Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-579/2025-29

(ranije: P-351/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja Moira d.o.o., Budakovac, Budakovac 1/A, OIB: 75079408537, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jugoslav Puran i Dejan Bosanac iz Bjelovara, protiv tuženika 1. DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice i 2. HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice 1. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog 2. tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o pravu služnosti stanovanja sklopljen dana 10.02.2017. godine između 1. tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je potpis 1. tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar, broj ovjere: OV-1295/17.

II. Nalaže se upis brisanja zemljišno-knjižnog stanja nastalog provedbom Ugovora o pravu služnosti stanovanja sklopljenog dana 10.02.2017. godine između 1. tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je potpis 1. tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar, broj ovjere: OV-1295/17, sve provedeno kod z.k. odjela Općinskog suda u Virovitici, rješenjem broj: Z- 1161/2017, prema kojem je u korist 2. tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo stanovanja na 1/3 dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] – ULICA FERDE RUSANA s 430 m², DVORIŠTE s 1 m², DVORIŠTE s 1 m², DVORIŠTE s 168 m², KUĆA, VIROVITICA, ULICA FERDE RUSANA 60, VIROVITICA, ULICA ĐURE BASARIČEKA 1 s 211m² i GOSPODARSKA ZGRADA s 49 m², upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se 1. tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MOIRA d.o.o., Budakovac, Novi Budakovac 1/A, OIB: 75079408537 solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 2.704,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 1. studenog 2025. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv 1. i 2. tuženika podnio tužbu navodeći da su tužitelj i 1. tuženik DH suvlasnici nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u Rusanovoj ulici broj 36 sa 115 čhv upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj u 2/3 dijela, a 1. tuženik u 1/3 dijela. 1. tuženik je s 2. tuženikom HH dana 10.2.2017. godine sklopio Ugovor o pravu služnosti stanovanja uz ovjeru potpisa 1. tuženika kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar broj ovjere: OV- 1295/17. Navedenim Ugovorom 1. tuženik je ovlastio 2. tuženika da na navedenoj nekretnini, odnosno u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava stanovanja kao prava osobne služnosti u korist 2. tuženika i to do smrti 2. tuženika. Temeljem navedenog Ugovora i prijedloga zaprimljenog 14.2.2017. godine pod brojem: Z-1161/2017 u zemljišnim knjigama, formalno na suvlasničkom dijelu 1. tuženika provedena je uknjižba prava osobne služnosti – prava stanovanja, temeljem Ugovora o pravu služnosti stanovanja od 10.2.2017. godine u korist 2. tuženika. Tužitelj nije bio ugovorna strana navedenog Ugovora, već je isti sklopljen bez njegovog znanja i suglasnosti. Poziva s na članak 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima gdje o poslovima koji se tiču samog redovitog upravljanja stvarima odlučuju suvlasnici većinom glasova, te na članak 41. istog Zakona gdje je za poduzimanje poslova koji premašuje okvir redovitog upravljanja potrebna suglasnost svih suvlasnika te da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja. Nadalje se poziva na čl. 200. istog Zakona gdje osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta.

2. Ističe, kako je Ugovor sklopio samo 1. tuženik bez suglasnosti tužitelja kao drugog suvlasnika i to suvlasnika koji ima većinu glasova, da je navedeni Ugovor ništetan, temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (protivan Ustavu, Zakonu i moralu društva). Ističe kako osnivanje prava služnosti na nekretnini predstavlja posao izvanredne uprave, odnosno posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja, a za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ističe i da se radi o poslu koji se tiče samo redovitog upravljanja, za sklapanje Ugovora je također bila nužna suglasnost tužitelja kao suvlasnika koji ima većinu glasova (suvlasnik u 2/3 dijela nekretnine) te da navedeno proizlazi iz članaka 40. i 41. ZVDSP-a. Navodi da s obzirom na odredbu čl. 200. st. 1. ZVDSP-a zasnivanje služnosti nije moguće na suvlasničkom dijelu nekretnina u slučaju kada nekretnina nije etažirana, odnosno kada nije određeno s kojim točno dijelom je povezan suvlasnički dio pojedinog suvlasnika, kao u ovom slučaju, pa je i iz navedenog razloga ništetan navedeni Ugovor te nezakonit upis u zemljišne knjige. Na kraju ističe da je u siječnju 2017. godine Općinskom sudu u Virovitici podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom, a koji predmet je zaveden pod brojem: R1-6/2017, a zatim pod brojem: R1-23/2020. Ugovor o pravu služnosti stanovanja tuženici su sklopili 10.2.2017. godine te prijedlog za upis prava služnosti podnijeli 14.2.2017. godine. U trenutku sklapanja Ugovora i podnošenja prijedloga za upis prava služnosti tuženici su znali za pokrenuti postupak razvrgnuća te je očigledno njihova jedina namjera bila otežati prodaju nekretnine u postupku razvrgnuća. Njihovo postupanje je u cijelosti protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Kako je navedeni Ugovor u cijelosti protivan prisilnim propisima, isti je ništetan i tužitelj ima pravo zahtijevati kako utvrđenje ništetnosti takvog Ugovora, tako i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe prava služnosti u zemljišnim knjigama te je tužitelj na kraju precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ističe kako je pravo služnosti stanovanja ustanovljeno na onom dijelu nekretnine koji je u vlasništvu 1. tuženika te se samim zasnivanjem navedenog prava u korist 2. tuženika nije povrijedilo pravo vlasništva tužitelja. Ističe kako je odredbom čl. 200. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano kako osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslovnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta. Odredbom čl. 203. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da kad je poslužna stvar, odnosno nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, što je konkretan slučaj, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje terete njihovu nekretninu njom služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo. Ističe kako je čl. 200. st. 5. ZVDSP propisano kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ono optereti služnošću, no navedena odredba se valja tumačiti na način da ona ne može biti specijalna odredba u odnosu na spomenuti čl. 200. st. 1. istog Zakona, a prema kojoj odredbi osobne služnosti mogu postojati i na idealnom dijelu u ovom slučaju predmetne nekretnine. Navedenom odredbom 1. tuženiku je dopušteno da slobodno raspolaže idealnim dijelom nekretnine koji je u njegovom vlasništvu te je upravo ta odredba lex specialis kada se govori o institutu prava služnosti. Ističe kako se navedena nekretnina sastoji od stambeno – poslovne zgrade, gospodarske zgrade i zemljišta te je određeno kojim dijelom je povezan suvlasnički dio pojedinog suvlasnika nekretnine te je 1. tuženik ima potpuno pravo raspolagati svojim suvlasničkim dijelom nekretnine, a da time ni u kojem smislu ne povređuje pravo vlasništva tužitelja. Napominje kako je između tužitelja i 1. tuženika pokrenut postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a vezano za nekretninu koja je predmet ovog postupka u kojem je provedeno građevinsko vještačenje iz kojeg proizlazi kako je navedenu nekretninu moguće podijeliti fizičkom diobom postupkom etažiranja odnosno diobom na posebne dijelove i na zajedničke dijelove, a sve u okviru jedne građevinske parcele. Predmetna nekretnina je podobna za diobu na način da ni jedna strana ne ometa drugu u pravu vlasništva, a podredno da 1. tuženik ima pravo raspolagati svojim idealnim dijelom u smislu sklapanja Ugovora o zasnivanju prava služnosti stanovanja s 2. tuženikom. Ističe da su netočni navodi tužitelja kako je zasnivanjem prava služnosti stanovanja cilj 1. tuženika bio otežati prodaju nekretnine u postupku razvrgnuća budući da je raspolagao svojim dijelom nekretnine, a u trenutku pokretanja navedenog postupka 1. tuženik nije znao niti mogao znati kako će se postupak okončati, odnosno hoće li se provoditi civilna ili fizička dioba. Iz svega navedenog proizlazi kako se Ugovor koji su sklopili tuženici ne može smatrati ništetnim pravnim poslom, a sve sukladno navedenim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te predlaže da se tužba odbije i naloži tužitelju da naknadi troškove postupka.

4. Na navode tuženika, tužitelj ističe kako je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, što osnivanje prava služnosti predstavlja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika (čl. 41. ZVDSP-a), a koja nesporno nije postojala prilikom zasnivanja prava služnosti. Nije sporno da ZVDSP čl. 200. st. 1. propisuje mogućnost zasnivanja osobne služnosti i na idealnom dijelu, međutim, samo ako je takvo zasnivanje moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta, s tim da je i u takvom slučaju potrebno primijeniti odredbu čl. 219. st. 5. ZVDSP-a. U predmetnom slučaju zasnivanje prava služnosti na idealnom dijelu nije moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta iz razloga što nekretnina nije etažirana, odnosno suvlasnički dio niti jedne stranke nije povezan s bilo kojim konkretnim dijelom nekretnine, uslijed čega se suvlasništvo svakog suvlasnika proteže kroz cijelu nekretninu. Posljedično i osnovano pravo služnosti se proteže kroz cijelu nekretninu, na taj način prvenstveno narušavajući i ograničavajući mogućnost i pravo tužitelja u raspolaganju predmetnom nekretninom, odnosno njegovim suvlasničkim dijelom. S obzirom da pravo služnosti nije osnovano glede konkretnog dijela nekretnine, ono opterećuje cijelu nekretninu, što, s obzirom na nepostojanje suglasnosti tužitelja za takvim osnivanjem, nije zakonito. U navedenom izvanparničnom postupku nije provedena fizička dioba, stoga su navodi o mogućnosti iste irelevantni.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o pravu služnosti stanovanja (list 6-7), uz izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske brjo: Rev-619/1998-2 (list 24-25), u članak Ius Info (list 20-21), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 47-48), u medicinske nalaze za DH (list 66-75), te u predmet Općinskog suda u Virovitici broj: R1-23/2020.

6. Temeljem uvida u Ugovor o pravu služnosti stanovanja zaključenog između 1. tuženika DH kao vlasnika nekretnine s jedne strane i 2. tuženika HH kao stanovatelja s druge strane koji je ovjeren kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar iz [adresa] pod brojem: OV-1295/17 od 10.2.2017. godine (list 6-7) utvrđeno je da je predmet toga Ugovora ustanovljavanje prava služnosti stanovanja na poslužnim stvarima odnosno nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u Rusanovoj ulici 36, sve u 1/3 dijela pri čemu vlasnik nekretnine DH ovlašćuje stanovatelja na stanovanje u predmetnoj nekretnini. Vlasnik nekretnine ovlašćuje stanovatelja da se služi poslužnom stvari u skladu s njezinom osnovnom namjenom i čuvajući istu te se obvezuje služiti poslužnom stvari na način određen Ugovorom. Utvrđuje se da je pravo stanovanja ovim Ugovorom ustanovljeno do smrti stanovatelja, dakle doživotno. Vlasnik nekretnine izričito dozvoljava da se na temelju toga Ugovora provede uknjižba prava stanovanja u korist stanovatelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve bez njegovog daljnjeg pitanja i ovlaštenja.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se na kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u Rusanovoj ulici broj 36 sa 115 čhv kao suvlasnici vode DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/3 dijela i na drugoj strani MOIRA d.o.o. [adresa], OIB: 75079408537 u 2/3 dijela. Na suvlasničkom dijelu od 1/3 dijela pod brojem Z- 1161/2017 od 14.2.2017. godine izvršena je uknjižba osobne služnosti – prava stanovanja po Ugovoru o pravu služnosti stanovanja od 10.2.2017. godine na ime HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (list 8). Nakon toga sud je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 47) utvrdio da je zbog obnove zemljišnih knjiga kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u Rusanovoj ulici broj 36 sa 115 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dobila novi broj katastarske čestice i to 1228 [adresa] sa 430 m2 (dvorište sa 1 m2, dvorište sa 1 m2, dvorište sa 168 m2, kuća, [adresa] sa 211 m2 i gospodarska zgrada sa 49 m2). Suvlasnici na predmetnoj nekretnini su i dalje DH u 1/3 dijela i MOIRA d.o.o. u 2/3 dijela. Nadalje, na predmetnoj nekretnini i dalje je izvršena uknjižba osobna služnost – pravo stanovanja temeljem Ugovora o pravu služnosti stanovanja od 10.2.2017. godine na ime ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Navedeno je potvrđeno i u povijesnom prikazu izvadka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ta činjenica između stranaka nije sporna.

8. Predmetni Ugovor o pravu služnosti stanovanja koji je 1. tuženik DH zaključio sa 2. tuženikom HH (list 6-7) 1. tuženik je zaključio kao suvlasnik u 1/3 dijela, dok tužitelj MOIRA d.o.o. koji je suvlasnik u 2/3 dijela predmetne nekretnine nije potpisnik toga Ugovora, niti je na isti dao suglasnost.

9. Prema čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) za poduzimanje poslova koji premašuju okvire redovitog upravljanja među kojima se nalazi i osnivanje osobnih služnosti, potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Temeljem čl. 219. st. 1. ZOO na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osniva se pravo služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, a prema stavku 5. istog članka kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću. Prema stavku 4. istog članka pravni posao treba biti u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina.

10. Iz predmetnog pisanog Ugovora o pravu služnosti stanovanja od 10.2.2017. godine (list 6-7) proizlazi da tužitelj kao suvlasnik u 2/3 dijela predmetne nekretnine nije dao suglasnost da se ista optereti služnošću. U takvim okolnostima temeljem čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) predmetni Ugovor je protivan prisilnom propisu te je ništetan. Stoga je temeljem čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora. Stoga je sud usvojio tužbene zahtjeve i donio odluku kao pod točkama I. i II. izreke presude.

11. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da 1. tuženik u Ugovoru o pravu služnosti stanovanja, iako je suvlasnik u 1/3 dijela nije naveo na kojem dijelu predmetne nekretnine ovlašćuje 2. tuženika na stanovanje te proizlazi da bi takvim ugovorom 2. tuženik mogao koristiti i dio od 2/3 dijela koji je u suvlasništvu tužitelja, iako za takvo korištenje od tužitelja nije imao odobrenje.

12. Kako temeljem čl. 219. st. 4. ZVDSP pravni posao za osnutak služnosti na nekretnini treba biti u pisanom obliku, a tužitelj kao suvlasnik u 2/3 dijela nije dao pisanu suglasnost za osnutak služnosti, sud je radi ekonomičnosti postupka odustao od saslušanja 1. tuženika.

13. Uvidom u predmet Općinskog suda u Virovitici broj: R1-23/2020 utvrđeno je da je u tome predmetu vođen postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] sa 115 čhv, koje su zbog obnove zemljišne knjige promijenile broj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] sa 430 m2, a na kojima je tužitelj Moira d.o.o. bio upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela, a 1. tuženik DH u 1/3 dijela. Prema priloženom izvadku iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 28.12.2016. godine na predmetnoj nekretnini nije bila upisana osobna služnost – pravo stanovanja, Ugovor o pravu služnosti stanovanja od 10.2.2017. godine u korist ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Osobna služnost u korist HH na predmetnoj nekretnini je očito upisana tijekom toga postupka. U tome postupku doneseno je rješenje broj: 12 R1-23/2020-10 od 5.2.2021. godine o razvrgnuću suvlasničke zajednice predmetne nekretnine na način da će se provesti civilna dioba i da se iste prodaju na javnoj dražbi te da se kupovnina podijeli prema suvlasničkim omjerima. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: 17 Gž-404/2021-2 od 13.5.2021. godine. Na kraju toga postupka ponuditelju Moira d.o.o. su dosuđene predmetne nekretnine koje su u suvlasništvu 1. tuženika u 1/3 dijela i tužitelja u 2/3 dijela te je odlučeno da će ista biti predana u posjed ponuditelju ovdje tužitelju nakon uplate razlike iznosa jamčevine i punog iznosa kupovnine i nakon što rješenje bude pravomoćno. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: 19 Gž-639/2023-2 od 14.12.2023. godine. Rješenjem broj: R1-23/2020-94 od 6.5.2024. godine odbijen je prijedlog predlagatelja Moira d.o.o. za upis brisanja prava osobne služnosti – prava stanovanja na predmetnoj nekretnini te je isto potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: Gž-563/2024-2 od 8.1.2025. godine. Prema tome proizlazi da je i dalje upisana služnost prava stanovanja na predmetnoj nekretnini u korist HH iz [adresa]. Stoga je sud u ovome postupku iz navedenih razloga donio odluku kao u izreci.

14. Kako je tužitelj uspio u sporu, 1. i 2. tuženici su mu dužni temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) solidarno podmiriti parnične troškove u iznosu od 2.704,63 EUR, a koji se sastoje od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava tri potrebna podneska od 30.11.2021., 19.7.2022. i 6.7.2024. godine u iznosu od 600,00 EUR, od troškova zastupanja na šest rasprava održanih 3.2.2022., 16.3.2022., 9.5.2022., 17.6.2024., 9.9.2024. i 9.9.2025. godine u iznosu od 1.200,00 EUR, od troškova pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 475,00 EUR te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,63 EUR. Navedene troškove tuženici su dužni platiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 31. listopada 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jugoslav Puran i Dejan Bosanac iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12,

2. 1. tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, V. Nazora 15a,

3. 2. tuženik HH, [adresa].