Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-12/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari prvotužiteljice ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina, protiv prvotuženice ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženika CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i trećetuženika IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, radi raskida ugovora, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. rujna 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, te objave presude 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. travnja 2007. sklopljen između tužitelja SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja i potvrđen od strane suca Općinskog suda u Varaždinu dana 26. travnja 2007. pod brojem R2.161/07.

II/ Tuženici ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ, [adresa], 11, Sračinec, Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] – kuća i dvor sa 514 m2, i to ĆČ i CČ, svaki svog suvlasničkog dijela od po 2/8 na ime SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a JČ svog suvlasničkog dijela od 2/8 na ime 1. tužiteljice ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te prijenosom njihovih suvlasničkih dijelova na čkbr. [katastarska čestica] - oranica Kocinke sa 1922 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] - oranica Kocinka sa 1165 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakog po 1/3 dijela, na ime SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III/ Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnične troškove u iznosu od 7.503,58 EUR (sedam tisuća petsto tri eura i pedeset osam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji SČ i ČČ podnijeli su 16. kolovoza 2017. tužbu protiv tuženika EČ radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je između stranaka zaključen 23. travnja 2007. i potvrđen od suca Općinskog suda u Varaždinu dana 26. travnja 2007. pod brojem R2-161/07. Ovim ugovorom tužitelji su, kao primatelji uzdržavanja, prenijeli na tuženika svoje suvlasničke dijelove nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 514 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (1. tužitelj SČ u 4/8 dijela, a 2. tužiteljica ČČ u 2/8 dijela) te je 1. tužitelj prenio i cijele čkbr. [katastarska čestica] oranica Kocinka sa 1922 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica Kocinka sa 1165 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik se kao davatelj uzdržavanja obvezao tužiteljima dovoditi liječnika, odvoditi ih liječniku, davati im hranu, odjeću, obuću, lijekove, po potrebi ih smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu odnosno u dom za starije i nemoćne osobe te plaćati razliku između njihovih mirovina i troškova smještaja u tom domu, plaćati troškove participacija za lijekove i liječničke recepte, a nakon njihove smrti sahraniti ih sukladno mjesnim i katoličkim običajima na mjesnom groblju u [adresa]. U tužbi se navodi da tuženik nije uredno ili nije uopće ispunjavao svoje preuzete obveze iako je po sklapanju predmetnog ugovora u zemljišne knjige odmah prenio nekretnine kojima su tužitelji, njegovi roditelji, raspolagali u njegovu korist. Tužitelji tako navode da je tuženik propuštao prevoziti 2. tužiteljicu na liječničke preglede pa tako i nekoliko puta na oftalmološki pregled u Zagreb koji je prijevoz obavila druga osoba na trošak tužitelja koji su uvijek u cijelosti i snosili sve troškove obavljenih pregleda i liječenja; nikada nije tužiteljima davao odjeću, obuću, lijekove, hranu, a njegova se briga o tužiteljima svodila na sporadične posjete 1 do 2 puta mjesečno; zadnju godinu prije podnošenja tužbe, od kada su tužitelji zbog bolesti i starosti postali teže pokretni i nesposobni za samostalno funkcioniranje na način da si redovito samostalno pripremaju hranu i brinu o sebi i svom domaćinstvu , zbog čega ne mogu samostalno nabavljati lijekove, namirnice i kućne potrepštine, ogrijev i drugo, tuženik se potpuno isključio iz brige o njima, a od početka 2017. uopće ih više ne posjećuje te su cjelokupnu brigu o njima u potpunosti preuzeli drugi sin i snaha tužitelja

- OČ i NČ koji žive s tužiteljima u istoj kući. Štoviše, na izričito pitanje 1. tužitelja ima li se uopće namjeru dalje brinuti o tužiteljima , tuženik je odgovorio da on to ne može jer je zauzet poslom te je inzistirao na smještaju tužitelja u neki dom za starije osobe i prodaji kuće, dok je tuženikova supruga, odbijajući zamolbu 1. tužitelja da ga se odveze na specijalistički preg led na ORL u Varaždinsku bolnicu, grubo prokomentirala "dosta ste se naživeli". Tužitelji napominju da je 2. tužiteljica unatrag 10 godina redovito čuvala tuženikovu djecu, odvodila ih u školu i iz škole, pomagala je tuženiku na polju i u vrtu, klala piliće, peglala i pospremala kuću, dok je 1. tužitelj tuženiku i njegovom sinu pomagao kod zidanja njihovih kuća. Stoga su tužitelji pozvali tuženika na sporazumni raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što je on uvjetovao isplatom naknade za pruženo uzdržavanje, a koja s obzirom na tuženikov skromni angažman kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora nije bila adekvatna . Slijedom navedenog tužitelji ovom tužbom sukladno čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima predlažu da sud donese presudu kojom se raskida predmetni ugovor te je tuženik dužan trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prijenosom vlasništva odnosno suvlasništva predmetnih nekretnina na tužitelje, uz zahtjev za naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje točnom činjenicu sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim su stranke preuzele obveze kako se to navodi u tužbi te je tuženik na sebe prenio vlasništvo nekretnina kojima su tužitelji raspolagali u njegovu korist. Međutim, tuženik osporava navode tužbe da ne bi ispunjavao obveze koje je preuzeo ugovorom. Kod toga ističe da je ugovor sklopljen na prijedlog tužitelja koji sa svojim sinom OČ i snahom IČ žive na istoj adresi, ali su u konstantnom sukobu, te je tuženik sa svojom suprugom ĆČ, budući da žive vrlo blizu, vrlo rado preuzeo obvezu uzdržavanja tužitelja. Tužitelj navodi da su on i članovi njegove obitelji (supruga i sin JČ) odmah po sklapanju ugovora redovito posjećivali tužitelje (uglavnom u jutarnjim satima kako bi izbjegli susret s OČ i NČ), pružali im svo uzdržavanje koje su tražili, redovno im bili dostupni, tužitelji su često posjećivali tuženika (1. tužitelj u nekim je razdobljima dolazio gotovo svaki dan); tuženik je konstantno tužitelje vozio u trgovinu u nabavu; tuženik te supruga i sin vodili su brigu o nabavci lijekova te su tužitelje vozili na primanje injekcija, redovito su posjećivali 1. tužitelja u bolnici nakon srčanog infarkta, vozili su tužitelje na redovite liječničke preglede liječnici obiteljske medicine, sve preglede i narudžbe za tužitel je dogovarala je tuženikova supruga koja je medicinska sestra, prije svake zime osigurali su im drva koja su tužitelji platili, a tuženik i članovi njegove obitelji dogovorili su dovoz te pomogli u sjeći i smještaju drva; svaku jesen su pripremili i odradili berbu kod tužitelja na njihovo traženje; vodili su brigu o dobavi plinske boce kada su tužitelji tražili; gotovo isključivo oni su održavali polja od tužitelja, a tužitelji su koristili plodove ; kada tužiteljica nije bila u mogućnosti voditi brigu o prehrani, tuženik im je donio hranu koja je pripremljena u njegovom domaćinstvu; vozili su ih na groblje, u trgovinu, u crkvu i općenito vrijedno brinuli o svim njihovim potrebama; tuženikova supruga uložila je veliki trud u vrijeme ostavinske rasprave iza pokojne sestre tužitelja ; kada je 2. tužiteljica bila u bolnici, 1. tužitelj je živio kod tuženika koji je u cijelosti brinuo o njemu; tuženik je obavljao sve potrebne veće radove kod tužitelja ili im u tome pomagao (postavljanje lamperije, bojanje soba i sl.). Netočno je da tuženik ne bi vozio tužiteljicu na oftalmološki pregled, već su je vozili dva puta u Zagreb te na redovite kontrole u OB Varaždin, a posebno je o zdravlju tužitelja brigu vodila tuženikova supruga kao medicinska sestra. Što se tiče davanja odjeće i obuće, tuženik ističe da su se tužitelji uredno oblačili te nikada od njega nisu tražili kupovanje odjeće i obuće niti su se žalili da bi im isto trebalo, a za svaki rođendan te blagdane tuženik ih je sa svojom obitelji darivao, pogotovo 2. tužiteljicu u vidu nove odjeće. Netočno je da bi se tuženik s obitelji udaljio od tužitelja, već su se upravo suprotno tužitelji udaljili od tuženika tražeći raskid ugovora i odbijajući primiti daljnje uzdržavanje. Tuženik pretpostavlja da su tužitelji poboljšali odnose sa sinom OČ i snahom IČ te zaključili da bi im uzdržavanje s njihove strane možda bilo prikladnije. Tuženik ističe da je i dalje voljan pružiti uzdržavanje, osobno i putem svoje obitelji te da nema nikakvu namjeru prisiljavati tužitelje na odlazak u dom za starije osobe, dapače isto bi mu financijski bilo vrlo teško jer se obvezao plaćati razliku u smještaju pa mu to i nije u interesu. Prilaže presudu Prekršajnog suda u Varaždinu kojom je tuženik proglašen krivim u odnosu na oštećenike OČ i NČ zbog događaja u kojem su mu onemogućavali ulazak u kuću. Stoga tuženik smatra da za raskid ugovora nema nikakvog osnova te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 15. ožujka 2018. kojim su se očitovali na odgovor na tužbu tužitelji se protive navodima da bi bili u sukobu sa sinom OČ i snahom IČ te je tuženik bio taj koji je ponudio tužiteljima da ih dohrani, a što su oni i prihvatili uvjereni u njegove dobre namjere, tim više što je tuženikova supruga medicinska sestra. Međutim, već od početka ugovornog odnosa tuženik s obitelji nije ni često, a ni redovito posjećivao tužitelje (posjećivao ih je jednom do dva puta mjesečno, najviše do pola sata), već su oni na pozive tuženika uvijek odlazili tuženiku kad god bi tuženik trebao neku pomoć u poljoprivredi ili čuvanju djece. Tužitelji su u vrijeme zaključenja ugovora bili dobra zdravlja i vitalni te su se sami brinuli o sebi, sami obavljali nabavke, a tuženik ih je tek sporadično pozvao sa sobom kad je išao u svoju nabavku, štoviše mnogo češće im je u pomoć u vezi toga priskakao sin OČ. Točno je da je tuženik s obitelji u nekoliko navrata odlazio po lijekove nakon što je tužiteljica operirala koljeno, no do prije otprilike godine dana tužitelji su najčešće sami ili uz pomoć sina OČ i snahe NČ pribavljali lijekove, što u posljednjih godinu dana čine isključivo OČ i IČ te njihova djeca. Tužitelji napominju da im je tuženik zabranjivao da se obraćaju na OČ i IČ, štoviše po njegovoj izričitoj uputi predmetni ugovor za njih je morao ostati tajan, vjerojatno kako isti ne bi bio doveden u pitanje. Nadalje, tužitelji navode da je tuženik s obitelji počeo inzistirati na smještaju tužitelja u dom za starije osobe i prodaji kuće u kojoj tužitelji žive čemu su se oni odlučno usprotivili krajem 2016., na što je tuženik reagirao ljutnjom i vikom da s njima ne želi više imati nikakvog posla te da mora brinuti o roditeljima supruge, a da se tužitelji sa svojim željama i problemima ubuduće obrate sinu Vladi. Navedeno inzistiranje počelo je kada je 2. tužiteljica završila u bolnici (najprije u OB Varaždin, a potom u bolnici u Novom Marofu) ukupno 4 tjedna, za koje je vrijeme 1. tužitelj boravio kod tuženika do njezinog povratka iz bolnice, nakon čega je ona ponovo počela kuhati i spremati, a nabavke svega potrebnog u potpunosti su preuzeli OČ i IČ. Neslaganje tužitelja s tuženikom u pogledu smještaja u dom dovelo je do njihovog potpunog razlaza i potpunog prestanka posjeta tuženika i njegove obitelji tužiteljima jer od 1. veljače 2017. više uopće nisu zvali ni posjetili tužitelje. Od zaključenja ugovora tužitelje su tuženik odnosno njegova obitelj dva puta vodili na injekcije te dva puta u KBC Rebro radi oka 2. tužiteljice, time da im je trošak puta u cijelosti nadoknađen, a 2. tužiteljica je na oftalmološke preglede odlazila biciklom ili javnim prijevozom. U vrijeme 1. tužiteljeve hospitalizacije zbog infarkta u bolnici posjećivala ga je cijela obitelj, pa tako i tuženik. Inače je 1. tužitelj uglavnom sam odlazio liječniku biciklom sve do proljeća 2017. Nije točno da bi tuženik i njegova obitelj tužiteljima osiguravali drva svake zime , već su to činili sin OČ i susjed ŽČ, kao što nije točno i da bi tuženik sudjelovao u berbama kod tužitelja, već je kao jedan od berača znao doći njegov sin JČ i to tek radi obiranja brajdi, a ne vinograda. Netočno je i da bi tuženik s obitelji održavao polja tužitelja, već su oni, kad ih zbog svog zdravstvenog stanja više nisu mogli samostalno obrađivati, angažirali DČ s potrebnim poljoprivrednim strojevima radi obrade uz naknadu. Plinske boce tužiteljima su po potrebi (jedan do dva puta godišnje) dovozili sin Č i susjed, a svega nekoliko puta u ranijem razdoblju ugovornog odnosa i sin tuženika JČ. Što se tiče prehrane, tuženik je svega nekoliko puta tužiteljima dovezao pripremljenu hranu i to netom po povratku 2. tužite ljice iz bolnice, a inače je 2. tužiteljica sve do kraja 2016. pekla kolače, radila rezance i slično, pa i za obitelj tuženika. Netočno je i da bi tuženik i njegova obitelj tužitelje prevozili do crkve i groblja budući da oni žive na svega 200-ak metara dalje te odlaze pješice. Netočni su i navodi vezani uz nasljeđivanje iza pokojne sestre 1. tužitelja GČ iza koje 1. tužitelj nije naslijedio ništa, već je tuženik dobio stan. Što se tiče navoda o pomaganju tuženika tužiteljima u većim radovima točno je jedino da je tuženik omaljao jednu sobu. Točno je da je 2. tužiteljica od tuženika i snahe znala dobiti manji prigodni poklon, ali i to je u posljednje vrijeme potpuno izostalo. Netočni su navodi da bi navodno poboljšanje odnosa tužitelja s OČ i IČ bilo razlogom za raskid predmetnog ugovora jer tužitelji s njima ni ranije nisu bili u lošim odnosima. Pravomoćna osuda za obiteljsko nasilje na štetu OČ i NČ govori samo o nagloj naravi tuženika i njegovom animozitetnom odnosu prema bratu i šogorici. Tužiteljima je, kao roditeljima tuženika, bez obzira na njegovo neispunjavanje ugovornih obveza, teško pala mogućnost da bi "mogao završiti u zatvoru", pa su prilikom saslušanja kao svjedoci u prekršajnom postupku iskazivali u cilju oslobođenja tuženika od optužbe. Navodi tuženika kako je i dalje voljan pružati uzdržavanje odnosno da više ne inzistira na smještaju tužitelja u dom nisu relevantni za ocjenu zakonskih razloga za raskid ugovora postojećih u vrijeme utuženja.

4. U podnesku od 9. svibnja 2018. tuženik osporava navode tužitelja ističući da je njihov navod o inzistiranju tuženika na smještaju tužitelja u dom i prodaji kuće kao temeljnom razlogu pogoršanja međusobnih odnosa stranaka suprotan navodima same tužbe iz koje proizlazi da je razlog pogoršanja odnosa bilo tuženikovo propuš tanje brige o tužiteljima. Ističu i da iz navoda tužitelja o sudjelovanju tuženika i njegove obitelji u uzdržavanju tužitelja proizlazi da tuženik nikada nije flagrantno kršio ugovorne odredbe. Naglašava da je tužiteljima pružao uzdržavanje u sadržaju i količini kako su to oni tražili budući da su do unazad kraćeg vremena bili sami sposobni voditi brigu o značajnom dijelu svojih potreba, te je i nadalje spreman brinuti o njima. Osim već iznesenih navoda kako bi mu smještaj tužitelja u dom bio financijski tegotan, navodi i kako bi prodaja kuće realno bila neostvariva zbog suvlasništva u istoj i nepristajanja brata i šogorice na prodaju pa su netočni navodi o njegovom inzistiranju na prodaji kuće i selidbi u dom. Ponovo navodi da su odnosi tužitelja s OČ i NČ bili loši što proizlazi iz izjava tužitelja u prekršajnom postupku te činjenice da oni nisu prisustvovali svadbama djece OČ i NČ, a s njima su imali i brojne probleme zbog kojih je više puta morala intervenirati policija te je s problemom upoznat i centar za socijalnu skrb.

5. U podnesku od 8. lipnja 2018. tužitelji u bitnome ponavljaju navode koje su iznijeli u dotadašnjem tijeku postupka osporavajući ranije iznesene navode tuženika.

6. Ovaj je sud nakon provedenog postupka donio presudu broj P-403/17-37 od 25. veljače 2021. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, no ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž-695/2021-3 od 21. srpnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Budući da su tijekom postupka umrli tuženik EČ (**.**.2021.) te 1. tužitelj SČ (**.**.2021.), postupak je pravomoćnim rješenjem broj P-519/2021-6 od 28. ožujka 2023. nastavljen s nasljednicima pokojnog tuženika EČ – ĆČ (supruga tuženika) te CČ i IČ (sinovi tuženika), a pravomoćnim rješenjem broj P- 519/2021-7 od 10. listopada 2023. s nasljednicima 1. tužitelja SČ – ČČ (njegovom suprugom, tada 2. tužiteljicom), OČ (sinom 1. tužitelja) kao i CČ te IČ (unuci 1. tužitelja, sinovi ranijeg tuženika EČ). Kako su se slijedom navedenog CČ i JČ istovremeno pojavili u ulozi tužitelja i ulozi tuženika, sud je rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu 4. travnja 2025. (pravomoćno istoga dana) odbacio tužbu tužitelja CČ i IČ radi raskida predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te uspostave ranijeg z.k. stanja protiv tuženika CČ i IČ. Istovremeno, budući da su CČ i JČ kao tužitelji u odnosu na 1. tuženicu ĆČ povukli tužbu, a s čime se ista suglasila, rješenjem donesenim na istom ročištu utvrđeno je da je povučena tužba tužitelja CČ i IČ radi raskida predmetnog ugovora i uspostave ranijeg z.k. stanja protiv 1. tuženice ĆČ. Slijedom navedenog, u daljnjem tijeku postupka na tužiteljskoj strani pojavljuju se 1. tužiteljica ČČ i 2. tužitelj OČ, a na tuženoj strani 1. tuženica ĆČ, 2. tuženik CČ i 3. tuženik JČ.

8. S obzirom na ove subjektivne promjene kao i s obzirom na promjene u zemljišnoknjižnom stanju nekretnina nastalom nakon sklapanja predmetnog ugovora te nakon smrti davatelja uzdržavanja EČ (i to uslijed nasljeđivanja iza EČ te prevođenjem podataka u BZP) tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev podneskom od 15. travnja 2025., te dodatno na ročištu 16. rujna 2025. tako da isti glasi kao u izreci presude, i nadalje tražeći raskid predmetnog ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja ugovora.

9.1. Podneskom od 20. svibnja 2025. tuženici smatraju da tužba prema preciziranom tužbenom zahtjevu nije dopuštena budući da se istom traži raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u cijelosti, a s čime se oni ne slažu. Naime, ističu da je davatelj uzdržavanja EČ umro prije primatelja uzdržavanja SČ kao i prije primateljice uzdržavanja ČČ, pa tuženici kao njegovi nasljednici u smislu odredbe čl. 588. Zakona o obveznim odnosima koja je bila na snazi u vrijeme smrti davatelja uzdržavanja ističu da su u svemu bili spremni nastaviti obveze svog prednika, međutim to im je bilo onemogućeno zbog nastupa druge ugovorne strane odnosno 2. tužitelja. Navode da su od trenutka smrti njihova prednika kao davatelja uzdržavanja bili spremni na izvršavanje svih obveza sukladno ugovoru kojeg je njihov prednik bio ugovorna strana, a isto su spremni i nadalje.

9.2. Na ročištu 16. rujna 2025. tužitelji se protive navodima prednjeg podneska tuženika, smatraju da nema nikakvih procesnih zapreka da nastave postupak radi raskida predmetnog ugovora, a 1. tužiteljica nije spremna da se predmetni ugovor nastavi izvršavati s tuženicima kao nasljednicima pokojnog EČ.

10. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, uz suglasnost stranaka, a zbog promjene sastava suda, pročitao je zapisnik od 8. ožujka 2019. s iskazom svjedokinje NČ, zapisnik od 21. svibnja 2019. s iskazima svjedoka ŽČ, RČ, AČ i PČ, zapisnik od 14. srpnja 2020. s iskazima svjedoka ZČ, BČ i KČ te zapisnik od 29. rujna 2020. s iskazima svjedoka VČ, MČ i ĐČ, a po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je i zapisnik od 18. rujna 2018. u kojem su sadržani iskazi sada pokojnih SČ i EČ (naime iako se prilikom promjene sastava suda sukladno čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku mogu pročitati zapisnici o saslušanju svjedoka, ali ne i stranaka, valja reći da se radi o pokojnim osobama koje nije moguće ponovno saslušati niti su iste više stranke u postupku zbog činjenice da su umrle, no sudski zapisnici su javne isprave, pa u tom smislu imaju dokaznu snagu sukladno čl. 230. st. 1. ZPP), te je na glavnoj raspravi 16. rujna 2025. saslušao parnične stranke.

11. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između SČ i ČČ kao primatelja uzdržavanja i EČ kao davatelja uzdržavanja dana 23. travnja 2007., ovjerenog po sucu ovoga suda 26. travnja 2007., kojim su ugovorom primatelji uzdržavanja raspolagali svojim nekretninama i to SČ nekretninama čkbr. [katastarska čestica] sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i sa 4/8 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ČČ sa 2/8 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist davatelja uzdržavanja EČ na način da su mu dozvolili da odmah nakon ovjere ugovora u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, što je isti i učinio, pa slijedom navedenog tužitelji traže i da se uspostavi ranije z.k. stanje na navedenim nekretninama. Kao razlog za ovakav tužbeni zahtjev tužitelji navode neizvršavanje obveza preuzetih ugovorom od strane davatelja uzdržavanja.

13. Prema čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i podnošenja tužbe; dalje: ZOO) ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Odredbom čl. 583. st. 3. u svezi s čl. 589. ZOO propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Prema čl. 368. st. 2. ZOO ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, u slučaju raskida ugovora ima pravo na povrat onoga što je dala (u konkretnom slučaju traži se uspostava ranijeg z.k. stanja).

14. Između stranaka nije sporno zaključenje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između SČ i ČČ kao primatelja uzdržavanja te EČ kao davatelja uzdržavanja te nije sporno da su primatelji uzdržavanja ispunili svoju ugovornu obvezu da na davatelja uzdržavanja prenesu imovinu kojom su raspolagali tim ugovorom (nekretnine). Nije sporan niti sadržaj obveze davatelja uzdržavanja odnosno na koji se način on obvezao davati uzdržavanje primateljima uzdržavanja, i to tako da primateljima uzdržavanja u slučaju bolesti dovodi liječnika i odvodi ih k liječniku, da im daje hranu, odjeću, obuću, lijekove, po potrebi ih smjesti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu odnosno u dom za starije i nemoćne osobe te plaća razliku između njihovih mirovina i troškova smještaja u tom domu, da plaća troškove participacije za lijekove i liječničke recepte da te ih nakon smrti sahrani u skladu s mjesnim i katoličkim običajima na mjesnom groblju , kako je to i navedeno u točki I. predmetnog ugovora.

15. Sporno je da li je davatelj uzdržavanja ispunjavao ove ugovorom preuzete obveze te je li u njihovom ispunjavanju bio onemogućen od strane primatelja uzdržavanja odnosno OČ i NČ (brata i šogorice davatelja uzdržavanja s kojima su živjeli primatelji uzdržavanja, odnosno s kojima i sada živi primateljica uzdržavanja ČČ). Pri tome valja reći da je, s obzirom na činjenicu smrti SČ kao ranijeg 1. tužitelja i jednog od primatelja uzdržavanja, pravo tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike (tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-1955/2013-2 od 20. ožujka 2018.) zbog čega je, uz 1. tužiteljicu ČČ kao primateljicu uzdržavanja po predmetnom ugovoru, i sada 2. tužitelj OČ aktivno legitimiran u ovom postupku.

16. Nadalje, što se tiče smrti davatelja uzdržavanja EČ koji je umro prije primatelja uzdržavanja, sukladno čl. 588. st. 1. ZOO umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike ako oni na to pristanu. Ne pristanu li na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida (st. 2. istog članka), pa je u postupku bilo potrebno utvrditi pristaju li nasljednici davatelja uzdržavanja EČ na produženje ugovora budući da se isti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi u suprotnom raskida po samom zakonu. U tom smislu relevantni su navodi tuženika s ročišta 4. travnja 2025. kao i iz podneska od 20. svibnja 2025. u kojima oni ističu svoju suglasnost s prelaskom svih prava i obveza i sklopljenog ugovora na njih te svoju spremnost da nastave obveze svojeg prednika (time da ističu kako im je izvršavanje ugovornih obveza bilo onemogućeno zbog postupanja tužitelja). Iako je sada važećom odredbom čl. 588. st. 2. ZOO (koja je u navedeni članak dodana člankom 11. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO objavljenim u "Narodnim novinama" broj 155/2023; dalje: ZID ZOO) propisano da se pristanak nasljednika davatelja uzdržavanja daje u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, odredbom čl. 25. st. 1. ZID ZOO propisano je da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni prije stupanja na snagu toga zakona, zbog čega sud smatra kako se ova odredba ne može primijeniti na konkretan slučaj u kojem je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen prije stupanja na snagu ZID ZOO (stupio na snagu 31. prosinca 2023.). Kako odredbom čl. 588. ZOO koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bio propisan poseban oblik za davanje ovakvog pristanka nasljednika davatelja uzdržavanja na produženje ugovora, sud smatra kako su i ovako izneseni navodi tuženika tijekom ovog postupka kojima oni izražavaju svoj pristanak na produženje ugovora valjani, zbog čega ne dolazi do raskida ugovora u smislu čl. 588. st. 2. ZOO.

17. Na sporne okolnosti je li davatelj uzdržavanja EČ (i kasnije njegovi nasljednici) izvršavao preuzete ugovorne obveze prema davateljima uzdržavanja ili je u tome bio onemogućen s njihove strane odnosno od strane OČ i NČ (na što ukazuje i drugostupanjski sud) izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, provedeno je saslušanje svjedoka i stranaka, te je izvršen uvid u sudski zapisnik s iskazima sada pokojnih SČ i EČ.

18.1. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Varaždinu broj J-118/17 od 22. veljače 2017. utvrđeno je da je istom okrivljenik EČ (ovdje davatelj uzdržavanja, ranije tuženik) proglašen krivim što se dana 1. veljače 2017. oko 18 sati u hodniku obiteljske kuće u [adresa] nasilnički ponašao u obitelji na način da je pogrdnim riječima vikao na svojega brata OČ i šogoricu NČ "zašto zaključavate vrata, odite van iz kuće, nemate vi tu ništa, izbit ću vam vrata i prozore, istući ću te, smrdiš" te je šogoricu odgurnuo u zid, a brata naguravao, dakle nasilnički se ponašao u obitelji prema bratu i šogorici čime je počinio prekršaj opisan u čl. 4. st. 1. i kažnjiv po čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega mu je izrečena novčana kazna, a u ovu novčanu kaznu uračunato mu je vrijeme uhićenja od strane policijskih službenika.

18.2. Uvidom u dopis PU Varaždinske, PP Varaždin od 6. listopada 2020. utvrđeno je da se u istom navodi kako je na navedenoj adresi 2007. bila pružena intervencija zbog nasilničkog ponašanja u obitelji NČ, a od tada do pisanja navedenog dopisa nije evidentirano pružanje intervencija, pri čemu je upitna točnost navedenog podatka s obzirom na nedvojbenu činjenicu, koja proizlazi iz prednje navedene presude Prekršajnog suda, da je upravo zbog nasilničkog ponašanja policijska intervencija pružena 2017., a i više saslušanih osoba iskazuju o višekratnim policijskim intervencijama.

18.3. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Varaždin od 21. listopada 2020. utvrđeno je da SČ i ČČ nisu bili evidentirani kod navedenog centra kao korisnici prava i usluga iz sustava socijalne skrbi niti se provodio bilo kakav postupak u smislu nadzora, a temeljem primljenog izvješća MUP od 14. veljače 2017. zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema UČ od strane EČ obavljen je savjetovani razgovor **.**.2017. s NČ, dok se EČ nije odazvao pozivu na razgovor. Navode i da su nasilja u obitelji EČ iz [adresa] evidentirana 2006. i 2007. (pri čemu nije precizirano tko ih je i na čiju štetu počinio). Isto tako se navodi da su ČČ i SČ dostavili zahtjeve za doplatak za pomoć i njegu 22. siječnja 2019., zbog čega je 12. srpnja 2019. izvršen terenski posjet te su isti upoznati da se njihovi zahtjevi odbijaju.

18.4. Iz medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije koja se odnosi intervencije hitne medicinske službe u vezi SČ kao relevantan sud izdvaja podatak da je 6. srpnja 2006. hitnu pomoć pozvala snaha

– medicinska sestra iz interne prijemne (očigledno ĆČ).

19.1. Prvotužiteljica ČČ u svom iskazu navodi da joj je sin EČ pomagao u obradi polja, da ju je u nekoliko navrata vozio kod oftalmologa u Zagreb te kod liječnika u Varaždinsku bolnicu, a nekoliko puta i unuk JČ (sin EČ) koji je nabavljao i lijekove te pomagao pospremiti drva za ogrijev, EČ i JČ su i dovozili plinske boce otprilike 2 do 3 puta, brali grožđe (brajde), tuženik i članovi njegove obitelji su nju i supruga SČ posjećivali uglavnom navečer nedjeljom, a i oni su odlazili k njima, sin EČ posjećivao je supruga SČ u vrijeme kada je dva puta bio u bolnici zbog infarkta, EČ je pozvao hitnu pomoć koja ju je odvezla u bolnicu kada joj se stanje drastično pogoršalo i kada je zadržana u Bolnici u Varaždinu, a potom i u Novom Marofu nekoliko tjedana te su je tamo posjećivali sin EČ i snaha ĆČ otprilike dva puta i donijeli joj uobičajene stvari, a za koje vrijeme je suprug SČ boravio kod sina EČ.

19.2. Valja reći da iz zapisnika od 18. rujna 2018. s iskazom SČ proizlazi da isti nije iskazivao o davanju uzdržavanja od strane EČ SČ na isti način kao njegova supruga ČČ, budući da je iskazivao da je lijekove i plinske boce nabavljala njegova snaha IČ, da EČ nije nabavljao drva, ne zna je li obrađivao polja, bio je kod EČ nekoliko dana za vrijeme kada mu je supruga bila u bolnici. Pri tome valja napomenuti da je raspravni sudac pred kojim je imenovani dao svoj iskaz konstatirao kako se s njime teško uspostavlja kontakt jer očito zbog godina slabije čuje, kao i da je lošeg zdravstvenog stanja, što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije priložene u spisu, zbog čega je upitna vjerodostojnost kao i uopće njegova mogućnost davanja iskaza.

19.3. Drugotužitelj OČ (sin SČ i ČČ, brat EČ) iskazuje da mu je majka rekla da ju je EČ vodio na pregled u Zagreb, da su tuženik i njegova supruga dolazili u posjet roditeljima (mjesečno jednom), a njihov sin JČ dva do tri puta tjedno, a on ih je vozio i u nabavku u dućan, te je otac boravio kod EČ u vrijeme kada je majka bila u bolnici.

20. Iz zapisnika s iskazom sada pokojnog EČ, davatelja uzdržavanja, proizlazi da je otprilike 6 godina od sklapanja ugovora u potpunosti udovoljavao svemu što su roditelji tražili i što im je trebalo; obrađivao je njihovu zemlju i dio proizvoda s te zemlje davao tužiteljima za njihove potrebe ; nije odbio ništa što bi ga oni tražili, nije im davao novac jer ga to nisu tražili, kao što nije kupovao ni hranu, odjeću, obuću, lijekove, ali je 2. tužiteljica dolazila k njegovoj supruzi kao medicinskoj sestri po savjete i lijekove; vozili su SČ i ČČ k liječniku kada je to trebalo.

21.1. Prvotuženica ĆČ iskazuje da je 1. tužiteljici dogovarala obavljanje pretraga budući da je medicinska sestra te je radila u Varaždinskoj bolnici, vozili su je u Zagreb na preglede, ona je pozvala hitnu pomoć kada je ČČ završila u bolnici u [adresa] krajem 2016. te je nakon toga smještena u Novi Marof, a za to vrijeme od nekoliko tjedana SČ boravio je kod njih jer im se tako bilo lakše brinuti o njemu, a brinula se i za ČČ koja je bila u bolnici tako da joj je nosila čisto rublje, pomagali su im spremiti drva za ogrjev zajedno sa svojim sinovima, njezin sin JČ i suprug EČ vodili su ih u nabavku, njezin je suprug obojao sobu u kući roditelja i stavio tople podove te na dijelu brodski pod.

21.2. Drugotuženik CČ iskazuje da su svi članovi njegove obitelj, dakle njegov otac, majka, brat i on, dolazili baki i djedu i pomagali im sve što je trebalo, on je osobno mnogo puta pomagao u obradi polja, sijali su kukuruz i žito, brao je grožđe i kukuruz, pospremao u koš, te su to radili svi oni zajedno, a on je osobno na djedovu zamolbu porušio bor ispred kuće; otac je najviše pomagao prilikom obrade polja, pospremao je drva, brao grožđe, vozio baku i djeda u bolnicu zajedno s majkom, a vozio ih je i njegov brat kad god je trebalo, a brat ih je znao voziti i u nabavku u trgovinu i na tržnicu, te su svi u obitelji pomagali koliko god su to djed i baka tražili; normalno su se družili i međusobno posjećivali sve do događaja 2017. kada je po oca došla policija.

21.3. Trećetuženik JČ (sin EČ) iskazuje da su do veljače 2017. intenzivno kontaktirali s bakom i djedom, on je svakodnevno dolazio u posjetu, vozio ih je k liječniku otprilike jednom u dva mjeseca odnosno koliko je bilo potrebno te ih je vozio u [adresa] i u [adresa], a baku i u Novi Marof te Zagreb za što mu nisu plaćali, a davali su mu novce kad je išao kupovati namirnice u dućan, znao im je donijeti plinsku bocu, brao je grožđe (brajde kod kuće), cijepao drva, djed je boravio kod njegovih roditelja u vrijeme kada je baka bila u bolnici, dok su njegovi roditelji EČ i ĆČ o baki i djedu brinuli tako što su ih također vozili k liječniku, išli u trgovinu, radili na njihovim zemljama.

22. Svjedokinja NČ (supruga OČ, šogorica EČ) iskazuje da je vidjela IČ da je jednom dovezao plinsku bocu, da je dolazio u posjetu, EČ znao je roditeljima dovesti s oranice kukuruz sa zemlje koju su ustupili njima, SČ bio je kod EČ u vrijeme kada je ČČ boravila u bolnici.

23. Svjedok ŽČ, susjed stranaka, koji navodi da poznaje sve stranke dugi niz godina te navodi da je s njima u dobrim odnosima, iskazuje da je EČ stalno pomagao do trenutka kada je dobio sudsku zabranu, kad god su roditelji trebali nekuda ići autom vozio ih je EČ ili JČ, a najviše je pomagao JČ, koji je znao dovesti plinsku bocu ČČ i SČ ili ako im je nešto drugo trebalo, znao je donijeti i lijekove, znao ih je voziti, vozio ih je u dućan, a liječniku su ih vozili EČ ili JČ, EČ i njegova supruga radili su na polju, nosili su drva u kuću koja im je on ispilio, spremali su kukuruz u kukuružnjake, a kad je ČČ bila u bolnici, SČ je bio kod EČ.

24. Svjedok PČ, susjed EČ, koji poznaje sve ugovorne strane, iskazuje da je vidio SČ i ČČ da dolaze EČ; da je snaha ĆČ pomagala SČ i ČČ prilikom obavljanja pregleda, posjećivali su ČČ kada je bila u Novom Marofu u bolnici, EČ i njegova obitelj išli su po lijekove kada je to trebalo te su radili na polju tužitelja.

25. Svjedokinja ZČ (supruga 2. tuženika CČ) iskazuje da je u dobrim odnosima sa svim ugovornim stranama, živi u istom domaćinstvu s roditeljima svog supruga te joj je poznato da su EČ i njegova supruga ĆČ preuzeli obvezu brinuti o baki i djedu ČČ i SČ koji su stalno bili kod njih, te su im EČ i ĆČ, njezin suprug i njegov brat JČ pomagali i radili sve potrebno za njih, vozili su ih liječniku, kupovali im potrebne namirnice, radili na polju, brali grožđe na brajdama, pospremali drva, nedjeljom su ih zajedno znali posjećivati, u vrijeme kada je baka ČČ dolazila k njima kad god su nešto trebali, tuženici su im izlazili u susret i udovoljavali njihovim zahtjevima.

26. Svjedokinja TČ, koja poznaje sve ugovorne strane jer su se dugi niz godina međusobno družili, iskazuje kako joj je poznato da je ĆČ vodila brigu o ČČ kada je bila u bolnici, što joj je poznato budući da i ova svjedokinja radi u bolnici, te se brinula o njoj i kada je bila smještena u Novom Marofu za koje je vrijeme djed SČ bio kod njih u kući; na Ljiljaninu zamolbu suprug svjedokinje išao je u svinjokolju kod tužitelja, a njezin sin je znao pomoći spremati kukuruz; Brankovi sinovi koje je srela u trgovini rekli su joj da su kupovali za tužitelje, kojima je pomoć uglavnom trebala vezano uz prijevoz liječniku ili u fizičkim poslovima.

27. Svjedok KČ, koji živi u istom mjestu i poznaje sve ugovorne strane te je sa svima u normalnim odnosima, iskazuje da su SČ i ČČ svakodnevno odlazili EČ i njegovoj supruzi do pogoršanja njihovih odnosa; pomoć im je bila potrebna u fizičkim poslovima te je ovog svjedoka EČ ĆČ angažirao za obradu zemlje u vlasništvu tužitelja svojim poljoprivrednim strojevima za što mu je EČ i plaćao; SČ je bio kod EČ u vrijeme kada je ČČ bila u bolnici te su se tada EČ i njegova supruga brinuli o njemu i odlazili u bolnicu ČČ.

28. Svjedokinja VČ (sestra ĆČ) iskazuje da su SČ i ČČ nosili rublje na pranje EČ i ĆČ jer kod kuće nisu imali stroj za pranje rublja, ona je često dolazila EČ i ĆČ jer je tamo živio i njezin otac, pa je vidjela da su SČ i ČČ dolazili; EČ i ĆČ organizirali su sve što je bilo potrebno za medicinsku pomoć SČ i ČČ, dovezli su ih u bolnicu što joj je poznato jer i ona radi u bolnici pa ih je znala pričekati, a osim njih i sin JČ znao ih je dovesti; pomagali su im pobrati plodove na njivama, pospremali su drva, unuk ih je znao odvesti u trgovinu.

29. Svjedokinja MČ iskazuje da je SČ boravio kod EČ i ĆČ u vrijeme kada je ČČ bila u bolnici; kada je ČČ imala određenih zdravstvenih problema, ĆČ ju je zvala da dogovori pregled budući da i ova svjedokinja radi kao medicinska sestra, a poslije toga vidjela je u čekaoni da je ĆČ s ČČ čekala na pregled, dosta često vidjela je i njihov auto parkiran na dvorištu, a tuda često prolazi jer joj u blizini živi svekrva.

30. Svjedokinji ĐČ poznato je jedino da je jednom prilikom kod tuženika vidjela SČ koji je bio tamo iz razloga što mu je supruga ČČ bila u bolnici.

31. Svjedok RČ (sin OČ) navodi da nisu imali nikakav dojam da bi se EČ i njegova supruga na bilo koji način brinuli za tužitelje, njegovi su roditelji OČ i IČ pomagali SČ i ČČ brinuti o njihovim domaćim životinjama, pospremiti drva, a nije bilo potrebe da ih se vodi liječniku jer su sami odlazili biciklom kod liječnika ili u ljekaru koji su u blizini, jednako kao i trgovina i crkva, iskazuje da je on osobno kada je živio u [adresa] (do 2011.) s djedom išao obrađivati polja, a nakon toga ode u trgovinu ako treba, pospremao je drva zajedno sa svojim roditeljima, nije vidio da bi unuk JČ pomagao baki i djedu.

32. Svjedok AČ (sin OČ i NČ) iskazuje da su se baka i djed brinuli sami o sebi jer su bili dobrog zdravstvenog stanja, a ako im je nešto trebalo pomoći, to su činili njegovi roditelji te ih je njegov otac vozio ako je trebalo k liječniku i po lijekove, dok se EČ i njegova obitelj prije 2017. ni na koji način nisu brinuli o ČČ i SČ; jedino su se više brinuli u vrijeme kada je baka bila u bolnici; nije vidio bratića IČ da bi pomagao baki i djedu.

33. Analizirajući i međusobno uspoređujući iskaze saslušanih osoba, sud ocjenjuje prvenstveno vjerodostojnima iskaze svjedoka koji nisu u bliskim obiteljskim odnosima sa ugovornim stranama, dakle susjeda, prijatelja i poznanika koji svi žive u istom mjestu te su im sve stranke dobro poznate, te ne navode da bi bili u bilo kakvim konfliktnim ili lošim odnosima sa bilo kojom od stranaka, zbog čega ih sud smatra nepristranima jer drugačije niti ne proizlazi iz bilo kojeg dokaza u spisu. Svaki od naprijed navedenih svjedoka iskazivao je o radnjama kojima su EČ i članovi njegove obitelji davali uzdržavanje primateljima uzdržavanja i to one radnje koje su svakom pojedinom svjedoku poznate i o kojima imaju osobna saznanja ili posredna saznanja iz pričanja stranaka. Slijedom navedenog, iskaze saslušanih osoba kojima se negira bilo kakav doprinos davatelja uzdržavanja i članova njegove obitelji (iskaze svjedoka RČ i AČ kao i tužitelja odnosno NČ) u dijelu u kojima su oni suprotni iskazima svjedoka sud ne smatra vjerodostojnima iz razloga očigledne zainteresiranosti za ishod spora.

34. Iako tužitelji prilikom iskazivanja umanjuju značaj i učestalost radnji kojima su davatelji uzdržavanja i članovi njegove obitelji primateljima uzdržavanja pružali ugovoreno uzdržavanje (primjerice navodima kako je 1. tužiteljica podmirivala troškove prijevoza u Zagreb, da je sama brinula o svojim potrebama, odlazila k liječniku, u crkvu, apoteku, sama se vozila na biciklu, tuženik joj nije kupovao odjeću, obuću, hranu i slično) kojima očito nastoje ukazati na neuredno i nedovoljno izvršavanje ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, valja reći da iz iskaza same 1. tužiteljice proizlazi da je do otprilike 2016. njezino zdravstveno stanje bilo dobro, u više navrata tijekom iskazivanja navodi da od davatelja uzdržavanja (i članova njegove obitelji) nije ništa niti tražila (primjerice prilikom iskazivanja o njihovim posjetama za vrijeme svog boravka u bolnici; nije tražila da je se vozi u crkvu zbog blizine; primatelji uzdržavanja nisu ni tražili od davatelja uzdržavanja da im kupuje odjeću, obuću, hranu; na pitanje da li je u to vrijeme bilo nešto što su oni tražili od tuženika, a nisu dobili, odgovorila je da ništa posebno nije ni tražila pa niti nisu odbili; nisu odbili da je voze liječniku ili u trgovinu, ali su često bili u nemogućnosti zbog posla, a ona to ni nije mnogo tražila). Isto proizlazi i iz iskaza svih tuženika kao i pokojnog EČ, a čak i svjedokinja NČ potvrđuje da primateljima uzdržavanja nije bilo potrebno financirati kupnju hrane; da su do 2016. bili dobrog zdravstvenog stanja, pokretni i mogli su se sami brinuti o svojim potrebama, te o takvom njihovom zdravstvenom stanju do 2016. iskazuju i svjedoci RČ i AČ. Svjedok ŽČ iskazuje da se nije dogodilo da bi SČ i ČČ nešto tražili od EČ i ĆČ u smislu uzdržavanja, a da oni to nisu učinili. Svjedokinja ZČ iskazuje da nije bilo niti jedne situacije da bi SČ ili ČČ tražili ili trebali neku pomoć od EČ ili njegove supruge, a da bi oni to odbili, kao i da ih novčano nije trebalo pomagati jer su imali svoje novce. Svjedokinja BČ također iskazuje da SČ i ČČ, za koje iskazuje da su se međusobno družili na zajedničkim proslavama, u njihovim međusobnim razgovorima nikada nisu isticali da nešto trebaju, a da nemaju.

35. Slijedom navedenog sud utvrđuje da je EČ kao davatelj uzdržavanja osobno i putem članova svoje obitelji (supruge i sinova) u razdoblju od sklapanja ugovora do početka 2017. uredno izvršavao svoje obveze preuzete ugovorom sukladno potrebama i traženjima primatelja uzdržavanja i to, imajući u vidu način na koji je ugovoreno davanje uzdržavanja, prvenstveno pružanjem pomoći u skrbi o zdravlju primatelja uzdržavanja (odvoženje k liječniku, u bolnicu, nabavka lijekova, pomaganje pri dogovaranju pretraga i pregleda) što je jedan od načina na koje je ugovoreno davanje uzdržavanja, dok za davanje uzdržavanja u vidu davanja hrane, odjeće i obuće te smještaja u dom za starije i nemoćne osobe do tada nije bilo potrebe s obzirom na dobro zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja, niti su to oni od njega tražili. Davatelj uzdržavanja i članovi njegove obitelji poduzimali su i druge radnje koje se općenito podrazumijevaju pod pojmom uzdržavanja iako nisu izričito navedene u ugovoru: međusobno posjećivanje, obavljanje fizičkih poslova kojima su pridonosili zadovoljavanju životnih potreba primatelja uzdržavanja (obrada polja i druga pomoć oko poljoprivrednih radova, spremanje ogrijeva, doprema plinske boce, pojedini radovi u kući – bojanje sobe), prijevoz automobilom za potrebe primatelja uzdržavanja, briga o SČ u vrijeme kada je ČČ bila u bolnici. Stoga u pogledu navedenog perioda sud smatra neosnovanima navode tužitelja o neizvršavanju ili neurednom izvršavanju obveza davatelja uzdržavanja.

36. Nesporno je, međutim, da je početkom 2017. nakon povratka ČČ iz bolnice (najprije u [adresa], pa u Novom Marofu, u trajanju od nekoliko tjedana za koje je vrijeme SČ boravio kod EČ) te saznanja OČ i NČ o postojanju predmetnog ugovora došlo do dal jnjeg pogoršanja od ranije narušenih odnosa između EČ i ĆČ s jedne strane te OČ i NČ s druge strane kao i do događaja iz veljače 2017. zbog kojeg je EČ proglašen krivim za prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji prema bratu i šogorici, kada je i priveden po djelatnicima policije, a i izrečena mu je mjera zabrane približavanja oštećenima, nakon čega je prestalo izvršavanje obveza davatelja uzdržavanja, kako to proizlazi iz iskaza svih stranaka i gotovo svih saslušanih svjedoka. Nesporno je i da su pomoć u zadovoljavanju životnih potreba nakon tog perioda SČ i ČČ pružali OČ i NČ. Iako su davatelj uzdržavanja EČ te kasnije tuženici kao njegovi nasljednici iskazivali spremnost da i dalje izvršavaju ugovorne obveze, činjenicu prestanka izvršavanja obveza EČ i tuženici obrazlagali su nemogućnošću ispunjenja obveza upravo zbog toliko pogoršanih odnosa između EČ i ĆČ te OČ i NČ koje je rezultiralo spomenutom prekršajnom osudom EČ kao i višekratnim pozivanjem policije od strane NČ u slučaju dolaska davatelja uzdržavanja u kuću primatelja uzdržavanja.

37. Kod toga se ističe da, kao što to ukazuje i drugostupanjski sud u ovom postupku, treba voditi računa i o činjenici da raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može tražiti stranka koja je svojim postupanjem dovela do neizvršavanja ili djelomičnog izvršavanja ugovorne obveze od druge ugovorne strane, odnosno čije je postupanje suprotno čl. 5. i 6. ZOO, posebno ako je davatelj uzdržavanja spreman i nadalje izvršavati svoju ugovornu obvezu, pri čemu nije dovoljno samo subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ispunjavanjem obveza od strane druge ugovorne strane, već se mora raditi o objektivnom neispunjavanju preuzetih obveza, u konkretnom slučaju od strane tuženika. Naime, odredbom čl. 5. ZOO propisano je da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, a odredbom čl. 6. ZOO propisana je zabrana zlouporabe prava tako da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

38.1. Ovdje sud utvrđuje da niti u jednom navodu podnesaka tuženika niti iskaza bilo kojeg od tuženika u postupku ne proizlazi kako oni smatraju SČ i ČČ kao primatelje uzdržavanja koji traže raskid ugovora odgovornima za pogoršanje odnosa te ne iznose nikakve navode iz kojih bi proizlazilo da su primatelji uzdržavanja bilo kojim svojim postupkom doveli do neizvršavanja njihovih obveza, već uzrok tome vide isključivo u poremećenim odnosima EČ i ĆČ te OČ i NČ.

38.2. Tako iz iskaza EČ proizlazi da je uzrok poremećenim odnosima stranaka odnos brata i njegove supruge prema njemu, te je razlog zbog kojeg od 2017. nije odlazio k roditeljima protivljenje njegovog brata i šogorice zbog čega su vođeni prekršajni postupci, a NČ prijeti da će zvati policiju svaki puta kada pokuša doći, dakle problem je u tome što OČ i NČ ne dozvoljavaju njemu te članovima njegove obitelji da dođu, a izričito navodi da nema problema u odnosima između njega i roditelja, već u odnosu između njega i njegovog brata te šogorice zbog čega su prestali njegovi kontakti s roditeljima.

38.3. Prvotuženica ĆČ također kao razlog zbog kojih od 2017. nisu bili u kontaktu s SČ i ČČ navodi da nisu mogli doći u njihovu kuću jer su svaki puta OČ i NČ zvali policiju, misli da su SČ i ČČ bili u strahu od OČ i NČ, a iznosi i saznanje da je ČČ u veljači 2017. zvala policiju da joj sin i snaha ne dozvoljavaju kupanje i toplu vodu, no smatra kako su oni u dobrim odnosima sa sinom i snahom jer žele mir, a ne da im stalno dolazi policija i centar za socijalnu skrb. Iskazuje i o situaciji kada je OČ promijenio bravu (u vrijeme kada je ČČ bila u bolnici) zbog čega je 1. tuženica pozvala policiju jer je trebala uzeti Kristinine stvari za bolnicu.

38.4. Trećetuženik JČ isto tako iskazuje da su njihovi kontakti s primateljima uzdržavanja prestali iz razloga što su OČ i NČ zvali policiju nakon čega je njegov otac EČ bio pritvoren te je NČ prijetila da će zvati policiju ako tko od njih dođe, a smatra da su SČ i ČČ prekinuli kontakte s EČ i ĆČ jer žele imati svoj mir. Iskazuje da se u vrijeme kada je bio u kontaktu s bakom i djedom s njima nikada nije svađao.

38.5. Drugotuženik CČ o prekidu kontakata s primateljima uzdržavanja u bitnome iskazuje kao i trećetuženik.

38.6. Svjedok ŽČ iskazuje da nije vidio da bi se SČ i ČČ posvađali s EČ i ĆČ iako iskazuje o pogoršanju njihova odnosa po povratku ČČ iz bolnice te o višekratnim dolascima policije koju je uglavnom zvala NČ, a ĆČ je zvala kad nije mogla ući u kuću jer je IČ promijenila bravu. U iskazu navodi i da EČ i ĆČ nisu mogli doći poslije 2017. jer bi tada došla policija. Svjedokinja ZČ iskazuje da tuženici ne mogu davati uzdržavanje jer su u strahu da će NČ pozvati policiju jer je to prije učinila. Svjedokinja VČ iskazuje da je EČ i ĆČ bio onemogućen dolazak u kuću od strane OČ i NČ koji su zvali policiju kad god su EČ i ĆČ došli tužiteljima te su SČ i ČČ rekli da to više ne mogu trpjeti, ČČ joj je rekla da joj je teško jer stalno dolazi policija, a zove je IČ.

38.7. Sama 1. tužiteljica ČČ iskazuje da se ona nije svađala ni sa kime, nije se posvađala s EČ, ĆČ i unucima, ima dvojicu sinova i uvijek im je govorila da si moraju biti dobri, u prekršajnom postupku dala je iskaz koji ide u korist sina EČ jer je htjela da si braća budu dobra. Ovaj dio njezinog iskaza potvrđuje i obrazloženje presude Prekršajnog suda u kojem je naveden njezin iskaz, istovjetan s iskazom njezinog supruga SČ, oboje kao svjedoka, koji su iskazivali da predmetne zgode 1. veljače 2017. nije bilo nikakve vike niti galame od strane EČ prema OČ i NČ, a niti bilo kakvog fizičkog sukoba, ni izgovorenih pogrdnih riječi ili psovki, a koji dio iskaza prekršajni sud nije prihvatio ocjenjujući ih pristranima te da svojim iskazima pogoduju okrivljeniku.

38.8. Drugotužitelj OČ, iako on kao i njegova supruga IČ negiraju da bi branili EČ i članovima njegove obitelji da dolaze tužiteljima, iskazivao je o policijskim intervencijama, kod čega navodi da je ĆČ huškala njegove roditelje govoreći preko telefona majci da zove policiju iako joj je ona rekla da za to nema razloga, no unatoč tome iskazuje i da je majka na nagovor ĆČ pozvala policiju u više navrata u cilju da ih posvađa (dakle očigledno tražeći postupanje prema OČ i NČ) u periodu 2016., 2017., 2018., a možda i kasnije . Iskazuje da on osobno nije zvao policiju, a pozvala ju je jedino njegova supruga IČ kada ju je EČ napao.

39.1. Iz ovdje navedenih iskaza ne proizlazi, dakle, da bi primatelji uzdržavanja svojim postupanjem onemogućavali izvršavanje obveza davatelja uzdržavanja, već je to, prema suglasnim iskazima saslušanih osoba, isključivo posljedica teško narušenih odnosa dvojice braće i njihovih supruga.

39.2. U tom kontekstu od važnosti je činjenica da su primatelji uzdržavanja živjeli (1. tužiteljica i sada živi) u istoj kući s OČ i NČ, kao i volja primatelja uzdržavanja da ne napuštaju tu kuću kao svoj dom. Ne samo da su ovu svoju namjeru i želju SČ i ČČ jasno iskazali nakon što je EČ, u vrijeme kada je ČČ bila u bolnici početkom 2017., iznio taj svoj prijedlog, već u svom iskazu 1. tuženica ĆČ navodi kako u samom ugovoru nije ni bilo navedeno da SČ i ČČ ĆČ dolaze živjeti u kuću davatelja uzdržavanja jer oni nisu htjeli napustiti svoju kuću, dakle, takva je namjera primatelja uzdržavanja jasno izražena od samog početka njihovog ugovornog odnosa. U tom kontekstu, po stavu ovoga suda, treba promatrati i iskazanu spremnost tuženika na daljnje ispunjavanje obveza po ugovoru, ali na način da 1. tužiteljica kao sada jedina primateljica uzdržavanja dođe živjeti k nekome od tuženika, naime, navedeno zapravo predstavlja izmjenu ugovora u pogledu načina pružanja uzdržavanja budući da u ugovoru, kako je rečeno, nije bila ugovorena zajednica života ugovaratelja, kao niti u slučaju potrebe (očigledno zbog zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja) smještaj u kuću davatelja uzdržavanja, već u dom za starije i nemoćne osobe. Stoga se niti odbijanje primatelja uzdržavanja da prihvate takav izmijenjeni način pružanja uzdržavanja ne može tumačiti kao odbijanje suradnje ili zlouporaba prava tj. postupanje suprotno čl. 5. i 6. ZOO budući da nisu odbili izvršavanje ugovorenih obveza davatelja uzdržavanja, već su odbili izmjenu ugovornih odredbi s obzirom na to da takva izmjena očigledno nije odgovarala njihovim životnim potrebama i željama odnosno sasvim razumljivoj želji da žive u svom domu.

39.3. S druge strane, doprinos davatelja uzdržavanja ovako teškom pogoršanju odnosa s OČ i NČ sud nalazi u inzistiranju davatelja uzdržavanja na tajnosti ugovora pred OČ i NČ koji su za taj ugovor nesporno saznali tek 2017. po povratku ČČ iz bolnice, a što je sasvim očigledno doprinijelo dodatnom pogoršanju njihovih od ranije narušenih odnosa. Osim toga, kao značajan doprinos EČ pogoršanju tih odnosa ukazuje se počinjenje obiteljskog nasilja prema OČ i NČ za što je prekršajno osuđen. Isto tako, sud smatra uvjerljivima iskaze tužitelja o tome da je EČ iznio svoj prijedlog ocu da se primatelji uzdržavanja smjeste u dom i da se proda kuća, što su primatelji uzdržavanja odbili, a nakon čega je EČ rekao da ih više neće uzdržavati te ih uputio na sina OČ jer on kod kuće ima obvezu uzdržavanja tasta i punice. Naime, iako 1. tuženica ĆČ negira da je njezin suprug iznio takav prijedlog primateljima uzdržavanja, to je suprotno iskazu EČ koji i sam navodi kako je točno da su predložili roditeljima da ih smjeste u dom što obrazlažu time da im je potrebna pomoć jer su stari i bolesni, a i on je osobno bolestan. I dio iskaza tužitelja da im je EČ rekao kako ih dalje neće uzdržavati sud smatra vjerodostojnim jer se u svom iskazu na pitanje kako je spreman i dalje izvršavati ugovor EČ o tome nije mogao izjasniti kod čega je naveo da s njim žive roditelji supruge i on brine o njima, a tek je u podnesku od 8. prosinca 2020. iznio prijedlog i poziv primateljima uzdržavanja da presele u njegovu kuću radi osiguranja potrebne skrbi.

40. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da davatelj uzdržavanja EČ i članovi njegove obitelji, sada tuženici, od 2017. nisu izvršavali ugovornu obvezu na davanje uzdržavanja SČ i ČČ, ali ne utvrđuje da je do tog neizvršavanja obveza dovela druga ugovorna strana (primatelji uzdržavanja) koja traži raskid ugovora upravo zbog neizvršavanja obveza. Stoga je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za raskidom predmetnog ugovora, a posljedično tome i uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije zaključenja predmetnog ugovora, sve u smislu čl. 583. st. 3. u svezi s čl. 589. ZOO te čl. 368. st. 2. ZOO.

41.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa su tako tuženici, koji su u cijelosti izgubili spor, dužni tužiteljima naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

41.2. Kao takve sud je tužiteljima sukladno vrijednosti predmeta spora te tbr. 54. i tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) priznao troškove:

- zastupanja na ročištima 11. lipnja 2018., 18. rujna 2018., 6. ožujka 2019., 8. ožujka 2019., 21. svibnja 2019., 14. srpnja 2020., 11. siječnja 2021., 4. travnja 2025. i 16. rujna 2025., svakoga u iznosu od po 500,00 EUR temeljem tbr. 9. toč. 1. Tarife, dok je zastupanje na ročištu 20. ožujka 2018. priznato u iznosu od 250,00 EUR (umjesto u zatraženom iznosu od 500,00 EUR) sukladno tbr. 9. toč. 2. Tarife budući da se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima (ročište je odmah odgođeno radi očitovanja tuženika na podnesak tužitelja), dok nije priznat trošak ročišta od 3. studenoga 2020. budući da to ročište nije održano zbog spriječenosti suca

- sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR temeljem tbr. 7. toč. 1. Tarife

- sastava obrazloženih podnesaka od 15. ožujka 2018. i 8. lipnja 2018., svakoga u iznosu od 500,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, dok je trošak podneska od 15. travnja 2025. kojim je samo sređen tužbeni zahtjev priznat u iznosu od 125,00 EUR (umjesto u zatraženom iznosu od 500,00 EUR) sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife

- uvećanje naknade za zastupanje više osoba, ali ne u zatraženom iznosu od 1.800,00 EUR, već u iznosu od 637,50 EUR (budući da zbroj svih prethodno priznatih odvjetničkih troškova iznosi 6.375,00 EUR), a odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu zastupanu osobu u visini od 10% sukladno tbr. 40. toč. 1. Tarife jer punomoćnici tužitelja nisu zastupali više od dvije osobe istovremeno

- sudske pristojbe na tužbu i presudu, svake u iznosu od 245,54 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi.

41.3. Na taj način sud je tužiteljima priznao ukupne parnične troškove u iznosu od 7.503,58 EUR koje su im dužni naknaditi tuženici koji su spor u cijelosti izgubili. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke.

U Varaždinu 31. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelji po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina

2. Tuženici po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina