REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11
45. Povrv-1812/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOMONTAŽA d.o.o. Križevci, Gospodarska ulica 10, OIB: 39004246733, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Odvjetničko društvo MATIĆ, FELDMAN & HERMAN j.t.d., protiv tuženika LB-MONTAŽA d.o.o. Strmec, Ulica lipa 3, OIB: 77578620963, koga zastupa Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate 34.598,91 EUR, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 16. rujna 2025.g., danom objave 31. listopada 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog u toč. I. rješenja o ovrsi donijetog po Tomislavu Knezu, javnom bilježniku u Svetoj Nedelji, br. Ovrv-1208/2021 od 19.07.2021.g. u dijelu u kojem je tuženiku LB-MONTAŽA d.o.o. Strmec, Ulica lipa 3, OIB: 77578620963 naloženo platiti tužitelju TEHNOMONTAŽA d.o.o. Križevci, Gospodarska ulica 10, OIB: 39004246733 iznos od 32.678,07 EUR EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama:
na iznos od 27.166,90 EUR tekućim od 14. lipnja 2021.g.,
na iznos od 5.511,17 EUR tekućim od 14. lipnja 2021.g. pa sve do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.085,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.07.2021.g. pa sve do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Ukida se platni nalog u toč. I. rješenja o ovrsi donijetog po Tomislavu Knezu, javnom bilježniku u Svetoj Nedelji, br. Ovrv-1208/2021 od 19.07.2021.g. u dijelu u kojem je tuženiku LB-MONTAŽA d.o.o. Strmec, Ulica lipa 3, OIB: 77578620963 naloženo platit i tužitelju TEHNOMONTAŽA d.o.o. Križevci, Gospodarska ulica 10, OIB: 39004246733 iznos od 1.920,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2021.g. pa do isplate, te naknaditi trošak ovrhe u iznosu od 135,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.07.2021.g. pa do isplate, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev sa zahtjevom za naknadu troška ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku LB-MONTAŽA d.o.o. Strmec, Ulica lipa 3, OIB: 77578620963 naknaditi tužitelju TEHNOMONTAŽA d.o.o. Križevci, Gospodarska ulica 10, OIB: 39004246733 parnični trošak u iznosu od 5.963,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Postupak je proveden kao povodom prigovora protiv platnog naloga temeljem čl. 58. st. 3. OZ-a, radi namirenja potraživanja u iznosu od 260.685,51 kn (sada 34.598,91 EUR) sa zateznim kamatama.
2. Tuženik u prigovoru navodi da ne duguje tužitelju utuženi iznos, te tako spori osnov i visinu potraživanja.
3. U podnesku od 01.12.2022.g. tužitelj navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora br. 2/19-P3134 od 01.03.2019.g. koji je raskinut na temelju "Raskida Ugovora br. 1…" od 02.12.2019.g." i da se utuženi račun br. 30/01/1 od 21.05.2021.g. na iznos od 204.689,03 kn (sada 27.166,90 EUR) odnosi na ostatak cijene koja je ugovorena čl. 7. Ugovora i koja do trenutka "Raskida ugovora…" nije plaćena tužitelju, a stranke su u čl. 1. st. 2. Raskida ugovora utvrdile da se radi o 20% ukupno ugovorene cijene i da će taj iznos (39.660,00 EUR) umanjiti za suglasno utvrđene troškove koji su potrebni za dovršenje posla , i to u ukupnom iznosu od 17.850,00 EUR pa je tako preostao za isplatu iznos od 21.810,00 EUR, tj. prema srednjem tečaju HNB na dan 21.05.2021.g. (dan ispostavljanja računa, op.): 163.751,22 kn (sada 21.733,52 EUR), a prema odredbi čl. 7. Ugovora, na ovaj iznos, tužitelj ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost od 25%, što iznosi 40.937,81 kn (sada 5.433,38 EUR) pa račun ukupno iznosi 204.689,03 kn (sada 27.166,90 EUR).
4. Tužitelj navodi da se račun br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. odnosi na troškove unutarnjeg transporta, vertikalnog i horizontalnog, te troškove skela (platforma, bina) koje sukladno odredbi čl. 2. Ugovora, pod Obvezama Naručitelja – st. 2. - trebaju snositi stranke "u jednakim dijelovima", obrazlaže da je za potrebe gradilišta u tvornici SIEMENS u Nürnbergu, Katzwanger Str. 150 iznajmljivao skele od tvrtke Arbeitsbühnen Stabel GmbH, Njemačka, Nürnberg, Hundingstrasse 5 - koja mu je tijekom 2019.g. ovo iznajmljivanje fakturirala u više navrata po računima:
- račun br. 15328915 od 16. 5.2019.g. u iznosu od 290,58 EUR
- račun br. 15329332 od 04.06.2019.g. u iznosu od 1.122,88 EUR
- račun br. 15330835 od 06.08.2019.g. u iznosu od 2.568,94 EUR
- račun br. 15330856 od 07.08.2019.g. u iznosu od 776,20 EUR
- račun br. 15331288 od 26.08.2019.g. u iznosu od 3.238,08 EUR
- račun br. 15332474 od 07.10.2019.g. u iznosu od 651,63 EUR
- račun br. 15332869 od 22.10.2019.g. u iznosu od 434,44 EUR
- račun br. 15332868 od 22.10.2019.g. u iznosu od 1.902,22 EUR
- račun br. 15334306 od 12.12.2019.g. u iznosu od 257,70 EUR
- račun br. 15335250 od 30.12.2019.g. u iznosu od 858,55 EUR, navodi da zbroj ovih računa iznosi 12.101,22 EUR (tužitelj prema tečaju na dan 21.05.2021.g. od 7,508080 pretvara ovaj ukupni iznos u kunsku valutu i dobija iznos od 90.856,93 kn, iako su računi ispostavljeni od strane njemačke tvrtke u eur valuti i ukupno iznose 12.101,22 EUR), a kako su stranke dogovorile da će ove iznose dijeliti, to je u računu br. 31/01-1 izračunato 50% potraživanja (navodi da je obračunao nešto manje) – tj. 44.797,18 kn (sada 5.945,61 EUR), a zajedno s PDV-om od 11.199,30 kn (sada 1.486,40 EUR), to iznosi ukupno 55.996,48 kn (sada 7.432,01 EUR).
5. U podnesku od 16.08.2023.g. tuženik navodi da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora br. 2/19 - P3134 od 01.03.2019.g., te da nije sporno niti da je taj ugovor raskinut tako što su stranke sklopile Raskid ugovora br. 1. dana 02.12.2019.g., a u Raskidu ugovora, u čl. 1. navodi se kako je tuženik do tada isplatio tužitelju 80% ugovorenog iznosa, a da se u odnosu na preostali iznos od 20% - odbijaju troškovi za radove koje se tuženik, u dogovoru s njegovim naručiteljem (KONČAR - Metalne konstrukcije d.d.) obvezao izvesti do konačnog dovršetka posla, navodi da u tom trenutku još nije bilo poznato koje je točno radove preko do tada izvedenih 80%, tužitelj zaista i izveo, s obzirom da tužitelj tada tuženiku još nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju koju je trebao dostaviti sukladno Ugovoru.
6. Tuženik navodi da je tužitelj 20.11.2019.g. bio udaljen (potjeran) s gradilišta od strane investitora (Siemens) iz razloga što radnici tužitelja prilikom izvođenja radova nisu koristili adekvatnu opremu, navodi da je u ovom slučaju tužitelj bio podizvođač tuženika dok je tuženik bio podizvođač društvu KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. - prema Ugovoru br. 5/19 - P3134, sklopljenom 21.02.2019.g., navodi da se radi o ugovoru praktički identičnog sadržaja kao što je i onaj koji je sklopljen između parničnih stranaka.
7. Isto tako, tuženik navodi da je u opisanoj situaciji, a na temelju odgovarajućih dokaza o izvedenim radovima, KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. prvo plaćao tuženiku, a zatim je tuženik plaćao tužitelju, a prema čl. 7. oba navedena ugovora, podloga za fakturiranje je bio zapisnik o preuzimanju potpisan od strane ovlaštene osobe naručitelja, no, tuženik navodi da takvog zapisnika ovdje nema i da tužitelj, nakon što je udaljen s gradilišta, nikada nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju o izvedenim radovima, tj. nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva vrsta i opseg radova koji su obračunati utuženim računom, navodi da mu tužitelj nikada nije dostavio ni zapisnike o preuzimanju, a ni montažne dnevnike (radova) iz kojih bi to bilo vidljivo iako je to bila obveza tužitelja prema čl. 6. Ugovora, te iako je tuženik to tražio od tužitelja u više navrata, poziva se na odredbu čl. 2. Raskida ugovora kojom je navedeno da uvjeti plaćanja ostaju isti kako je to određeno čl. 7. Ugovora - gdje je jasno navedeno da podlogu za fakturiranje čini zapisnik o preuzimanju, potpisan od ovlaštene osobe naručitelja.
8. Isto tako, tuženik navodi da je sporni račun bio utemeljen na stvarno izvedenim radovima, da bi tada tužitelj račun zasigurno izdao uz odgovarajuću popratnu dokumentaciju i dostavio tuženiku puno ranije, a ne tek po proteku gotovo 18 mjeseci od sklapanja "Raskida ugovora" (Raskid je sklopljen 02.12.2019.g., a račun je izdan 21.05.2021.g.) pa slijedom toga, s obzirom da ne postoji dokument koji je ugovorom određen kao podloga za fakturiranje i s obzirom da nedostaje i bilo kakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo koji radovi su obračunati, a tuženik navodi i da nema dokaza da su isti zaista i izvedeni - tuženik spori da bi radovi bili izvedeni, te tako spori i potraživanje tužitelja po računu br. 30/01/1 od 21.05.2021.g.
9. U pogledu računa br. 31/01/1 od 21.05.2021.g. (izdanog također tek po proteku gotovo 18 mjeseci), tuženik navodi da isti spori u cijelosti, te obrazlaže da je među strankama bila ugovorena fiksna cijena po sistemu „ključ u ruke" (engl. "turn-key"), što je vidljivo u čl. 7. Ugovora, te navodi da su svi očekivani troškovi, čak i ako nisu bili vidljivi u trenutku ugovaranja - bili uključeni u ugovorenu cijenu, a odredba po kojoj stranke u jednakim iznosima snose određene troškove, navodi da predstavlja samo način na koji se formirala tako ugovorena cijena, a osim toga, tuženik navodi i da je tužitelju isplatio 80% ugovorene cijene, koliko je tužitelj i izveo radova i da su u taj iznos uključeni i troškovi obračunati predmetnim računom.
10. Također tuženik navodi da posebno osporava dio potraživanja koji se odnosi na obračunati PDV, s obzirom da se ne radi o obračunatoj usluzi, već o trošku, a da tužitelj nije dokazao da je isti sam i platio, kao što nije dokazao niti da je uopće podmirio troškove po računima koje je dostavio, što tuženik također osporava.
11. U podnesku od 11.04.2025.g. tužitelj navodi da tuženik s jedne strane priznaje postojanje ugovora među strankama i pisanog raskida tog ugovora, ali da poriče sve posljedice tih dvaju dokumenata koje su stranke potpisale, navodi da je činjenica što je tuženik bio u pravnom odnosu s KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. - sasvim nebitna za rješavanje ove pravne situacije, navodi da se ne može zaključiti da bi tuženikovo plaćanje dugovanja prema tužitelju ovisilo o tome da li njemu KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. (ili netko drugi) plaća njegovo potraživanje, navodi da je tuženikova pravna interpretacija predmetnog ugovora, kao i dokumenta "Raskid ugovora br. 1" (od 02.12.2019.g.) potpuno pogrešna i pravno nelogična jer su ti dokumenti sasvim jasni i iz njih proizlaze obveze tuženika, kako je to u tužbi i tužbenom zahtjevu navedeno.
12. Isto tako, tužitelj navodi da je navod tuženika da je tužitelj "potjeran" s gradilišta, netočan i irelevantan, te da sasvim jasno u Raskidu ugovora stoji da se na ostatak od 20% odbijaju troškovi dogovoreni do "konačne gotovosti" posla, a da su ti troškovi i točno navedeni, te obrazlaže da to znači da se iznos od 20% (39.660,00 EUR) od ukupno ugovorene cijene umanjuje za ukupno 17.850,00 EUR (troškovi izolatera, skela, bina, i dodatni troškovi – sve do gotovosti posla), tako da za isplatu ostaje iznos od 21.810,00 EUR, dodaje da u predmetnom Raskidu ugovora - ne postoji niti jedna odredba kojom bi navedeni dug bio relativiziran, navodi da je promašena interpretacija tuženika da bi za plaćanje (odnosno izdavanje računa) tužitelj trebao osigurati nekakav "zapisnik o preuzimanju" jer već iz samog teksta Raskida proizlazi da se prilikom potpisa i polazilo od činjenice da posao nije dovršen, pa tužitelj navodi da je nemoguće i nelogično tražiti zapisnik o preuzimanju posla, navodi i da je nevažno u kojem trenutku tužitelj potražuje isplatu svoje tražbine, odnosno u kojem trenutku tužitelj izdaje neki račun, te smatra da to eventualno može biti pitanje za prigovor zastare, navodi da je tužitelj zahtjev podnio unutar zastarnog roka.
13. Također tužitelj navodi i da je netočan navod tuženika da su troškovi postavljanja skela bili "uključeni u ugovorenu cijenu", te da je, s jedne strane, ugovorom ugovorena cijena radova dok je za "troškove ostalih eventualno potrebnih sredstava unutarnjeg transporta... te SKELA", ugovoreno da će ih snositi izvršitelj (tužitelj) i naručitelj (tuženik) "u jednakim iznosima", navodi da je pravno tumačenje potpisanog ugovora i raskida ugovora od strane tuženika - paušalno i jednostrano, kao i tuženikovo ocjenjivanje dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis jer je jedino relevantno da se radi o troškovima koje je fakturirala treća strana tužitelju za predmetno gradilište, a koje troškove je dužan sufinancirati tuženik, naglašava da se na svakom računu koji je priložen, nalazi odredba da je neki iznos plaćen predujmom, te da se uračunava u taj račun, odnosno obračunava se koliko je još ostalo za isplatu, dostavlja potvrde o plaćanju tužitelja prema tvrtki Arbeitsbühnen Stabel, Nürnberg - koja je izdala te račune odnosno koja je iznajmljivala skelu tužitelju za predmetno gradilište (iako smatra da je to nevažno).
14. Podneskom od 23.04.2025.g. tužitelj specificira tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute.
15. Na ročištu 16.09.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.
16. Provedeni su dokazi uvidom u račun tužitelja br. 30/01/1 od 21.05.2021.g. (l. 6), u račun tužitelja br. 31/01/1 od 21.05.2021.g. (l. 7), u Ugovor br. 2/19 - P3134 sklopljen između stranaka 01.03.2019.g. (l. 25-31), u Raskid ugovora br. 1 (vezano za ugovor br. 2/19 - P3134) sklopljen između stranaka 02.12.2019.g. (l. 32), u tečajnu listu HNB – srednji tečaj za EURO (EMU) na dan 21.05.2021.g. (l. 33), u račune tvrtke "Stabel" iz Nürnberga (Arbeitsbühnen STABEL GmbH Nürnberg) s prijevodima računa po ovlaštenom sudskom tumaču, Andrei Matić: br. 15328915 od 16.05.2019.g. (l. 35- 38), br. 15329332 od 04.06.2019.g. (l. 41-44), br. 15330835 od 06.08.2019.g. (l. 47-50), br. 15330856 od 07.08.2019.g. (l. 53-56), br. 15331288 od 26.08.2019.g. (l. 59-62), br. 15332474 od 07.10.2019.g. (l. 65-68), br. 15332869 od 22.10.2019.g. (l. 71-74), br. 15332868 od 22.10.2019.g. (l. 77-80), br. 15334306 od 12.12.2019.g. (l. 83-86, te 121- 122), br. 15335250 od 30.12.2019.g. (l. 89-92), u Ugovor br. 5/19 – P3134 sklopljen između KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. Zagreb i tuženika 21.02.2019.g. (l. 100- 104, te 123-124), u knjigovodstvenu karticu tužitelja: dobavljači – salda – konto kartica od datuma knjiženja: 01.01.2019. - 31.12.2019. za tvrtku Arbeitsbühnen STABEL (l. 110), u izvadak o plaćanju od strane tužitelja tvrtki "STABEL" od 01.04.2019.g. s potvrdom Zagrebačke banke d.d. o plaćanju od 29.03.2019.g. (l. 111-112), u izvadak o plaćanju od strane tužitelja tvrtki STABEL od 24.05.2019.g. s potvrdom Zagrebačke banke d.d. o plaćanju od 24.05.2019.g. (l. 113-114), u izvadak o plaćanju od strane tužitelja tvrtki STABEL od 10.07.2019.g. s potvrdom Zagrebačke banke d.d. o plaćanju od 09.07.2019.g. (l. 115-116), u izvadak o plaćanju od strane tužitelja tvrtki STABEL od 17.10.2019.g. s potvrdom Zagrebačke banke d.d. o plaćanju od 16.10.2019.g. (l. 117- 118), u izvadak o plaćanju od strane tužitelja tvrtki STABEL od 23.10.2019.g. s potvrdom Zagrebačke banke d.d. o plaćanju od 22.10.2019.g. (l. 119-120).
17. Saslušani su svjedoci TF i VF na ročištu 08.07.2025.g. te su saslušane stranke, direktor tužitelja, UF i direktor tuženika, KF - na ročištu 16.09.2025.g.
18. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.
19. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
20. Tužitelj u ovom predmetu po računu br. 30/01/1 od 21.05.2021.g. potražuje isplatu iznosa od 204,689,03 kn – "račun po raskidu ugovora 1, veza ugovor 2/19/p3134", te po računu br. 31/01/1 od 21.05.2021.g. potražuje isplatu iznosa od 55.996,48 kn – "Troškovi skele i podiznih bina prema ugovoru 2/19/P3134".
21. Među strankama nije sporno sklapanje Ugovora br. 2/19-P3134 01.03.2019.g. između tužitelja kao izvršitelja i tuženika kao naručitelja, prema kojem je predmet Ugovora izvođenje montažnih radova u tvornici Siemens, hala 68, na montaži kompletnog postrojenja za sušenje transformatorskih namota – nova komora broj 14, prema dokumentaciji koja se navodi (pobrojana) u ugovoru (čl. 1), te je određeno da ugovor podrazumijeva montažne radove izvršitelja po principu "ključ u ruke" za sve pojedinačne grupe radova, a montažni radovi se izvode u okviru Osnovnog ugovora broj 3313417827 od 02.02.2018.g. koji naručitelj (tuženik) ima sklopljen s firmom Siemens i koji je sastavni dio ovog ugovora, a u ovom ugovoru je naveden opseg radova: I. Mehanička montaža opreme, ispitivanje, Izolacija dok je za elektromontažne radove navedeno da oni nisu predmet ugovora i da mogu biti ponuđeni naknadno, ovim ugovorom su u čl. 2 određene obveze izvršitelja i obveze naručitelja.
22. Nije sporno niti da su stranke zaključile Raskid ugovora br. 1 (vezano za Ugovor br. 2/19-P3134), a u čl. 1. su stranke utvrdile da je do sada prema ugovoru br. 2/19-P3134 isplaćeno 80 % (158.640,00 EUR) cjelokupnog iznosa prema ugovoru , te da na ostatak od 20 % iznosa (39.660,00 EUR) odbijaju troškove ("odbijamo troškove") koji su dogovoreni s naručiteljem za izvršenje do konačne gotovosti posla, i to u iznosu:
- rad izolatera na cjevariji
10.000,00 EUR
- Skela
2.000,00 EUR
- Bina
850,00 EUR
- Priznati dodatni troškovi
za eventualne radove do iznosa 5.000,00 EUR,
te je u pogledu uvjeta plaćanja, navedeno u čl. 2. ovog Raskida ugovora - da uvjeti plaćanja ostaju isti vezano za Ugovor br. 2/19-P3134 prema članku 7., a ovaj Raskid ugovora br. 1. je potpisan po tužitelju i tuženiku i ovjeren njihovim žigovima (l. 32).
23. Sporan je osnov i visina potraživanja, te je sporan postotak neizvršenih radova jer tuženik navodi da se radi o 1 %, tj. o jednom danu u kojem bi se posao u potpunosti završio, a tuženik navodi da je postotak neizvršenih radova - 20 %, a također tuženik navodi i da su troškovi navedeni u Raskidu ugovora br. 1 u ukupnom iznosu od 17.850,00 EUR - plaćeni tužitelju u onih 80 % dovršenog posla, tj. navodi da je plaćeno 80 % posla, koliko je i dovršeno (kako navodi tuženik).
24. Tužitelj, dakle, potražuje isplatu po računu br. 30/01/1 od 21.05.2021.g. koji se odnosi na preostale neplaćene radove po Ugovoru 2/19/p3134 – u iznosu od 21.810,00 EUR koji predstavlja razliku između ostatka 20 % vrijednosti (neizvršenog) posla (39.660,00 EUR) i troškova ugovorenih Raskidom ugovora br. 1 u ukupnom iznosu od 17.850,00 EUR (39.660,00 EUR - 17.850,00 EUR = 21.810,00 EUR), time da tužitelj obračunava iznose utuženih računa prema srednjem tečaju HNB važećem na dan ispostavljanja računa - 21.05.2021.g.: 7,508080, te oni ukupno iznose - 163.751,22 kn (21.810,00 EUR po ovom srednjem tečaju iznosi 163.751,22 kn, a sada 21.733,52 EUR), dakle, po računu br. 30/01/1 od 21.05.2021.g. tužitelj potražuje isplatu iznosa u potpunosti sukladnog samom Raskidu ugovora br. 1, dakle, potražuje isplatu potpuno istog iznosa koji je naveden u Raskidu ugovora br. 1.
25. Odredbom čl. 2. Ugovora br. 2/19-P3134 u dijelu koji se odnosi na obveze naručitelja, određeno je da je za radove navedene u čl. 1. (izvođenje montažnih radova u tvornici Siemens na montaži kompletnog postrojenja za sušenje transformatorskih namota – nova komora broj 14) – naručitelj dužan osigurati: - dokumentaciju i upute za rad, - dozvole za rad ili vize, - sav potrebni ugradbeni materijal, uključujući materijal za izolaciju, - dodatni materijal za zavarivanje, - pomoćni i potrošni materijal, - transport od carinjenih dijelova vakuum kotla te opreme na gradilište, - osiguranje dijelova u transportu i na gradilištu od svih rizika.
26. Saslušan kao svjedok TF, raniji direktor tužitelja, u svom iskazu na ročištu 08.07.2025.g. navodi da je predmetni Ugovor br. 2/19-P3134, njegov tekst sastavljen po ranijem direktoru tuženika, CF, te je naveo da je radove tužitelj priveo kraju, tako da je na kraju izveo 99 % radova, no da je trebao još samo jedan dan da završi radove, ali je na gradilište došla inspekcija i tužitelj je morao napustiti gradilište, a par dana poslije ovog prekida radova, stranke su se našle u sjedištu tužitelja u Križevcima i napravile zapisnik, a na predočenje Raskida ugovora br. 1 na l. 32 spisa, naveo je da je mislio upravo na ovaj "Raskid ugovora" kada je rekao zapisnik, te je naveo da se u ovom Raskidu ugovora radi o upravo ugovorenom iznosu troškova od 17.850,00 EUR koji se odnose na završetak radova, tj. na 20 % preostale vrijednosti radova u iznosu od 39.660,00 EUR (20% od ukupno ugovorene cijene od 198.300,00 EUR = 39.660,00 EUR), tj. da se radi o ugovorenom iznosu troškova koji se odnose na završetak radova, za koji su se stranke dogovorile da te radove koji su ostali – završi tuženik, a sam ovaj iznos troškova od 17.850,00 EUR je obračunat od strane tuženika i tužitelj je na njega pristao.
27. Saslušan kao svjedok VF, raniji direktor tuženika, na ročištu 08.07.2025.g. u svom iskazu navodi da ne zna od kuda iznos od 17.850,00 EUR koji se odnosi na troškove, da je bilo završeno 80 % radova, a 20 % radova da nije bilo završeno, da je tekst Raskida ugovora sastavio tužitelj i da nije točno da ga je sastavio tuženik, te da je tuženik platio tužitelju sve što je tužitelj napravio, tj. tih 80 % radova od ugovorenih 100 %.
28. Tužitelj saslušan kao stranka, direktor tužitelja UF, na ročištu 16.09.2025.g. navodi da je u trenutku kada je tužitelj napustio gradilište bilo plaćeno 80 % radova izvedenih od strane tužitelja, no da je u trenutku odlaska s gradilišta – ostao samo jedan mali postotak neizvršenih radova, te da je VF pozvao tužitelja da raskine ugovor s tuženikom pa su stranke zbog toga imale sastanak u Križevcima u sjedištu tužitelja – kojom prilikom je bilo dogovoreno da se za dio neplaćenih radova od 20 % jedan dio odbije od "naših potraživanja", te da taj dio ostaje tuženiku za završetak posla, onako kako je to navedeno u čl. 1 Raskida ugovora, te direktor tužitelja UF navodi: "te smo tako zapravo i definirali i osnov i visinu tih troškova koji se odbijaju, a preostali iznos do iznosa 39.660,00 EUR je tuženik trebao nama platiti", dodaje da je ostala sva oprema tužitelja na gradilištu, a u pogledu poslovnog odnosa s tvrtkom STABEL iz Njemačke, direktor tužitelja navodi da je tužitelj imao u najmu opremu za montažu od tvrtke STABEL, a tako da je bilo ugovoreno po ugovoru među strankama, da će se od njemačke tvrtke iznajmiti oprema, tj. viljuškar, dizalica, podizne platforme i dr., te je naveo da ti troškovi nisu bili uračunati u cijenu radova i da se radi o posebnim troškovima koje je tužitelj platio tvrtki STABEL i da je dogovor između stranaka u pogledu utuženih troškova skele i podiznih bina prema računu br. 31/01/1 od 21.05.2021.g. - bio da se troškovi skele i podiznih bina - snose po pola.
29. Saslušan kao stranka direktor tuženika, KF naveo je da je tuženik platio 80 % dogovorenog posla, onoliko koliko je tužitelj tražio, potvrđuje da su stranke potpisale Raskid ugovora br. 1 od 02.12.2019.g. na l. 32 spisa, također je naveo da su troškovi plaćeni u onom iznosu koji obuhvaća 80 % završenog posla, tj. da je razlika od 17.850,00 EUR taksativno navedenih troškova do iznosa od 39.660,00 EUR (39.660,00 EUR kao 20 % ostatka vrijednosti ugovorenih radova) plaćena i da se nalazi u 80 % plaćenog iznosa, a u pogledu samog teksta Raskida ugovora (br. 1), direktor tuženika je naveo: " UF ga je pripremio, a mi smo se, tj. tuženik se složio s tim tekstom." .
30. Obje stranke i svjedoci suglasno navode da tužitelj nije tuženiku dao nikakvu dokumentaciju o izvršenom poslu, a tužitelj je naveo da je sva dokumentacija ostala na gradilištu u Njemačkoj.
31. Ocjenom svih ovih navedenih dokaza razvidno je da su se stranke suglasno dogovorile i postigle suglasnost u pogledu dovršetka prometnog posla u kojem je tužitelj bio podizvođač tuženiku i da su tako pisanim dokumentom kojeg su nazvale "Raskid ugovora br. 1 (vezano za ugovor br. 2/19 - P3134) sklopljen između stranaka 02.12.2019.g." (l. 32) - suglasno utvrdile – da od iznosa od 39.660,00 EUR koji predstavlja vrijednost preostalog dijela posla od 20% prema ugovoru – odbijaju troškove navedene i točno specificirane u ovom Raskidu ugovora br. 1 – u ukupnom iznosu od 17.850,00 EUR, te su izričito navele: "Na ostatak od 20 % (39. 660,00 eur) iznosa odbijamo troškove koji su dogovoreni sa Naručiteljem za izvršenje do konačne gotovosti posla".
32. Stoga je razvidno da je tuženik prihvatio dovršiti posao "do konačne gotovosti posla", te da su se stranke sporazumjele da na ime troška izvršenja to bude iznos od 17.850,00 EUR.
33. Dakle, kako su stranke pisano utanačile svoj poslovni odnos dana 02.12.2019.g., nakon što je tužitelj bio udaljen s gradilišta (tuženik navodi da je to bilo dana 20.11.2019.g.), to je razvidno i da je tuženik pristao na taj način i primiti posao od strane tužitelja – 80% izvršen i plaćen + 20 % ostatka vrijednosti posla umanjen za suglasno definirani iznos troškova od 17.850,00 EUR - pa se ne mogu prihvatiti navodi i iskaz svjedoka VF da posao nije dovršen u postotku od 20% i da ne zna od kuda iznos od 17.850,00 EUR (na ime troškova iz Raskida ugovor br. 1) jer je isti bio prisutan prilikom potpisivanja Raskida ugovora br. 1 (l. 32), a osim toga, kako je razvidno iz podataka iz sudskog registra, VF je prokurist tuženika od 16.03.2016.g., a isto tako se ne može prihvatiti niti iskaz direktora tuženika, KF - da je razlika između iznosa od 39.660,00 EUR i iznosa od 17.850,00 EUR – plaćena u 80% plaćenog posla i da bi u cijeni od 80% bila sadržana ta razlika jer iz "Raskida ugovora br. 1…" – proizlazi suprotno i kako je Raskid ugovora br. 1 zaključen nakon udaljenja tužitelja s gradilišta, kada je već prema slovu tog Raskida ugovora br. 1 – navedeno da je u trenutku sklapanja Raskida ugovora br. 1 – već bilo plaćeno 80% iznosa odnosno 80% izvršenja posla: "Do sada prema ugovoru broj 2/19-P3134 isplaćeno 80 % (158. 640,00 eur), cjelokupnog iznosa prema ugovoru" – to je razvidno da se iskazu direktora tuženika ne može pokloniti vjera u tom dijelu.
34. Osim toga, prema čl. 2. Raskida br. 1 ugovora je ugovoreno: "Uvjeti plaćanja ostaju isti vezano za ugovor br. 2/19-P3134 prema članku 7", a što stranke sigurno ne bi ugovorile da je u trenutku sklapanja Raskida br. 1 ugovora bilo sve plaćeno i da stranke nisu ugovorile da se ukupni preostali iznos od 39.660,00 EUR umanji za iznos troškova od 17.850,00 EUR, nakon čega je razvidno da preostaje iznos razlike od 21.810,00 EUR za plaćanje, a direktor tuženika KF je naveo u iskazu i da se tuženik složio s tim tekstom: " UF ga je pripremio, a mi smo se, tj. tuženik se složio s tim tekstom.", te se u ovom dijelu prihvaća njegov iskaz jer nema nikakvog razloga da direktor tuženika tako iskazuje ako tuženik ne bi prihvatio ovaj tekst (i ne bi znao "od kuda" iznos od 17.850,00 EUR).
35. U pogledu predaje dokumentacije o obavljenom poslu, doista se na kraju završetka posla treba sačiniti primopredajni zapisnik ili okončana situacija , te se radovi trebaju predati, a među strankama je nesporno da tužitelj nije predao dokumentaciju (tužitelj navodi da je dokumentacija ostala na gradilištu u Njemačkoj), no tuženik je takvu situaciju - potpisivanjem Raskida ugovora br. 1 - prihvatio, tako da se radi izbjegavanja plaćanja ugovorene i utužene razlike od 21.810,00 EUR – sada s uspjehom ne može pozivati na ovu činjenicu.
36. Osim toga, tužitelj je bio tuženikov podizvođač, a tuženik je kao (glavni) izvođač, tj. izvršitelj imao zaključen ugovor br. 5/19 – P3134 s društvom KONČAR - Metalne konstrukcije d.d. Zagreb od 21.02.2019.g. kao naručiteljem (l. 100-104), te je očito da je dokumentaciju o izvedenim radovima , tuženik kao izvođač prema svom naručitelju KONČARU – Metalnim konstrukcijama d.d. - morao imati, a također, nije osporio navod svjedoka TF da su tuženiku svi radovi plaćeni od strane KONČAR - Metalne konstrukcije (sada d.o.o.): "Isto tako, mogu reći da su tuženiku čiji podizvođač smo bili mi tj. tužitelj - svi radovi plaćeni od strane KONČAR - Metalne konstrukcije d.o.o." - a što svakako ne bi bio slučaj da tuženik ne raspolaže dokumentacijom o obavljenim radovima po ovom ugovoru br. 5/19 – P3134 i po Ugovoru br. 2/19 - P3134 (zaključenom između parničnih stranaka).
37. Stoga, kako tuženik, protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaz da bi platio utuženi iznos po računu br. 30/01-1 od 21.05.2021.g. za preostale ugovorene radove izvedene po tužitelju u ovoj razlici utvrđenoj u Raskidu ugovora br. 1 (vezano za ugovor br. 2/19 - P3134) od 02.12.2019.g. - l. 32 (163.751,22 kn = 21.810,00 EUR po tečaju važećem na dan 21.05.2021.g.: 7,508080, a sada po fiksnom tečaju: 21.733,52 EUR, a koji iznos predstavlja razliku između 20 % vrijednosti radova po ugovoru minus vrijednost radova od ukupno 17.850,00 EUR za „izvršenje do konačne gotovosti posla“, to je temeljem čl. 590. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 (ZOO-a) i ugovora o djelu i Ugovora br. 2/19-P3134 01.03.2019.g. - tužitelju dosuđen ovaj utuženi iznos od 21.733,52 EUR s pdv-om 25% od 5.433,38 EUR ili ukupno 27.166,90 EUR, zajedno sa zateznim kamatama temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekućim od zakašnjenja prema čl. 183. st. 1. ZOO-a, te je u tom dijelu održan platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a.
38. Iz uvida u utuženi račun br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. (l. 7) razvidno je da su njime obračunati „troškovi skele i podiznih bina prema ugovoru 2/19/P3134“ – dakle ostali troškovi, "potrebnih sredstava unutarnjeg transporta, vertikalnog i horizontalnog te skela".
39. Prema odredbi čl. 2. Ugovora, u dijelu koji se odnosi na „Obveze Naručitelja“
– st. 2. ovog odjeljka – određeno je da će trošak ostalih eventualno potrebnih sredstava unutarnjeg transporta, vertikalnog i horizontalnog te skela snositi izvršitelj i naručitelj "u jednakim dijelovima", a ovim utuženim računom br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. su upravo obračunati ovi troškovi regulirani Ugovorom u čl. 2. u navedenom dijelu – st. 2.
40. Tužitelj je na spis dostavio račune tvrtke Arbeitsbühnen STABEL GmbH Nürnberg, Hundingstrasse 5 kojima je ta tvrtka obračunala trošak najma skele na predmetnom gradilištu:
- račun br. 15328915 od 16.05.2019.g. u iznosu od 290,58 EUR (l. 34-39)
- račun br. 15329332 od 04.06.2019.g. u iznosu od 1.122,88 EUR (l. 41-45)
- račun br. 15330835 od 06.08.2019.g. u iznosu od 2.568,94 EUR (l. 46-51)
- račun br. 15330856 od 07.08.2019.g. u iznosu od 776,20 EUR (l. 52-57)
- račun br. 15331288 od 26.08.2019.g. u iznosu od 3.238,08 EUR (l. 58-63)
- račun br. 15332474 od 07.10.2019.g. u iznosu od 651,63 EUR (l. 64-69)
- račun br. 15332869 od 22.10.2019.g. u iznosu od 434,44 EUR (l. 70-75)
- račun br. 15332868 od 22.10.2019.g. u iznosu od 1.902,22 EUR (l. 76-81)
- račun br. 15334306 od 12.12.2019.g. u iznosu od 257,70 EUR (l. 82-87)
- račun br. 15335250 od 30.12.2019.g. u iznosu od 858,55 EUR (l. 88-93), a zbroj ovih računa njemačke tvrtke u EUR valuti iznosi 12.101,22 EUR (tužitelj prema tečaju na dan 21.05.2021.g. od 7,508080 pretvara ovaj ukupni iznos i dobija iznos od 90.856,93 kn), no uvidom u utuženi račun br. 31/01/1 od 21.05.2021.g. (l. 7) - razvidno je da je tužitelj naveo da "TROŠKOVI SKELE I PODIZNIH BINA" iznose "89.594,36 kn, PREMA UGOVORU PRIZNATO 50 %", te ovim računom br. 31/01-1 obračunava polovicu ovih troškova ("nešto manje" jer polovica iznosa od 90.856,93 kn iznosi 45.428,46 kn), a polovica troškova od 89.594,36 kn (11.933,05 EUR po tečaju 7,508080, sada po fiksnom tečaju: 11.891,22 EUR) - iznosi 44.797,18 kn, koliko tužitelj i potražuje (sada po fiksnom tečaju: 5.945,61 EUR), te na ovaj iznos potražuje porez na dodanu vrijednost (pdv).
41. Iz uvida u račun br. 15334306 od 12.12.2019.g. ispostavljen na iznos od 257,70 EUR, razvidno je da je iznos potraživanja po tom računu 0,00 EUR, te je u računu navedeno da je: „Gotovinska uplata od 257,70 € primljena 11.11.2019.“ (l. 82-87), a iz uvida u knjigovodstvenu karticu tužitelja: dobavljači – salda – konto kartica od datuma knjiženja: 01.01.2019. - 31.12.2019. za tvrtku Arbeitsbühnen STABEL (l. 110) – razvidno je da je tužitelj stavio kod oznake ovog računa napomenu da je račun plaćen gotovinom pa kako tu činjenicu plaćanja potvrđuje i navedeno njemačko društvo, to je razvidno da je ovaj račun plaćen.
42. Iz uvida u račun br. 15335250 od 30.12.2019.g. ispostavljen na iznos od 858,55 EUR, razvidno je da je iznos potraživanja po tom računu 0,00 EUR, te je u računu navedeno da je: „Gotovinska uplata od 858,55 EUR primljena 28.10.2019.“ (l. 88-93), a iz uvida u knjigovodstvenu karticu tužitelja: dobavljači – salda – konto kartica od datuma knjiženja: 01.01.2019. - 31.12.2019. za tvrtku Arbeitsbühnen STABEL (l. 110) – razvidno je da je tužitelj stavio kod oznake ovog računa napomenu da je račun plaćen gotovinom pa kako tu činjenicu plaćanja potvrđuje i navedeno njemačko društvo, to je razvidno da je ovaj račun plaćen.
43. Iz uvida u ostale račune razvidno je da je tužitelj račune plaćao uplatama predujma, te se u račinama navode iznosi predujma:
- iznos predujma od 290,58 EUR po računu br. 15328915 od 16.05.2019.g. (ispostavljen na iznos 290,58 EUR) na l. 34-39 - plaćen dana 02.04.2019.g.,
- iznos predujma od 1.122,88 EUR po računu br. 15329332 od 04.06.2019.g. (ispostavljen na iznos 1.122,88 EUR) na l. 39-45 – plaćen dana 01.04.2019.g.,
- iznos predujma od 377,12 EUR po računu br. 15330856 od 07.08.2019.g. (ispostavljen na iznos 776,20 EUR) na l. 52-57 – plaćen dana 01.04.2019.g.,
- iznos predujma od 1.500,00 EUR po računu br. 15331288 od 26.08.2019.g. (ispostavljen na iznos 3.238,08 EUR) na l. 58-63 – plaćen dana 24.05.2019.g.,
- iznos predujma od 1.500,00 EUR po računu br. 15332474 od 07.10.2019.g. (ispostavljen na iznos 1.651,63 EUR) na l. 64-69 – plaćen dana 24.05.2019.g.,
- iznos predujma od 1.500,00 EUR po računu br. 15332869 od 22.10.2019.g. (ispostavljen na iznos 434,44 EUR) na l. 70-75 – plaćen dana 24.05.2019.g.,
- iznos predujma od 1.646,60 EUR po računu br. 15330835 od 06.08.2019.g. (ispostavljen na iznos 2.568,94 EUR) na l. 46-51 – plaćen dana 10.07.2019.g.,
- iznos predujma od 1.646,60 EUR po računu br. 15332868 od 22.10.2019.g. (ispostavljen na iznos 1.902,22 EUR) na l. 76-81 – plaćen dana 10.07.2019.g. –
pa je iz ovih navoda u računima razvidno da je očito, jednim predujmom, naplaćivano, „zatvarano“ više računa, a tužitelj je dostavio potvrde o uplati:
- 01.04.2019.g. - iznosa od 1.500,00 EUR (l. 112),
- 24.05.2019.g. - iznosa od 1.500,00 EUR (l. 114),
- 10.07.2019.g. - iznosa od 1.646,60 EUR (l. 116),
- 17.10.2019.g. - iznosa od 3.345,14 EUR (l. 118),
- 23.10.2019.g. - iznosa od 2.631,00 EUR (l. 120) – što ukupno iznosi 10.622,74 EUR pa je iz dostavljenih potvrda o plaćanju - razvidno da je ukupno plaćen iznos od 10.622,74 EUR, a kada se tome zbroje gotovinske uplate:
- 11.11.2019.g. - iznosa od 257,70 EUR (po računu br. 15334306), te
- 26.10.2019.g. - iznosa od 858,55 EUR (po računu br. 15335250) – koje ukupno iznose 1.116,25 EUR, to je razvidno da je tužitelj ukupno platio prema dokumentaciji o plaćanju koju je dostavio: 11.738,99 EUR, a što znači da je po ovim računima platio ukupno manje 362,23 EUR.
44. Tužitelj potražuje polovicu troškova skela i podiznih bina prema čl. 2 Ugovora br. 2/19 - P3134 od 01.03.2019.g., u dijelu koji se odnosi na "Obveze Naručitelja" – st. 2. ovog odjeljka, prema računima ispostavljenim od strane njemačke tvrtke Arbeitsbühnen STABEL GmbH Nürnberg pa na temelju navedene odredbe čl. 2. ("Obveze Naručitelja" – st. 2.) Ugovora tužitelju pripadaju ti troškovi – u polovici dijela, a tužitelj računom br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. i traži naknadu tih troškova prema navedenoj odredbi Ugovora, u polovici dijela, te prema stavu ovog suda, naknada tih troškova pripada tužitelju - u polovici dijela tih troškova, ali pri tom, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u toj polovici, prema računima koji su plaćeni u cijelosti, tj. tužitelju ne može biti s obzirom na navedenu odredbu Ugovora dosuđena naknada tih troškova ukoliko računi navedene njemačke tvrtke – nisu plaćeni u cijelosti jer se djelomičnim plaćanjem računa ne može smatrati da je račun njemačkog komitenta plaćen u cijelosti i da je onda (bilo koji) dužnik oslobođen obveze u cijelosti pa da bi onda, posljedično tomu, tužitelju pripala polovica takvog (djelomično plaćenog) troška.
45. Stoga, kako tužitelj protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaz da bi platio sve račune tvrtke Arbeitsbühnen STABEL GmbH Nürnberg u cijelosti, te kako je iz dokumentacije dostavljene po tužitelju razvidno da je tužitelj platio račune u ukupnom iznosu od 11.738,99 EUR, tj. ukupno manje 362,23 EUR, to sud nije priznao utuženi trošak u odnosu na račun br. 15332869 od 22.10.2019.g. ispostavljen na iznos od 434,44 EUR (l. 70-75) - s obzirom da se iznos od 362,23 EUR koji je ukupno manje plaćen svakako nalazi unutar ovog iznosa od 434,44 EUR na koji je ispostavljen račun br. 15332869 od 22.10.2019.g. pa tužitelj taj dio zahtjeva, tj. da bi platio račun br. 15332869 od 22.10.2019.g. u cijelosti, za iznos od 434,44 EUR - nije dokazao, te ovaj dio zahtjeva u iznosu od 434,44 EUR po utuženom računu tužitelja br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. – nije osnovan.
46. Pri tom se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da bi prema čl. 7. predmetnog Ugovora ovi troškovi bili uključeni u ugovornu cijenu i da ova odredba "predstavlja samo način na koji se formirala tako ugovorena cijena" jer je izričito ugovoreno da će trošak ostalih eventualno potrebnih sredstava unutarnjeg transporta, vertikalnog i horizontalnog te skela snositi izvršitelj i naručitelj "u jednakim dijelovima" .
47. Tužitelj računom br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. potražuje i porez na dodanu vrijednost 25 % na ove utužene troškove, no protivno čl. 219. ZPP-a, tužitelj nije dostavio dokaz da bi ovaj porez na dodanu vrijednost platio, a računi njemačke tvrtke su ispostavljani u neto iznosima, tako da u svakom slučaju, tužitelj ovaj dio zahtjeva nije dokazao, te u tom dijelu koji se odnosi na ukupni porez na dodanu vrijednost, tj. za iznos od 1.486,40 EUR pdv-a – tužbeni zahtjev nije osnovan.
48. Stoga je tužitelju dosuđen ukupni iznos od 5.511,17 EUR po utuženom računu br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. (5.945,61 EUR - 434,44 EUR = 5.511,17 EUR) temeljem čl. 2 Ugovora br. 2/19 - P3134 od 01.03.2019.g. - "Obveze Naručitelja" – st. 2. ovog odjeljka, u vezi sklopljenog tog ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekućim od zakašnjenja prema čl. 183. st. 1. ZOO-a, te je u tom dijelu održan platni nalog po ovom računu, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a dok je za iznos od 434,44 EUR, te za iznos od 1.486,40 EUR ukupnog pdv-a po ovom utuženom računu tužitelja br. 31/01-1 od 21.05.2021.g. (ukupno 1.920,84 EUR) odbijen tužbeni zahtjev, te je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu i ukinut platni nalog.
49. Tužitelj je imao trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR (tbr. 11 toč. 1 odvj. tar. NN 142/12, 103/14, 118/14 I 107/15), pdv -a 25% od 1.250,00 kn / 165,90 EUR, nagrade javnog bilježnika od 2.281,86 kn / 302,85 EUR, pdv-a na tu nagradu od 570,46 kn / 75,71 EUR - čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11, 114/12), te trošak obavijesti javnog bilježnika s pdv-om od 31,25 kn / 4,15 EUR, trošak dostave javnog bilježnika s pdv-om od 62,50 kn / 8,30 EUR - čl. 6. i čl. 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - NN 151/05 ili ukupno 9.196,08 kn / 1.220,53 EUR, a kako je uspjeh tužitelja 94,45 %, a tuženika 5,55 % pa kada se od 94,45 % oduzme 5,55 % - dobije se 88,90 %, koliko je tužitelju troška i dosuđeno ili 1.085,05 EUR, temeljem čl. 14. OZ-a u vezi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te je za ovaj iznos troška održan platni nalog primjenom čl. 451. St. 3. ZPP-a, a ukinut za iznos od 135,48 EUR, te je u tom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troška ovrhe.
50. Tužitelj je imao trošak sastava podneska od 01.12.2022.g. u iznosu od 1.000,00 EUR (tbr. 11. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesak kojim odgovara na navode prigovora), sastava podneska od 10.04.2025.g. u iznosu od 1.000,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesak), zastupanja na ročištu 24.04.2025.g. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9 toč. 5 odvj. tar. NN 138/23), zastupanja na ročištu 22.05.2025.g., 08.07.2025.g., te 16.09.2025.g. u iznosu od po 1.000,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od ukupno 1.275,00 EUR, te sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 196,22 EUR (50% e- komunikacija) – prema vrijednosti predmeta spora od 34.598,91 EUR ili sveukupno 6.471,22 EUR, a kako je tužitelj uspio s 88,90 %, to mu je toliko troška i dosuđeno ili 5.752,91 EUR temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.
51. Ovom trošku treba pribrojiti trošak prijevoda računa po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik, prof. Andrei Matić, u iznosu od 210,23 EUR koji je bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a u vezi čl. 6. ZPP-a i koji nije vezan za razmjerni uspjeh tužitelja pa ukupni trošak tužitelja iznosi 5.963,14 EUR.
U Zagrebu, 31. listopada 2025.g.
Sudac:
Mirna Panjan
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA: tužitelju po pun.
tuženiku po pun.