siječnja 2009.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. veljače 2009.g. pa do isplate

-12,06 eur s kamatom od 01. ožujka 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. travnja 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. svibnja 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. lipnja 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. srpnja 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. kolovoza 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. rujna 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. listopada 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. studenog 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. prosinca 2009.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. siječnja 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. veljače 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. ožujka 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. travnja 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. svibnja 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. lipnja 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. srpnja 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. kolovoza 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. rujna 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. listopada 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. studenog 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. prosinca 2010.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. siječnja 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. veljače 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. ožujka 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. travnja 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. svibnja 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. lipnja 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. srpnja 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. kolovoza 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. rujna 2011.g. pa do isplate

-17,22 eur s kamatom od 01. listopada 2011.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. studenog 2011.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. prosinca 2011.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. siječnja 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. veljače 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. ožujka 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. travnja 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. svibnja 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. lipnja 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. srpnja 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. kolovoza 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. rujna 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. listopada 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. studenog 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. prosinca 2012.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. siječnja 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. veljače 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. ožujka 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. travnja 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. svibnja 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. lipnja 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. srpnja 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. kolovoza 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. rujna 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. listopada 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. studenog 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. prosinca 2013.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. siječnja 2014.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. veljače 2014.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. ožujka 2014.g. pa do isplate

-14,57 eur s kamatom od 01. travnja 2014.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.194,42 eura (slovima: tisućustodevedesetičetiri eura i četrdesetdva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.listopada 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.194,42 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 27. lipnja 2022.

1.2. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 198- 50-3983647 od 11. listopada 2006.g., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.512,82 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Predmetnim ugovorom (čl.2.) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. U čl. 7. Ugovora se navodi da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja za CHF, prema otplatnom planu u roku od 84 mjeseca.

1.3. Nadalje, tužitelj smatra da su gore navedene ugovorne odredbe nezakonite, nepoštene i ništetne jer su ovakvim ugovaranjem povrijeđene zakonske odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju. To se prije svega odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope čiji parametri nisu ni na koji način određeni kao i u dijelu ugovaranja valutne klauzule. Prije svega, stranke su se dužne kod sklapanja ugovora pridržavati osnovnih načela obveznog prava, a to su prije svega načelo savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava, suradnje i ravnopravnosti, iz čega slijedi da bi stranke barem približno trebale imati ravnopravan položaj u pravnom odnosu odnosno unaprijed definirana i poznata prava i obveze. U konkretnom slučaju nisu poštivana ta opća načela kao i neke zakonske odredbe gore navedenih zakona. Naime, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu i rješenje broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.g., kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., a koja je donesena temeljem kolektivne tužbe korisnika kredita u CHF. Dakle, o pravnoj osnovi ove tužbe koja se odnosi na promjenu kamatne postoji pravomoćna presuda kojom je zauzet stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjene kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, a time i ništetne.

1.4. U predmetnom ugovoru o kreditu u pogledu promjenjivosti kamatne stope određeno je samo da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena, određena i odrediva, a u ovom slučaju činidba u pogledu kamatne stope nije bila ni određena niti barem odrediva. Ovakva ugovorna odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te je promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba također ne sadrži niti referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope i kao takva nije uočljiva prosječnom potrošaču te ne daje dovoljno točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj. Iz knjigovodstvene kartice je vidljivo da kamata varirala od početno ugovorene 5,49% do 12 %, slijedom čega je tužitelj preplatio kamatu u odnosu na prvotno ugovorenu.

1.5. Nadalje, predmetnim ugovorom je ugovorena primjena valutne klauzule obzirom da je iznos kredita vezan za tečaj CHF. Pri tome tužitelju nikada nije objašnjen rizik ugovaranja kredita u valuti CHF, nisu mu prezentirana kretanja tečaja CHF u prethodnom višegodišnjem razdoblju niti su mu objašnjeni razlozi odnosno kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz predmetne klauzule. Presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004.g. do 31. prosinca 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Pozivajući se na navedene presude, tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli ništetne jer su protivne odredbama Zakona o obveznim odnosima te Zakona o zaštiti potrošača. Naime, odredbom čl. 12. ZOO/11 odnosno čl. 4. ZOO/05, izričito je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici istih dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Stoga je tuženik sukladno navedenom načelu bio dužan tužitelja informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća, odnosno te iste informacije uklopiti u sadržaj ugovora, kako bi tužitelj mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula te na tome temeljiti svoju odluku o prihvaćanju iste.

1.6. Obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a za sve ugovore o kreditu zaključene s tuženikom u razdoblju 01.09.2004. -31.12.2008. utvrđene ništetnim odredbe kojim je ugovorena valuta vezana za CHF kao i odredbe o promjeni kamatne stope, to je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi od njega primio sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima. Odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama na naknadu štete pozivati i na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. st. 1. ovog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Tužitelj smatra da je uslijed ugovornih odredbi o nezakonitom povećanju kamatne stope i nezakonitoj odredbi o valutnoj klauzuli preplatio kredit za 12.000,00 kn, koji iznos će nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja specificirati po mjesecima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 21.03.2007.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3983647 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 24.512,82 s redovnom kamatom u iznosu od 2,95 %, godišnjom, promjenjivom i kamatom po dospijeću u iznosu od 15,00% godišnje, također promjenjivom. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

3. Tuženik navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Završno, ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

4. U dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u knjigovodstvenu karticu (list 7- 11 spisa), ugovor o kreditu (list 13-19 spisa i 27-35 spisa), dopis (list 36 spisa), zahtjev (list 43 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 25.srpnja2025. (list 52-68 spisa), podnesak (list 88 spisa), te je pročitan iskaz tužitelja sa ročišta održanog kod ovog suda dana 9.listopada 2025. (list 91 spisa).

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5.1. Tijekom postupka nesporna je činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 198-50-3983647 od 21.03.2007.g., da je ugovor zaključen na iznos 24.512,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 2,95% kao godišnja i promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019. g.

5.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

5.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.4. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.5. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

6. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju vozila.

6.1. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

7. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

7.1. U odnosu na pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, Ugovora o kreditu, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 28.02.2006.g.

7.2. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

7.3. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

7.4. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

8. Analizirajući odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.

8.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

9. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužiteljice kao korisnika kredita. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 1.128,78 eura, odnosno 8.505,19 kuna. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 3.525,28 eura, odnosno 26.561,58 kuna, ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -79,58 eura odnosno -599,64 kuna, a ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 3.445,70 eura, odnosno 25.961,94 kuna.

9.1. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale posebne prigovore. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 3.445,70 eura, a na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 1.128,78 eura a koje iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 01. rujna 2025.g.

9.2. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.445,70 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

9.3. Tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim u dijelu zahtjeva za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule u iznosu od 3.445,70 eura, pa je odlučio kao u točci I, izreke.

9.4. Budući da je sud ocijenio istaknuti prigovor zastre osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na za isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, o istome je odlučio kao točci II izreke.

10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

10.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

10.2. Dakle, prigovor zastare tuženika je djelomično neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 27. lipnja 2023.g., to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom.

10.3. Kako je u ovom predmetu tužba tužitelja podnesena 27. lipnja 2022. g., a u konkretnom slučaju zastrani rok iznosi 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, koji počinje teći u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu, pravomoćnošću navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. pod br PŽ.6632/17, očito je da je dio tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope u zastari, dok nije u zastari dio zahtjev za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule. Stoga je sud ocijenio istaknuti prigovor zastare djelomično osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, i odlučio kao u točki II izreke.

11. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

12. Tuženik se u podnesku od 26. kolovoza 2025.g., protivio preinaci, odnosno eventualnom povišenju tužbenog zahtjeva, obzirom da tužitelj tužbom potražuje manji iznos s osnova promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF-a od iznosa navedenog u nalazu i mišljenju vještaka, a u tom stadiju parničnog postupka nije dopuštena preinaka tužbe bez pristanka tuženika.

12.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, u odnosu na pravnu osnov tužitelj je uspio sa 100% dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 75,32% (3.445,70 / 4.574,48 x 100). Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u postupku iznosi 87,66% (100 + 75,32 = 175,32 / 2), dok uspjeh tuženika iznosi 12,34%. Daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja (87,66%) uspjeh tuženika (12,34%) proizlazi da je konačan uspjeh tužitelja u postupku utvrđen u iznos od 75,32%. te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.194,42 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 75,32 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda svako ročište po 75,32 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu održanom 24.09.2025 po 18,83 bodova (Tbr. 9. toč. 5 OT), sastav 1 obrazloženog podneska po 75,32 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude po 37,66 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 357,77 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 715,54 eura, uz PDV od 178,88 eura, te uz odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, iznosi ukupno 1.194,42 eura.

13.1. Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška, a sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora, prema kojoj mu je trošak dosuđen po 100 bodova. Trošak ročišta održanog dana 24.09.2025.g. dosuđen je tužitelju po Tbr. 9. toč. 5 OT, budući je dostavio liječničku potvrdu da nije bio u mogućnosti pristupiti ročištu iz zdravstvenih razloga.

13.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 31.listopada 2025. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoć. Jeleni Demetrović, odvj. iz Slavonskog Broda

2. tuženik po punomoćnicima, odvj. iz OD Mađarić i Lui d.o.o., u Zagrebu