Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-16/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Arambašiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika UKOP d.o.o. Osijeka za pogrebne usluge, Osijek, Vinkovačka cesta 63d, OIB:00509601366, zastupan po zakonskom zastupniku direktoru BC, dipl. iur., zastupani po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno d.o.o. Osijeka, radi utvrđenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, te povrata na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Davora Krtića, odvjetnika iz Osijeka, uz javnu objavu dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika UKOP d.o.o. za pogrebne usluge Osijek, OIB: 00509601366, Vinkovačka cesta 63d, 31000 Osijek o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.01.2025. tužitelju EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o. za pogrebne usluge Osijek, OIB: 00509601366, Vinkovačka cesta 63d, 31000 Osijek, da tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na radno mjesto radnik pogrebnih usluga, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o. Osijeka za pogrebne usluge, Osijek, Vinkovačka cesta 63d, OIB:00509601366, da tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 10. veljače 2025. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci, koju obrazlaže navodeći da je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem zadnjeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 26.07.2023. u punom radnom vremenu na radnom mjestu: radnik pogrebnih usluga, te da je dana 14. siječnja 2025. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. siječnja 2025. zbog osobito teške povrede obveze uz radnog odnosa, a kao radnik tuženika je odjavljen sa danom 15. siječnja 2025.

1.1. Tužitelj navodi da je protiv Odluke poslodavca podnio zahtjev za zaštitu prava dana 20. siječnja 2025., koji je tuženik odbio. Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom i neosnovanom, u kojoj tuženik navodi kao razlog otkaza da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ( bolovanje) radio za drugu tvrtku koja se također bavi pogrebnim uslugama, pa da je kao radnik na ovaj način prekršio zakonsku zabranu utakmice i da je tim činom teško narušio ugled poslodavca, te odbacuje ovakve navode tuženika kao neistinite i neosnovane. Svoje ponašanje pravda navodeći da se dogodila jedna zadesna situacija koja je trajala par sekundi i kojom prilikom je pripomogao povući na šinama kombija lijes i prebaciti na kolica, pa to nije odlučna radnja i ponašanje radnika koja bi bila osobito teška povreda radnog odnosa da bi se ugovor o radu izvanredno otkazao, te koja niti na koji način nije osnova i razlog za davanje otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a posebno ne izvanrednog otkaza ugovora o radu, već smatra da su motivi i razlozi predmetnog izvanrednog otkaza potpuno neki drugi, a ne oni navedeni u Odluci o otkazu. Navodi da mu je preminuo dugogodišnji prijatelj KC u [adresa], koje tijelo/pokojnika je prevezla privatna pogrebna tvrtka u prostorije tuženika radi ukopa, te je u privatnom izdanju došao zajedno sa članovima obitelji i prijateljima radi oproštaja od pokojnika. Tom prilikom djelatnik tvrtke koja je dovezla tijelo iz Njemačke je istovario lijes iz kombija radi prebacivanja na kolica kako bi se lijes sa pokojnikom tih par metara prevezlo u prostorije tuženika i koji djelatnik je prisutne članove obitelji među kojima se nalazio i on, zamolio samo da mu se pomogne prebaciti lijes na kolica iz kombija jer je bio sam i kojom prilikom je on priskočio u pomoć tome djelatniku i u svega par sekundi pomogao prebaciti lijes na kolica i to je sve. Smatra da su stvarni razlozi otkaza diskriminatorni i šikanozni prema njemu, a ne oni navedeni u Odluci o otkazu. Točno je da se nalazio na bolovanju u vrijeme tzv. inkriminacije, međutim medicinske dijagnoze zbog kojih se nalazio na bolovanju nisu takve prirode zbog čega bi radnik morao biti u cijelosti kod kuće ( npr. vezan za krevet i slično). Također navodi da je radio posao grobara, te se institut povjerenja, ne može primjenjivati kod svakog zanimanja i posla radnika već onih poslova koji iziskuju napose određena povjerenja, tajnost i slično. Stoga smatra da njegova radnja od par sekundi kada je pomogao povući na šinama kombija lijes i prebaciti na kolica nije odlučna radnja i ponašanje radnika koja bi bila osobito teška povreda radnog odnosa da bi se ugovor o radu izvanredno otkazao.

1.2. Tužitelj tijekom postupka navodi da tuženik na svoj subjektivni način tumači njegovo kretanje vidljivo na video snimkama. Dakle, nije sporno da je bio u prostorijama tuženika iz razloga koje je detaljno obrazložio u tužbi, naime, tuženik je pogrebno komunalno poduzeće u čije prostorije kao i na otvorenim dijelovima groblja između ostaloga dolazi i ožaloščena rodbina, prijatelji pokojnika i slično pa je tako i on u ulozi ožalošćene osobe došao dočekati lijes pokojnog prijatelja koji je dovezen iz Njemačke gdje je preminuo. Dogodila se jedna situacija da prijevoznik pokojnog tijela nije mogao sam iz automobila izvući lijes i prenijeti ga na kolica te je zamolio prisutne osobe kojih je bilo nekoliko da mu se pomogne to učiniti, te kako se on neposredno zatekao u blizini, automatski-instinktivno je priskočio i pomogao izvući lijes iz auta, lijes sa prijateljem, i koji lijes je stavljen na kolica, i to je sve ! Također prijevoznik i on nisu mogli izvući lijes sami, te je priskočila i treća osoba pomoći i tek su tada svih trojica uspjeli lijes izvući i staviti na kolica. Ovakva njegova radnja nikako nije povreda radnog odnosa, a napose ne takve kvalifikacije da bi se tretirala pod najteži oblik povrede iz radnog odnosa odnosno da bi se radilo o osobito teškoj povredi radnog odnosa zbog čega bi bio osnovan izvanredni otkaz ugovora o radu. Isto tako tuženik zaista preuveličava odnos povjerenja za koje tvrdi da ga je izgubio kod njega jer je bio na bolovanju, naime kod instituta povjerenja se bitno gleda i vrsta posla koju radnik obavlja za svojeg poslodavca i ne može se vrednovati taj odnos na štetu radnika kako to tuženik ističe, jer je on uvijek radio svoj posao savjesno, pošteno i vrijedno, uostalom radi se o zanimanju grobara za koje radno mjesto prema opće poznatim saznanjima znamo što radi, dakle, ne radi se o nekom zanimanju i poslu za koje je potrebno posebno povjerenje kategorizirano kroz sudsku praksu uz primjenu odredbi Zakona o radu (npr. knjigovođa i druga složenija zanimanja..) Dakle, odluka poslodavca je da je radio u ime i za račun neke druge tvrtke koja se također bavi pogrebnim uslugama i to na način da je kako je opisano, priskočio pomoći izvući lijes iz auta, smatra da to nije rad za drugoga u opisu kako je to tuženik prezentirao i zbog čega je uslijedio otkaz.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da tužitelj uopće ne osporava da je dana 8. siječnja 2025. pristupio u službene prostorije tuženika, da je skupa sa još jednom osobom istovario lijes kao i da se u navedeno vrijeme nalazio na bolovanju, a pokušavajući opravdati navedene činjenice, daje potpuno nelogično i neosnovano obrazloženje kako je djelatnik trgovačkog društva koje je obavljalo prijevoz lijesa zamolio članove obitelji pokojnika da mu pomognu istovariti lijes i da se on u tom trenutku zatekao na licu mjesta i priskočio u pomoć, pri tome u potpunosti zaboravljajući činjenicu kako tuženik ima video nadzor te kako je ponašanje tužitelja utvrdio uvidom u snimke video nadzora. Naime, pregledom snimke video nadzora vrlo jasno se može vidjeti kako jedna osoba iz privatne pogrebne tvrtke Jablan j.d.o.o. dovozi lijes s pokojnikom u službene prostorije tuženika, a da u istom trenutku kad i pogrebnik dolazi još jedno vozilo u kojem se nalaze dvije osobe od kojih je jedna tužitelj, pa dakle pogrebnik i tužitelj na navedenu lokaciju dolaze u isto vrijeme. Iz snimke je vidljivo kako upravo tužitelj bez bilo kakvog poziva za nekom pomoći ili slično pristupa pogrebniku i zajedno s istim istovara lijes s pokojnikom i to radi bez ikakvih poteškoća. Napominje kako radni zadatak istovara lijesa s pokojnikom nije posao koji može obaviti jedna osoba samostalno, već su za isti potrebno minimalno dvije osobe, što je također vidljivo iz snimke. Malo je vjerojatno da bi pogrebnik svaki puta kada bi obavio uslugu prijevoza zatražio nekoga od ožalošćene obitelji da mu pomogne prebaciti lijes, osobito ako se uzme u obzir da se radi o zahtjevnom fizičkom radu. Dakle, tužitelj, iako na kontinuiranom bolovanju, aktivno sudjeluje u cijelom procesu rada od početka do kraja i nema govora o nekom pomaganju, a što mogu potvrditi i radnici tuženika koji su toga dana bili prisutni predmetnom događaju. Tužitelj dolazi u isto vrijeme kada i pogrebnik, isti ne čeka ništa, već odmah staje kod pogrebnikova vozila i sa istim prebacuje lijes iz auta, a nakon što je prebacio lijes, sjeda u vozilo i odlazi, te je vidljivo da nije došao sa članovima obitelji, već je došao sa pogrebnikom, istovario lijes i otišao. Naime, pokojnik se najmanje jedan sat (ali u pravilu i duže – do dva sata) prije ukopa smješta u odarnicu-prostoriju predviđenu za oproštaj, pa bi bilo puno logičnije, primjerenije i dostojanstvenije oprostiti se od pokojnika na za to predviđenom mjestu, a ne za vrijeme prebacivanja lijesa iz auta. U odnosu na to da se tužitelj u vrijeme predmetnog događaja nalazio na dugotrajnom bolovanju, opravdavajući se kako se radi o medicinskoj dijagnozi zbog koje nije „vezan za krevet“, napominje da isti pri tome svjesno ne objašnjava o kojoj dijagnozi i šifri bolovanja se radi. Naime, bolovanje se mora koristiti u svrhu liječenja, te ako je radnik zatečen pri aktivnosti koja po svojoj prirodi ne odgovara prirodi bolesti zbog koje je na bolovanju, tada se nedvojbeno radi o zlouporabi bolovanja, a obavljanje teških fizičkih poslova, nedvojbeno ne predstavlja svrhu liječenja. U konačnici, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovornih obveza za obavljanje posla, pa postupanje radnika na opisani način kako je to opisano u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nedvojbeno predstavlja razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je izvršio pregled dvije snimke nadzornih kamera tuženika od dana 8.01.2025., saslušao tužitelja, te svjedoke ŠC, TC, ĆC, LC, DC i FC, te pročitao i izvršio uvid u Ugovor o radu od 26.07.2023. (list 7. -9. spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13.01.2025. (list 10.-11. spisa), Zahtjev radi ostvarenja prava iz radnog odnosa sa povratnicom (list 12. -14. spisa) i odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava od dana 04.02.2025. (list 15. spisa).

3.1. Nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenih dijagnoza tužitelja zbog kojih je bio na bolovanju, jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu odustao od tog prijedloga.

4. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa koju tužitelj ostvaruje zahtijevajući da sud utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13.01.2025. zbog osobito teške povrede povrede obveze iz radnog odnosa nezakonita i nedopuštena, kao i da radni odnos stranaka nije prestao, te zahtjev za povratak na rad.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik tvrtka čije su djelatnost između ostalog pogrebne usluge i srodne djelatnosti;

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem zadnjeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 26.07.2023. na radnom mjestu radnika pogrebnih usluga u Odjelu pogrebnih usluga, Služba klesarije i pogrebnih usluga;

- da je tuženik dana 13.01.2025. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa;

- da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donio u roku sukladno čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.);

- da se tuženik prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu savjetovao sa Radničkim vijećem koje mu je dalo pisanu suglasnost za izvanredni otkaz tužitelju;

- da tuženik, prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, tužitelju nije omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu;

- da je tužitelj Odluku o izvanrednom otkazu primio dana 14.01.2025.;

- da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu, dana 20.01.2025. podnio Zahtjev radi ostvarenja prava iz radnog odnosa u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu;

- da je tuženik dopisom od 4.02.2025. odbio Zahtjev tužitelja za zaštitu prava;

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu u roku sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu.

6. Između stranaka je sporno:

- je li Odluka od 13.01.2025. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, zakonita i dopuštena;

- odnosno, je li tužitelj zlouporabio privremenu nesposobnost za rad (bolovanje) svojim postupanjem dana 8.01.2025. u prostorijama tuženika, da li je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer da je obavljao poslove za drugu pogrebničku tvrtku i time prekršio zakonsku zabranu natjecanja s Poslodavcem-tuženikom, da je tim činom tužitelj teško narušio ugled tuženika kao poslodavca i time nepovratno izgubio povjerenje poslodavca.

7. U svom iskazu tužitelj navodi da je do otkaza bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „radnik pogrebnih usluga“, te je bio na dugotrajnijem bolovanju zbog psihičkog maltretiranja na poslu, ali njegovo liječenje na bolovanju nije zahtijevalo mirovanje, već je uzimao terapiju kao i sada i to Eliceu, Sanval i Helex, a u jednom navratu je čak pokušao suicid, sve zbog teškog psihičkog stanja. Sa pok. SC je bio izuzetno dobar prijatelj preko 20 godina i kada je isti umro u inozemstvu, svi prijatelji od pokojnog su se okupili radi pomoći oko sahrane, a skupili su za obitelj i nješto novčane pomoći, dok je FC preuzeo svu inicijativu oko sahrane pokojnika. Tako je on zajedno sa FC i došao u prostorije tuženika dana 8.01.2025. radi dočeka i preuzimanja lijesa sa tijelom pokojnog prijatelja i smještanja u hladnjaču kod tuženika, kao i članovi obitelji pokojnog i to bivša pokojnikova supruga DC, pokojnikova sestra i njen suprug, odnosno šogor pokojnika. Tom prilikom je isključivo iz poštovanja prema svom pok. prijatelju, kao i nazočni članovi obitelji pokojnika, priskočio u pomoć LC, koji je dovezao vozilom svoje tvrtke lijes sa tijelom pokojnika, da se lijes postavi na kolica i preveze preko praga pred hladnjaču. Napominje da mu za to pomaganje LC nije platio nikakav novčani iznos, niti bilo tko drugi, već je pomagao isključivo kao prijatelj pokojnika, iz poštovanja prema pokojnom prijatelju, a također i iz moralnih i humanih poriva. Prije otkaza je radio kod tuženika u odjelu "Usluge" te je on sa ostalim radnicima zaposlenim na istom radnom mjestu, dočekivao dovoz tijela pokojnih u tom Odjelu, otključavao hladnjaču i ubacivao lijesove u hladnjaču i nije mu poznato zašto spornog dana 18.01.2025. kod hladnjače nije bio nitko od zaposlenika tuženika. Napominje da je Uprava zabranila radnicima iz odjela "Usluge" da pomažu drugim tvrtkama pri istovaru lijesa, međutim, ukoliko bi isti zamolili za pomoć pri istovaru lijesa do hčadnjače, tu pomoć im nitko od radnika ne bi uskratio. Bio je psihički spreman da se vrati na posao prije nego je dobio Odluku o otkazu, međutim, kako je dobio otkaz, nastavio je uzimati terapiju propisanu po doktoru psihijatru, jer ga je otkaz emotivno pogodio i njegovo psihičko stanje se pogoršalo ponovo. Tijekom radnog odnosa kod tuženika bio je i vozač kombija, međutim, nakon što je ostao bez vozačke dozvole, šef ĆC mu je počeo prigovarati na način da mu se obraćao sa „Kako misliš raditi bez vozačke dozvole“ i slično, a zbog čega je zapao u loše psihičko stanje i otišao na bolovanje, jer više zbog stresa nije mogao spavati, niti obavljati svoje poslove, odnosno nije bio stabilan u tome. Prije otkaza, niti njego šef ĆC, a niti zakonski zastupnik tuženika ga nisu pozvali na razgovor, već ga je samo nazvao pravnik tvrke da se interesira da li mu može doći kući uručiti otkaz. Misli da je pokojni prijatelj SC prije nego je odselio u SR Njemačku prije par godina prije smrti, živio na Vijencu Ivana Meštrovića sa izvanbračnom suprugom koju svi znaju pod nadimkom Ž, te se s njim nalazio u kafiću „Lav“ i „Valentinu“.

7.1. Iz iskaza svjedoka ĆC proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Službe klesarije i pogrebnih usluga i sjeća se da su mu spornog dana 8. siječnja 2025. došli kolege iz tvrtke s upitom da li je tužitelj počeo raditi, jer su ga vidjeli da istovara lijes za drugu tvrtku, na što im je odgovorio da koliko mu je poznato da je tužitelj još uvijek na bolovanju. Nije osobno vidio tog dana tužitelja, i ne može se sjetiti koji su mu to točno zaposlenici došli reći, ali ne radi se o nazočnim svjedocima TC i ŠC. O navedenom je obavijestio Upravu tvrtke, radi provjera da li je ono što mu je rečeno istina ili nije. Ne zna da li na Centralnom groblju stoji upozorenje da je objekt pod video nadzorom.

7.2. Is iskaza svjedoka UC proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu spremača, te je spornog dana uočio tužitelja da iz kombija drugog pogrebnog poduzeća pomaže istovarati lijes, ali nije vidio da li je tužitelj došao sa kombijem te tvrtke. Tom prilikom tužitelj s nikim od njih iz tvrtke nije komunicirao i ništa drugo nije uočio toga dana, a niti se sjeća da je o tome ikoga obavijestio u tvrki. Koliko se sjeća tužitelj je pomagao istovarati lijes iz kombija sa još jednom osobom, te napominje da jedna osoba ne može sama istovariti lijes, ali dvije mogu. U to vrijeme je radio, te se zatekao na spornom mjestu i tada je uočio tužitelja. Oko lijesa je bilo još ljudi, a običaj je da nekada rodbina dočeka istovar lijesa na groblje.

7.3. Iz iskaza svjedoka TC proizlazi da je Upravitelj groblja kod tuženika, te je uočio spornog dana 8. siječnja 2025. tužitelja dok se nalazio na mjestu na groblju gdje se istovaraju pokojnici i to je sve što zna vezano za sporni događaj. Napominje da je običaj da rodbina i obitelj dočekaju na groblju dovoz lijesa, pogotovo kada se radi o dovozu lijesa iz inozemstva, ali radnici tuženika ne pomažu pri istovaru lijesa ostalim pogrebnim tvrtkama, te ne zna da li se radi o nekakvoj povredi radne obveze ukoliko bi radnici tuženika priskočili u pomoć drugoj tvrtki pri istovaru lijesa. Pod njegovom nadležnosti su grobari i čistačice, dok drugi odjel "Usluge" obavlja poslove preuzimanja tijela pokojnika od kuće, iz bolnice i sl., te vrše transport lijesa do hladanjače, otključavaju hladnjaču, odnosno zaprimaju tijela radi pokopa kod tuženika, bez obzira da li je lijes dovezla tvrtka tuženika ili neko drugo privatno pogrebno poduzeće. Nema saznanja da li djelatnici iz odjela "Usluge" pomažu pri istovaru lijesa iz vozila drugih pogrebnih tvrtki.

7.4. U svom iskazu svjedokinja DC napominje da su njen pok. suprug SC i tužitelj bili izuzetno dobri prijatelji i da je cijela obitelj u prijateljskim odnosima s tužiteljem. Nakon što je tijelo njenog bivšeg pok. supruga dovezeno iz inozemstva, tužitelj se ponudio obitelji za pružanje pomoći vezano za sahranu i općenito zbog smrti pokojnog. Dva dana prije nego je bila sahrana njenog supruga (sahrana 10.01.2025.), dana 8. siječnja 2025. svi iz obitelji, pa tako i tužitelj, došli su na groblje dočekati lijes njenog pokojnog supruga koji je dovezen u kombiju privatne tvrtke iz inozemstva, a tim vozilom na groblje nije došao tužitelj, već je isti na groblju bio skupa s ostalim članovima obitelji radi dočeka lijesa pokojnika. Nakon što je vozač koji je dovezao lijes, podigao vrata gepeka i zamolio za pomoć pri istovaru lijesa na kolica, i ona i tužitelj i šogor pokojnog supruga, su priskočili pomoći da se lijes po vodilicama iz kombija istovari na kolica i to je bilo sve što je tužitelj pomogao tom prilikom oko lijesa, kao i ona i šogor pokojnika. Tužitelj je dana 10.01.2025. bio na sahrani i karminama sa članovima obitelji nakon sahrane pok. SC. Napominje da su 8 dana čekali dovoz tijela pokojnog iz inozemstva, zbog čega je sve bilo daleko emotivnije i stresnije i za nju i obitelj, pa tako i za pokojnikove prijatelje među kojima je bio i ovdje tužitelj.

7.5. Iz iskaza svjedoka FC proizlazi da je kao dobar prijatelj pokojnoga SC organizirao dovoz njegovog tijela iz inozemstva i cijelu sahranu, a kako tuženik nije vršio uslugu prijevoza tijela iz inozemstva, angažirana je privatna tvrtka, te su obitelj pokojnog, on i tužitelj, bili okupljeni na groblju dana 8. siječnja 2025. radi dočeka tijela pokojnika i tom prilikom je tužitelj došao s njim u njegovom autu na groblje. Kako je vozač koji je dovezao lijes bio sam, a nikoga od djelatnika tuženika tom prilikom nije bilo tada nazočno kod hladnjače, vozač ih je zamolio da mu pomognu istovariti lijes, jer on sam to nije mogao, tako da su on, tužitelj, gospođa DC i šogor pokojnika, priskočili u pomoć i pomogli istovariti lijes iz vozila na kolica. Dakle, tamo su se tada uz njega nalazili tužitelj, bivša supruga pokojnog DC, sestra pokojnika i njen suprug, odnosno šogor pokojnika, te vozač koji je dovezao lijes. Tužitelj osim te radnje koju je obavio zajedno sa svima njima, nikakve druge radnje nije obavljao vezano za lijes.

7.6. Iz iskaza svjedoka LC proizlazi da je vlasnik tvrtke koja je obavila uslugu dovoza tijela pokojnika iz inozemstva na groblje dana 8. siječnja 2025. i tom prilikom je on sam u vozilu tvrtke dovezao lijes, a budući je pokojnik bio teži čovjek (cca 130 kg) i lijes je bio skup i osjetljiv, zamolio je nazočne koji su se okupili da dočekaju tijelo pokojnog, da mu pomognu pri istovaru lijesa iz vozila, a tom prilikom su tamo bili gđa. DC i tri muškarca, među kojim je bio i tužitelj i koji su mu pomogli pri istovaru lijesa, a ne može se sjetiti tko je to od njih točno napravio, odnosno tko mu je od njih pomogao pridržati u jednom trenu lijes kako se isti ne bi oštetio, odnosno trebalo je pomoći samo da se lijes odigne sa vodilice. Pojašnjava da inače može sam istovariti lijes iz kombija, jer je sustav vodilica prilagođen tom istovaru, međutim, obzirom kako se radilo o težem tijelu i skupocjenom i osjetljivom lijesu, zamolio je pomoć da se lijes ne bi oštetio prilikom istovara. Njegova tvrtka posluje od 2017. godine i tijekom tih godina se znalo desiti da prilikom istovara lijesa iz kombija, ako je potrebno priskoče u pomoć i radnici Ukopa, ali rijetko jer obično lijes dovozi sa još jednom osobom, a poznato mu je da radnici Ukopa imaju zabranu pomagati drugim tvrtkama prilikom dovoženja lijesa na groblje. Ne može se sjetiti koga je točno prvog obavijestio o dovozu tijela pokojnog, a to je bilo oko 7 ili 8 sati ujutro, te su tamo već bili članovi obitelji, FC i tužitelj, odnosno on je došao prvi ispred porte Ukopa, a nakon njega su odmah došli FC, tužitelj i članovi obitelji pokojnika. U tom trenu nitko od djelatnika Ukopa tamo nije bio prisutan. Tužitelja poznaje preko 20 godina, ali tužitelj nikada nije radio za njegovu tvrtku, a niti prilikom predmetnog događaja, a niti mu je za pruženu pomoć pri stavljanju lijesa na vodilicu platio ili uzvratio bilo kakvom protu uslugom, već je samo zamolio nazočne prilikom istovara tijela da mu pomognu, među kojima je bio i tužitelj, koji je pomogao.

7.7. Uvidom u snimke video nadzora koje je tuženik priložio spisu (bez zvuka), sud je utvrdio da se radi o dvije snimke od 8.01.2025. u spornom vremenu, te je iz prve snimke u trajanju od 05 minuta i 1 sekundu, vidljivo da u vrijeme 10:53 minute, dolazi vozilo pogrebnog poduzeća kojim upravlja LC, te su na snimci DC, te sestra i šogor pokojnika, koji stoje ispred ulaza u prostoriju tuženika gdje se nalazi hladnjača, dok ubrzo stiže osobno vozilo iz kojeg izlaze tužitelj i svjedok FC kao vozač, te su svi okupljeni iza pogrebnog vozila, dok u 10:54 na biciklu dolazi radnik tuženika-saslušani svjedok MC koji se zadržava ispred ulaza u predmetnu zgradu, pored pogrebnog vozila i promatra okupljene oko pogrebnog vozila. Na snimci se vidi vozač pogrebnog vozila LC i tužitelj koji u trajanju od par sekundi pomaže LC odići lijes iz stražnjeg dijela pogrebnog vozila i premjestiti ga iz vozila na kolica koja se guraju u unutrašnjost hodnika zgrade u kojem se nalazi hladnjača.

7.8. Na drugoj snimci je vidljiv prikaz iz hodnika prostorije u kojoj se nalazi hladnjača, te kako vozač, odnosno vlasnik pogrebnog poduzeća LC, gura kolica do vozila i da mu prilikom istovara lijesa iz pogrebnog vozila na kolica pomaže tužitelj na način da s jednom rukom pomaže podići lijes i zajedno lijes postavljaju na kolica, a koja radnja traje par sekundi. Nakon toga kolicima s lijesom prilazi šogor pokojnika i supruga pokojnika DC, koji uz tužitelja i LC, guraju lijes na kolicima preko praga zgrade do ulaza u hladnjaču što je svega par metara udaljenosti i nakon čega se svi odmiču od lijesa. Napominje se da radnici tuženika tom prilikom nisu bili u hodniku prostorije u kojoj se nalazi ulaz u hladnjaču, iako je prema navodu tužitelja u tom trenu tamo trebao biti nazočan radnik koji bi dočekao i smjestio lijes sa tijelom pokojnog u hladnjaču. Na snimci je vidljivo da su članovi obitelji, kao i tužitelj i FC, okupljeni oko lijesa, supruga DC ljubi lijes i da si svi nazočni međusobno pružaju emotivnu podršku.

7.9. Sud je iskaze salušanih svjedoka ocijenio kao vjerodostojne, jer su dani iskreno, uvjerljivo i međusobno su suglasni u bitnom, a također i sa navodima tužitelja.

7.10. Iz Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu proizlazi da je tužitelj kod tuženik bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnika pogrebnih usluga u Odjelu pogrebnih usluga, Služba klesarije i pogrebnih usluga, da kod tuženika radi od 28.12.2022., te da je na neprekidnom bolovanju od 15.10.2024., da je 8.01.2025. za vrijeme bolovanja obavljao poslove istovara pokojnika u hladnjaču UKOP-a za račun druge tvrtke koja također obavlja pogrebničke usuge, a čiji zaposlenik tužitelj nije, da je navedenu činjenicu tuženik utvrdio dana 10.01.2025. pregledom video nadzora na objektu bgdje se nalazi hladnjača Ukop-a. Da je tužitelj svojim postupanjem počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa opisanih u članku 135. Pravilnika o radu tvrtke Ukop d.o.o., te poslodavac smatra kako je tužitelj kao radnik zloupotrijebio bolovanje, da je obavljanjem poslova za drugu pogrebničku tvrtku prekršio zakonsku zabranu natjecanja s Poslodavcem, te da je svojim činom teško narušio ugled Poslodavca, pa da su time ispunjeni svi uvjeti za izvanredni otkaz radniku. Postupajući na taj način, tužitelj je nepovratno izgubio povjerenje poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Navodi da se o namjeravanoj odluci savjetovao s Radničkim vijećem koje mu je dalo pismenu suglasnost za izvanredni otkaz.

8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radnika pogrebnih usluga na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 26.07.2023., te da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) radi psihičkih tegoba, u privatnom angažmanu, kao prijatelj pokojnog prijatelja SC sa užim članovima pokojnikove obitelji, na groblju, u prostorijama svoga poslodavca, ovdje tuženika, dva dana prije sahrane pokojnog prijatelja (sahrana 10.01.2025.) dana 8.01.2025. dočekao dovoz lijesa sa tijelom pokojnika iz inozemstva od strane konkurentske tvrtke tuženika, koja se dakle također bavi pogrebnim uslugama, da se tom prilikom tužitelj dovezao na groblje sa drugim prijateljem pokojnika FC u njegovom osobnom vozilu, da je vozač LC, ujedno i vlasnik pogrebne tvrtke koja je dovezla lijes, zbog težine tijela i veće vrijednosti lijesa, iz straha da lijes pri prebacivanju iz vozila na kolica, ne ošteti, zamolio nazočne koji su dočekali tijelo pokojnika (bivša supruga pokojnika DC, sestra pokojnika i njen suprug, prijatelji pokojnika FC i tužitelj), da mu pomognu pri istovaru lijesa iz vozila na kolica, te da mu je prvi uskočio u pomoć tužitelj, kratko pridigavši za ručicu lijes zajedno sa vozačem i prebacivši lijes na kolica, nakon čega su pomogli i ostali nazočni pri guranju kolica sa lijesom do vrata hladnjače, a pri tome na istom mjestu nije bio niti jedan zaposlenik tuženika, te da tužitelj nikakve daljnje radnje nije pri tome, a niti nakon toga, obavljao spornog dana vezano za pok. prijatelja. Da je tužitelj blizak sa članovima uže obitelji pokojnog prijatelja je vidljivo iz snimaka video nadzora, te iskaza svjedokinje DC, a pri tome uzimajući u obzir i samu činjenicu da je isti uz članove uže obitelji bio toga dana na dočeku tijela svog pok. prijatelja, da je bio na sahrani i karminama nakon sahrane sa užim članovima obitelji pokojnika. Također sud utvrđuje da radnja tužitelja koja je trajala par sekundi ne može predstavljati teški fizički posao, da je tu radnju tužitelj napravio iz poštovanja prema svom pok. prijatelju i humanih razloga radi pružanja pomoći vozaču pogrebnog vozila, da pri tome tužitelj nije radio za konkurentsku tvrtku, a niti je bio plaćen za pomoć koju je pružio iz poštovanja prema svom pokojnom prijatelju, a pogotovo da je tim činom pomaganja u konkretnom slučaju u krugu nazočnih, narušio ugled svoga poslodavca. Pri tome valja dodati, da je tužitelj u sporno vrijeme bio na bolovanju, ali tuženik nije dokazao da je isti morao mirovati na način da je vezan za krevet i sl., već je njegovo bolovanje bilo isključivo radi psihičkih tegoba i na kojem bolovanju se liječio lijekovima kao što je Sanval i Helex, a što tuženik nije niti osporio, odnosno dokazao suprotno tome tijekom postupka. Također je za ukazati da tuženik tijekom postupka nije priložio Pravilnik o radu tvrtke Ukop d.o.o., na koje se kršenje odredbi tuženik poziva u Odluci o otkazu.

10. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

11. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11.1. Sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11.2. Sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o radu, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

11.3. Sukladno čl. 101. st. 1. Zakona o radu, radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).

11.4. Sukladno čl. 124. st. 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

12. Prije svega, sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, sud smatra da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju nezakonit, jer je tuženik prije otkazivanja u konkretnom slučaju bio dužan omogućiti tužitelju kao radniku da iznese svoju obranu, budući ne postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da to učini, odnosno tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane.

13. Nadalje, u odnosu na razlog za otkaz da je tužitelj prekršio zakonsku zabranu natjecanja s Poslodavcem, treba reći da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).

13.1. Drugim riječima, zakonska zabrana natjecanja u smislu Zakona o radu odnosi se na situaciju kada radnik za vrijeme trajanja ugovora o radu ne smije obavljati iste poslove za druge poslodavce koji su u konkurenciji s njegovim poslodavcem, sklapati poslove ili raditi za konkurentske tvrke tijekom radnog odnosa. Ova zabrana ima za cilj zaštiti poslovne interese poslodavca i spriječiti sukob interesa tijekom radnog odnosa. U konkretnom slučaju, gdje tužitelj koji je radnik pogrebnog poduzeća u privatnom aranžmanu sa članovima obitelji pokojnika, pri dočeku tijela svoga pok. prijatelja, pomaže radnjom u trajanju od doslovno par sekundi pri prebacivanju lijesa svog pokojnog prijatelja iz vozila konkurentske tvrke na kolica radi smještaja lijesa u hladnjaču tuženika, a ne radi za konkurentsku tvrtku sa svrhom obavljanja posla za vrijeme trajanja ugovora o radu, a što je nesporno dokazano tijekom postupka iskazima vlasnika konkurentske tvrtke-svjedoka LC, DC i FC, to nije aktivnost koja predstavlja natjecanje s poslodavcem, već se radi o pomoći iz poštovanja prema pok. prijatelju, a pri tome i iz humanih razloga, i to u privatnom, neprofesionalnom kontekstu, a ne da bi ostvario konkurentski posao ili novčanu naknadu od konkurentske tvrtke, pa stoga isto ne može biti u tom smislu niti opravdan razlog za otkaz zbog kršenja zakonske zabrane natjecanja s Poslodavcem. Za zakonitost otkaza zbog povrede zakonske zabrane natjecanja s Poslodavcem, mora postojati namjerno ili značajno kršenje koje šteti poslovnim interesima posklodavca, a što ovdje nije slučaj, uzimajući u obzir prirodu djelovanja tužitelja kao radnika (privatna pomoć zbog pok. prijatelja). Pored navedenog, tuženik nije dokazao da je tim činom pomaganja u krugu navedenih osoba, tužitelj teško narušio ugled Poslodavca, te da je zbog tog čina nepovratno izgubljeno povjerenje u istog, pa da nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. U odnosu na povredu radne obveze radi zlouporabe privremene nesposobnosti za rad (bolovanja), ovdje treba napomenuti da je odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o radu, propisana dužnost poštovanja propisa u svezi s radnim odnosom. Kod zlouporabe bolovanja prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu valja razmotriti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati, da li je poštivao upute liječnika, provodio kontrole ili specijalističke preglede zbog kojih je otvoreno bolovanje ili koristio bolovanje za aktivnosti koje mogu usporiti njegov oporavak ili ako radnik izbjegava nadzor poslodavca i namjerno onemogućuje provjeru opravdanosti bolovanja kao što je npr. izbjegavanje posjeta kontrolora ili nedavanje točnih podataka i sl.

14.1. Dakle, lažna bolovanja se nazivaju zlouporabom bolovanja i obično podrazumijevaju slučajeve u kojima radnik:

- nije poslodavca izvijestio o bolovanju,

- nije dostavio liječničku potvrdu u zakonskom roku,

- otvorio je i koristio bolovanje zbog neopravdanih razloga kao što je npr. odmor, radio na drugom poslu, putuje, obavlja fizičke aktivnosti koje su nespojive s prijavljenim zdravstvenim stanjem i sl., a koji su kontraindicirani zbog zdravstvenog stanja radnika.

14.2. Nesporno je među strankama da se tužitelj u vrijeme spornog događaja od 8.01.2025. nalazio na bolovanju od 15.10.2024., a prema tužiteljevom navodu, isti je bio na bolovanju zbog psihičkih tegoba koje ne zahtijevaju liječenje na način da je vezan za krevet, da ne smije obavljati određene aktivnosti vezano za npr. fizičke poslove i sl., a vezano za koje tvrdnje tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Navodi tuženika da se bolovanje mora koristiti u svrhu liječenja, te ako je radnik zatečen pri aktivnosti koja po svojoj prirodi ne odgovara prirodi bolesti zbog koje je na bolovanju, su paušalni, jer tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom bolovanja morao strogo mirovati bez kretanja izvan svog doma i da bi kretanjem usporio svoje liječenje na štetu poslodavca, pa da stoga nije mogao obaviti radnju spornog dana i pomoći pri istovaru lijesa svoga pok. prijatelja iz vozila u trajanju od par sekundi.

14.3. Stoga sud smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije zlouporabio bolovanje na način da bi počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava otkaz ugovora o radu.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koje mu se u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. siječnja 2025. stavljaju na teret, a što je bio dužan temeljem odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu.

16. Pored navedenog, kako je već rečeno, kako u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju onemogući iznošenje obrane, to tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, pa stoga i u tom pravcu predmetni otkaz Ugovora o radu trpi manjkavosti radi kojih je nedopušten.

17. Slijedom navedenog, sud je Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu u konkretnom slučaju utvrdio nezakonitom i nedopuštenom, pa stoga tužitelj ostvaruje pravo vraćanja na rad sukladno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu, kako je odlučeno kao pod I. i II. izreke.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18.1. Zahtjev tužitelja za naknadu troška od 500,00 eura je osnovan u cijelosti i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr. 7.t.2.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 31. listopada 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika