REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3560/2018-112

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović i Šarac, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Branimirova 1, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kos & Partneri, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Branimirova 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da tužiteljici TŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.000,00 eura s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva 18. travnja 2018., i to 20.000,00 eura temeljem povrede prava na dostojanstvo i 20.000,00 eura temeljem zdravstvenih posljedica uzrokovanih mobingom.

2. Utvrđuje se da je ugovor o radu za radno mjesto Samostalni stručnjak zašite na radu u Službi ZNR za USP Bjelovar, Sisak, Koprivnica, Zagreb i Karlovac, u Službi zaštite na radu Sektor ostalih djelatnosti Direkcije HŠ d.o.o. kojega su dana 24. svibnja 2013. g. zaključili tužiteljica i tuženik ništetan, te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto Rukovoditelj Službe za ljudske potencijale u Direkciji društva ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Branimirova 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da tužiteljici TŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu na ime troškova liječenja u iznosu od 400,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamata određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Branimirova 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da tužiteljici TŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete isplati razliku između pripadajuće naknade plaće i naknade za bolovanje iznos od 2.704,39 eura od dana podnošenja tužbe 18. travnja 2018.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.787,04 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena od 22. prosinca 2002. u Službi ZNR na mjestu pripravnika. Dana 25. studenog 2003. sklopljen je ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Samostalni stručnjak zaštite na radu u Službi ZNR za UŠP Bjelovar, Sisak, Koprivnica, Zagreb i Karlovac. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2006. tužiteljica je premještena na radno mjesto Voditelj projekta za upravljanje ljudskim resursima u Uredu Uprave HŠ d.o.o., na kojem radnom mjestu je bila i koordinator Službe zaštite na radu. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10. lipnja 2008. tužiteljica je premještena na radno mjesto Rukovoditelja službe za ljudske potencijale u Direkciji društva tuženika, na kojem radnom mjestu je primala plaću po koeficijentu od 8500 bodova. Posljednjim sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 24. svibnja 2013. tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu Samostalni stručnjak zaštite na radu u Službi ZNR za UŠP Bjelovar, Sisak, Koprivnica, Zagreb i Karlovac, u Službi zaštite na radu Sektora ostalih djelatnosti Direkcije HŠ d.o.o., na kojem radnom mjestu je primala plaću od 4800 bodova.

2. Navedenim posljednjim ugovorom o radu tužiteljica je namjerno i vidno degradirana. Tužiteljica smatra da je razlog za to obavljanje poslova osobe ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika Direkcije tuženika i rješavanje predmeta zaštite dostojanstva radnika i za sve Uprave šuma podružnice 1-16. U okviru tih ovlasti tužiteljica je godinama uspješno obavljala i poslove primanja i rješavanja navedenih pritužbi, kao i pomoć povjerenicima za zaštitu dostojanstva radnika iz drugih uprava šuma. Na toj dužnosti dolazi do prvih sukoba između uprave društva, i to točno određenih ljudi i tužiteljice, koja je savjesno i zakonito obavljala prethodno navedene dužnosti. Prvi problem javlja u premetu zaštite dostojanstva radnika za ZŠ gdje je tužiteljica sastavila izvješće. Nakon izvješća o radniku VŠ, gospođa ĆŠ, članica uprave je 1. veljače 2012. pozvala tužiteljicu u ured vezano za predmetno izvješće, pokušavši ju uvjeriti da isto izmijeni na način da zauzme sasvim drugačiji stav. Kada je tužiteljica upitala zašto da tu učini kada obje znaju da nije istina da radniku nije povrijeđeno dostojanstvo, gđa ĆŠ je ljuto odgovorila "on treba dobiti otkaz!" misleći pri tome na gospodina ZŠ. Tuženica je pitala "iz kojeg razloga?", na što je ĆŠ odgovorila da gospodin ZŠ ima kuću u selu koju zovu "Matanovi dvori". Tužiteljica je pitala "pa kakav je to razlog?", na što je ĆŠ odgovorila da je on "šerif u selu", te dodala "napiši tako zato što ja tako kažem". Budući je tužiteljica ostala kod svog stava da je u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno dostojanstvo radnika, što je i u skladu sa zakonom, tužiteljica je odbila izmijeniti već ranije sačinjeno izvješće o predmetu na način da u istome navede da dostojanstvo radnika nije povrijeđeno, a sve iz razloga kako bi taj radnik mogao dobiti otkaz (prema riječima gđe ĆŠ). Dana 17. veljače 2012. tužiteljica je predala predsjedniku uprave AŠ, na zahtjev uprave, očitovanje o provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika po pritužbi upravitelja šumarije J.B. Ur.br.: DIR-20-2012-7163/09. Nakon toga tužiteljica je pozvana na razgovor kod predsjednika uprave, kojom prilikom je predsjednik uprave pitao tužiteljicu za mišljenje u predmetu zaštite dostojanstva radnika. Tužiteljica je pojasnila svoj stav vezano za predmet i upozorila predsjednika uprave da je taj predmet ranije završen, te da je predmet na sudu, kao i da je povrijeđeno dostojanstvo radnika. AŠ je na to rekao: "Mene to ne zanima nego vaš stav". Tužiteljica je ponijela Zakon o radu na razgovor jer je pretpostavljala da će o predmetu zaštite dostojanstva biti riječ, te je ukazala na odredbe Zakona o radu na koje se pozvala u predmetnom slučaju i rekla da je njen stav u skladu sa zakonskim odredbama. Kako su za vrijeme razgovora stajali jedan nasuprot drugom, predsjednik uprave je na to udario po Zakonu o radu koji je tužiteljica držala u rukama, koji je pao na parket i bijesno rekao: "Mene to ne zanima, ova uprava će štititi T" (misleći pri tome na voditelja Uprave šuma Bjelovar koji je prijatelj ĆŠ, a bio je tuženik za diskriminaciju u predmetu zaštite dostojanstva, o kom predmetu je bila riječ), te se s bijesnim izrazom lica izderao na tužiteljicu " Z" potjeravši ju iz ureda.

3. Uprava društva isti dan počinje s izmjenama čl. 16. Pravilnika o radu HŠ d.o.o. u dijelu koji se odnosi na ovlaštenike za zaštitu dostojanstva radnika, a za koje je tužiteljica bila imenovana. U razdoblju koje slijedi, tužiteljica je na radnom mjestu izložena uznemiravanju kao obliku diskriminacije, uznemiravanju odnosno mobingu od strane nadređenih ĆŠ, članice uprave kod tuženika, predsjednika uprave AŠ, rukovoditelja Službe pravnih poslova GŠ. Naime, par dana nakon sastanka s gospođom ĆŠ izmijenjen je Pravilnik o radu, čime je izmijenjen dotadašnji način rješavanja pritužbi radnika za zaštitu dostojanstva, točnije članak 16. Pravilnika, čime je tužiteljici oduzeta ovlast Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika, kao i što su joj oduzeti i svi postupci mirenja te je ubrzo nakon toga tužiteljica i premještena u drugi, puno manji ured. Postepeno su joj oduzimani poslovi iz njene nadležnosti, nije pozivana na radne sastanke, nije imenovana u povjerenstvo, kao niti sudjelovala u radu povjerenstva u kojima se odlučivalo o pitanjima iz nadležnosti službe ljudskih potencijala, poslovi iz njene nadležnosti dodjeljivani su drugima, nije pozivana na sastanke uprave Društva, a što je prije bilo uobičajeno.

4. Unatoč tome što je tužiteljica upravi Društva učestalo slala prijedloge za poboljšanje rada Službe ljudskih potencijala, kao primjerice Plan rada službe ljudskih potencijala za 2012. od 12. ožujka 2012., na koji nikada nije dobila nikakav odgovor. Po službenim dopisima joj se šara kao u predmetu Zahtjev za provedbu projekta uvođenja informacijskog sustava za praćenje ljudskih potencijala od 21. ožujka 2012. Za navedeni projekt je rukovoditelj Informatičke službe OŠ dao pozitivno mišljenje, no unatoč tome projekt je odbijen. Na dostavljene primjedbe i prijedloge ne dobiva odgovore.

5. U prilog tome da je članak 16. Pravilnika o radu HŠ d.o.o. u potpunosti promijenjen samo s ciljem kako bi se upravo tužiteljicu maknulo s tog mjesta, govori i podnesak Podružnice Delnice od 22. svibnja 2012. kojim oni traže da se tužiteljicu delegira da se uključi u predmet zaštite dostojanstva radnika u UŠP Delnice (ŽŠ) budući se radi o zahtjevnom i kompliciranom predmetu, pritom navodeći kako je uključivanje tužiteljice potrebno budući je ranije sudjelovala u sličnim problemima te ih uspješno riješila na zadovoljstvo svih uključenih. Očekivano, Uprava Društva tuženika je takav zahtjev za sudjelovanjem tužiteljice u navedenom predmetu odbila. Primjer za navedeno je i predmet zaštite dostojanstva radnika za MŠ iz [adresa] koji je osobno zaprimila 13. kolovoza 2012. te na isti odgovorila isti dan Ur.br.: DIR-20-12- 4298/02 i predmet proslijedila po naređenju TŠK, pravnici u Koprivnici. Ponovno je zaprimljen dopis Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Ur.br.:DIR-09-12-4552728 od 15. studenog 2012. na kojem AŠ predsjednik Uprave piše svoje opaske, te ponovno dopis od 18. travnja 2013. Ur.br.: DIR-20-12-4298/04. Dana 15. studenog 2012. Pravobranitelj za ravnopravnost spolova traži očitovanje i dokumentaciju vezano za opsežan predmet ZDR Ur.br.: DIR-0912-4552/28 u postupku ZDR za I.J., što je dano tužiteljici u rad. Gospodin GŠ je cijelo vrijeme opstruirao rad tužiteljice na tom predmetu, bezrazložno nije želio potpisati njezino sačinjeno očitovanje, te je zajedno s gospođom TŠK šarao po tužiteljičinom očitovanju, a sve radi odugovlačenja cijelog postupka. Radi navedenog je tužiteljica morala dolaziti u neradne dane kako bi završila predmet.

6. Tužiteljica je u više navrata sastavljala i Upravi društva slala službene dopise i nadležnosti njezinog rada, na koje dopise nije dobivala odgovore s ciljem ignoriranja i omalovažavanja njezina rada. Isto tako, na njezinim službenim očitovanjima i dopisima (primjerice: odgovor Ministarstva poljoprivrede, predmet BŠ, [adresa], Ur.br.: DIR-20-2013-8019/03 se konstantno šara kako bi se obezvrijedio njezin rad, a kada je tužiteljica upitala gospodina GŠ zašto to radi ako zna da su dopisi u redu, isti odgovara da je to nalog gospođe TŠK i da bi tužiteljica trebala znati da joj se "sve ovog događa zato što nije namjestila otkaz radniku J.B.".

7. Po naputku ĆŠ tužiteljici se oduzimaju zadaci i dodjeljuju drugima kao npr. Upitnik analize ljudskih potencijala koji je bilo potrebno popuniti, zadatak je ĆŠ dodijelila rukovoditeljici računovodstva za potrebe izrade Clean Starta Vlade RH za poduzeća u državnom vlasništvu, a za koji projekt tužiteljica nije bila obaviještena da se radi, a bilo bi logično da je u isti bila uključena aktivno. Unatoč tome što je tužiteljica i prije prosljeđivala upravi prijedloge iz nadležnosti službe onako kako je bilo i u preporukama Clean Starta Vlade RH, nikada nije na iste dobila odgovor niti su se njeni prijedlozi, kao i prijedlozi iz Clean Starta uvažili. Po službenoj dokumentaciji tužiteljice šaraju ili ĆŠ ili GŠ. Unatoč tome što se šara po dokumentaciji, na kraju se ipak šalju dopisi na teren onako kako je tužiteljica predlagala (Naputak za obavljanje praktičnog rada (stručne prakse) za učenike srednjih škola od 24. rujna 2012. Ur.br.: DIR- 20-12-5046/01).

8. U radu se tužiteljicu opstruira, ugrožava joj se dostojanstvo u sferi profesionalne komunikacije ne pozivanjem na službene sastanke povjerenstva, kao ni sudjelovanju u rješavanima pitanja od interesa radnika, a koja su bila logična temeljem radnog mjesta i propisana Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji HŠ d.o.o. Unatoč tome što je predsjednik uprave AŠ na kolegiju Direkcije 15. lipnja 2012. izjavio da je "Služba ljudskih potencijala jako bitna jer je samo zadovoljan radnik dobar radnik te vezano za predstojeće restrukturiranje ljudski potencijali trebaju naći načina kako provesti stvari preaktivno", te na kolegiju Direkcije 3. srpnja 2012. izjavio "da Služba ljudskih potencijala treba definirati procese ciljeve te način kako napraviti restrukturiranje uz povećanje motivacije radnika organizacijom treninga", tijekom 2012. održavani su sastanci u vezi s izradom programa zbrinjavanja viška radnika, na koje sastanke tužiteljica nije bila pozivana, niti je sudjelovala u izradi navedenog programa iako je bila zaposlena na mjestu Rukovoditeljice Službe za ljudske potencijale. Tužiteljici se postepeno smanjuju radni zadaci i dobjeljuju trivijalni, dodjeljuju joj se za rad predmeti ispod njezine stručne razine i kompetencija, skrivaju se informacije vezane za radne zadatke, umanjuju se kvaliteta tužiteljičinog rada i pokušava ju se prikazati nekompetentnom.

9. Cijelo to vrijeme tužiteljica se, a posebno kroz razdoblje od kraja 2012. i 2013. susreće s raznim vidovima diskriminatornih, omalovažavajućih ponašanja na radnom mjestu koji u početku izazivaju nelagodu, sram, osjećaj poniženosti, obezvrijeđenosti, jada, gorčine, tuge zbog nepravde, dok kasnije prerastaju u mobing. Posebice se radi o ismijavanju na hodnicima, pogrdnom smijanju u lice, lupanju vratima ispred tužiteljice prije nego će proći kroz vrata i "podrugljivo cerekanje" pri tom u lice, širenju neistinitih priča o tužiteljičinom privatnom životu, negativno su komentirane tužiteljičine osobne karakteristike, ponižavanja, ogovaranja, ismijavanje, širenje loših glasina o tužiteljici, ismijavanje privatnog života, odbijanje komunikacije od strane uprave, ne odgovaranje na službene dopise i mailove, kritiziranje obavljenog posla, uskraćivanje i oduzimanje posla, ne odgovaranje na službene prijedloge upravi vezano za rad Službe ljudskih potencijala, tretirana je kao da ne postoji, preseljavana više puta, svaki puta u manji ured s više zaposlenih, oduzimanje radnih zadataka, dodjeljivanje radnih zadaća ispod razine znanja, oduzimanje sredstava rada, učestalo prekomjerno praćenje dolazaka tužiteljice na posao i s posla. Navedenim ponižavajućim postupcima tužiteljica je bila izvrgnuta diskriminirajućim postupcima, uznemiravanju, viktimizaciji, deprofesionalizaciji, šikaniranju, čime je tužiteljici grubo povrijeđeno ljudsko dostojanstvo. Pogrdnim riječima (glupača, luđakinja, kučka, "kurvetina", promiskuitetna – da se doslovno /navodimo samo da se shvati svu dubinu vrijeđanja i omalovažavanja gdje nažalost moramo spomenuti i unaprijed s ispričati/ "jebe" na svom radnom stolu u uredu s mnogim kolegama, da se "jebe" po upravama kad ode na teren), imitiran je njezin glas i govor, lupalo joj se vratima "pred nosom", nitko nije želio s njom pušiti cigarete tijekom pauza, niti biti u njenom društvu. Kada su joj se obraćali i kolege sa srednjom stručnom spremom, bilo je to "s visoka", bila je izložena uznemiravanjima u obliku kleveta, skrivanja važnih informacija vezanih za radne zadatke, umanjivanjem kvalitete rada tužiteljice, nisu ju pozdravljali, učestalim kritiziranjem, davanjem tužiteljici trivijalnih poslova ispod razine njene stručne spreme i kompetencija. Tužiteljica je osjećala da se čeka i najmanja njena pogreška da dobije otkaz, što je dodatno pojačavalo tjeskobu i strah. Gđa ĆŠ se pri svakom susretu podrugljivo smijala tužiteljici u lice, odmjeravala ju od glave do pete i iskazivala mržnju ružnim pogledima i pogrdnim riječima drugima o tužiteljici. Primjerice radnik EŠ čuo je kako je gospođa ĆŠ gospodinu AŠ izjavila da je tužiteljica "glupača koja sjedi na izmišljenom radnom mjestu i za to prima veliku plaću". Uz to, gospođa ĆŠ je imala i druge neprimjene komentare poput "očajnički traži muškarca", "stalno hoda u jednim te istih hlačama", koje je čula ČŠ dok je kuhala kave za ured uprave.

10. Sve navedeno je kod tužiteljice izazvalo veliki pritisak, poniženje, osjećaj bezvrijednosti, izgubila je samopoštovanje, osjećaj ogromne nepravde izazivao je konstantnu napetost, tjeskobu, intenzivan strah, patila je mjestima od nesanice. Kada bi zaspala mučile su je noćne more, imala je probleme s probavom, učestalo povraćanje, stalne bolove želuca i stijenki želuca, probleme s disanjem, preskakanje pri udahu koje je trajalo neprekidno mjesecima i godinama, poteškoće u radu srca, probleme s tlakom, bila je dezorijentirana, problemi s kožom, padala joj je kosa više nego je to uobičajeno, smršavila je, učestale glavobolje, vrištala je po noći, sanjala je da ju ubijaju, gnječe bagerom, te joj je navedeno uzrokovalo kako psihičke tako fizičke poteškoće.

11. Tužiteljica navodi samo neke od primjera ponižavajućih ponašanja naređenih, kao: promijenjen je informatički program bez njezinog znanja te joj je instaliran puno slabiji program od prijašnjeg. Uz to, uskraćen joj je uvid u službenu dokumentaciju, u Centriks, oduzeta joj je mogućnost korištenja Centriksa, učestalo su joj ulazili u računalo, kontrolirali dopise, mailove, prebacivali na drugi server, oduzimali dokumente pohranjene u računalu, zlouporabili privatni mail (čak i za vrijeme bolovanja), te joj se u više navrata, a bez ikakve obavijesti ulazi u službeni mail iz kojeg se briše dokumentacija. Tako je primjerice, a što se tiče zlouporabe privatnog maila, od strane uprave Društva tuženika, na Libertas poslan službeni upit radi provjere statusa tužiteljice kao vanjske suradnice, dok se saznanja o takvim nagađanjima mogu dobiti jedino na način da se zlouporabi privatni mail tužiteljice, što je očito i učinjeno.

12. Nakon svih tih događanja dana 24. svibnja 2013. tužiteljici je "ponuđen" novi ugovor o radu, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika i unutarnjoj organizaciji Ur.Br.: DIR-09-13-2897/01 od 18. travnja 2013. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadaka od 18. travnja 2013. bilo je evidentno da tamo nema tužiteljičinog radnog mjesta. U takvoj situaciji prilikom ponude novog ugovora, gospodin AŠ je tužiteljici prijeteći i na grubi način koristeći odnos muškarac-žena, gdje je tužiteljica osjećala trenutni veliki strah, rekao da će ukinuti njeno radno mjesto rukovoditeljice Službe ljudskih potencijala po želji i na inzistiranje gospođe ĆŠ, a budući je ona članica uprave tako će i biti, uz riječi "ako ne potpišete, dobit ćete otkaz jer ukoliko ne prihvatite isti, da se može dogoditi svašta, kao i da u novoj sistematizaciji neće biti radnog mjesta rukovoditeljice Službe ljudskih potencijala jer se to mjesto ukida". Tužiteljica je pod tako velikom prijetnjom jer joj je posao u Hrvatskim šumama jedini izvor egzistencije i u strahu od još većih problema nego što ih je imala do sada kod tuženika jednostavno potpisala navedeni ugovor iako je isti daleko ispod njenih kompetencija, ali na takvu direktnu prijetnju i prisilu prvog čovjeka tuženika nije mogla nego u velikom strahu potpisati ponuđeni ugovor. Ponuđen joj je ugovor o radu za radno mjesto samostalni stručnjak ZNR, na kojem radnom mjestu je tužiteljica bila zaposlena davne 2023., od kada je znatno napredovala.

13. No, takvom novom ponudom ugovora iznudom u obliku prijetnje emocionalnom ucjenom i otkazom kao oblikom psihičke, pa čak na neki način i fizičke prisile, kao i ucjenom u poziciji moći tuženika pri čemu je tužiteljica osjećala izuzetan otpor jer se time prema tužiteljici činila degradacija, deprofesionalizacija, viktimizacija, obezvrjeđivanje njenog znanja i kompetencija, i nejednako postupanje u odnosu na druge rukovoditelje službi. Prijetnja emocionalnom ucjenom je izazvala intenzivan strah kod tužiteljice, tužiteljica je nakon razgovora s predsjednikom uprave povraćala, dobila je visoku temperaturu, osjećala se jako uznemirenom i u strahu za svoju egzistenciju, bila je jako uznemirena zbog zastrašivanja i ucjene. Iako je tužiteljica rekla g. AŠ da osjeća intenzivan strah i da takvo postupanje nije u redu, on je odgovorio da je to izričita želja gđe ĆŠ. Kako je g. AŠ primijenio prisilu u obliku prijetnji moći na tužiteljicu kako bi nasilno ostvario njenu degradaciju uporabom svoje pozicije moći, iako protiv svoje volje tužiteljica je popustila i potpisala ponuđeni ugovor zbog intenzivnog straha jer je uprava u nekoliko navrata izjavila da je u HŠ oko 3000 radnika viška i da će biti puno otkaza, a što se posljedično i dogodilo.

14. Na tom novom radnom mjestu tužiteljica prima znatno manju plaću od one za radno mjesto rukovoditeljice Službe ljudskih potencijala. Ni potpisivanjem novog ugovora o radu i prelaskom na drugo, puno niže rangirano radno mjesto, daleko ispod kvalifikacija tužiteljice te nakon ponovnog preseljenja u drugi ured s kolegom, ne prestaje uznemiravanje odnosno mobing. Napadi na osobnost tužiteljice, na socijalni ugled, na socijalne odnose i komunikaciju, psihičko uznemiravanje, kao i napadi na zdravlje ne prestaju. Sada već u agoniji užasa tužiteljica je i dalje izložena psihičkom zlostavljanju u oblicima omalovažavanja, obezvrjeđivanja, šikaniranja, uznemiravanja, ismijavanja, ugrožavanju dostojanstva u sferi profesionalne komunikacije kako usmene, tako i pismene, ogovaranju, klevetama, obezvrjeđivanju, a što sve skupa loše utječe na zdravlje tužiteljice. Klevetama i omalovažavanjima ugrožavao se tužiteljici socijalni odnos u radnom okruženju. Opetovano se ponavljalo neovlašteno ulaženje u tužiteljičino računalo, čime su povrijeđena načela nužnog praćenja, dodjeljivani su joj poslovi ispod stručne razine te razine kompetencija. Ispravljali su joj čak i zapisnike koje je pisala.

15. U siječnju 2017., osim otuđenja arhive kompletne električne pošte, tužiteljici su ukradene stvari iz ureda, kao što su knjige iz ormara, privatne stvari iz torbe i novčanika kao što je zdravstvena knjižica, slušalice za mobitel, Kolektivni ugovori iz ormarića u uredu, pohranjena i arhivirana službena dokumentacija iz računala od prethodnih 12 godina, čime se tužiteljici ugrozilo načelo legitimnosti u obradi podataka. Poslodavac je dužan obavijestiti radnike ukoliko prati elektronsku poštu zaposlenika, a to poslodavac nije učinio. Unatoč tome što su HŠ u vrijeme dok je tužiteljica bila koordinator Službe zaštite na radu (2007.) dobile Povelju za izniman doprinos u promicanju zaštite ljudi u radnoj i životnoj okolini, zahvaljujući 42 implementirana projekta koje je inicirala tužiteljica na razini cijelih HŠ, nitko ju ne pita za mišljenje niti joj se daju poslovi adekvatno njenoj stručnoj spremi, kompetencijama i zaslugama u radu. Napominjemo da je tužiteljica magistra sigurnosti, diplomirani inženjer sigurnosti.

16. Radi svega naprijed navedenog, tužiteljica već par godina pati od poremećaja prilagodbe, poremećaja osobnosti, tjeskobe, depresivnih poremećaja, anksioznosti, problema u radu srca (tahikardija, aritmija, dodatno preskakanje srca), poteškoće s disanjem – apneja, poteškoće s probavom, opadala joj je kosa, izgubila je na težini uslijed povraćanja. Događale su se promjene na koži zbog kojih je imala operacije. Aktivirala se bakterija u ušima i nosu koja izaziva gnojenje ušiju. Plačući je svakodnevno, u užasnom strahu dolazila na posao i odlazila s posla, bila je niz godina izložena prekomjernom stresu. Pri odlasku kući stenjala bi od težine i bolova u prsima tako da su i drugi ljudi mogli čuti, nije mogla suspregnuti teško disanje, kada bi došla kući pala bi u krevet nesposobna za bilo kakve poslove. Opterećena strahovima za egzistenciju zbog otkaza i osjećaja mržnje prema sebi od strane ĆŠ i AŠ, a koji su bili u poziciji moći, kao i omalovažavanja drugih osoba, narušeno joj je samopouzdanje, razmišljala je o suicidu. Bez tableta za smirenje nije mogla boraviti u radnom prostoru. Učestalo je plakala, a da ju nitko nije pitao kako je ili pokazao ljudsku toplinu. Povukla se iz društvenog života, nije mogla obavljati svakodnevne kućanske poslove. Psihički i fizički problemi tužiteljice vezani su isključivo uz radne probleme. Iz naprijed navedenih razloga tužiteljica je u svrhu otklanjanje navedenih tegoba liječena u niz zdravstvenih ustanova, u vezi čega je snosila i znatne troškove, dok je uslijed svih nastalih zdravstvenih problema bila privremeno nesposobna za rad, o čemu se navodi u daljnjem dijelu tužbe. Na pregledu u "Magdaleni", klinci za kardiovaskularne bolesti, utvrđuju se stenokardije, tahikardije, učestalo preskakanje srca te zabrana psihofizičkih opterećenja.

17. Tako je tužiteljica najprije obavila pregled u Klinici za psihijatriju Vrapče, gdje joj je propisano redovno uzimanje određenih lijekova, kao i preporučena psihoterapija u Centru za mobing pri medicini rada. Potom se tužiteljica, prema uputi psihijatra dr. med. Ivana Ćelića obratila psihijatrijskog ordinaciji u Domu zdravlja Zagreb – Centar, pri medicini rada, gdje je najprije upućena na psihologijsko testiranje, a potom upućena u Program mobbing i grupne psihoterapije u sklopu Programa prevencije zlostavljanja na radu, upućena nakon psihologijskog testiranja na prisustvovanje grupnim psihoterapijama od 27. rujna 2013., 2014., 2015., te siječanj 2016.

18. Osim svega navedenog, tužiteljica se obratila i Centru za kognitivno bihevioralnu terapiju radi psihoterapijske podrške zbog anksioznog i depresivnog poremećaja povezanog s psihičkim zlostavljanjem na radu, gdje je pohađala kognitivno bihevioralne tretmane jednom tjedno (u prilogu čemu govore i izdani računi za svaki pojedini psihološki tretman). Prema nalazu i mišljenju psihologa tog Centa, mr.sc ZŠK, a nakon provedenog ispitivanja i pregleda, kod tužiteljice je utvrđeno depresivno stanje, pesimizam, uznemirenost, visoki intenzitet anksioznosti te je postavljena sljedeća dijagnoza: poremećaj prilagodbe s depresivnim raspoloženjem, kompatibilan s radnom situacijom koja je na bazi anamneze prijeteća. Pojavili su se i ostali zdravstveni problemi poput iznenadnog porasta broja cista na štitnjači i mioma na maternici, problema s probavom, problemi s disanjem – dispneja, zubima, gnojenjem ušiju i nosa kod svake prekomjerne stresne situacije, opadanje kose i gubitak tjelesne težine, učestale glavobolje, migrene, problemi u radu srca, tahikardija, aritmija, dodatno lupanje srca zbog kojeg je nosila holter koji je prilikom očitovanja pokazao nepravilnost u radu prilikom dolaska tužiteljice u radnu sredinu te je dobila zabranu bilo kakvog psihofizičkog opterećenja jer je zbog preintenzivnog stresa mogla umrijeti. Tužiteljica je prošla dvije operacije izrasline na koži, kosti čeljusti se od dugotrajnog stresa raspadaju te je morala izvaditi četiri zdrava prednja zuba, stalno je u bolovima u prsnom košu, u rukama, leđima, cijelom tijelu, gnoje joj se uši i nos kod svakog stresa. Konstanto je kod tužiteljice prisutan osjećaj beznađa. Osjećaj sreće je tužiteljice nepoznanica, tuga i bol u duši i tijelu su svakodnevica već više od šest godina. Tužiteljica ima osjećaj da je u "u grobu" iz kojeg izlazi obaviti svakodnevne obveze, a nakon toga se vraća u njega. Prije diskriminacije i mobinga, u razdoblju od 10 godina, tužiteljica je bila svega 20 dana na bolovanju.

19. Zbog promjena osobnosti zbog dugotrajnog mobinga tužiteljica je imala promjene u socijalnim kontaktima, izgubila je povjerenje prema ljudima, vjeru u sebe, izgubila je samopoštovanje, društvene i socijalne kontakte je svela na minimum, život joj se pretvorio u "pakao".

20. Nakon što je tužiteljica zatražila zaštitu dostojanstva, kao i prestanak mobinga koji se vrši nad njom svim članovima nove uprave društva, kao i direktoru sektora i predsjedniku radničkog vijeća Direkcije, predsjednici glavnog radničkog vijeća, na mail joj nitko od nadležnih nije odgovorio, dok je predsjednik uprave IŠ čak i izbrisao njezin mail, a da ga nije ni pročitao.

21. Tužiteljica stoga predmetnom tužbom potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na duševno zdravlje zbog trajnog uznemiravanja, viktimizacije kao oblika diskriminacije i zlostavljanja na radnom mjestu, odnosno mobinga u trajanju od šest godina, a koje posljedice osjeća i danas, čime je ujedno povrijeđeno njezino dostojanstvo, ugled i čast, a zdravlje jako narušeno, stoga na ime neimovinske štete potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 400.000,00 kn, te zadržava pravo tužbeni zahtjev precizirati/povećati nakon nalaza i mišljenja vještaka.

22. Tužiteljica je uslijed svih gore opisanih zdravstvenih problema uzrokovanih postupanjem tuženika bila na bolovanju od 26. kolovoza 2013. pa do 2. listopada 2013., zatim 21. studenog 2013., te kontinuirano od 22. rujna 2014. do 31. listopada 2014. i od 30. ožujka 2015. do 30. lipnja 2015. Tužiteljica ima pravo na razliku od naknade bruto plaće za vrijeme bolovanja i punoga iznosa plaće koju bi dobila da nije bila dugotrajno uznemiravana, viktimizirana, diskriminirana i mobingirana te zbog toga privremeno spriječena za rad. Stoga tužiteljica s osnove imovinske štete u vidu izmakle koristi, u skladu s čl. 1095. i ostalim odredbama ZOO-a, potražuje razliku između pripadajuće naknade bruto plaće i naknade za bolovanje koji ukupni iznos će tužiteljica specificirati nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju za izračun istog.

23. Osim prije navedenog, tužiteljica predmetnom tužbom potražuje naknadu na ime razlike plaće za trenutno radno mjesto samostalni stručnjak zaštite na radu u Službi ZNR za UŠP Bjelovar, Sisak, Koprivnica, Zagreb i Karlovac, u službi zaštite na radu Sektora ostalih djelatnosti Direkcije HŠ d.o.o., te prijašnje radno mjesto Rukovoditelj Službe za ljudske potencijale u Direkciji društva ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta budući je novi Ugovor o radu potpisala pod prijetnjom ucjene i svojevrsnom psihofizičkom prisilom te isti smatra ništetnim, iz razloga navedenih u tužbi. S tim u vezi, tužiteljica u skladu s čl. 186.b ZPP-a navodi da će naknadno za dio tužbenog zahtjeva specificirati tužbeni zahtjev u dijelu visine naknade na ime razlike plaće, a nakon što tuženik dostavi potrebnu relevantnu dokumentaciju radi postavljanja specificiranog tužbenog zahtjeva odnosno kada se izvrši potrebno knjigovodstveno-financijsko vještačenje na ime razlike u plaćama za prethodno navedena radna mjesta, kao i razlike između naknade za bolovanje i plaće na koju bi tužiteljica imala pravo u utuženom razdoblju.

24. Tužbenim zahtjevom postavljenim na ročištu od 3. lipnja 2025. tužiteljica traži kao u izreci.

25. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnovu i visinu tuženog zahtjeva. Tuženik ponajprije prigovara iskazanoj vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica u uvodnom dijelu tužbe naznačila u iznosu od 600.000,00 kn iako iz petita tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica potražuje ukupno 700.000,00 kn glavnice. Stoga se predlaže pozvati tužiteljicu da ispravi naznačenu vrijednost predmeta spora sukladno stvarno postavljenom tužbenom zahtjevu. Nije sporno da je tužiteljica kod tuženika zaposlena od 22. prosinca 2002. temeljem ugovora o radu, osporava se da bi zaključenjem posljednjeg ugovora o radu tužiteljica bila "namjerno i vidno" degradirana, kako ona navodi u svojoj tužbi, te da bi ista na radnom mjestu bila izložena uznemiravanju odnosno mobbingu od strane tuženika kao poslodavca.

26. Prvenstveno se ističe da tužiteljica nije degradirana na drugo radno mjesto budući je u konkretnom slučaju 24. svibnja 2013. između parničnih stranaka zaključen ugovor o radu kojim je tužiteljica svojevoljno preuzela sva prava i obveze koje proizlaze iz tog ugovora. Dakle, ne radi se o jednostranoj odluci tuženika kojom bi se utjecalo na radni status tužiteljice, već o suglasnosti volja koja je postignuta u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora o radu, a koja suglasnost je manifestirana kako od tuženika kao poslodavca s jedne srane, tako i od strane tužiteljice kao radnika s druge strane.

27. Osim što nema uvjeta za proglašenje ništavnim predmetnog ugovora o radu od 24. svibnja 2013., ističe se da u konkretnom slučaju nisu ispunjene stroge zakonske pretpostavke za podnošenje ove vrste tužbe koja se odnosi na valjanost predmetnog ugovora o radu i vraćanje na ranije radno mjesto, budući je nastupila prekluzija prava na zaštitu iz radnog odnosa temeljem odredbe čl. 133. Zakona o radu. Posljedično navedenome, nastupila je prekluzija prava na traženja razlike između iznosa bruto plaće od 15. lipnja 2013. "do ponovnog stupanja na rad na radno mjesto Rukovoditelj Službe za ljudske potencijale u Direkciji društva ili na drugo odgovarajuće radno mjesto". Naime, odredbom čl. 133. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Budući tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku po zaključenju predmetnog ugovora o radu (niti je po ispunjenim pretpostavkama podnijela tužbu protiv tuženika), ista nema pravni interes niti mogućnosti pobijati zaključeni ugovor o radu koji već pet godina proizvodi svoje prane učinke između stranaka, te nema pravo potraživati bilo kakva materijalna prava s te osnove.

28. U odnosu na postavljeni zahtjev za naknadom nematerijalne štete s osnove povrede prava osobnosti (duševno zdravlje, mobinga) tuženik ističe da je isti neosnovan iz više razloga. Ponajprije se ističe prigovor zastare, Zakon o obveznim odnosima propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu, dok odredbe čl. 139. Zakona o radu propisuju da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

29. Tužiteljica se u tužbi poziva na razdoblje od početka 2012. te nabraja pojedine situacije u kojima je ista navodno bila podvrgnuta maltretiranje i omalovažavanju od strane poslodavca i njegovih zaposlenika. Dakle, jasno je da je nastupila zastara za sve navodne radnje na koje se tužiteljica poziva u tužbi, a koje se odnose na razdoblje prije 18. travnja 2015., a u svakom slučaju na radnje koje se odnose na razdoblje prije 18. travnja 2013. Osim toga, a budući se tužiteljica poziva na navodnu povredu njezina dostojanstva, ističe se da tužiteljica nije dokazala da bi tuženiku kao poslodavcu podnijela pritužbu i inicirala provođenje procedure sukladno odredbama čl. 134. Zakona o radu. Zbog navedenog prekluzija prava na sudsku zaštitu iz radnog odnosa se odnosi i na podnijeti zahtjev radi naknade nematerijalne štete.

30. Tuženik u svakom slučaju ističe da su navodi tužiteljice o počinjenom mobingu neistiniti, neosnovani te promašeni. Posebno se ističe da tužiteljica uz tužbu dostavlja iznimno mnogo dokumentacije kojom nepotrebno zatrpava sudski spis, a koje uopće nema veze s predmetom ovog postupka (životopis tužiteljice, E- mailovi koji nisu vezani za konkretne činjenične navode, izvjesni "dnevnik mobbinga" koji je sama izradila (?!). Tako tužiteljica, primjerice, u spis dostavlja i niz isprava u vidu zapisa (službenih zabilješki, zapisnika i sl.) iz kojih proizlazi da bi ista sudjelovala u pojedinim postupcima zaštite dostojanstva bilo kod tuženika kao ovlašteni predstavnik za zaštitu dostojanstva radnika, bilo pri Gospodarsko-socijalom vijeću gdje je nastupila kao ovlašteni miritelj. Naime, osim što tužiteljica ovom dokumentacijom ukazuje na potpuno irelevantne okolnosti (poslove koje je obavljala za vrijeme rada kod poslodavca koji ni na koji način ne mogu utjecati na prosudbu je li u konkretnom slučaju došlo do nastupa štetnih posljedica krivnjom poslodavca uslijed navodnog mobinga), tužiteljica čini niz povreda odredaba o povjerljivosti svakog pojedinog postupka mirenja u kojem je nastupila, čineći dokumentaciju iz povjerljivih spisa predmeta dostupnim trećim osobama.

31. U svakom slučaju se ističe da tužiteljica, osim što nije dokazala postojanje štetne radnje, nije dokazala niti štetu koja joj je navodno nastala, niti je dokazana uzročno-posljedična veza između navodne štetne radnje i navodne štete.

32. Izrijekom se osporava da bi poslodavac tužiteljici brisao službene i/ili privatne e- mailove ili na bilo koji drugi način pokušao ju onemogućiti u redovnom obavljanju radnih zadataka.

33. Tuženik opreza radi osporava i medicinsku dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis budući tuženi nije izvršio uvid u izvornike iste. U svakom slučaju osporava se da bi za bilo koje obraćanje tužiteljice liječniku, specijalistu ili bilo kojem drugom medicinskom osoblju bilo posljedica postupanja tuženika. Osporava se da bi zbog primjerice postupanja poslodavca prema njoj tužiteljica bila primorana izvaditi zube i staviti protezu, dobila gljivičnu upalu uha, bila izložena kožnim promjenama i sl. Osim toga, niti jedan konkretni medicinski nalaz, stručno mišljenje ili analiza doktora psihijatra i/ili kardiologa, koje je priloženo u sudski spis, ne ukazuje da bi na bilo koji način postojala uzročno- posljedična veza između navodne štetne radnje i štete, odnosno između određenog (navodno nekorektnog) postupanja poslodavca prema tužiteljici i utvrđenja samog doktora (dijagnoze/preporuke).

34. Pored svega, a uzimajući u obzir iznimnu opširnost činjeničnih navoda tužiteljice, kao i dokazne građe koju je priložila uz tužbu, s jedne strane, te kratkoću ostavljenog roka za davanje odgovora na tužbu s druge strane, tuženik ovim putem pridržava pravo da u daljnjem tijeku postupka proširi svoje činjenične navode i predloži provođenje odgajajućih dokaza.

35. Zbog svega navedenog jasno je da tuženik nije povrijedio prava tužiteljice iz radnog odnosa, slijedom čega se ukazuje na nedopuštenost i neosnovanost činjeničnih navoda iz tužbe pa se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnične troškove.

36. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 19-20, 21-22, 23- 24 spisa), Odluke (strana 25, 26, 245-246 spisa), e-mail korespondenciju (strana 115, 116, 117, 118, 140, 143, 149-150, 200-240, 244-246, 269-271, 272-273, 275, 276 spisa), Zahtjev za provedbu projekta (strana 113-114 spisa), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji HŠ d.o.o. (strana 164-165 spisa), dopis tužiteljice (strana 183-18 spisa), dnevnik mobinga (strana 247-268 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 277-362, 629, 631 spisa), Pravilnik o radu (strana 379- 385 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (strana 386-387 spisa), Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka HŠ (strana 394-448 spisa), Pravilnik o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ (strana 464-502 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ (strana 503-521 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću ortopedu- traumatologu (strana 596-597 spisa), očitovanja dr. Mladena Frketića (strana 640, 679-680 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miji Bergovcu specijalistu interne medicine i kardiologije (strana 608- 611 spisa), očitovanje dr. Mije Bergovca (strana 653-655, 679 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Nadi Lelas Bahun neuropsihijatru (strana 613-618 spisa), očitovanje dr. Nade Lelas Bahun (strana 651-652, 680 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Tkalec vještačenja d.o.o. (strana 700-722 spisa), saslušan je predsjednik uprave IŠ (strana 557-558 spisa), tužiteljica (strana 558-560 spisa), saslušani su svjedoci ČŠ, FŠ (strana 571-573 spisa), DŠ, AŠ, ĆŠ (strana 574-578 spisa), CŠ (strana 589-591 spisa), ŠŠ (strana 675-677 spisa).

37. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

38. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radnica tuženika.

39. Među strankama je sporno je li tuženik svojim postupanjem uznemiravao tužiteljicu na radnom mjestu kao oblik diskriminacije, uznemiravanju odnosno mobbingu od strane Uprave tuženika.

40. U odnosu na zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan Ugovor o radu koji joj je tuženik ponudio 24. svibnja 2013. za radno mjesto Samostalni stručnjak zaštite na radu u Službi ZNR za UŠP Bjelovar, Sisak, Koprivnicu, Zagreb i Karlovac, u Službi zaštite na radu Sektora ostalih djelatnosti Direkcija HŠ d.o.o., isti sud smatra neosnovanim.

41. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

42. U konkretnom slučaju, kao razlog ništetnosti tužiteljica navodi prijetnju i prisilu na potpisivanje novog ugovora o radu, međutim isto može biti razlog pobojnosti, a što tužbenim zahtjevom nije ni zatraženo, niti su stranke predlagale kakve dokaze da se isto utvrdi pa sud nije ni utvrđivao postojanje tog razloga i odbio je taj dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavosti Ugovora o radu, te posljedično tome vraćanje tužiteljice na radno mjesto Rukovoditelj Službe za ljudske potencijale u Direkciji društva ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

43. Prema stavu ovoga suda neosnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 eura na ime povrede prava na dostojanstvo i zdravstvenih posljedica uzrokovanih mobingom, posljedično tome i zahtjev za naknadu troškova liječenja i isplatu razlike plaće između pripadajuće naknade plaće i naknade za bolovanje.

44. Odredbom čl. 7. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima; st. 5. propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja poslova od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

45. Odredba čl. 134. ZR-a propisuje postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređenih posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnika o radu; st. 3 propisano je da se najkasnije u roku 8 dana od dostave pritužbe ispita pritužba i poduzmu sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako se utvrdi da ono postoji, tek u slučaju st. 4. ako poslodavac u propisanom roku ne poduzme mjere sprječavanja uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Navedenom odredbom propisana je zaštita dostojanstva radnika, kao i postupanje u slučaju kada poslodavac ne poduzima mjere radi sprječavanja uznemiravanja.

46. U konkretnom slučaju nesporna je činjenica da je tužiteljica upoznata s navedenim odredbama i postupkom zaštite dostojanstva, budući je kod tuženika obavljala poslove osobe ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika tuženika. Nadalje, Pravilnik o radu tuženika od 13. svibnja 2010., kao i Izmjene i dopune Pravilnika o radu od 7. ožujka 2012. uređuju postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika. Iz dostavljene dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da tužiteljica, prije podnošenja ove tužbe, protiv povrijeđenih prava iz radnog odnosa zaštitu nije zatražila temeljem gore navedenih odredbi ZR-a.

47. Nadalje, za uznemiravanje je potrebno postojanje nekih temelja diskriminacije. Zakonom o diskriminaciji (Narodne novine 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu ZSD), čl. 2. propisano je postojanje izravne i neizravne diskriminacije, prema kojem je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od zabranjenih temelja diskriminacije iz čl. 1. st. 1 ZSD-a (na osnovi rase ili etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije). Člankom 3. ZSD-a propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim iz osnova čl. st. 1. ZSD-a koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

48. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala na koja način, kada, od koga (osim Uprave tuženika u razdoblju od 2012. -2017.) je izložena uznemiravanju, vrijeđanju, tko i kako joj je prijetio, ponižavao i maltretirao, i dr., a navedeno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka koji su nešto čuli od drugih radnika. Nijedan svjedok nije direktno čuo i vidio da bi tužiteljica bila uznemiravana i diskriminirana od članice Uprave ĆŠ, ista u svom iskazu navodi da se i prema drugim radnicima isto ponašala i da je s tužiteljicom odnos bio drugačiji kada je postala članica Uprave. Dakle, ne postoje elementi povrede dostojanstva tužiteljice od strane tuženika, kojem nisu bili podvrgnuti i drugi radnici, a što bi dovelo mobinga. Mobing je oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koje često dovodi do uklanjanja s područja djelovanja. Zakon o radu ne predviđa mobing kao društveni fenomen, tek ako se mobing pojavljuje u obliku koji se može podvesti pod uznemiravanje, radnik ima pravo na zaštitu koju Zakon o radu predviđa za uznemiravanje, u suprotnom zbog mobinga može se potraživati samo naknada štete po općim propisima obveznog prava.

49. Nadalje, niti provedenim medicinskim vještačenjima nije utvrđeno postojanje direktne uzročne veze između zdravstvenog stanja tužiteljice i mobinga, što jasno navodi stalna sudska vještakinja dr. Nada Lelas Bahun da je tužiteljica zbog svoje osobnosti i strukture ličnosti mogla neke postupke članova uprave doživjeti kao ugrožavanje poslovnog autoriteta i vlastite osobnosti, no da bi neko ponašanje imalo elemente maltretiranja treba ga cijeniti na način kakav bi utjecaj takvo ponašanje realno imalo na svaku drugu osobu odnosno zaposlenika, navedeno je činilo tužiteljicu disfunkcionalnom u periodu od tri godine (2013.- 2016.). U svom očitovanju od 18. ožujka 2022., nakon dostave daljnje medicinske dokumentacije tužiteljice, vještakinja navodi da su spisu priložena dva psihijatrijska nalaza iz 1991. i 1995. temeljem kojih proizlazi da tužiteljica nije govorila istinu, da je svjesno i namjerno zatajila podatke o svom zdravstvenom stanju, i njeno analizirano psihičko stanje od 2013. do 2016. bolje je nego što je opisano u ranijem nalazu i prema tome stanje tužiteljice nije posljedica mobinga na radnom mjestu, kao ni da je u istom smislu isprovocirano pogoršanje.

50. I ostalim sudskim vještacima dr. Mladenu Frketiću i dr. Miji Bergovcu je sud poklonio vjeru u cijelosti jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće spisu, da ne postoje ozljede tužiteljice zbog kojih bi zaostale trajne posljedice na kardivaskularnom sustavu i da joj nije narušen zdravstveni integritet.

51. Slijedom navedenog neosnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja i naknade između plaće i naknade za bolovanje .

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

53. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 500 bodova, pristup na ročišta 13.6.2018., 3.10.2018., 7.5.2019., 4.7.2019., 24.9.2019., 25.9.2019., 2.9.2020., 20.10.2022., 26.1.2023., 12.4.2023., 22.10.2024., 3.6.2025. i 17.9.2025. svako po 500 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 500 bodova, podneska od 21.11.2018., 15.7.2019., 12.5.2023. svaki po 25 bodova, ukupno 9075 bodova, odnosno 18.150,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 4.537,50 eura, tuženiku su dosuđeni troškovi pristupa vještaka na ročišta u iznosu od 99,54 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 22.787,04 eura, u preostalom dijelu zahtjeva tuženik je odbijen kao nepotrebnim troškovima.

54. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih, to je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu sudskih pristojbi.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika