Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-372/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja VUPIK plus d.o.o., Vukovar, Sajmište 113C, OIB: 81523019624, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Cvrković & Partneri d.o.o. iz Vukovara, kao pravnog slijednika iza brisanog društva VUPIK d.d., Vukovar, Sajmište 113c, OIB 06849543412,(ranijeg tužitelja), protiv tuženika GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednika i pravnog slijednika UO, vlasnika poljodjelsko-trgovačkog obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radojica Vučković i Marko Cerovac iz Osijeka, radi: isplate, V.P.S.: 501.834,63 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Cvrkovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Cvrković & Partneri d.o.o. iz Vukovara i punomoćnika tuženika Radojice Vučkovića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radojica Vučković i Marko Cerovac iz Osijeka, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VUPIK plus d.o.o., OIB: 81523019624, Sajmište 113C, Vukovar koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TO OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju VUPIK plus d.o.o., OIB: 81523019624, Sajmište 113C, Vukovar, isplati iznos od 501.804,66 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. svibnja 2010. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećane za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju VUPIK plus d.o.o., OIB: 81523019624, Sajmište 113C, Vukovar isplatiti tuženiku TO OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova naknade troškova postupka iznos od 25.775,00 eura.

III Odbija se tuženik GO OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 78.790,00 eura.

IV Tužitelj VUPIK plus d.o.o., OIB: 81523019624, Sajmište 113C, Vukovar, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 110.157,22 eura.

r i j e š i o  j e

I Sud odustaje od raspravnog rješenja s ročišta od 30. rujna 2025. koje glasi:

"Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva sa današnjeg ročišta jer je u interesu razrješenje međusobnih odnosa stranaka."

II Odbacuje se kao nedopušten prigovor radi prijeboja koji je tuženik istakao u podnesku od 18. ožujka 2025., a specificirao u podnesku od 6. svibnja 2025. koji glasi: "Vrši se prijeboj dijela tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku u iznosu od 36.561,05 Eur-a, s dijelom tražbinom koju tuženik ima prema tužitelju u najmanjem iznosu od 213.019,44 Eur-a."

Obrazloženje

1. Tužitelj VUPIK d.d. Vukovar, Sajmište 113, Vukovar, OIB: 0684953412, je dana 26. svibnja 2010. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika LO kao vlasnika Poljodjelsko-trgovačkog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojoj tvrdi da je sa tužiteljem u stalnom poslovnom odnosu godinama te da iz tog odnosa ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 3.780.847,22 kn.

2. Tužitelj u tužbi postavlja tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 3.780.847,22 kn sa zateznim kamatama, a ne precizira od kada traži isplatu kamata. Podnosi i zahtjev za izdavanje mjere osiguranja i traži: 1. da se naloži tuženiku povrat mjenica i bjanko zadužnica izdanih prije 31. prosinca 2009., te da se naloži HYPO Alpe Adria d.d. Zagreb, te ostalim poslovnim bankama u kojima tužitelj ima otvoren račun da uskrate naplatu novčanog iznosa naznačenog u mjenici br. A 01738169 i da uskrate naplatu po ostalim mjenicama i Bjanko zadužnicama izdanim tuženiku prije

31. prosinca 2009. od strane tužitelja.

3. Tužitelj je naknadno obavijestio sud da je u predmetu poslovni broj: R1- 86/10-6 od 10. svibnja 2010. u kojem je predmetu prethodno već određena mjera osiguranja istog sadržaja kakvog tužitelj podnosi u ovom postupku.

4. Tužitelj je na poziv suda specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 10. veljače 2011. koji ima ukupno 66 stranica (od 28 do 95 fizičkog spisa) tako da je označio pojedine iznose po pojedinim računima za koje potražuje zatezne kamate od prvog idućeg dana po dospjelosti računa do konačne isplate.

5. Tuženik je na ročištu dana 5. travnja 2011. naveo da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, na tom ročištu mu je i uručen podnesak kojim tužitelj specificira tužbeni zahtjev, a u pisanom očitovanju na isti je naveo da tužitelj nije dostavio nikakvu relevantnu dokumentaciju (dokaze) na temelju koje tereti tuženika za naknadu za izvršene usluge i isporučenu robu pa se tužbi protivi.

6. Podneskom od 10. studenog 2011., (datiran s 14. studenim 2011.), ali je zaprimljen na ročištu, tuženik se poziva na to da je već izvršio prijeboj svojih potraživanja s potraživanjima tužitelja, da zbog tog prijeboja više nema potraživanja tužitelja prema tuženiku, nego naprotiv tuženik ima prema tužitelju nenamirena potraživanja u iznosu od 2.164.258,78 kn.

7. Dalje navodi: prema evidenciji poslovnih knjiga tuženika na dan 31. prosinca 2009., tužitelj je kao dobavljač imao potraživanja prema tuženiku, kao kupcu u iznosu od 1.376.260,87 kn. Istovremeno tuženik kao dobavljač ima prema tužitelju kao kupcu potraživanja u iznosu od 5.164.379,64 kn, te je za iznos od 1.376.260,87 kn izvršen prijeboj, te je na dan 31. prosinca 2009. ostao dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.451.031,57 kn. Od 1. siječnja 2010. tužitelj se više ne pojavljuje kao dobavljač prema tuženiku već jedino tuženik i nadalje isporučuje robu i vrši usluge za tužitelja i na dan 31. prosinca 2010. tužitelj zapravo duguje tuženiku iznos od 2.164.258,78 kn.

8. Ukazuje na to da je dokumentacija koju dostavlja tužitelj na okolnost svoje navodne tražbine nedostatna jer tužitelj dostavlja karticu kupca i račune koje ima prema tuženiku, a trebao bi dostaviti karticu tuženika kao dobavljača iz koje bi bile vidljive obveze koje je tužitelj imao prema tuženiku kao dobavljaču, a po osnovu kojih tražbina tuženika je tuženik izvršio prijeboj međusobnih tražbina tužitelja i tuženika. Smatra da tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije proveo sve poslovne događaje i potraživanja tuženika prema tužitelju. Dakle tuženik ulaže prigovor prijeboja. Podredno tuženik ulaže prigovor zastare za tražbine dospjele do 26. svibnja 2007.

9. Tužitelj se na podnesak tuženika očituje podneskom od 23. studenog 2011. i navodi da u karticama tužitelja nema evidentiranih obveza prema tuženiku, niti je tužitelj knjižio račune tuženika, a tužitelj smatra a je dostavio sve račune i otpremnice na kojima temelji svoju tražbinu.

10. Tuženik nije predložio provođenje vještačenja, ali je predložio da se prije vještačenja tražbine tužitelja utvrdi stanje usklađenja poslovnih knjiga stranaka po sudskom vještaku, koji prijedlog je sud usvojio.

11. Sud je u predmetu na prijedlog tužitelja odredio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po DV Consulting d.o.o. Osijek u čije ime je vještačenje provela vještak Dajana Vuković te je vještak dana 31. listopada 2012. dostavila prvi pisani nalaz u kojem je navela da je pregledala dokumentaciju stranaka i utvrdila postojanje međusobnih poslovnih odnosa, sa krajem 2009. godine utvrdila je da postoje u knjigovodstvu evidentirana potraživanja tužitelja prema tadašnjem tuženiku UO koja su knjižena u knjigovodstvu u promatranom periodu od 2007. do 2009. u iznosu od 3.319.417,93 kn, a za isti period da tuženik potražuje od tužitelja iznos od 1.493.435,87 kn, prema knjigovodstvu tuženika. Pritom se je vještak ogradila da je vještačila samo usklađenje knjiženja stranaka, a ne i postojanje potraživanja po računima. Također je navela da je tuženik za potrebe vještačenja dostavio ugovor o najmu poslovnih prostora i mehanizacije sklopljen s tužiteljem za razdoblje od 15. prosinca 2007. do 31. prosinca 2009. i to 45.000,00 kn na mjesec s PDV-om, da tužitelj nije evidentirao tražbine tuženika po osnovi ugovora o najmu, a tuženik nije evidentirao plaćanja o cesijama po ugovorima za koje postoji dokaz u spisu.

12. Postupak je bio prekinut zbog smrti tuženika, da bi godinama nakon prekida bio nastavljen pred drugim sucem, a u međuvremenu je tužitelj bio kao društvo povezano s Agrokorom u postupku prinudne uprave, nakon kojeg postupka novo osnovano društvo VUPIK plus d.o.o. Sada tužitelj može potraživati tražbine nastale prije tog postupka, ali nije u obvezi platiti dugovanja VUPIK-a d.d. nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

13. Rješenje o nastavku postupka u odnosu na VUPIK plus d.o.o. Vukovar, kao tužitelja i GO kao tuženika poslovni broj P-372/24-2 od 26. studenog 2025. je postalo pravomoćnim 21. siječnja 2025. donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom su odbijene žalbe, a utvrđeno je da GO nije vlasnik obrta kojeg je bio vlasnik prethodni tužitelj.

14. U daljem tijeku postupka, na ročištu dana 25. ožujka 2025. tužitelj osporava potraživanje tuženika koji se stavlja u prijeboj zbog zastare i to potraživanje nije prijavljeno u postupku prinudne uprave nad pravnim prednikom tužitelja.

15. Tužitelj u podnesku od 15. ožujka 2025. navodi kako iz nalaza i mišljenja vještaka Dajane Vuković, proizlazi kako je potraživanje tužitelja prema pravnom predniku tuženika iznosilo 3.319.417,93 kn (440.562,47 eura).

16. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu tužitelju u iznosu od 440.562,47 eur sa zateznim kamatama od 17. rujna 2009. do isplate.

17. Isti podnesak nije bio jasan u pogledu toga zašto tužitelj u tom podnesku traži manji iznos nego što je utuženo jer to tužitelj u tom podnesku ne obrazlaže.

18. Tuženik se podneskom od 18. ožujka 2025. očituje na podnesak tužitelja od 15. ožujka 2025. godine kojim je tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev.

19. Tuženik i nadalje ustraje kod prigovora zastare za sve tražbine tužitelja koje su dospjele do 26. svibnja 2007.

20. Tuženik u podnesku od 18. ožujka 2025. predlaže da sud odbije dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 305.373,57 eura, a da izvrši prijeboj dijela tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku u iznosu od 135.188,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od 17. rujna 2009., s tražbinom koju tuženik ima prema tužitelju u iznosu od 198.213,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od 17. rujna 2009. do prijeboja. Dakle, tek u podnesku od 18. ožujka 2025. tuženik ističe prigovor radi prijeboja dok je u prethodnom dijelu postupka isticao samo prigovor prijeboja.

21. U podnesku od 6. svibnja 2025. tuženik se očituje na dokumentaciju koju je tužitelj za potrebe dopune vještačenja dostavio vještaku, osobito uzevši u obzir prigovor zastare, te ponovo predlaže da sud odbije kao neosnovan zbog zastare dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 305.373,57 eura ili 297.024,23 eura da odbije kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 100.286,61 eura iz drugog razloga, a ne zbog zastare, a da se izvrši prijeboj tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku u iznosu od 275.469,25 kn (36.561,05 eura), s dijelom tražbine koju tuženik ima prema tužitelju u iznosu od 1.604.995,00 kn (213.019,44 eura).

22. Tužitelj smatra da se ne može usvojiti prigovor prijeboja jer tuženik nije svoju tražbinu za koju smatra da je platio prijebojem prijavio u postupku prinudne uprave nad pravnim prednikom tužitelja.

23. Tuženik u daljem tijeku postupka i dalje osporava tužbeni zahtjev, podredno ističe prigovor zastare.

24. Ističe da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je isporučio robu ili izvršio usluge za koje tereti tuženika, a kako je precizirao u svom podnesku od 10. veljače 2011. Dakle, uz tužbu ne prilaže otpremnice niti druge dokaze o izvršenim uslugama, niti isporučenoj robi, tako da tuženik ne zna na čega se odnosi tužba. Vještačenje je provedeno bez utvrđivanja poslovnih događanja temeljem kojih je izvršeno knjiženje, tako da vještačenje nije dokaz da je izvršeno knjiženje. Nije relevantno što tuženik nije prijavio svoju tražbinu u postupku prinudne uprave jer učinak prijeboja nastupa kada su tražbine susrele.

25. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja za tuženika stanje konta sa danom 26. svibanj 2010., priloženo uz tužbu (str. 4-16 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku DV Consulting d.o.o., izvršen uvid u pisani vještački nalaz i mišljenje vještaka DV Consulting d.o.o. u čije ime je vještačenje provela vještak Dajana Vuković od dana 29. listopada 2012. sa priloženim računima temeljem kojih je provedeno vještačenje (str. 126-163 spisa), i to u račune tužitelja prema tuženiku br. 158-060141-09, 240- 60141-09, 301-60140-09, 205-160140-09, 206-160140-09, 418-160140-09, 433- 160140-09, 461-160140-09, 686-160140-09, 640-160140-09, 641-160140-09, 778- 020141-09, 280-020141-09, 984-131141-07, 1343-070201-07, 2253-132441-07, 2304-070201-07, 1848-131141-07, u izvode sa konta tužitelja za tuženika za 2004., 2005. godinu (str. 179-193 spisa), račune tužitelja tuženiku i to 102-070201-08, 225- 070201-08, 270-131141-08, 270-131141-08, kartice dobavljača koje dostavlja tuženik za 2009. godinu, kartice kupaca za 2009. i 2011. godinu (str. 109-113 spisa), u račune br. 272-131141-08, 271-131141-08, 521-070201-08, 299-131141-08, 300- 131141-08, 301-131141-08, 302-131141-08, 303-131141-08, 304-131141-08, 305- 131141-08, 306-131141-08, 307-131141-08, 2578-080240 od 18. ožujka 2008., 2585-080240 od 18. ožujka 2008., 2670-080240 od 20. ožujka 2008., 520-070201-

08, 455-131141-08, 622-131141-08, 625-131141-08, 650-131141-08, 654-070201-

08, 773-131141-08, 845-131141-08, 846-131141-08, 848-131141-08, 976-131141-

08, 979-131141-08, 980-131141-08, 981-131141-08, 1024-131141-08, 1150- 070201-08, 1134-131141-08, 1191-131141-08, 1470-020140-08, 1471-020140-08, 1365-070201-08, 405-110140-08, 1467-131141-08, 1468-131141-08, 1493-070640-

08, 1772-131141-08, 1773-131141-08, 1774-131141-08, 1775-131141-08, 1776- 131141-08, 1777-131141-08, 1913-131141-08, 1736-070201-08, 1824-131141-08, 1990-131141-08, 1904-131141-08, 1908-131141-08, 1909-131141-08, 2220- 131141-08, 2330-131141-08, 2331-131141-08, 2332-131141-08, 2333-131141-08 (II svežanj spisa), izvod iz poslovnih knjiga tužitelja za tuženika s datumom 20. rujna 2012., te za razdoblje do 31. prosinca 2011., izvode konta za 2010. godinu za poslovne odnose stranaka (II svežanj spisa), izvodi konta za 2010., 2009., 2008., 2007., te 2006. godinu (III svežanj spisa), ugovori o cesiji (III svežanj spisa), ugovor o asignaciji, ugovori o cesiji za isplatne liste banke (IV svežanj spisa str. 401-683), izvršen je uvid u nagodbu vjerovnika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj: St-1138/2017 kojim tužitelj VUPIK plus d.o.o. dokazuje činjenicu pravnog sljedništva u odnosu na raniji VUPIK d.d., izvod iz sudskog registra za VUPIK d.d. povijesni pregled, u rješenje o potvrđivanju nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku izvanredne uprave nad društvom Agrokor poslovni broj: St- 1138/17-2823, u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog LO, ranijeg tuženika broj: O-477/2012 od 25. rujna 2012. koje je donio javni bilježnik Marijan Mendeš iz Vinkovaca (str. 1428-1430 spisa), u rješenje iz spisa ovog suda R1- 86/2010-22 od 3. studenog 2023., na ročištu je saslušana vještak Dajana Vuković, izvršen je uvid u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio vještaku za potrebe vještačenja na okolnost utvrđivanja poslovnih događaja koji su bili temelj za izdavanje računa tužitelja tuženiku, a koje je račune tužitelj utužio u ovom postupku (str. 1482-1770 svežanj VII, te str. 1772-2570 spisa - svežanj VII, VIII, IX, X, XI i str. 2573-2713).

26. U daljnjem tijeku postupka provedena je dopuna financijskog vještačenja te je izvršen uvid u dopunu nalaza od 3. lipnja 2025., te je vještak ponovo saslušavana na ročištima.

27. Tuženik navodi da neće predložiti provođenje vještačenja, jer smatra da je teret dokazivanja na tužitelju a tužitelj nije dostavio niti račune niti otpremnice niti neki drugi dokaz na okolnost poslovnih događaja.

28. Vještak Dajana Vuković je objasnila da kod provođenja vještačenja prije prekida postupka zbog smrti tuženika nije došla do faze da pregleda račune i druge otpremnice stranaka vezano za poslovne događaja, da li se na kakvoj dokumentaciji temelji ono što je knjiženo nego je samo o nastojala utvrditi mogućnost usklađenja poslovnih knjiga obje strane i utvrdila je što tko nije proknjižio i tražila je od tužitelja dokumentaciju o poslovnim događajima, ali dogodilo se da je raniji tuženik umro i postupak je prekinut.

29. Rješenjem od 29. travnja 2025. sud je odredio dopunu vještačenja nakon što je tužitelj u spis dostavio po pozivu suda dokumentaciju na okolnost poslovnih događaja koji su bili temelj za knjiženja koja je proveo tužitelj po utuženim računima i posljedično tome radi utvrđenja postoji li utužena tražbina tužitelja.

30. Sud je od tužitelja zatražio dodatnu dokumentaciju za potrebe dopune vještačenja na okolnost utvrđenja poslovnih događaja jer uz ranije dostavljene račune tužitelj nije uz svaki račun dostavio i dokumentaciju na okolnost poslovnih događaja, tj. narudžbenice, otpremnice primke i sl.

31. U daljnjem tijeku postupka provedena je dopuna financijskog vještačenja te je izvršen uvid u dopunu nalaza od 3. lipnja 2025. u kojem se vještak izjašnjava za koje račune tužitelj nije dostavio valjanu prateću dokumentaciju na okolnost poslovnih događaja, a za koje račune je dostavio svu valjanu prateću dokumentaciju pa se izjašnjava za koje račune smatra da imaju temelja u stvarnim poslovnim događajima jer te račune cijeni kao vjerodostojne.

32. Vještak je utvrdila postojanje samo dva računa tužitelja sa potpunom i kompletnom dokumentacijom na okolnost poslovnih događaja i to račun br. 1470 od 20. kolovoza 2008. na iznos od 49.340,77 kn (6.548,65 eura) i račun br. 1471 od 30. kolovoza 2008. na iznos u visini od 22.753,00 kn (3.019,84 eura), ali te račune vještak nije našla kao iskazano potraživanje u dokumentu tužitelja izvodu otvorenih stavaka sa danom 31. listopadom 2011. jer s tim danom tužitelj po drugom računu koji nema veze sa utuženim računima i koji 2011. potražuje u odnosu na tuženika iznos od 175.625,21 kn.

33. Temeljem rezultata financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom postupku sa stupnjem izvjesnosti dokazano je nepostojanje tražbine tužitelja utužene u ovom postupku jer je dokument nađen kod tuženika u tijeku vještačenja je knjigovodstveni dokument koji prema svom sadržaju i pečatu te memorandumu pripada tužitelju.-OS obrazac izdan prema stanju poslovnih knjiga do datuma 31. listopada 2011. (str. 2788 spisa), a vještak je potvrdila da iz istog dokumenta može zaključiti da se s datumom 31. listopada 2011. tužitelj prema tuženiku nema evidentirane nenamirene utužene tražbine.

34. Naime, u tom dokumentu se potvrđuje da tužitelj s datumom 31. listopadom 2011. ima prema tuženiku samo tražbinu u iznosu od 175.625,21 kn koja se tražbina temelji na računu 011-003832, a taj račun nije naveden u popisu računa u podnesku kojim je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev - podnesak od 10. veljače 2011. koji ima ukupno 66 stranica (od 28 do 95 fizičkog spisa).

35. Iz navedenog dokumenta i mišljenja vještaka donosi se zaključak da ne postoji tražbina tužitelja koja je utužena u ovom postupku.

36. Vještak dozvoljava mogućnost da dokument na kojem temelji svoje mišljenje da tražbine tužitelja prema tuženiku nema, nije točan, to može biti ako je pogriješio onaj tko ga je izdao.

37. Nije na financijsko-knjigovodstvenom vještaku istraživati točnost knjigovodstveno-financijskog dokumenta tužitelja, osim ako se to od njega ne zatraži.

38. Na tužitelju je teret dokaza dokazivanja navoda da utužena tražbina tužitelja postoji. Tužitelj nije izričito osporio vjerodostojnost dokumenta s pečatom i memorandum tužitelja na kojem vještak temelji nalaz i predložio dopunu nalaza na okolnost istinitosti onog što je u dokumentu navedeno kroz provjeru knjigovodstveno- financijske dokumentacije tužitelja da prema dokumentaciji u knjigovodstvu tužitelja utvrdi stanje potraživanja za svaki od tužiteljevih izdanih računa.

39. Stoga niti sud nije bio ovlašten naložiti provođenje takve dopune vještačenja.

40. Temeljem provedenih dokaza sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- VUPIK d.o.o. i otac, pravni prednik tuženika su bili u međusobnim poslovnim odnosima niz godina u kojima su s obje strane nastala međusobna potraživanja i dugovanja;

- potraživanje tužitelja temelji se na ugovorima o prijevozu, prodaji robe te skladištenju robe te ugovorima o djelu, što proizlazi iz dostavljenih računa;

- tuženik je uložio prigovor prijeboja, a vještak je utvrdila da se tražbina tuženika za koju je uložio prigovor prijeboja temelji na ugovorima u najmu poslovnog prostora;

- prvi vještački nalaz samo konstatira da stranke nemaju jednako evidentirano u svojim poslovnim knjigama stanje potraživanja i dugovanja, a da postoje evidentirana u knjigovodstvu obje stranke međusobna potraživanja i dugovanja;

- prema provedenoj dopuni financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u nastavku ovog postupka, kada su prestali razlozi za prekid, proizlazi:

- da prema financijsko-knjigovodstvenom dokumentu tužitelja na dan izdavanja tog dokumenta IOS obrazac tužitelja prema tuženiku izdan do datuma 31. listopada 2011. nema više potraživanja i dugovanja prema utuženim računima;

- da je vještak utvrdila postojanje samo dva računa tužitelja sa potpunom i kompletnom dokumentacijom na okolnost poslovnih događaja i to račun br. 1470 od 20. kolovoza 2008. na iznos od 49.340,77 kn (6.548,65 eura) i račun br. 1471 od 30. kolovoza 2008. na iznos u visini od 22.753,00 kn (3.019,84 eura), ali te račune vještak nije našla kao iskazano potraživanje u dokumentu tužitelja izvodu otvorenih stavaka sa danom 31. listopadom 2011.

41. Iz tako utvrđenih činjenica usvajajući vještački nalaz i mišljenje kako jasan, stručan i logičan, a uzevši u obzir i ostale provedene dokaze koji nisu proturječni, sud zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

42. Tuženik, iako je već u početku postupka istakao prigovor prijeboja nije tijekom cijelog postupka dostavljao izjave o prijeboju. Slijedom navedenog sud je odbio prigovor prijeboja tuženika po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221a ZPP-a .

43. Kako tužitelj s danom 31. listopadom 2011. prema stanju IOS obrasca nema iskazanu tražbinu prema tuženiku utuženu u ovom postupku, nije bilo relevantno utvrđivati da li je tražbina tužitelja prema tuženiku prestala prijebojem ili na kakav drugi način.

44. Eventualna greška kod sastavljanja financijsko-knjigovodstvenog dokumenta tužitelja na kojem vještak temelji nalaz iz kojeg sud zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije od značenja za odluku u ovoj pravnoj stvari, kad tužitelj nije izričito naveo da smatra kako se radi o dokumentu koji nije valjan i na kojem se ne može temeljiti vještački nalaz te nije predložio dopunu vještačenja na tu okolnost.

45. Sud je odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temeljem navedenih pravnih osnova po Zakonu o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO):

- u odnosu na tražbine koje se temelje na zahtjevu za isplatom po ugovoru o prijevozu za naknadu kod prijevoza po Čl. 660. – 663. ZOO;

- u odnosu na tražbine po osnovi ugovora o prodaji robe po Čl. 376. – 377. ZOO, koji se odnose na obvezu kupca na plaćanje kupovnine za prodanu robu;

- u odnosu na obvezu plaćanja naknade po ugovoru o skladištenju robe po čl. 750.

– 751. ZOO;

- u odnosu na tražbine za isplatu naknade po ugovoru o djelu po čl. 590. ZOO-a.

46. Iz razloga ekonomičnosti, nije bilo potrebno pojedinačno se izjašnjavati u kojem dijelu je osnovan prigovor zastare tuženika.

47. Nakon utvrđenja da je utužena tražbina tužitelja prema tuženiku prestala u tijeku ovog postupka prije 31. listopada 2011, nije relevantno utvrđivati:

- da li je dio utužene tražbine u vrijeme utuženja bio u zastari, jer to više nije relevantno;

- što tuženik ne osporava da svoju tražbinu iz prigovora radi prijeboja nije prijavio u postupku izvanredne uprave;

- vrijednost imovine koju je novi tuženik naslijedio od oca ranijeg tuženika, jer nasljednik odgovara do vrijednosti naslijeđene imovine.

48. Utvrđeno je da postoji negativna procesna pretpostavka za odlučivanje o prigovoru radi prijeboja presudom, pa sud odbacuje kao nedopušten prigovor radi prijeboja u toč. II Izreke Rješenja koji je tuženik istakao prvi puta u podnesku od 18. ožujka 2025. ali ga je konačno specificirao u podnesku od 6. svibnja 2025.

49. Ovo zato što prigovor radi prijeboja istaknut u parnici nije samostalan zahtjev, već zahtjev da se konstitutivnom odlukom po sudu obavi prijeboj ako su zato ispunjene pretpostavke. Slijedom čega je prigovor radi prebijanja dopušten u parnici samo ako tužiteljeva tražbina postoji. (Tako npr. i u odluci VTS-a RH poslovni broj: Pž-2922/23-2 od 8. veljače 2024.)

50. Tužitelj je u podnesku od 15. ožujka 2025. naveo da postavlja manji zahtjev nego u tužbi. Nije izričito naveo da u dijelu razlike između prvotno postavljenog zahtjeva i zahtjeva visine navedenog u tom podnesku - 440.562,46 eur povlači tužbeni zahtjev.

51. Tek na ročištu dana 30. rujna 2025. tužitelj navodi da djelomično povlači zahtjev jer je dio tražbine zastario. Do navedenog razjašnjenja nije bilo jasno da li je možda tužitelj podneskom od 15. ožujka 2025. specificirao zahtjev s greškom u pisanju.

52. Dakle tek tada, na ročištu 30. rujna 2025. je uslijedila radnja djelomičnog povlačenja zahtjeva u odnosu na visinu glavnice, jer je tužitelj objasnio da je djelomično povukao tužbeni zahtjev djelomično usvajajući prigovor zastare, a tuženik se tom povlačenju odmah protivio, tako da nije došlo do pravnog učinka djelomičnog povlačenja zahtjeva jer je tuženik dostavio odgovor na tužbu pa je povlačenje zahtjeva moguće samo uz suglasnost tuženika po čl. 193. st. 3. ZPP-a.

53. Tuženik se nije protivio niti na ročištu djelomičnom povlačenju zahtjeva u odnosu na kamate tako da tužitelj kamate traži od 17. rujna 2009. Dakle, do pravnog učinka smanjenja tužbenog zahtjeva u odnosu na postavljeni zahtjev za isplatom kamata po podnesku tužitelja od 15. ožujka 2025. je došlo na ročištu dana 30. rujna 2025.

54. Međutim, nakon toga, tužitelj ponovo poduzima procesnu radnju u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tako da isti zahtjev smanjuje u odnosu na početak tijeka kamata tako da kamate traži od utuženja do isplate.

55. Tužitelj je na ročištu dana 30. rujna 2025. dakle smanjio tužbeni zahtjev tako da na utuženi iznos od 501.804,66 eura, odnosno 440.562,46 eura (ako bi sud prihvatio djelomično povlačenje zahtjeva) više ne traži kamate od prvog idućeg dana od dana koji je u računu naveden kako dan dospjelosti tražbine, niti od dana 17. rujna 2009. (kako je naveo u podnesku iz 2025.) nego precizira da kamate traži od dana podnošenja tužbe.

56. Dakle, tužitelj je djelomično smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za isplatom kamata, a tuženik prisutan na ročištu se odmah nakon djelomičnog povlačenja zahtjeva u tom dijelu, tome nije protivio, nego se protivio preinačenju tužbenog zahtjeva. Do pravnog učinka preinačenja tužbenog zahtjeva nije došlo, ali je došlo do pravnog učinka djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva u odnosu na kamate.

57. Sud je odustao od svoje odluke o upravljanju postupkom donesene na ročištu dana 30. rujna 2025. u toč. I izreke Rješenja jer na ročištu dana 30. rujna 2025. tužitelj nije povećavao, nego smanjio tužbeni zahtjev, a sud može odustati od odluke o upravljanju postupkom.

58. Dakle, na ročištu dana 30. rujna 2025. došlo je do djelomičnog povlačenja zahtjeva u odnosu na zahtjev za isplatom kamata što nije utjecalo na V.P.S..

59. Po čl. 154. stavak 1. u vezi s čl. 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), troškovi su dosuđeni tuženiku prema V.P.S.-u glavnog zahtjeva od 501.804,66 eura (u vrijeme valute kn - 3.780.947,22 kn), vrijednost boda 3.724,00, iznos pune naknade radnje u postupku je 7.448,00 eura u vezi s odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH).

60. Trošak pristupa punomoćnika na ročište dana 24. svibnja 2011. kada nije raspravljano o glavnoj stvari, nego je tuženiku dodijeljen rok radi očitovanja na dokumentaciju na kojoj se temelji zahtjev, pa se dakle radi o ročištu koje nije održano nego je odgođeno radi omogućivanja tuženiku očitovanja pa je naknada priznata po tbr. 9. toč. 5. OTH-a u iznosu od 500,00 eur.

61. Tuženiku za pristup punomoćnika na ročišta dana 5. travnja 2011. i 24. svibnja 2011, na kojim ročištima nije raspravljano niti o glavnoj stvari niti o procesnim pitanjima nego su oba ročišta odgođena zbog produženja roka za očitovanje na dokumentaciju tužitelja, priznata je naknada za pristup na svako od tih ročišta u iznosu od 500,00 eur za svako od ročišta po tbr. 9. toč. 5. OTH-a jer se radi o ročištima koja su odgođena,

- za pristup na ročište 10. studenog 2011., nije raspravljano o glavnoj stvari, ni o procesnim pitanjima, samo je zaprimljen podnesak tuženika i tužitelju dodijeljen rok za očitovanje na podnesak tužitelja, pa se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja za koje je priznata naknada po tbr. 9. toč. 5. OTH-a u iznosu do 500,00 eura,

- za pristup na ročište dana 2. veljače 2012, odgođeno prije početka zbog pokušaja mirenja tuženik u troškovniku ne traži naknadu, pa mu ista nije priznata,

- za pristup na ročište dana 11. travnja 2012, na kojem nije raspravljano o glavnoj stvari, a određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja naknada je priznata po tbr. 9. toč. 2. OTH-a u iznosu do 3.724,00 eura jer je raspravljano o procesnim pitanjima,

- za pristup na ročište dana 29. siječnja 2013. tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište jer se održavanje tog ročišta može pripisati krivnji punomoćnika tuženika koji nije obavijestio sud o smrti tuženika prije ročišta, nego tek na tom ročištu. Da je na vrijeme obavijestio sud, to ročište ne bi bilo niti održavano, nego bi sud donio rješenje o utvrđenju prekida postupka,

- za pristup na ročišta dana 25. ožujka 2025. i dana 30. rujna 2025. na kojem je saslušavan vještak i raspravljano i o glavnoj stvari i o procesnim pitanjima naknada je za svako od tih ročišta priznata u iznosu od 7.448,00 eura.

62. Za sastav podneska od 14. studenog 2011. priznata je naknada tuženiku pod tbr. 8. toč. 1. OTH-a jer tuženik u tom podnesku ističe prigovor prijeboja navodeći da je tražbina tuženika prestala prijebojem i ističe prigovor zastare, što i obrazlaže - naknada priznata u iznosu od 7.448,00 eur.

63. Za sastav podnesaka od 18. ožujka 2025. i podneska od 6. svibnja 2025. tuženiku nije priznata naknada jer po čl. 155. st. 1. ZPP-a sud iste podneske ne smatra nužno potrebnim za postupak. Tuženik u tim podnescima ponavlja već izrečeni prigovor zastare i prijeboja, ali dodatno ističe i prigovor radi prijeboja.

64. Kako je u daljnjem tijeku postupka vještak Dajana Vuković kada je pregledavala dokumentaciju kod tuženika utvrdila postojanje dokumenta izdanog na memorandumu tužitelja s pečatom tužitelja prema kojem dokumentu je dala vještački nalaz, a taj dokument je tuženik posjedovao, međutim, nije ga priložio u ranijem tijeku postupka. Ali da ga je priložio, daljnje radnje ne bi niti bile potrebne, a pogotovo ne isticanje prigovora radi prijeboja jer ako tražbina više ne postoji, nema uvjeta niti za takve prigovore.

65. Tuženiku je priznat PDV na radnje zastupanja po tbr. 42. OTH-a – 25 %.

66. Ukupno je tuženiku priznato na ime naknade troškova zastupanja iznos od 25.775,00 eura, a kako ukupno traži iznos od 78.790,00 eura, odbijen je za iznos od 78.790,00 eura.

67. Tužitelj koji nije uspio u sporu niti djelomično, odbijen je s ukupno postavljenim zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 110.157,22 eura.

68. Tuženiku nije priznata kamata na dosuđeni parnični trošak po čl. 151 stavak 3. ZPP-a jer takav zahtjev tuženik ne postavlja.

69. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- Tužitelju, po punomoćniku, e-Oglasna ploča

- Tuženiku, po punomoćniku, e-Oglasna ploča