Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-5/2025-14

(Ovr-1293/2025)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Nenadu Mušiću i Martinu Oreču, odvjetnicima iz Zagreba, protiv I. tuženice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Golubu, odvjetniku iz Zagreba, i II. tuženika EN GARDE d.o.o. iz [adresa], OIB: 37020045736, zastupanog po punomoćnici Tini Jokić, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Martina Oreča, punomoćnika I. tuženice odvjetnika Mije Goluba i punomoćnice II. tuženika odvjetnice Tine Jokić, dana 31. listopada 2025.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su I. tuženica AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te II. tuženik EN GARDE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 37020045736, smetali tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa], koji se nalazi u prizemlju nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/1706, tako što je I. tuženica dana 26. prosinca 2024. samovlasno tužitelju oduzela posjed poslovnog prostora na adresi [adresa], a II. tuženik joj je isto omogućio kao dotadašnji neposredni posjednik.

II. Nalaže se I. tuženici AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana od dana donošenja ovog rješenja uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo do trenutka smetanja posjeda, na način da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u neposredni posjed poslovni prostor na adresi [adresa], koji se nalazi u prizemlju nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/1706, na način da napusti poslovni prostor na adresi [adresa] te tužitelju preda ključ poslovnog prostora koji se nalazi na adresi [adresa].

III. Zabranjuje se I. tuženici AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ubuduće poduzme svako takvo i tome slično smetanje i/ili oduzimanje posjeda koji pripada tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se I. tuženici AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te II. tuženiku EN GARDE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 37020045736, da solidarno naknade tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate, u roku od 8 dana."

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"I. Nalaže se protivnici osiguranja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da, u roku od tri dana od dana zaprimanja ovog rješenja, predlagatelju osiguranja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u neposredni posjed poslovni prostor u prizemlju kuće na adresi [adresa], koji se nalazi nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/1706, na način da napusti poslovni prostor na adresi [adresa] te predlagatelju osiguranja preda ključ poslovnog prostora koji se nalazi na adresi [adresa].

II. Ovlašćuje se predlagatelj osiguranja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da, uz asistenciju sudskog ovršitelja i policijskih službenika te uz pomoć stručnih osoba po njegovom izboru, pristupi u poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi [adresa], na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/1706 te poduzme sve potrebne radnje radi vraćanja poslovnog prostora u neposredni posjed predlagatelja osiguranja.

III. Protivnica osiguranja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je postupiti u skladu s točkom I. izreke, sve pod prijetnjom izricanja kaznenopravnih sankcija protivniku osiguranja, sukladno čl. 16. Ovršnog zakona.

IV. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Psp-5/2025.

V. Ovo rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere koja je određena ovim rješenjem.

VII. Nalaže se protivnici osiguranja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da predlagatelju osiguranja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak sastavljanja prijedloga za osiguranje, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja o osiguranju, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. siječnja 2025. ovom sudu podnio tužbu protiv I. i II. tuženika u kojoj je naveo da mu je I. tuženica 26. prosinca 2024. samovlasno oduzela posjed poslovnog prostora u prizemlju kuće na adresi [adresa] u [adresa]. Nadalje je naveo da se on još od 1970. nalazio u neprekidnom mirnom posjedu cijele kuće na navedenoj adresi sve dok mu posjed nad prizemljem kuće nije samovlasno i protupravno oduzela I. tuženica. Isto tako tužitelj je naveo da je prije protupravnog oduzimanja od strane I. tuženice, neposredni posjed predmetnog poslovnog prostora imao II. tuženik i to na temelju zakupa koji je ugovorio s tužiteljem. Tužitelj je još naveo i da je II. tuženik omogućio I. tuženici protupravno oduzimanje posjeda nad poslovnim prostorom u posjedu tužitelja, iako je znao da je tužitelj samostalni i mirni posjednik istog. Tužitelj je u tužbi, pojasnio da je još 1970. izgradio kuću na predmetnoj adresi te od tada neprekidno u istoj živi zajedno sa svojom obitelji, te da trenutno, osim njega, u kući na stanuju njegov sin ZK, njegova kći VK, te njegov unuk RK. Dodao je i da on i njegova obitelj posjeduju cijelu nekretninu neprekidno od 1970. do danas, s iznimkom poslovnog prostora u prizemlju koji si je bespravno prisvojila I. tuženica. Istaknuo je da njegov dugogodišnji posjed proizlazi iz Odobrenja za građenje iz 1975., iz kojeg je vidljivo da je još 1975. ishodio dozvolu za građenje sporednih objekata uz kuću na adresi [adresa], kao i da iz katastarskih podataka proizlazi da je upravo on upisan kako jedini posjednik nekretnine, a o čemu u prilog govori i činjenica da su on i II. tuženik 1. lipnja 2019. sklopili Ugovor o zakupu čiji je predmet upravo poslovni prostor u koji je bespravno ušla I. tuženica. Tužitelj je, također, naveo da je na temelju tog Ugovora o zakupu II. tuženik pet godina i šest mjeseci kao neposredni i nesamostalni posjednik obavljao ugostiteljsku djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru i da je zakupninu plaćao tužitelju, odnosno da je predavao zakupninu tužiteljevoj kćeri ili tužiteljevom sinu.

2. Tužitelj je u tužbi, nadalje, naveo da je 26. prosinca 2024. I. tuženica samovlasno i bespravno sebi prisvojila posjed nad poslovnim prostorom u prizemlju kuće na adresi [adresa]. Pojasnio je da je prema odredbi čl. 3. Ugovora o zakupu od 1. lipnja 2019., zakup II. tuženika trebao trajati do 31. prosinca 2024., ali da je tužiteljeva kći 26. prosinca 2024. primijetila da se u predmetnom poslovnom prostoru nalaze nepoznate osobe, nepovezane s II. tuženikom kao zakupnikom, što je odmah prijavila policiji. Tužitelj je istaknuo da je policija izašla na teren i u poslovnom prostoru pronašla I. tuženicu kako provodi radove preuređenja, pa smatra da je I. tuženica 26. prosinca 2024. sebi prisvojila posjed prizemlja kuće na adresi [adresa]. Tužitelj je nastavno naveo da kao mirni posjednik posljednjih više od 50 godina, nikada nije predao posjed predmetnog poslovnog prostora, pa smatra da mu je I. tuženica samovlasno i protupravno oduzela posjed nad prizemljem kuće na adresi [adresa]. Tužitelj je isto tako naveo da je II. tuženik pasivno legitimiran iz razloga što je omogućio I. tuženici samovlasno oduzimanje posjeda. Ovo stoga što je II. tuženik bio upoznat s činjenicom da je poslovni prostor bio u mirnom posjedu tužitelja, a s obzirom na to da je na temelju Ugovora o zakupu s tužiteljem pet godina i šest mjeseci obavljao poslovnu djelatnost u poslovnom prostoru, te što je, dakle, bio neposredni i nesamostalni posjednik koji je svoj posjed izvodio iz samostalnog i posrednog posjeda tužitelja, ali je unatoč tome, a sukladno izjavi I. tuženice pred policijskim službenicima koji su izašli na intervenciju 26. prosinca 2024., početkom prosinca 2024. predao ključeve poslovnog prostora I. tuženici. Tužitelj je pojasnio da je I. tuženica izjavila da joj je ključeve predala UK, sestra osnivača i direktora II. tuženika, PK, koja je u ime II. tuženika vodila ugostiteljski objekt u predmetnom poslovnom prostoru. Kako je I. tuženica ušla u posjed poslovnog prostora za vrijeme trajanja zakupa II. tuženika, te kako joj to nije omogućio tužitelj, to tužitelj smatra da je II. tuženik odgovoran što je predao poslovni prostor u posjed trećoj osobi, bez dozvole tužitelja kao dotadašnjeg posjednika. Zaključno je tužitelj naveo da je II. tuženik odgovoran za samovlasno i protupravno oduzimanje posjeda iz razloga što je, kao dotadašnji neposredni posjednik, omogućio trećoj osobi da tužitelju oduzme posjed prizemlja kuće na adresi [adresa].

3. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom, postavljenim u tužbi, a ispravljenim na ročištu 17. rujna 2025., traži da se utvrdi da su I. tuženica i II. tuženik smetali tužitelja u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa], koji se nalazi u prizemlju nekretnine upisane u zemljišne knjige ovog suda, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2986/1706, tako što je I. tuženica 26. prosinca 2024. samovlasno tužitelju oduzela posjed poslovnog prostora na adresi [adresa], a II. tuženik joj je isto omogućio kao dotadašnji neposredni posjednik. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom traži i da se nalaži I. tuženici uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo do trenutka smetanja posjeda, na način da tužitelju preda u neposredni posjed poslovni prostor na adresi [adresa], koji se nalazi u prizemlju navedene nekretnine na način da napusti poslovni prostor na adresi [adresa], te da tužitelju preda ključ poslovnog prostora koji se nalazi na adresi [adresa]. Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži i da se zabrani I. tuženici da ubuduće poduzme svako takvo i tome slično smetanje i/ili oduzimanje posjeda koji pripada tužitelju. Konačno, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se I. i II. tuženicima naloži da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu I. tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je suvlasnica i posjednica predmetne nekretnine, te da tužitelj nema nikakvih prava na istoj.

5. U odgovoru na tužbu II. tuženik je istaknuo prigovor proteka roka za podnošenje tužbe u odnosu na njega i prigovor promašene pasivne legitimacije. Također je osporio navode i pravnu osnovu tužbe, te se tužbenom zahtjevu usprotivio u cijelosti kao neosnovanom. Naime, II. tuženik je naveo da je bio u poštenom, neposrednom i nesamostalnom posjedu predmetnog poslovnog prostora na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s tužiteljem kao zakupodavcem od 1. lipnja 2019. s ugovorenim trajanjem zakupa do 31. prosinca 2024. , te da je u predmetnom poslovnom prostoru obavljao ugostiteljsku djelatnost - caffe bar "HAPPY PLACE". Nadalje je naveo da je dopisima od 15. travnja 2024. i 3. svibnja 2024. obaviješten da je trgovačko društvo APS RE Service d.d. 1. ožujka 2024. postalo punopravni vlasnik predmetne nekretnine i pozvan je na plaćanje zakupnine novom vlasniku te je naknadno obaviješten da je vlasništvo predmetne nekretnine 28. lipnja 2024. stekla ovdje I. tuženica, koja je II. tuženika pozvala na reguliranje zakupnog odnosa i plaćanje zakupnine. Budući da je I. tuženica kao novi vlasnik predmetnog poslovnog prostora, sukladno odredbi čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, te Zakona o obveznim odnosima, stupila u prava i obveze zakupodavca, II. tuženik je s istom 1. srpnja 2024. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a kako bi omogućio nastavak poslovanja ugostiteljskog objekta. Isto tako II. tuženik je naveo da je bio upoznat s činjenicom da postoji spor oko prava vlasništva predmetne nekretnine između tužitelja i osoba koje su 2024. stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine, te je naveo i da su na njega vršeni pritisci i od tužitelja i od pravnog prednika I. tuženice zbog čega je postojala realna mogućnost da se uslijed navedenog onemogući daljnje poslovanje ugostiteljskog objekta II. tuženika, a time i ispunjavanje obaveza prema dobavljačima do isteka ugovorenog perioda zakupa, a čime bi se narušila njegova poslovna reputacija i ugrozila egzistencija njegovih zaposlenika. Uslijed navedenog II. tuženik je naveo da je u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. plaćao dvostruku zakupninu za predmetni prostor, s time da je tužitelju zakupninu plaćao u gotovini, putem isplatnica, dok je zakupnina za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 31. lipnja 2024. isplaćivana na račun trgovačkog društva APS RE Service d.o.o., a zakupnina za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. isplaćivana na račun II. tuženice. Nastavno je II. tuženik naveo da je 27. prosinca 2024. prestao obavljati uslužnu djelatnost i napustio posjed predmetnog lokala, te da je ključeve poslovnog prostora istog dana predao kako tužitelju, tako i I. tuženici, s time da su sve uključene strane bile upoznate s navedenom činjenicom da je II. tuženik jedan set ključeva predao tužitelju, a drugi set ključeva I. tuženici. Stoga II. tuženik smatra da je tužitelj već ranije bio upoznat sa činjenicom da je II. tuženik plaćao zakupninu I. tuženici kao i njezinom pravnom predniku APS RE Service d.o.o., pa smatra da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje ove tužbe jer je odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja. Slijedom navedenoga, II. tuženik je predložio odbaciti tužbu u odnosu na II. tuženika radi podnošenja iste izvan zakonskog roka, a podredno odbiti tužbeni zahtjev jer je tužitelj u odnosu na II. tuženika prekludiran u traženju posjedovne zaštite.

6. Nadalje, u odgovoru na tužbu II. tuženik je naveo da ne postoji pravna osnova, niti pravni interes, za utvrđivanje smetanja posjeda u odnosu na II. tuženika jer II. tuženik više nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora (a do tada je njegov posjed bio pošten), te nije u mogućnosti, niti prestati smetati posjed tužitelja, niti uspostaviti prijašnje stanje posjeda, niti mu se može zabraniti bilo kakvo buduće smetanje. Također se pozvao i na odredbu čl. 23. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je određeno da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. Kako bi konkretnom slučaju bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i II. tuženika, tako II. tuženik smatra da je tužitelj promašio put pravne zaštite. Konačno, II. tuženik je naveo da je I. tuženica na temelju Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te Zakona o obveznim odnosima, stupila u prava i obaveze zakupodavca, te da je stoga on na temelju zakona bio ovlašten predati posjed I. tuženici, pa smatra da ne postoje elementi protupravnosti i samovlasti koji se nužno moraju ispuniti da bi se radilo o činu smetanja posjeda od kojeg se tužitelja može štititi. Stoga je II. tuženik predložio da odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka II. tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja do isplate.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje od 4. listopada 2002. (str. 7-20 spisa), presliku povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog izvatka zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 10. siječnja 2025. (str. 21-25 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 13. siječnja 2025. (str. 26-27 spisa), presliku odobrenja za građenje Grada Zagreba, Općina Dubrava, Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam od 11. travnja 1975. (str. 28-30 spisa), presliku prijepisa posjedovnog lista Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (str. 31 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. (str. 32-35 spisa), presliku WhatsApp komunikacije (str. 36-37, 88, 100 spisa), presliku potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, III. policijska postaja Zagreb od 3. siječnja 2025. (str. 38 spisa), preslik4 fotografija (str. 47, 118-132 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 48-60 spisa), presliku dopisa APS RE Service d.d. (str. 69 spisa), presliku e-maila do 3. svibnja 2024. (str. 70 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2024. (str. 71-82 spisa), preslike kartica stranke (str. 83-86 spisa), presliku isplatnice (str. 87 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra od 10. ožujka 2025. (str. 92-96 spisa), presliku izvatka iz zemljišnih knjiga zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 21. kolovoza 2025. (str. 132-133 spisa), saslušani su svjedoci VK (str. 102-103 spisa), ZK (str. 110-111 spisa), RK (str. 111- 112 spisa), PK (str. 140-141 spisa), saslušana je I. tuženica (str. 103-104 spisa), zastupnica po zakonu II. tuženika UK (str. 104-105 spisa), te je izvršen uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Ovdje valja reći da sud prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. lipnja 2024. (str. 134-138 spisa) s obzirom na to da isti dokaz tužitelj nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, niti je, u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

10. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 17. rujna 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje od 4. listopada 2002. (str. 7- 20 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d., kao kreditora, te da je tim Ugovorom kreditor odobrio korisniku kredita nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti 95.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na rok otplate od 15 godina (čl. 1. i 3. Ugovora o kreditu). Uvidom u isti Ugovor, nadalje, je utvrđeno da je u odredbi čl. 8. ugovoreno da su, radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita, fiducijarni dužnici ovdje tužitelj i DK, prenijeli u vlasništvo kreditora nekretnine upisane kod ovoga suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižno tijelo AI, k. o. [katastarska općina] (adresa: [adresa]), sagrađene na zk.č.br. 2986/1706, a koje u naravi predstavljaju dvorište i kuću u [adresa] u [adresa], ukupne površine 137,6 hv.

12. Uvidom u presliku povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 10. siječnja 2025. (str. 21-25 spisa) utvrđeno je da je na zk.č.br. 2986/1706, kuća broj 12 i kuća broj 12/b, [adresa] i dvorište, površine 320 m2 (dalje: predmetna nekretnina) 6. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Z-65661/2017 zabilježen prijenos prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sukladno odredbi čl. 274. st. 5. Ovršnog zakona s imena i vlasništva IK, ovdje tužitelja (5/7 dijela) i DK (2/7 dijela) u korist Zagrebačke banke d.d. Nadalje je utvrđeno da je kao vlasnik predmetne nekretnine 6. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Z-65661/17 na temelju trostranog Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. upisan APS DELTA S.A. SOCIETE ANONYME, neregulirano društvo za sekuritizaciju iz Luksemburga. Isto tako je utvrđeno da je 15. travnja 2022. pod poslovnim brojem Z-21196/2022 uknjiženo pravo vlasništva na temelju dvostranog Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 12. travnja 2022. u korist APS RE SERVICE, dioničko društvo za usluge. Još je utvrđeno da je 28. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Z-33141/2024 uknjiženo pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. lipnja 2024. i tabularne izjave od 28. lipnja 2024. u korist JK. Konačno je utvrđeno da je 28. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Z-33141/2024, uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj Ov- 8558/2024 od 28. lipnja 2024. u korist AK, ovdje I. tuženice u 1/4 dijela.

13. Uvidom u presliku izvadaka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 13. siječnja 2025. (str. 26-27 spisa) i 4. listopada 2024. (str. 77-79 spisa) utvrđeno je da su kao vlasnici predmetne nekretnine upisani JK u 3/4 dijela te I. tuženica u 1/4 dijela.

14. Uvidom u presliku odobrenja za građenje Grada Zagreba, Općina Dubrava, Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam od 11. travnja 1975. (str. 28-30 spisa) utvrđeno je da je istim odobrena tužitelju, kao investitoru, izgradnja dvojne garaže, drvarnice i praonice rublja na gradilištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa].

15. Uvidom u presliku prijepisa posjedovnog lista broj 7551 Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13. siječnja 2025. (str. 31 spisa) utvrđeno je da je tužitelj upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], dvije kuće broj 12 i 12-b, [adresa], 12-b i dvorište, ukupne površine 320 m2.

16. Uvidom presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. (str. 32- 35 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja, kao zakupodavca i II. tuženika, kao zakupnika, te da su isti u odredbi čl. 1. utvrdili da je zakupodavac vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa] i to u prizemlju s posebnim ulazom, što u naravi predstavlja lokal površine 135 m2 sa sanitarnim čvorom. U odredbi čl. 2. istog Ugovora je ugovoreno da zakupodavac daje, a zakupnik prima u zakup poslovni prostor iz odredbe čl. 1. tog Ugovora u stanju viđeno- primljeno, dok je u odredbi čl. 3. ugovoreno da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme s trajanjem do 31. prosinca 2024. Nadalje, u odredbi čl. 4. i 5. istog Ugovora je ugovoreno da će zakupnik poslovni prostor i inventar koristiti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te da će plaćati zakupninu u mjesečnom iznosu od 4.200,00 kn do 5. u mjesecu za tekući mjesec. Isto tako u odredbi čl. 10. Ugovora je ugovoreno da je zakupnik dužan po prestanku Ugovora predati zakupodavcu objekt u stanju u kakvom ga je preuzeo, slobodan od osoba i stvari, dok je u odredbi čl. 13. ugovoreno da Ugovor o zakupu prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Konačno u odredbi čl. 16. Ugovora je ugovoreno da će se za sve ono što nije regulirano odredbama tog Ugovora, glede zakupa poslovnog prostora iz odredbe čl. 1. tog Ugovora, primjenjivati odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

17. Iz preslike WhatsApp komunikacije od 3. listopada 2024. i 2. prosinca 2024. (str. 36-37 spisa) proizlazi da je raniji osnivač i zastupnik po zakonu II. tuženika PK komunicirao s VK, kćerkom tužitelja, vezano za plaćanje zakupnine tužitelju.

18. Uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, III. PP Zagreb od 3. siječnja 2025. (str. 38 spisa) utvrđeno je da su 26. prosinca 2024. u 11.02 sati službenici III. PP pružili intervenciju na zahtjev VK, koja je dojavila da joj je na adresi u [adresa], izvršena provala u caffe bar "HAPPY PLACE" Nadalje je potvrđeno da je dolaskom policijskih službenika na navedenu adresu u 11.20 sati zatečena tražiteljica intervencije VK koja je izjavila da je njezin otac IK, ovdje tužitelj, vlasnik parcele na navedenoj adresi koja je pod dugom, kao i da je dug parcele od Zagrebačke banke d.d. kupila agencija APS Croatia d.o.o., te da se u lokalu "HAPPY PLACE" u prizemlju kuće trenutno nalaze njoj NN osobe koje preuređuju prostor, dok bi se u istom i dalje u najmu trebala nalaziti UK. Tom prilikom je VK navela i da vodi sporove sa Zagrebačkom bankom d.d. i APS agencijom. Istom prilikom, dolaskom službenika III. PP Zagreb u lokal "HAPPY PLACE" zatečena je AK, ovdje I. tuženica, koja je izjavila da je od APS Croatia d.o.o. otkupila navedeni lokal 28. lipnja 2024. te je policijskim službenicima dala na uvid rješenje ovoga suda poslovni broj Z-33141/2024-2 i Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj Ov-8558/2024 iz kojih proizlazi da je ona vlasnik navedenog lokala. Također je izjavila kako joj je od dana kupnje nekretnine UK plaćala najam i da je ista izašla iz lokala početkom 12. mjeseca i predala ključeve navedenog lokala. Još je navela kako preuređuje lokal radi otvaranja vlastitog caffe bara s obzirom na to da je ona vlasnica istog. U navedenoj potvrdi je potvrđeno da su službenici III. PP VK upoznali s rješenjem suda, te da su istu uputili da spor oko caffe bara riješi putem dogovora ili privatne tužbe.

19. Uvidom u presliku dopisa APS RE Service d.d. (str. 69 spisa) utvrđeno je da je istim II. tuženik obaviješten da je društvo APS RE Service d.d. temeljem potvrde javnog bilježnika Ivana Tadića od 12. travnja 2024., broj Ou-122/2024, postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine, te je u prilogu dostavljen zemljišnoknjižni izvadak od 10. travnja 2024. U istom dopisu je navedeno društvo APS RE Service d.d. zatražilo od II. tuženika, da dostavi Ugovor o zakupu radi reguliranja zakupnog odnosa s vlasnikom nekretnine.

20. Iz preslike e-maila do 3. svibnja 2024. (str. 70 spisa) proizlazi da je isti upućen od strane Vlade Paulija UK, te da je u njemu navedeno da su 1. ožujka 2024. postali vlasnici nekretnine koja je predmetom zakupa, te da dostavljaju IBAN za daljnje uplate mjesečne zakupnine, kao i za uplate zaostataka svih zakupnina, a s obzirom na to da nisu zaprimili niti jednu zakupninu.

21. Uvidom u presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2024. (str. 71-82 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između ovdje I. tuženice kao zakupodavca i ovdje II. tuženika, zastupanog po direktoru PK, kao zakupnika. Nadalje je utvrđeno da je predmet tog Ugovora zakup poslovnog prostora na adresi [adresa], u prizemlju s posebnim ulazom, što u naravi predstavlja lokal površine cca 135 m2 sa sanitarnim čvorom, a koji se nalazi u predmetnoj nekretnini (čl. 1. t. 1.1.). U odredbi čl. 2. istog Ugovora stranke su ugovorile da će se poslovni prostor koristiti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, dok je u odredbi čl. 3. t. 3.1. utvrđeno da se zakupnik već nalazi u poslovnom prostoru na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. koji je sklopio s prethodnim vlasnikom nekretnine. Nadalje, u odredbi čl. 3. t. 3.4. navedenog Ugovora zakupodavac je dao, a zakupnik primio u zakup poslovni prostor iz odredbe čl. 1. tog Ugovora, dok je u odredbi čl. 4. t. 4.1. ugovoreno da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme s trajanjem do 31. prosinca 2024. Isto tako u odredbi čl. 5. je ugovoreno da mjesečna zakupnina iznosi 557,44 EUR, uvećano za PDV, te da obveza plaćanja zakupnine počinje od lipnja 2024. Konačno, u odredbi čl. 12. t. 12.2. navedenog Ugovora se zakupnik obvezao predati zakupodavcu poslovni prostor najkasnije na posljednji dan trajanja zakupa, odnosno posljednji dan otkaznog roka, prazan od osoba i stvari.

22. Iz preslike kartica II. tuženika (str. 83-86 spisa) i u preslike isplatnice (str. 87 spisa) proizlazi da je zakupnina od strane II. tuženika plaćana društvu APS RE Service d.d. od svibnja do lipnja 2024., dok je od srpnja do prosinca 2024. plaćana I. tuženici. Nadalje, proizlazi i da je od siječnja 2024. do prosinca 2024. zakupnina plaćana i ovdje tužitelju.

23. Iz preslike WhatsApp komunikacije (str. 88 spisa) proizlazi da je VK, (kći tužitelja) od UK (zastupnice po zakonu II. tuženika) tražila dostavu uplatnica kojima su plaćali najamninu lokala APS-u i Rodićima 6 mjeseci i ključ lokala, te da ju je UK obavijestila da će PK ključ donijeti kada se maknu sve njihove stvari i da su nakon toga sve riješili.

24. Iz preslike WhatsApp komunikacije (str. 100 spisa) proizlazi da je PK (ranije osnivač i zastupnika po zakonu II. tuženika) 27. prosinca 2024. obavijestio VK (kći tužitelja) da su joj ključevi od lokala ostavljeni na prozoru uz priloženu fotografiju istih.

25. Uvidom u presliku izvatka iz sudskog registra od 10. ožujka 2025. (str. 92-96 spisa) utvrđeno je da je kao osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje II. tuženika EN GARDE d.o.o. (ranije EN GARDE j.d.o.o.) upisana UK, dok je ranije kao osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje bio upisan PK.

26. Iz pregleda fiskazlicazije - detaljnih pregleda podataka poslovnog prostora II. tuženika (str. 97-99 spisa) proizlazi da je poslovni prostor na adresi [adresa], zatvoren 25. prosinca 2024.

27. Svjedokinja VK je iskazala da je kći tužitelja, te da I. tuženicu ne poznaje osobno iako ju zna s obzirom na to da ju je vidjela jednom prilikom kada je izlazila iz kafića koji se nalazi u prizemlju kuće tužitelja, te je pretpostavila da je to ona. Nadalje je navela da je II. tuženik bio u najmu lokala koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi [adresa], u kojoj žive njezin otac, brat ZK, nećak RK i ona. Svjedokinja je, nadalje, navela da je II. tuženik imao zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi [adresa], te je obavljao ugostiteljsku djelatnost, odnosno to je bio kafić, a koji je imao naziv, čini joj se "HAPPY PLACE". Što se tiče predmetne nekretnine iskazala je da je njezin otac, ovdje tužitelj, bio posjednik cijele kuće od 1969. ili 1970. s obzirom da je on izgradio tu kuću te da u toj kući žive i dan danas. Što se tiče predmetnog lokala iskazala je da je II. tuženik, čija je direktorica UK, imao s tužiteljem zaključen Ugovor o zakupu do 31. prosinca 2024., ali da je UK prepustila lokal u posjed I. tuženici. Nadalje je navela da ne zna točno kada je zastupnica po zakonu II. tuženika predala posjed predmetnog lokala I. tuženici, ali ja ona to uočila 26. prosinca 2024. Kako njezina obitelj i ona žive na katu iznad lokala 26. prosinca 2024. je u lokalu čula lupanje te je uočila da se neke nepoznate osobe "prešetavaju" u lokalu. Ona je tada sišla u prizemlje i dolje ju je dočekao suprug I. tuženice te ga je pitala gdje je UK, a on joj je rekao da UK više nema i da su oni novi vlasnici i tjerao ju je van iz lokala govoreći joj "da se gubi, da to više nije njihov lokal" i slično. Nakon toga je zvala policiju te je policija došla na mjesto događaja. Policija joj je rekla da je u posjedu poslovnog prostora I. tuženica te da joj je UK predala ključeve. Iskazala je da njoj nitko osobno nije vratio ključeve od strane II. tuženika, već joj je brat UK, PK, ostavio ključ od lokala na prozoru na terasi kuće. Iskazala je da nije probala s tim ključem kasnije ući u poslovni prostor jer je pretpostavila da ti ključevi nisu u funkciji, odnosno da je I. tuženica promijenila bravu. Također je navela da nije prije 26. prosinca 2024. uopće znala da I. tuženica namjerava preuzeti posjed navedenog poslovnog prostora te je jednom mjesečno išla po zakupninu u poslovni prostor i razgovarala s UK, koja joj je plaćala zakupninu, te je pitala da li je sve u redu, da li ima problema, ali je uvijek rekla da je sve u redu. UK joj je rekla da plaća i zakupninu društvu APS, ali se sada ne može sjetiti kada je to bilo, ali se sjeća da joj je o tome poslala poruku na WatsApp, a to je bilo oko 2 dana prije 26. prosinca 2024. Isto tako je navela da prije toga nije znala da II. tuženik još nekome plaća zakupninu. Također je navela da ne zna što su se I. tuženica i KK dogovarale, te ona nije u tim razgovora na bilo koji način sudjelovala, a niti njezin otac. Svjedokinja je navela da su sada u posjedu lokala I. tuženica i njezin suprug, te vidi da oni isto vode u tom lokalu ugostiteljsku djelatnost, te vidi da su postavljeni stolice i stolovi ispred lokala, kao i da ljudi dolaze u lokal. Navela je i da u lokalu često puštaju glasno narodnu muziku, odnosno da imaju muziku uživo zbog čega je u nekoliko navrata zvala i policiju. Nadalje je navela da se gosti automobilima često neispravno parkiraju ispred lokala te joj se susjedi tuže na to. Isto tako je navela da je prije nego što je I. tuženica počela obavljati ugostiteljsku djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru vidjela da su oni obavljali neke radove, te je vidjela da su obnavljali šank, a pretpostavlja da su obnavljali i parkete i pločice, međutim, to nije vidjela, ali je vidjela da dolaze radnici u lokal i da lupaju. Dodala je da 2 mjeseca u kući nisu imali vodu jer ju je isključila I. tuženica u dogovoru s vlasnicima kuće I, te je ona zvala policiju, ali sada u kući imaju vodu jer su to riješili privremenom mjerom preko suda u drugom predmetu. Još je navela da je njezin otac teško bolestan te da se ona brine o njemu. Iskazala je i da njezin otac ima povećane novčane potrebe zbog kupnje lijekova, pelena, katetera i slično. Dodala je da on prima mirovinu u iznosu između 600,00 i 650,00 EUR, a prihodi od zakupa lokala išli za njegove potrebe i njegovo liječenje. Također je navela da su unazad 2-3 godine vlasnici kuće bili APS dok je prije toga vlasnik kuće bio njezin otac. Konačno je navela da je saznala da UK plaća zakupninu APS-u, a to je bilo nekih pola godine do godinu dana prije nego što je predala posjed I. tuženici te je navela da je gore iskazala drugačije odnosno da je to saznala 2 dana prije 26. prosinca 2024. jer je mislila da se to odnosi na I. tuženicu.

28. Svjedok ZK je iskazao da je sin tužitelja, ali da I. tuženicu ne poznaje. Što se tiče poslovnog prostora na adresi [adresa] naveo je da su u tom poslovnom prostoru II. tuženik, odnosno Martina i PK, obavljali ugostiteljsku djelatnost, odnosno imali su kafić koji se zvao "HAPPY PLACE". Oni su s njegovim ocem, ovdje tužiteljem, imali zaključen Ugovor o najmu u razdoblju od 10 godina, a najam je trebao isteći 31. prosinca 2024. Zakupninu su plaćali nekad Martina, a nekad PK na način da su mu predavali gotovinu na ruke, koju je on kasnije nosio ocu, s obzirom na to da je njegov otac nepokretan, a kasnije su plaćali njegovoj sestri VK, te su na taj način zakupninu plaćali cijelo vrijeme. Također je naveo da je sada u posjedu predmetnog lokala I. tuženica i njezin suprug ŽK koji su ušli u predmetni prostor prije isteka ugovora II. tuženika i to "nasilnim metodama". Istaknuo je da je I. tuženica u predmetni poslovni prostor ušla sama, te ju nitko nije pustio, i nitko joj nije dao ključeve, s time da je naveo da ne zna je li joj UK dala ključeve. Isto tako je naveo da je I. tuženica ušla u prostor, čini mu se, dan prije ili dan poslije Božića 2024. On je to saznao taj dan kada su ušli jer mu je to rekla sestra koja je rekla i da je u lokalu buka, da nešto rade u lokalu, da je zvala policiju, te je sestra tada razgovarala s policijom i misli da je ona o tome iskazivala. On nije znao da Martina i PK plaćaju zakupninu i I. tuženici te je to saznao tek kasnije, kada je I. tuženica već ušla u lokal. Smatra da UK nije smjela plaćati zakupninu I. tuženici jer je imala zaključen Ugovor o zakupu s tužiteljem, te da nije smjela pustiti I. tuženicu u lokal. Ne zna točno je li UK pustila I. tuženicu u lokal s obzirom da se to događalo između njih dvije. Njemu osobno UK nije predala ključeve lokala kada je II. tuženik napustio lokal, ali je ostavila ključeve na prozoru kuće u kojoj žive on i njegova sestra VK. Sestra VK mu je rekla i da je UK poslala poruku da uzme ključeve lokala, te je njegova sestra odmah taj dan uzela ključeve. Još je naveo da mu Martina ili PK nisu nikada novce za zakupninu ili slično ostavljali na prozoru, ali ne zna jesu li tako dogovorili s njegovom sestrom. Kada su mu predavali zakupninu zvali su ga telefonski te je on sišao u lokal po zakupninu koju je predao svom ocu. Nije znao da I. tuženica s II. tuženikom ima zaključen Ugovor o zakupu. Ključevima koje je UK ostavila na prozoru njihove kuće nije pokušao ući u lokal jer je unutra već bila I. tuženica, a vlasnik kuće je njegov otac IK. Svjedok je iskazao da i da ga II. tuženik nije obavijestio da je zaprimio dopis od društva APS da je on novi vlasnik te da traže da se njima plaća zakupnina, a ne zna je li o tome obaviještena njegova sestra. Najamnina je plaćana redovito od strane II. tuženika, ali mu je pod kraj, i to nekih 4-5 mjeseci prije nego što je izašao iz prostora, Martina rekla da ne želi plaćati najamninu jer je vlasnik traži da plaća njima na što joj je on rekao da treba i dalje plaćati najamninu njegovom ocu, odnosno da se drži Ugovora jer misli da nije mogla plaćati najamninu APS-u, AK i njegovom ocu, a na što je UK rekla da će biti do 31. prosinca 2024. u zakupu te da će nakon toga oni otići.

29. Svjedok RK je iskazao da je unuk tužitelja, te da I. tuženicu ne poznaje, a Martinu i PK poznaje jer su imali firmu koja je u lokalu u prizemlju kuće [adresa], obavljala ugostiteljsku djelatnost. Nadalje je naveo da je njegov djed IK bio vlasnik cijele kuće te i lokala u prizemlju od 1970.-tih godina, i da je II. tuženik imao sklopljen Ugovor o zakupu s njegovim djedom za zakup lokala u prizemlju oko 5,5 godina, te misli da je taj Ugovor o zakupu isticao 30. studenoga 2024. kada su oni i izašli iz prostora. Također je naveo da je bila čudna situacija oko izlaska II. tuženika iz lokala jer prostor nisu predali nikome, odnosno ostavili su ključ ispred kuće na prozoru te su o tome obavijestili njegovu tetu VK, te misli da je to bilo tog istog dana kada su ostavili ključ. Njegova teta nije odmah išla provjetriti stanje s lokalom, ali nedugo nakon toga su primijetili ljude oko lokala, te je onda njegova teta otišla provjeriti što se događa u lokalu, te je kada je ušla u lokal zatekla ljude koji su preuređivali lokal te su joj oni rekli da izađe iz lokala da to više nije njezin lokal, na što je ona zvala policiju. Tada su policiji rekli da su oni provalili u lokal, a policija je potom išla provjeriti situaciju u lokalu te kada su se vratili su rekli da su ljudi koji se nalaze u lokalu vlasnici lokala, te da ih ne mogu izbaciti te je policija rekla da je unutra I. tuženica. Nadalje je naveo da je I. tuženica u lokal ušla na način da se najvjerojatnije dogovorila s UK da je pusti unutra bez njihovog znanja, a I. tuženica se i nadalje nalazi u lokalu i to od 26. prosinca 2024. Istaknuo je da su ih toga dana uočili te su tada bili obavljani radovi u lokalu i to radovi čišćenja lokala i preuređenja te je čuo i u stanu buku od radova, a radovi su trajali oko tjedan dana, nakon čega su otvorili lokal te i dalje nastavljaju radove na preuređenju lokala. Martina i PK su zakupninu plaćali tužitelju, a pred kraj su to činili na način da su novce predavali svjedokovom ocu ZK i teti VK, koji su zakupninu predali tužitelju. Naveo je i da nisu znali da UK plaća zakupninu još nekom sve do 26. prosinca 2024. kada je UK to rekla njegovoj teti VK, a on osobno do 26. prosinca 2024. nije znao da bi UK još nekome plaćala zakupninu, no od svoje tete VK je čuo da je Martina neko vrijeme, kada je dobila obavijest od APS da je on vlasnik lokala, odbijala plaćati najamninu njegovom djedu te je to trajalo nekih 2 mjeseca i nakon toga je nastavila plaćati zakupninu njegovom djedu jer joj je njegov otac ZK rekao da to tako ne može i da mora plaćati zakupninu njegovom djedu. Svjedok je naveo i da je nedostatak zakupnine utjecao na njihovu obitelj s obzirom da on ne radi jer se brine o djedu, te da on i teta teško skrbe o djedu i lijekovima koje on treba. Djed prima lijekove preko HZZO, ali oni i dalje koštaju, no ne zna točno koliko. Konačno je naveo da njegov djed prima mirovinu, ali ne zna u kojem iznosu, no misli da se radi o maloj mirovini jer je jako kratko radio tijekom života.

30. Svjedok PK je iskazao da je bio zastupnik po zakonu II. tuženika od lipnja 2019. do veljače 2025., odnosno u vrijeme kada se kafić "HAPPY PLACE" nalazio u prostoru na adresi [adresa]. Nadalje je naveo da je II. tuženik otvorio navedeni kafić "HAPPY PLACE" te je II. tuženik s ovdje tužiteljem imao sklopljen Ugovor o zakupu prostora na desi [adresa] gdje je kafić obavljao djelatnost. U travnju 2024. II. tuženiku se javilo društvo APS te su naveli da su oni vlasnici cijele kuće na adresi [adresa], odnosno da su kupili tu nekretninu. Također su tražili da II. tuženik njima ispunjava svoju obvezu, odnosno da im plaća zakupninu. Misli da je tužitelj znao za činjenicu da je APS postao vlasnik iz razloga što je II. tuženik s tužiteljem početkom 2024. razgovarao o dugu tužitelja, te su zapravo razgovarali o tome da II. tuženik kupi lokal u prizemlju predmetne nekretnine kako bi onda tužitelj mogao financirati dugovanje koje je imao. Misli da je tužitelj s ovom činjenicom bio upoznat i iz razloga što u svibnju 2024. tužitelju nisu platili zakupninu jer su zakupninu platili APS-u kao vlasniku, no tada ih je tužitelj počeo "stiskati" da i njemu plate zakupninu iako je znao da su zakupninu platili APS-u. Pojasnio je da su to on i njegova sestra UK rekli djeci tužitelja VK i ZK s kojima su i inače razgovarali vezano za zakup lokala jer tužitelj u tome nije sudjelovao, već najčešće njegova djeca. Navedeno su on i njegova sestra rekli VK i ZK u svibnju 2024., te su nakon toga jedan ili dva mjeseca plaćali zakupninu i tužitelju i APS-u. U srpnju 2024. I. tuženica je došla u lokal, pokazala im kupoprodajni ugovor i rekla da je ona sada vlasnica prostora u prizemlju kuće u [adresa], te je tražila da II. tuženik zaključi ugovor o zakupu s njom do kraja 2024. i da njoj plaća zakupninu. Tako je II. tuženik s I. tuženicom zaključio Ugovor o zakupu nekretnine u srpnju ili kolovozu 2024., kada je u zemljišnim knjigama izvršen prijenos vlasništva predmetnog prostora u korist I. tuženice i nakon toga je II. tuženik nastavio plaćati zakupninu I. tuženici. Međutim, u to vrijeme je II. tuženik nastavio paralelno plaćati zakupninu i tužitelju jer su se tako on i njegova sestra dogovorili, da će "radi mira u kući" plaćati zakupninu i tužitelju za tih 5-6 mjeseci. Kasnije, pred istek Ugovora koji su zaključili i koji je trebao biti na snazi do kraja prosinca 2024., odnosno 27. prosinca 2024. su, s obzirom da su imali zaključen Ugovor o zakupu s I. tuženicom, istoj predali ključeve predmetnog prostora u prizemlju predmetne nekretnine, a također su ostavili ključeve na prozoru kuće gdje živi tužitelj, s time da su na taj način i inače komunicirali s tužiteljem, te su tako znali ostavljati i zakupninu. Toga dana prije predaje ključeva II. tuženik je iselio iz predmetnog poslovnog prostora. Misli kako I. tuženica nije znala da plaćaju zakupninu i tužitelju te ih ona to nikada nije pitala, a oni joj nisu imali potrebu to reći. Također misli da je tužitelj u lipnju 2024. saznao da je I. tuženica vlasnica predmetnog prostora i da će s II. tuženikom zaključiti Ugovor o zakupu s obzirom na to da je VK često znala doći u lokal na kavu te su joj vjerojatno to rekli on ili njegova sestra, no ne može se točno sjetiti je li joj on to rekao. Konačno je naveo da su I. tuženici počeli plaćati zakupninu prije zaključenog Ugovora o zakupu i to mjesec dana prije.

31. Saslušana u svrhu dokazivanja I. tuženica je iskazala da je predmetni lokal koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi [adresa] kupila u lipnju 2024. od APS grupe, s time da je jedan dio kuće i to 3/4 kuće kupio g. A, dok je ona kupila prizemlje u kojem se nalazi lokal za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. U trenutku kada je postala vlasnicom lokala II. tuženik je u lokalu obavljao ugostiteljsku djelatnost. Javila se II. tuženiku koji je pristao plaćati njoj zakupninu te su rekli da su prije plaćali zakupninu društu APS. Tada ju je II. tuženik pitao moraju li odmah izaći iz lokala, a ona je bila suglasna da ostanu u lokalu dok im ne istekne Ugovor o zakupu, no ne zna s kim su taj Ugovor o zakupu imali zaključen. Nadalje je navela da joj II. tuženik, odnosno UK nije ni na koji način rekla da ima zaključen Ugovor o zakupu s tužiteljem, već joj je samo rekla da plaća zakupninu APS-u, a sada će njoj, te je ona s II. tuženikom i zaključila Ugovor o zakupu poslovnih prostora, negdje u rujnu 2024. s time da su u tom Ugovoru retroaktivno ugovorili zakupninu od 1. srpnja 2024. Povremeno je znala doći tamo na piće te joj je Martina jednom prilikom rekla da će izaći iz poslovnog prostora do Božića, odnosno od 25. prosinca 2024., te su tužiteljica i njezin suprug 26. prosinca 2024. ušli u posjed predmetnog poslovnog prostora, a ključ poslovnog prostora im je predala UK, koja je zastupnica po zakonu II. tuženika. Isto tako je navela da je 26. prosinca 2024. prvi puta vidjela VK koja je došla uzrujana te je tvrdila da je lokal njezin, a tužiteljica i njezin suprug su joj rekli da pozove policiju, ako joj nešto nije jasno, te je ona policiju i zvala. Prvi put je saznala da je tužitelj s II. tuženikom isto imao zaključen Ugovor o zakupu kada je dobila tužbu u ovom predmetu. Nema saznanja o tome da bi II. tuženik ključeve lokala predao i tužitelju. Od 26. prosinca 2024. do 6. siječnja 2025. su imali radove u lokalu te su u istom zamijenili podove i okrečili lokal, odnosno više su ga vizualno uredili i 6. siječnja 2025. su u istom lokalu počeli obavljati ugostiteljsku djelatnost. Kada je kupovala lokal, nije imala saznanja tko živi u kući, te je ona kupila samo prizemlje u kojem je lokal, a kuća nije etažirana. U trenutku kada je kupovala nekretninu nije znala da se vodi parnica oko vlasništva te koliko ona zna, APS grupa je bila vlasnik. Također ni u trenutku kada je ušla u posjed predmetnog lokala odnosno 26. prosinca 2024., nije znala da se vodi parnica o vlasništvu, ali je znala da je postojala zabilježba u zemljišnim knjigama koja je bila skinuta.

32. Saslušana u svrhu dokazivanja zastupnica po zakonu II. tuženika UK je iskazala da je za vrijeme obavljanja djelatnosti u predmetnom lokalu odnosno do 31. siječnja 2025. zastupnik po zakonu II. tuženika bio njezin brat PK. Nadalje je navela da je u spornom razdoblju pomagala svom bratu, koji je profesionalni sportaš i često boravi izvan Hrvatske, u poslovanju kafića koji se nalazio u prizemlju kuće [adresa]. Njihova firma, ovdje II. tuženik, je imala zaključen Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora s tužiteljem od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2024. te taj Ugovor nikada nije bio raskinut. U travnju 2024. društvo APS je II. tuženiku poslalo mail kojim su ih obavijestili da su oni vlasnici nekretnine, te da su im dužni platiti sve zakupnine retrogradno od kada su oni postali vlasnici. Ona je o tome obavijestila odvjetnika Nenada Mušića koji je zastupao svjedokinju VK i tužitelja u pregovorima s obzirom na to da je i II. tuženik bio zainteresirani za kupnju poslovnog prostora prije nego što je APS postao vlasnik, odnosno negdje u siječnju 2024. Nadalje je navela da je ona obavijestila VK i tužitelja o tome, s obzirom na to da za svibanj 2024. nije platila tužitelju zakupninu na vrijeme zbog toga što su zakupninu platili APS-u. Smatrali su da je Ugovor o zakupu s tužiteljem postao sporan jer se promijenio vlasnik nekretnine. Nakon toga je došao brat VK i sin tužitelja ZK te je rekao da ako im ne namjeravamo plaćati zakupninu da se moramo iseliti iz prostora. U tom trenutku su imali zaključene sponzorske ugovore s dobavljačima koji su vrijedili do kraja godine te su zato za još tih pola godine pristali plaćati zakupninu i tužitelju i APS-u te su to plaćali od svibnja do srpnja 2024., a retrogradno su još platili 2 zakupnine APS-u, a od srpnja 2024. I. tuženica je rekla da je kupila predmetnu nekretninu pa su zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora s I. tuženicom i njoj su plaćali zakupninu od srpnja do prosinca 2024. Nije rekla I. tuženici da plaća zakupninu tužitelju i da s njim imam zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz razloga što je smatrala da Ugovor s tužiteljem više ne vrijedi te da zakupninu plaća "radi mira u glavi" pri čemu je napomenula da je u tom periodu bila 6 mjeseci na bolovanju zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju. Ključeve lokala je predala, misli 27. prosinca 2024., dok je njezin brat PK ključeve lokala ostavio na prozoru ispred kuće tužitelja te je poslao poruku VK da je ostavio ključeve lokala. Njezin brat i ona na sličan način znali ostavljati tužitelju i uplatnice, zakupninu i slično, nekada u kasliću, a nekada na prozoru, te nisu uvijek to činili osobno na ruke tužitelju. Tužitelj znao da plaćaju zakupninu i APS-u, a kasnije i I. tuženici te su to rekli i VK, a to je znao i ZK koji je došao od II. tuženika tražiti zakupninu. Nakon što su odselili iz lokala II. tuženik više nema nikakve veze s predmetnim lokalom. Nije sigurna je li obavijestila tužitelja da je predala ključeve lokala i I. tuženici, ali misli da su oni to znali i to iz razloga što su, sve dok I. tuženica nije kupila lokal, u lokal znali dolaziti razni ljudi i razgledavati ga, te ju je gđa VK znala zvati i pitati kakva je situacija, na što bi joj ona govorila da ljudi dolaze i mjere lokal, a gđa Z bi joj rekla da ih samo pošalje kod nje i da će ona to riješiti.

33. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o parnici zbog smetanja posjeda, te se sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje o takvoj tužbi ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga je sud svoju odluku utemeljio samo na onim dokazima iz kojih se može zaključivati o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pa su samo u svrhu utvrđivanja tih činjenica ocjenjivani iskazi stranka i svjedoka.

34. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PK i zastupnice po zakonu II. tuženika UK jer su isti životni, logični i uvjerljivi te sukladni, kako međusobno tako i s drugim prihvaćenim dokazima. Sud je, nadalje, kao istinit, u bitnim dijelovima prihvatio iskaz svjedokinje VK osim u dijelovima u kojima je navela da prije 26. prosinca 2024. nije znala da I. tuženica namjerava preuzeti posjed navedenog poslovnog prostora, te da joj je UK rekla da plaća i zakupninu društvu APS RE Service d.d., 2 dana prije 26. prosinca 2024. U navedenim dijelovima njezin iskaz nije prihvaćen jer je suprotan iskazu zastupnice po zakonu II. tuženika UK i iskazu svjedoka PK iz kojih proizlazi da su obavijestili navedenu svjedokinju da plaćaju zakupninu i društvu APS RE Service d.d., pa stoga nije logično ni uvjerljivo da kraj saznanja takve činjenice ista ne bi očekivala preuzimanje poslovnog prostora od strane novog vlasnika. Pored toga valja reći da je svjedokinja i sama u nastavku iskaza navela da je saznala da UK plaća zakupninu društvu APS RE Service d.d. i to nekih pola godine do godinu dana prije nego što je predala posjed I. tuženici. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ZK u dijelu u kojem je naveo da je I. tuženica ušla u predmetni prostor "nasilnim metodama", te da je u predmetni poslovni prostor ušla sama i da ju nitko nije pustio, niti joj nije dao ključeve. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen jer je isti suprotan iskazu svjedoka PK i zastupnice po zakonu II. tuženika UK, kao i iskazu I. tuženice, a iz kojih je utvrđeno da je ključ poslovnog prostora I. tuženici predala UK. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz navedenog svjedoka niti u dijelu u kojem je naveo da nije znao da Martina i PK plaćaju zakupninu i društvu APS RE Service d.d. i I. tuženici te da je to saznao tek kasnije, kada je I. tuženica već ušla u lokal. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen jer nije uvjerljivo da mu sestra VK, s kojom je sudjelovao u naplaćivanju zakupnine u korist tužitelja, ne bi rekla za takvu okolnost kraj činjenice da je i sama izjavila da je saznala da UK plaća još jednu zakupninu (APS RE Service d.d.) i to nekih pola godine do godinu dana prije nego što je predala posjed I. tuženici. Pored toga u tom dijelu je njegov iskaz neuvjerljiv i iz razloga što je i sam iskazao da mu je nekih 4-5 mjeseci prije nego što je izašao iz prostora, Martina rekla da ne želi plaćati zakupninu jer je vlasnik traži da plaća njima na što joj je on rekao da treba i dalje plaćati najamninu njegovom ocu, odnosno da se drži Ugovora. U ostalim dijelovima u kojima je njegov iskaz sukladan drugim provedenim dokazima sud je prihvatio i iskaz navedenog svjedoka. Sud, nadalje, nije prihvatio iskaz svjedoka RK u dijelu u kojem je iskazao da II. tuženik prostor nakon iseljenja nije predao nikome. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen jer je isti suprotan iskazu svjedoka PK, zastupnice po zakonu II. tuženika UK i iskazu I. tuženice iz kojih je utvrđeno da je UK predala ključ I. tuženici te da je PK ostavio ključ na prozoru kuće tužitelja i o tome obavijestio VK. Pored toga svjedok je i sam iskazao da je I. tuženica u lokal ušla na način da se najvjerojatnije dogovorila s UK. Iskaz navedenog svjedoka, također, nije prihvaćen ni u dijelu u kojem je naveo da nisu znali da UK plaća zakupninu još nekom sve do 26. prosinca 2024. iz istog razloga iz kojeg u tom dijelu nije prihvaćen niti iskaz svjedoka ZK. U ostalim bitnim dijelovima u kojima je njegov iskaz sukladan drugim provedenim dokazima sud je prihvatio i iskaz navedenog svjedoka. Konačno, sud je kao životan, logičan i uvjerljiv prihvatio iskaz I. tuženice osim u dijelu u kojem je navela da je s II. tuženikom zaključila Ugovor o zakupu poslovnog prostora u rujnu 2024., a s obzirom na to da je uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno da je isti zaključen 1. srpnja 2024. Njezin iskaz nije prihvaćen niti u dijelu u kojem je navela da je prvi put saznala da je tužitelj s II. tuženikom isto imao zaključen Ugovor o zakupu kada je dobila tužbu u ovom predmetu, a s obzirom na to da joj, po ocjeni ovog suda, takva činjenica nije mogla ostati nepoznata kraj činjenice da je u prostoru II. tuženik obavljao ugostiteljsku djelatnost u trenutku kada je stekla predmetnu nekretninu, te nije uvjerljivo da se ista ne bi raspitala na kojom pravnom osnovu koristi predmetni poslovni prostor.

35. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj kao zakupodavac s II. tuženikom, kao zakupnikom, zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. na određeno vrijeme s trajanjem do 31. prosinca 2024. Nadalje je utvrđeno da su tim Ugovorom ugovorne strane utvrdile da je tužitelj (zakupodavac) vlasnik poslovnog prostora u prizemlju s posebnim ulazom na adresi u [adresa], a koji u naravi predstavlja lokal površine 135 m2 sa sanitarnim čvorom te da će II. tuženik u njemu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Isto tako je utvrđeno da je II. tuženik u navedenom poslovnom prostoru obavljao ugostiteljsku djelatnost (caffe bar "HAPPY PLACE") do 26. prosinca 2024. kada je zastupnica po zakonu istog UK predala ključeve tog poslovnog prostora I. tuženici koja je toga dana ušla u poslovni prostor, te je u istom nakon preuređenja započela obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a to čini i dalje. Također je utvrđeno da je II. tuženik, odnosno njegov tadašnji zastupnik po zakonu PK, tužitelju ostavio ključeve istog poslovnog prostora na prozoru njegove kuće 27. prosinca 2024. Još je utvrđeno da je 15. travnja 2022. na temelju dvostranog Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 12. travnja 2022. uknjiženo pravo vlasništva predmetne nekretnine u korist APS RE SERVICE, dioničko društvo za usluge, da je potom 28. lipnja 2024. uknjiženo pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. lipnja 2024. i tabularne izjave od 28. lipnja 2024. u korist JK, kao i da je 28. lipnja 2024. uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj Ov-8558/2024 od 28. lipnja 2024. u korist I. tuženice u 1/4 dijela, koji je povezan s predmetnim poslovnim prostorom, a što je utvrđeno iz iskaza I. tuženice, te bi proizlazilo i iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. lipnja 2024. (str. 134-138 spisa) koji sud nije uzeo u obzir iz gore navedenog razloga.

36. U odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da ako koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, u odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

37. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje po ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan. Ovo stoga što je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, u odredbi čl. 20. st. 4. ZV-a je određeno da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanje posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Nadalje, u odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/2011., 64/2015., 112/2018. i 123/2024.; dalje, ZZKPP) propisano je da zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnoga prostora, dok je u st. 2. istog članka propisano da u slučaju iz st. 1. tog članka treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca. Imajući u vidu navedenu odredbu valja reći da II. tuženik predajući ključeve, odnosno posjed predmetnog poslovnog prostora, I. tuženici nije postupio samovlasno, već je postupio sukladno navedenoj odredbi čl. 30. st. 2. ZZKPP-a. Ovdje još valja reći da je točan navod tužitelja da se isti od trenutku zaključenja Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2019. nalazio u posrednom posjedu predmetne nekretnine. Međutim I. tuženica je 28. lipnja 2024. uknjižbom u zemljišnim knjigama stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u ¼ dijela, a koji dio je povezan s predmetnim poslovnim prostorom, te je ista na temelju odredbe čl. 30. st. 2. ZZKPP-a stupila u njegova prava i obveza kao zakupodavca, čime je tužiteljev posredni posjed predmetnog poslovnog prostora prestao.

38. Slijedom gornjih utvrđenja, a na temelju odredbe čl. 21. u svezi s člankom 20. st. 4. ZV-a i čl. 30. ZZKPP-a, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju posjeda, te stoga tužitelj nema pravo na zaštitu posjeda, pa je tako valjalo odbiti njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

39. Podredno, valja reći da sve i kada bi se prihvatio navod tužitelja da se radi o samovlasnom smetanju posjeda, da bi u odnosu na II. tuženika i u tom slučaju tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Naime, u odredbi čl. 23. st. 2. ZV-a propisano je da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Kako bi u ovom slučaju bilo nužno raspravljati o odnosu tužitelja i II. tuženika, tako tužitelj u odnosu na II. tuženika nije ovlašten zahtijevati zaštitu svog posjeda. Također, iz navedene odredbe čl. 21. st. 1. ZV-a proizlazi da pored utvrđenja čina smetanja preostala dva elementa navedena u citiranoj odredbi ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je, ukoliko su ispunjeni opći uvjeti za pružanje takve zaštite (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), dovoljno da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu odredba ZV-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev- 491/2015 od 28. travnja 2015. i Rev-1709/2016 od 1. listopada 2019.). Međutim, u odnosu na II. tuženika ne samo da nisu ispunjeni opći uvjeti za pružanje takve zaštite (posljednji miran posjed i samovlasno smetanje), već nije ostvaren ni uvjet za nalaganje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabrane takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće, a niti to tužitelj tužbenim zahtjevom u odnosu na II. tuženika traži. Naime, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je II. tuženik iselio iz predmetnog poslovnog prostora i predao ključeve istog, te nije u mogućnosti uspostaviti ranije posjedovno stanje, niti može na način iz t. I. tužbenog zahtjeva smetati tužitelja ubuduće, pa je u odnosu na njega tužbeni zahtjev neosnovan i iz tog razloga.

40. Kako je već i zbog navedenog valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, tako sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika.

41. Slijedom navedenog je odlučeno kao u t. I. izreke ovog rješenja.

42. Tužitelj je u ovom postupku i to 31. siječnja 2025. podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere u odnosu na I. tuženicu. Istim prijedlog tužitelj traži da se nalaži I. tuženici da, u roku od tri dana od dana zaprimanja rješenja, tužitelju, preda u neposredni posjed predmetni poslovni prostor u prizemlju kuće na adresi [adresa], te da mu preda ključ istog poslovnog prostora, kao i da se tužitelja ovlasti da uz asistenciju sudskog ovršitelja i policijskih službenika te uz pomoć stručnih osoba po njegovom izboru, pristupi u navedeni poslovni prostor i da poduzme sve potrebne radnje radi vraćanja poslovnog prostora u neposredni posjed tužitelja. Tužitelj je naime, naveo da od 1970. sa svojom obitelji mirno i faktično posjeduje predmetnu nekretninu, a da je neposredni posjed imao II. tuženik na temelju dopuštenja i Ugovora s tužiteljem. Još je naveo da je I. tuženica 26. prosinca 2024. samovlasno oduzela tužitelju mirni posjed predmetnog poslovnog prostora, te da obavlja radove preuređenja poslovnog prostora, odnosno da mijenja postojeće stanje stvari. Tužitelj je, također, naveo da je nepokretna osoba zrele životne dobi koja boluje od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i uroloških bolesti, odnosno da je osoba teško narušenog zdravlja i da ima povećane materijalne potrebe, te da je osnovni prihod kojim je financirao svoje povećane zdravstvene potrebe predstavljao prihod od korištenja predmetnog poslovnog prostora koji mu je oduzet, a zbog čega mu prijeti nenadoknadiva šteta.

43. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere I. tuženica je navela da je privremena mjera istovjetna tužbenom zahtjevu, te da se protivi donošenju iste.

44. U konkretnom slučaju valja poći od odredbi čl. 347. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ) jer se radi o privremenoj mjeri radi osiguranja nenovčane tražbine. U navedenoj odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a određeno je da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja. Nadalje, prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine se može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje i nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

45. Slijedom navedenog prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sud je odbio kao neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe i to iz razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a imajući u vidu razloge zbog kojih je sud odbio njegov tužbeni zahtjev. Konačno, valja dodati i da je cilj privremene mjere osiguranje, a ne ostvarivanje tražbine, dok bi se prihvaćanjem predložene privremene mjere zapravo riješio sporni odnos među strankama pa bi provođenjem tako predložene privremene mjere tražbina tužitelja bila ostvarena, a ne osigurana.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora, te prema troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. (Tbr. 54).

47. Tako su I. tuženici priznati troškovi parničnog postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 750,00 EUR. Navedeni trošak se odnosi na jednokratnu naknadu koja obuhvaća četiri radnje za prvostupanjski postupak i to sastavljanje odgovora na tužbu od 7. veljače 2025., te zastupanje na ročištima 10. ožujka 2025., 7. travnja 2025. i 6. lipnja 2025., u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova-Tbr. 7/2 Tarife), te na zastupanje na ročištu 17. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova-Tbr. 7/2 Tarife), te PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 150,00 EUR.

48. Isto tako su II. tuženiku priznati troškovi parničnog postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 600,00 EUR. Navedeni trošak se odnosi na jednokratnu naknadu koja obuhvaća četiri radnje za prvostupanjski postupak i to sastavljanje odgovora na tužbu od 10. veljače 2025., te zastupanje na ročištima 10. ožujka 2025., 7. travnja 2025. i 6. lipnja 2025., u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova-Tbr. 7/2 Tarife), te na zastupanje na ročištu 17. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova-Tbr. 7/2 Tarife). Na priznate troškove II. tuženiku su priznate i zakonske zatezne kamate tekuće, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, od donošenja rješenja, odnosno od 31. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

49. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. i IV. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 31. listopada 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po odvj. Nenadu Mušiću uz rješenje za plaćanje pristojbe na rješenje u sporovima zbog smetanja posjeda u iznosu od 26,54 EUR

2. I. tuženici po odvj. Miji Golubu

3. II. tuženiku po odvj. Tini Jokić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte