1

Poslovni broj: 13 Gž Ob-83/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 13 Gž Ob-83/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. G., OIB: ..., K. L., zastupane po punomoćniku Č. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. G., OIB: ..., S., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. travnja 2023. poslovni broj: 55 P Ob-182/2016-45, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. travnja 2023. poslovni broj: 55 P Ob-182/2016-45

 

- u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini nekretnina upisana u zk.ul. 5116, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, sagrađena na z.k.č. 1863, kuća i dvorište u S., površine 296 m2, k.o. S. i to suvlasnički dio 279/296, upisan pod rednim brojem 2 te da su iz osnova bračne stečevine tužiteljica i tuženik suvlasnici navedenih nekretnina odnosno suvlasničkih dijelova, svaki u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati te je dužan trpjeti da se na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, odnosno suvlasničkim dijelovima u ½ dijela na ime tužiteljice.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. travnja 2023. poslovni broj: 55 P ob-9182/2016-45 ukida

 

- u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno da  bračnu stečevinu parničnih stranaka čine nekretnina upisana u zk.ul. 3582, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, sagrađena na z.k.č. 6518/3, stambena zgrada br. 19 i 21 u Ul. ... površine 313 m2 i dvorište površine 509 m2, ukupne površine 822 m2, k.o. S. S., i to suvlasnički dio 607/10000 etažno vlasništvo (E-9), upisano pod rednim brojem 9., u naravi dvosobni stan na I. katu oznake D1-ST 3 i spremište u podrumu oznake D1 sprem 03, ukupne netto korisne površine 49,97 m2

 

i nekretnina upisana u zk.ul. 3582 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, sagrađena z.k.č. 6518/3, stambena zgrada broj 19 i 21 u Ul. ..., površine 313 m2 i dvorište površine 509 m2, ukupne površine 822 m2, k.o. S. S., i to suvlasnički dio 36/10000 etažno vlasništvo (E-1), u naravi parkirališno mjesto oznake PM1, ukupne netto korisne površine 3,00 m2,

 

kao i u dijelu da su tužiteljica i tuženik suvlasnici navedenih nekretnina odnosno suvlasničkih dijelova, svaki u ½ dijela, što je tuženik, dužan priznati te je dužan trpjeti da se na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, odnosno suvlasničkim dijelovima u ½ dijela na ime tužiteljice.

 

-          u točki II. izreke,

 

i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini nekretnina upisana u zk.ul. 5116, sagrađena na z.k.č. 1863, kuća i dvorište u S., površine 296 m2, k.o. S. i to suvlasnički dio 279/296, upisan pod rednim brojem 2, te nekretnina upisana u zk.ul. 3582, sagrađena na z.k.č. 6518/3, stambena zgrada br. 19 i 21 u Ul. ... površine 313 m2 i dvorište površine 509 m2, ukupne površine 822 m2, k.o. S. S., i to suvlasnički dio 607/10000 etažno vlasništvo (E-9) i nekretnina upisana u zk.ul. 3582, sagrađena z.k.č. 6518/3, stambena zgrada broj 19 i 21 u Ul. ..., površine 313 m2 i dvorište površine 509 m2, ukupne površine 822 m2, k.o. S. S., i to suvlasnički dio 36/10000 etažno vlasništvo (E-1), te je određeno da su iz osnova bračne stečevine tužiteljica i tuženik suvlasnici navedenih nekretnina, odnosno suvlasničkih dijelova, svaki u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati, te je dužan trpjeti da se na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, odnosno suvlasničkim dijelovima u ½ dijela na ime tužiteljice. Točkama II. i III. izreke odlučeno je o troškovima postupka.

 

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih čl.353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je utvrđenje bračne stečevine u smislu čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/1998. i 116/2003.; dalje ObZ/98) i čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015.; dalje ObZ/03) koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet ovog spora.

 

6. Polazeći od utvrđenja da su predmetne nekretnine kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice novčanim sredstvima koja su stečena radom za vrijeme trajanja braka, prvostupanjski sud pozivom na odredbu (čl. 252 ObZ/98 i čl. 248. st.1. ObZ/03) zaključuje da one predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Naime, prvostupanjski sud nalazi kako niti iz jednog dokaza u spisu ne može utvrditi osnovanost činjeničnih tvrdnji tuženika da su predmetne nekretnine kupljene sredstvima, koja su njemu darovana i da je bračna zajednica prestala 2002. prije kupnje nekretnine upisane u zk.ul. 3582 k.o. S. S.. Stoga, pozivom na odredbe o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. u daljnjem tekstu: ZPP), prvostupanjski sud nalazi da tuženik nije dokazao da su predmetne nekretnine kupljene sredstvima iz njegove vlastite imovine, a stranke niti tvrde niti dokazuju da su zaključile bračni ugovor, kojim bi sporazumno ugovorile uređenje svojih imovinskih odnosa, pa vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine u smislu čl. 253. st. 1. i 2. ObZ/98 odnosno čl. 249. st. 1. i 2. ObZ/03.

 

7. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud, raspolagao dokazima iz kojih se moglo zaključiti da je ukupni dohodak stranaka u 2000. godini pa do 26. listopada 2001. godine (kad je sklopljen ugovor o kupoprodaji za nekretninu čkbr. 1863, K.O. S.), daleko manji od iznosa kupoprodajne cijene nekretnine čkbr. 1863, K.O. S., što znači da su, suprotno navodima tužiteljice, sredstva za kupnju ove nekretnine stečena mnogo ranije od 2000. godine, odnosno za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje ZBPO), a upravo je tim Zakonom propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Stoga, tuženik navodi da sud nije uzeo u obzir citirane odredbe ZBPO-a niti se pri izvođenju dokaza vodio time da je sud taj koji određuje doprinos bračnog druga u stjecanju zajedničke imovine, konkretno, doprinosa pri stjecanju sredstava za kupnju nekretnine čkbr. 1863, K.O. S., uzimajući u obzir da je brak između stranaka zasnovan 1987. godine. Tuženik ističe i da sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno na temelju dokaza iz spisa izveo je pogrešan zaključak o trajanju bračne zajednice. Konačno, tuženik ukazuje da mu se u određenoj fazi postupka dostava obavljala na neodgovarajuću adresu (K. L.), iako je tužiteljica bila upoznata da je tuženik odselio sa ove adrese. Tužiteljica je, prema mišljenju tuženika, kalkulirala o vremenu kad će sud izvijestiti da je adresa tuženika ..., S.. Radi toga, u određenim fazama ovog postupka dostava nije bila uredna, pa je to, po tuženiku, razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Isti još smatra da presuda proturječi sama sebi i razlozima danim u obrazloženju, odnosno da ista nema uopće razloge o odlučnim činjenicama, a glede razloga koji se navode da postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ukazujući sadržajno na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8.1. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) na koju ukazuje tuženik, jer prvostupanjska presuda nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

 

8.2. Osim toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) s obzirom da je prvostupanjski sud pravne radnje u odnosu na tuženika poduzimao samo u uvjetima uredne dostave, a svaki puta kada je dostava poziva za tuženika bila neuredna postupak je upravo radi ove okolnosti odgođen.

 

9. Uzimajući nadalje u obzir utvrđenja prvostupanjskog suda da su stranke zaključile brak 27. prosinca 1986. i da je presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. P Ob-352/16 od 13. lipnja 2017. brak stranaka razveden, a da je nekretnina upisana u z.k.ul.br. 5116 k.o. S. kuća i dvorište u S., površine 296 m2, s uknjiženim pravom vlasništva za korist tuženika, stečena temeljem Ugovora o prodaji nekretnine od 8. lipnja 2001. i aneksa Ugovoru o prodaji nekretnine od 26. listopada 2001., te ocjenu navoda tužiteljice da je bračna zajednica trajala do 2014., a da stranke prilikom ulaska u brak nisu imali imovinu, nego da su za vrijeme trajanja braka stekli mnogo nekretnina, koje bi iznajmljivali u pravilu kao poslovne prostore i od zakupa bi štedjeli te potom ponovno kupovali novu nekretninu, koju bi opet dalje iznajmljivali, ispravno je prvostupanjski sud, temeljem odredaba čl. 252 ObZ/98 i čl. 248. st.1. ObZ/03, zaključio da je ova nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i potječe iz sredstava pribavljenih iz ranije stečene imovine te predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i doprinos bračnih drugova u stjecanju ovog dijela zajedničke imovine, pri čemu je pribavio Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave Ministarstva financija iz kojih je utvrđeno da su bračni drugovi imali podjednake dohotke od nesamostalne djelatnosti, kapitala, imovine i imovinskih prava u razdoblju do kupnje ove nekretnine, time da je vjerodostojnim prvostupanjski sud ocijenio i navod tužiteljice da je upravo ona većinu vremena njihovog braka radila te se sama brinula o djeci. Suprotne tvrdnje da je tuženik više doprinio prilikom stjecanja ove zajedničke imovine, valjano su, prema stajalištu prvostupanjskog suda, s kojim je suglasan i ovaj sud, ocijenjene nedokazanim te time i neosnovanim temeljem čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 1. ZPP-a.

 

9.1. Iz naprijed navedenog obrazloženja su žalbeni razlozi tuženika u odnosu na nekretninu upisanu u z.k.ul.br. 5116 k.o. S. ocijenjeni neosnovanim, pa je uz utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koje se u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 2. ZPP  pazi po službenoj dužnosti, valjalo žalbu tuženika na ovaj dio točke I. izreke presude odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP ovaj dio presude potvrditi.

 

10. U odnosu na žalbene navode da sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno na temelju dokaza iz spisa izveo pogrešan zaključak o trajanju bračne zajednice, drugostupanjski sud smatra da je ovaj dio žalbenih navoda tuženika osnovan. Naime, u svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da je s tuženikom bila u braku od 1986. do lipnja 2016. , ali da su zajedno živjeli do 2014. kada su još zajedno putovali s djecom. Pored toga, iz iskaza zajedničke djece I. i T. G., danim u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu posl. Broj  6 P-707/2020 i u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu Ovr Ob-3/2021 (ranije Ovr Ob-5/16) proizlazi da je bračna zajednica trajala do 24. listopada 2013., kada je u dnevnim novinama S. D. od 24. listopada 2013. objavljen članak o uhićenju S. G. zbog sumnje u počinjenje tri kaznena djela na štetu maloljetnica iz članka 162. stavak 2. Kaznenog zakona (str. 621 i 622 spisa). Kako su nekretnine u odnosu na koje se traži utvrđenje prava suvlasništva upisane u zk.ul. 3582 i to suvlasnički dio 607/10000 etažno vlasništvo (E-9) i suvlasnički dio 36/10000 etažno vlasništvo (E-1), kupljene 17. prosinca 2014. bitno je točno utvrditi u kojem trenutku je prestala faktična bračna zajednica parničnih stranaka.

 

10.1. Naime, odredbama čl. (čl. 252 ObZ/98 i čl. 248. st.1. ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina, koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili (čl. 249. st. 1. ObZ-a).

 

10.2. Međutim, prvostupanjski sud nije dokaze provedene tijekom postupka procjenjivao u vezi sa činjenicom faktičkog prestanka zajednice života stranaka kako su navodile stranke. Pri tome sud prvog stupnja ne radi uopće distinkciju između faktičnog prestanka bračne zajednice i razvoda braka. U vezi sa navedenim valja reći da bračna zajednica predstavlja pravni standard koji podrazumijeva postojanje volje da oba bračna druga ostvaruju sadržaje braka. Stoga, bračna zajednica može trajati i kraće od braka, a samo razdoblje od sklapanja braka do prestanka bračne zajednice je pravno relevantno za prosudbu postojanja bračne zajednice (tako i Rev x 899/17).

 

10.3. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao relevantne činjenice te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno budući tijekom postupka nije utvrđeno da li su nekretnine upisane u zk.ul. 3582, sagrađena na z.k.č. 6518/3, stambena zgrada br. 19 i 21 u Ul. ... površine 313 m2 i dvorište površine 509 m2, ukupne površine 822 m2, k.o. S. S., i to suvlasnički dio 607/10000 etažno vlasništvo (E-9) i suvlasnički dio 36/10000 etažno vlasništvo (E-1), stečene za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice stranaka ovog postupka, kao i iz kojih su točno sredstava plaćene kupoprodajne cijene za njih, to je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 370. ZPP-a ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve predložene dokaze i iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te u novoj odluci iznijeti razloge o osnovanosti zahtjeva za utvrđenjem suvlasništva s osnova bračne stečevine obzirom na navedene nekretnine, vodeći računa o svim okolnostima koje je dužan uzeti u obzir u konkretnom slučaju (trajanje faktične bračne zajednice i sredstva iz kojih su nekretnine stečene), kako bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost odluke. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. Novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

 

U Varaždinu 2. listopada 2023.