1

Poslovni broj: 27 Gž Ob-90/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž Ob-90/2023-2

 

 

U     I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. D. K., OIB:... iz G. V., sada na adresi G. L., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. K., OIB:... iz G. L., a on po punomoćnici J. T. S., odvjetnici iz Odvjetničkom društva K. i R. j.t.d. u V., protiv tuženice J. K., OIB:... iz G. V., zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., radi naknade za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-138/2022-10 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća 2. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o       j e

 

 

I. Žalba tužitelja i djelomično žalba tuženice odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-138/2022-10 od 20. ožujka 2023. u cijelosti.

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

II. Odbacuje se žalba tuženice izjavljena protiv točke III. izreke kao nedopuštena.

 

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn na ime uskraćenog uzdržavanja sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u  iznosu od 218,99 EUR/1.648,98 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 20. ožujka 2023. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn do zatraženog iznosa od 2.638,66 EUR/19.881,00 kn.

 

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom žalbom pobija tužitelj pod točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama i usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti presudu u navedenom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Tuženica pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužitelja i djelomično žalba tuženice nisu osnovane, dok je žalba tuženice djelomično nedopuštena.

5. Obzirom da je točkom III. izreke presude tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa, to tuženica nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane presude, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), u odnosu na tu točku izreke valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženice kao nedopuštenu.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu uskraćenog uzdržavanja u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021.

 

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je presudom istog suda poslovni broj P Ob-136/2018-44 od 13. prosinca 2019. razveden brak roditelja mlljt. tužitelja te određeno da će mlljt. djeca stranaka K. K., D. K. i H. K. stanovati s majkom, a otac da će doprinositi za njihovo uzdržavanje mjesečno iznos od 950,00 kn za svako dijete od 17. svibnja 2018. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti,

 

- da je rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-31/2022-3 od 25. veljače 2022. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za zajedničko dijete mlljt. D. K., a kojim Planom je izmijenjena presuda istog suda poslovni broj P Ob-136/2018-44 od 13. prosinca 2019. u točkama II., III. i VI. izreke na način da su roditelji sporazumno odredili da će mlljt. D. K. stanovati na adresi oca, a majka da će doprinositi za njegovo uzdržavanje mjesečno iznos od 950,00 kn,

 

- da nesporno mlljt. tužitelj od listopada 2020. nadalje stanuje s ocem,

 

- da nesporno tuženica kroz utuženo razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2021. nije plaćala uzdržavanje za mlljt. tužitelja,

 

- da je, a cijeneći iskaz zakonskog zastupnika mlljt. tužitelja, utvrđeno da za zadovoljenje potreba, pobliže opisanih u točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude, mlljt. tužitelju, a koji je u utuženom razdoblju bio u dobi od 12 godina i učenik viših razreda osnovne škole (sada je u dobi od 14 godina) i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 2.500,00 kn,

 

- da su sukladno odredbi čl. 307. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023, dalje: ObZ) utvrđene materijalne prilike tuženice (majke),

 

cijeneći i činjenicu da je za uzdržavanje mlljt. tužitelja u razdoblju prije utuženog (presudom poslovni broj P Ob-136/2018-44 od 13. prosinca 2019., u vrijeme kad je mlljt. tužitelj bio u dobi od 11 godina – opaska ovog suda), kao i u razdoblju nakon utuženog (rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-31/2022-3 od 25. veljače 2022. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za zajedničko dijete, u vrijeme kad je mlljt. tužitelj bio u dobi od 14 godina – opaska ovog suda) za uzdržavanje mlljt. tužitelja određen iznos od 950,00 kn mjesečno,

 

primjenom odredbe čl. 289. st. 1. u vezi čl. 314. st. 3. ObZ, utvrđuje opravdanim i osnovanim iznos od 950,00 kn mjesečno na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje u  utuženom razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021., slijedom čega je obvezao tuženicu naknaditi mlljt. tužitelju uskraćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa o 2.638,66 EUR/19.881,00 kn odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

8. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio visinu obveze, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja jer istu nije utvrdio sukladno odredbi čl. 311. ObZ.

 

9. Odredbom čl. 289. st. 1. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Dakle, citiranom odredbom omogućeno je djetetu, koje neosnovano nije dobivalo uzdržavanje od odvojenog roditelja, da neisplaćene naknade potražuje retroaktivno od dana nastanka obveze, pri čemu je navedena odredba potrebe djeteta vezala uz djetetovu dob u kojoj je uzdržavanje uskraćeno.

 

10. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potrebe mlljt. tužitelja utvrdio u skladu s odredbom čl. 311. u vezi čl. 314. st. 2. i 3. ObZ prema minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne živi, a koji su se u utuženom razdoblju kretali od iznosa 1.291,00 kn do iznosa od 1.487,86 kn, pri čemu je, vodeći računa da tuženica uzdržava više djece, visinu mjesečnog uzdržavanja utvrdio u visini 2/3 zakonskog minimuma. Dosuđeni iznos na ime uskraćenog uzdržavanja u utuženom razdoblju, i prema stavu ovog suda, u skladu je s utvrđenim potrebama mlljt. tužitelja, jer je realno da su potrebe i troškovi mlljt. tužitelja, koji je u utuženom razdoblju imao 12 godina odnosno 13 godina bili jednaki potrebama i troškovima utvrđenim u parnici vođenoj pod poslovnim brojem P Ob-136/2018-44 od 13. prosinca 2019. kojom je otac mlljt. tužitelja obvezan za njegovo uzdržavanjem plaćati iznos od 950,00 kn, ali i potrebama i troškovima mlljt. tužitelja koje su njegovi roditelji imali u vidu kada su Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za zajedničko dijete odobrenim rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-31/2022-3 od 25. veljače 2022. sporazumno utvrdili iznos od 950,00 kn koji će ubuduće plaćati majka mlljt. tužitelja za njegovo uzdržavanje, jer upravo roditelji najbolje poznaju svoje dijete i njegove potrebe, radi čega sud nema razloga sumnjati u procjenu roditelja, prema kojoj su svega tri mjeseca prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, sporazumno odredili iznos od 950,00 kn kao iznos dovoljan za podmirenje potreba mlljt. tužitelja za razdoblje nakon odobrenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Žalbeni navodi kojima se prigovara utvrđenim ukupnim potrebama mlljt. tužitelja, neosnovano se temelje na njegovoj subjektivnoj i pristranoj ocjeni dokaza, te njegovoj pogrešnoj primjeni materijalnog prava, radi čega nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog dijela prvostupanjske presude.

 

11. Tuženica u žalbi ističe da je u utuženom razdoblju između tuženice i oca mlljt. tužitelja bila na snazi pravomoćna presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-136/2018-44 od 13. prosinca 2019., kojom je otac mlljt. tužitelja obvezan plaćati uzdržavanje za mlljt. tužitelja u iznosu od 950,00 kn mjesečno, radi čega nema pravne osnove za predmetno potraživanje jer je navedena presuda bila na snazi sve do 25. veljače 2022. kada je rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-31/2022-3  izmijenjena citirana presuda na način da je od 25. veljače 2022. pa nadalje obveznik plaćanja uzdržavanja mlljt. tužitelju postala tuženica kao majka. Obzirom da u utuženom razdoblju mlljt. tužitelju nije bilo uskraćeno uzdržavanje jer je od svog oca, s kojim je živio, dobio uzdržavanje koje je bio obvezan platiti upravo otac mlljt. tužitelja, to ne postoji pravni interes potraživati predmetno uzdržavanje od majke, koja u tom razdoblju nije bila obvezana doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužitelja.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravnu osnovu potraživanja mlljt. tužitelja. Naime, imajući u vidu da je za primjenu odredbe čl. 289. st. 1. ObZ-a odlučno da roditelj ne stanuje s maloljetnim djetetom i da nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, te da iz stanja spisa proizlazi, a isto je nesporno i između stranaka, da mlljt. tužitelj od listopada 2020. živi kod oca, te da u utuženom razdoblju tuženica kao majka nije doprinosila za njegovo uzdržavanje, to je tuženica, neovisno o prethodno donesenoj sudskoj odluci, temeljem odredbe čl. 289. st. 1. ObZ dužna isplatiti mlljt. tužitelju naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava (listopada 2020. kada se mlljt. tužitelj preselio ocu) do prosinca 2021. (prema zahtjevu  mlljt. tužitelja), pri čemu valja naglasiti da naknada za uskraćeno uzdržavanje pripada mlljt. djetetu, jer se radi o tražbini djeteta, a kako to proizlazi iz čl. 289. st. 3. ObZ. 

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženice kao neosnovane i potvrditi presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-138/2022-10 od 20. ožujka 2023. u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke presude) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer niti tužitelj niti tuženica u žalbi uopće nisu obrazložili razloge pobijanja odluke o troškovima.

 

U Varaždinu 2. listopada 2023.

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.