REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1125/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Đurđici Filipčić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC, OIB 85584865987, Zagreb, Remetinečka cesta 15, zastupanog po punomoćnici Željki Karlović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Đurđice Filipčić, odvjetnice, i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Mahečića, odvjetnika, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC, OIB 85584865987, Zagreb, Remetinečka cesta 15, isplatiti tužitelju ŽČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.379,85 EUR, te zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 132,72 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.1.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.2.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.3.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.4.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.5.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.6.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.7.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.9.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.1.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.2.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.3.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.4.2014. do isplate,

. / .

- na iznos od 132,72 EUR od 15.5.2014 do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.6.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.7.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.8.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.9.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.10.2014 do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.1.2015. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.2.2015. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.3.2015. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.4.2015. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.5.2015. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 15.6.2015. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.243,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj O-5885/11 stekao predmnijevano vlasništvo na garaži br. 47, površine 11,50 čm, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zagreb, Ivekovića 17/19, čime je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nadalje navodi da je tuženik u bespravnom posjedu

. / .

predmetne garaže. Tijekom postupka još navodi da su prvotno označene katastarske čestice br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom, specificiranim u pogledu valute u podnesku od 23. listopada 2023., traži isplatu iznosa od 4.379,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba nejasna, nepotpuna i ne podudara se s dokumentacijom koja prileži tužbi, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Nadalje navodi da se tuženik nalazi u istinitom i poštenom posjedu nekretnine, u naravi garaže br. 47, površine 11,50 čm, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa], upisane u zemljišnoj knjizi kao zk. č. br. 7472/4, te 7473/4, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kao društveno vlasništvo, a koji posjed neprekidno traje od 1. srpnja 1977. Tuženik nadalje navodi da nije znao niti je imao razloga sumnjati da je ono što je upisano u zemljišnoj knjizi različito od izvanknjižnog stanja, te u prilog navedenome ističe da na temelju rješenja Općine Peščenica od 1. veljače 1990. plaća komunalne usluge za predmetnu nekretninu. Stoga tuženik smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine još 1. veljače 2010., na temelju odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09). Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Na ročištu 24. listopada 2023. i u podnesku od 12. ožujka 2025. tuženik navodi da je postao nepošteni posjednik tek 30. lipnja 2015. kada je podnesena tužba od strane ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi iseljenja iz predmetne garaže u predmetu ovoga suda poslovni broj Ps-404/2017.

4. Na ročištu 16. rujna 2025. tuženik čini nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

5. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u rješenje o nasljeđivanju od 10. rujna 2012. (str. 4-6 spisa), ispis poruka poslanih putem elektroničke pošte iz travnja 2015. (str. 7 i 8 spisa), e-izvadak iz zemljišne knjige (str. 19 spisa), podatke o identifikaciji čestica (str. 20 - 22 spisa), rješenje Općine Pešćenica, Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, od 1. veljače 1990. (str. 23 spisa), obavijest o zaduženju (str. 24 spisa), rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba od 2. siječnja 2008. (str. 25 i 56 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 6. rujna 2006. (str. 26 i 55 spisa), karticu sredstva (str. 27 i 57 spisa), listu osnovnih sredstava (str. 28 spisa), preslike računa (str. 30-36 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog sekretarijata za financije, od 13. siječnja 1992. (str. 39 spisa), presliku dijela Ugovora o kupoprodaji garaže (str. 40 spisa), nepotpisani Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. svibnja 2004. (str. 41 i 42 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2004. (str. 43 i 44 spisa), Ekskluzivni ugovor o posredovanju od 2. listopada 2011. (str. 45 spisa), dopis tuženika od 17. travnja 2015. (list 53 spisa), izvod iz prijamne knjige - list HP-a (str. 54 spisa), listu podataka o obvezniku (str. 59 i 60 spisa), dopis Gradskog ureda za Katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 16. veljače 2016. (str. 62 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske

. / .

poslove Grada Zagreba, Klasa: 935-08/2016-02/212, Ur. broj: 251-15-02/01-2016-2 od 16. veljače 2016. (str. 63 i 64 spisa), posjedovni list broj 3345 (str. 67 spisa), presudu ovoga suda poslovni broj Ps-231/15 od 31. kolovoza 2016. (str. 82-85 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2744/2018 od 9. lipnja 2020. (str. 103-107 spisa), presudu ovoga suda poslovni broj Ps-404/2017 od 18. srpnja 2018. (str. 108-114 spisa), presliku tužbe, odgovora na tužbu i zapisnika od 5. svibnja 2021. iz predmeta ovoga suda poslovni broj P-5617/2020 (str. 122-129 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te saslušanje svjedokinja RČ i IČ.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su obje stranke na zadnjem ročištu i nakon upozorenja u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao predmnijevanog vlasnika garaže br. 47, površine 11,50 m[2] , na adresi [adresa], za isplatom iznosa od 4.379,85 EUR s pripadajućim kamatama po osnovi naknade koristi koju bi tužitelj imao da je koristio navedenu garažu, u razdoblju od listopada 2012. godine do lipnja 2015. godine.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetne garaže, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva, radi čega na navedene okolnosti nije bilo potrebno izvoditi dokaze.

10. Sporna su aktivna legitimacija tužitelja i osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno jest je li posjed tuženika u utuženom razdoblju bio pošten, pa je tijekom postupka valjalo razriješiti ta sporna pitanja.

11. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja valja reći sljedeće.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O- 5885/11 od 10. rujna 2012. (str. 4-6 spisa) utvrđeno je da je tužitelj proglašen jedinim nasljednikom iza pok. VČ, umrle **.**.2011., te je utvrđeno da je tužitelj iza pok. VČ naslijedio, između ostaloga, garažu br. 47, površine 11,50 m[2] , sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], te razmjerni dio zemljišta na kojem su garaže sagrađene i razmjerni idealni dio zajedničkih dijelova koji pripadaju garažama kao posebnim dijelovima zgrade na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. srpnja 2004. sklopljenog između IČ kao prodavateljice i VČ kao kupca.

13. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika 14. srpnja 2004. (str. 43 i 44 spisa) proizlazi da je UČ kao prodavateljica prodala OČ kao kupcu garažu broj 47, površine 11,50 m[2] , sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], te razmjerni idealni dio zemljišta

. / .

na kojem su garaže sagrađene i razmjerni idealni dio zajedničkih dijelova i uređaja koji pripadaju garažama kao posebnim dijelovima zgrade, za cijenu od 26.250,00 kn. Također proizlazi da je prodavateljica prodanu nekretninu predala u posjed kupcu, te je jamčila da je predmetna nekretnina njezino isključivo vlasništvo.

14. Iz preslike dijela Ugovora o kupoprodaji garaže (str. 40 spisa) proizlazi da je ŽČL kupila od Općine Peščenica, na temelju objavljenog natječaja u Večernjem listu od 28. lipnja 1989., garažu br. 46, lociranu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], površine 11,50 m[2] .

15. Iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog sekretarijata za financije, od 13. siječnja 1992. (str. 39 spisa) proizlazi da je ŽČL naloženo platiti porez na promet nekretnina, a s obzirom na to da je istoj presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2525/91 od 24. svibnja 1991. priznato pravo vlasništva na kupljene garaže br. 46 i 47 u Ivanićgradskoj 17-19, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kupljene od Općine Peščenica, čiji je pravni sljednik Grad Zagreb. Ovdje valja reći da sud nije posebno cijenio Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. svibnja 2004. (str. 41 i 42 spisa) jer isti nije potpisan.

16. Iz iskaza svjedokinja RČ i IČ proizlazi da je sestra RČ, ŽČL, imala četiri garaže na adresi [adresa], i to garaže br. 16 i 17 i garaže br. 46 i 47, koje je kupila od Općine Peščenica. Također proizlazi da je nakon smrti ŽČL, navedene garaže naslijedila UČ, koja je dvije od te četiri garaže prodala, dok su preostale dvije garaže ostale njoj. Ovdje valja reći da je u navedenim dijelovima sud prihvatio iskaze navedenih svjedokinja kao životne, uvjerljive i u bitnom međusobno suglasne, te sukladne dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Međutim, sud nije prihvatio njihove iskaze u dijelovima iz kojih bi proizlazilo da je UČ prodala predmetnu garažu ZČ, kao i u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da ZČ cijelo vrijeme koristi predmetnu garažu. Ovo stoga što iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2004., ovjerenog kod javnog bilježnika 14. srpnja 2004. (str. 43 i 44 spisa) jasno proizlazi da je UČ prodala predmetnu garažu OČ, a ne ZČ. Pri tome valja reći da iz prihvaćenog dijela iskaza IČ proizlazi da je OČ sestrična ZČ, da je UČ sve dogovore u pogledu kupoprodaje predmetne garaže i šesterosobnog stana dogovarala s ZČ, te da je bilo govora da će ZČ i njegova sestrična OČ podijeliti taj stan, međutim, da se više ne sjeća što točno u kupoprodajnom ugovoru piše, dok iz spomenutog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2004. jasno proizlazi da je samu garažu UČ u konačnici prodala OČ. Pritom valja napomenuti i da iz presude ovoga suda poslovni broj Ps-404/17-46 od 18. srpnja 2018. (str. 108-114 spisa) proizlazi da je UČ saslušana kao svjedokinja u tom predmetu navela da je predmetnu garažu prodala upravo OČ. Konačno, u odnosu na navode svjedokinja iz kojih bi proizlazilo da je ZČ cijelo vrijeme koristio predmetnu garažu, valja reći da se radi samo o pretpostavkama svjedokinja, posebice imajući u vidu da je UČ jasno iskazala da nakon prodaje garaža više tamo nije odlazila, a osim toga iskazala je i da joj je ZČ rekao da je u navedenu garažu provaljeno, te su pretpostavke da je ZČ cijelo vrijeme koristio tu garažu suprotne i izreci presude ovoga suda poslovni broj Ps-404/17-46 od 18.

. / .

srpnja 2018. iz koje proizlazi da je u posjedu predmetne garaže bio tuženik, što tuženik u konačnici niti ne osporava.

17. Nadalje, uvidom u dopis Gradskog ureda za Katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 16. veljače 2016. (str. 62 spisa) utvrđeno je da su sporne k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], formirane parcelacijskim elaboratom RN 586/77 k. o. [katastarska općina], koji nije proveden u katastarskom operatu, a formirane su od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

18. Uvidom u rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, Klasa: 935-08/2016-02/212, Ur. broj: 251-15-02/01-2016-2 od 16. veljače 2016. (str. 63 i 64 spisa) utvrđeno je da je rješenjem toga Ureda od 12. ožujka 1987. i geodetskim elaboratom RN 1004/86, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poništena i spojena dijelom u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelom u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Još je utvrđeno da su rješenjem toga Ureda od 1. travnja 1987. i geodetskim elaboratom RN 1015/87, u katastarskom operatu evidentirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada površine 1495 m[2] , novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica površine 11 565 m[2] , te je takav upis i danas. Pri tome je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

19. Uvidom u posjedovni list broj 3345 (str. 67 spisa) utvrđeno je da je Grad Zagreb evidentiran kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj Ps-404/17-46 od 18. srpnja 2018. (str. 108-114 spisa), koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2744/2018-2 od 9. lipnja 2020. (str. 103-107 spisa), utvrđeno je da je tom presudom naloženo ovdje tuženiku predati na raspolaganje ovdje tužitelju garažu broj 47, površine 11,50 čm, sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], slobodnu od svih stvari i osoba, u roku od 15 dana.

21. Ovdje valja reći da je sud prihvatio kao vjerodostojnu svu dokumentaciju u koju je izvršio uvid, jer ista ničim nije dovedena u pitanje.

22. Dakle, iz navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelj stekao predmetnu garažu nasljeđivanjem iza pok. VČ, umrle **.**.2011. Također proizlazi da je OČ predmetnu garažu prethodno stekla od IČ na temelju kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2004., te da joj je garaža na temelju toga ugovora predana u posjed, a UČ je prethodno tu garažu stekla nasljeđivanjem od ŽČL. Konačno, proizlazi da je ŽČL predmetnu garažu kupila od Općine Peščenica, čiji je sljednik Grad Zagreb. Dakle, proizlazi da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne garaže sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 52/2025 - dalje: ZVDSP), što potvrđuje i presuda ovoga suda poslovni broj Ps-404/17-46 od 18. srpnja 2018. (str. 108-114 spisa) kojom je pravomoćno naloženo ovdje tuženiku

. / .

predati u posjed ovdje tužitelju predmetnu garažu. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

23. U odnosu na navode tuženika vezane uz identifikaciju sporne nekretnine valja reći da iz gore navedene dokumentacije, a posebno iz spomenute pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Ps-404/2017 od 18. srpnja 2018. proizlazi da je predmetna garaža br. 47, površine 11,50 čm, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te iz navedene presude proizlazi da je tuženik bio u posjedu upravo te garaže, što tuženik u konačnici niti ne osporava. Stoga je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Pri tome valja dodati da iz dokumentacije koja prileži spisu i to posebice dopisa i rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba proizlazi da je navedena čestica prethodno bila označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju parcelacijskog elaborata RN 586/77 k. o. [katastarska općina], koji nikad nije proveden u katastarskom operatu.

24. Konačno, tuženik neosnovano tijekom postupka tvrdi da je njegov posjed predmetne garaže bio pošten sve do 30. lipnja 2015. kada je tužitelj podnio tužbu protiv njega radi predaje u posjed te garaže.

25. Naime, uvidom u e-izvadak iz sudskog registra za tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., dostupan na službenim internetskim stranicama Sudskog registra Republike Hrvatske, utvrđeno je da je jedini osnivač tuženika Grad Zagreb. Također je utvrđeno da je društvo ZRINJEVAC, d.o.o. pripojeno tuženiku 2006. godine, a uvidom u e-izvadak iz sudskog registra za društvo ZRINJEVAC, d.o.o. utvrđeno da je Grad Zagreb bio i jedini osnivač društva ZRINJEVAC, d.o.o., koje je osnovano 1995. godine, a pripojeno je tuženiku 2006. godine.

26. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je prednik Grada Zagreba, Općina Peščenica, prodala predmetnu garažu predniku tužitelja, radi čega je Grad Zagreb rješenjem od 13. siječnja 1992. i razrezao porez na promet te garaže (str. 39 spisa).

27. Osim toga, iz ispisa poruka poslanih putem elektroničke pošte iz travnja 2015. (str. 7 i 8 spisa) proizlazi da se tužitelj obraćao tuženiku kao nasljednik predmetne garaže vezano uz pitanje ispražnjenja ili kupoprodaje garaže od strane tuženika i prije 30. lipnja 2015.

28. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je tuženikov posjed predmetne garaže bio nepošten i u utuženom razdoblju od listopada 2012. do lipnja 2015.

29. Ovdje još valja reći da navedeni zaključak nije doveden u pitanje niti rješenjima koje dostavlja tuženik, a iz kojih proizlazi da je radnoj organizaciji Zrinjevac još 1. veljače 1990. naloženo plaćanje komunalne naknade za garažu u bloku u [adresa] površine 13 m[2] , te da je potom 2008. godine i tuženiku, Podružnica Zrinjevac, naloženo plaćati komunalnu naknadu za garažu u bloku u [adresa] u [adresa], površine 13 m[2] , dok mu je 2006. godine naloženo za istu garažu plaćati naknadu za uređenje voda. Ovo tim više što se navedena rješenja, a na temelju kojih su tuženiku izdavani i računi za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, odnose na garažu površine 13 m[2] , dok predmetna garaža ima površinu 11,50 m[2] .

. / .

30. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku te mu naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

31. Slijedom navedenoga, kako je utvrđeno da je tužitelj predmnijevani vlasnik garaže br. 47, površine 11,50 m[2] , sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik te garaže, tako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju korist koju je imao uslijed posjedovanja te garaže, a koja se ogleda u visini najamnine koju bi tužitelj mogao ostvariti davanjem u najam predmetne garaže, na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a u svezi odredbe čl. 166. st. 4. ZVDSP-a.

32. Slijedom svega navedenoga, te kako strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva (tuženik je istu učinio nespornom na zadnjem ročištu), tako je tuženiku valjalo naložiti isplatiti tužitelju po osnovi naknade za korištenje predmetne garaže za svaki mjesec u utuženom razdoblju iznos od 132,72 EUR, odnosno ukupno za cijelo utuženo razdoblje od listopada 2012. do lipnja 2015. iznos od 4.379,85 EUR. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od 132,72 EUR od 15. u mjesecu za tekući mjesec, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO), po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje: Tarifa) a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 16.03.2016., 12.05.2016., 13.09.2017., 14.11.2017. i 13.05.2021. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročišta 08.12.2016., 08.06.2017., 24.01.2018., 07.11.2018. i 24.10.2023. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na ročišta 15.09.2016. i 03.12.2024. za svako po 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), za sastav podneska od 15.10.2015. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastav podnesaka od 22.03.2016., 05.05.2016., 03.08.2020., 27.07.2021., 15.10.2021., 18.10.2022., 23.10.2023., 02.12.2024. i 15.04.2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), što ukupno iznosi 1225 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.062,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,25 EUR i na presudu u iznosu od 90,25 EUR.

34. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.243,00 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (31. listopada 2025.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 03.07.2015. sukladno načelu krivnje, jer je tužitelj bio dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu prilikom podnošenja tužbe, te je dokaz o tome mogao dostaviti uz tužbu. Tužitelju također nije priznat trošak sastava podneska od 15.06.2016. sukladno načelu krivnje, jer je tužitelj

. / .

mogao dostaviti adrese predloženih svjedoka već u podnesku od 15.10.2015. u kojem je predložio izvesti dokaz njihovim saslušanjem. Tužitelju nadalje nije priznat ni trošak pristupa na ročište 13.09.2022. jer je isto odgođeno krivnjom tužitelja. Konačno, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e-oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. ZPP).

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

. / .