Poslovni broj: Us I-4945/2024-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Aniti Ćavar, u upravnom sporu tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Brkić, odvjetnica u Zagrebu, Mandaličina 17/I, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 3. listopada 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 31. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/493, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 29. listopada 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/8204, URBROJ: 251-10-32/007-23-4-BM od 10. listopada 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 3. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/493, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. listopada 2024. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/8204, URBROJ: 251-10- 32/007-23-4-BM od 10. listopada 2023. godine. Potonjim rješenjem pod točkom 1. izreke AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje se komunalni doprinos za ozakonjeni nezakonito rekonstruirani dio stambeno- poslovne zgrade u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 410,06 m3 u iznosu od 4.408,14 EUR/33.213,13 kn. Pod točkom 2. izreke određuje se da se komunalni doprinos obračunava množenjem razlike obujma dijela zgrade od 410,06 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u II. zoni od 10,75 EUR/m3 te iznosi 4.408,14 EUR/33.213,13 kn. Pod točkom 3. izreke određuje se da je obveznik komunalni doprinos s popustom od 25% u iznosu od 3.306,10 EUR/24.909,81 kn dužan platiti u roku petnaest dana od dana izvršnosti tog rješenja. Ako ne uplati navedeni smanjeni iznos u roku petnaest dana, obveznik komunalnog doprinosa dužan je odjednom platiti puni iznos od 4.408,14 EUR/33.213,13 kn, koji dospijeva šesnaestog dana od dana izvršnosti tog rješenja. Navedeni iznos plaća se na račun proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja s plaćanjem dospjelog iznosa, plaća se i zakonska zatezna kamata.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da osporava predmetno rješenje po dva osnova. Jedan se odnosi na zastaru prava utvrđivanja iznosa komunalnog doprinosa i naplatu istog, a drugi po osnovu utvrđivanja obaveze plaćanja za samo jednog podnositelja zahtjeva, jednog suvlasnika, u cijelom iznosu. U odnosu na zastaru tužiteljica ističe da je rješenje o izvedenom stanju donijeto dana 24. srpnja 2015. godine, te je u 2015. godini postalo pravomoćno i izvršno. Nadalje, u izreci rješenja o izvedenom stanju, u točki VII. izreke, utvrđena je obveza podnositelja zahtjeva da po izvršnosti tog rješenja plati komunalni doprinos, čime je nastala (kreirana) porezna obveza. Opći porezni zakon jasno propisuje da taj zakon određuje odnose između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima (članak 1. Općeg poreznog zakona). Među drugim javnim davanjima su jasno propisani i doprinosi kao davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanje određenih prava (članak 2. OPZ). Također je jasno propisano da se pod pojmom poreznog tijela smatraju tijelo državne uprave (PU) i upravno tijelo JLS (članak 3. OPZ). Člankom 4. Općeg poreznog zakona se jasno definira Opći porezni zakon kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku. Obzirom da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne propisuje rokove u kojima su nadležna tijela dužna donijeti rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa jasno je da se u tom slučaju ima primjenjivati Opći porezni zakon. Prema članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona pravo ovlaštenog tijela na utvrđivanje porezne obveze (ovdje komunalnog doprinosa) zastarijeva za šest godina od dana kada je zastara počela teći. Prema članku 108. stavku 2. tog zakona zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Komunalni doprinos je nadležno tijelo bilo dužno utvrditi sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, u roku od šest (6) godina od izvršnosti rješenja o izvedenom stanju. Prema članku 108. stavku 2. Općeg poreznog zakona propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Porezna obveza, ovdje obveza na plaćanje komunalnog doprinosa, nastala je donošenjem rješenja o izvedenom stanju, gdje je u točki VII. izreke rješenja utvrđena dužnost podnositelja zahtjeva da plati komunalni doprinos po izvršnosti rješenja. Istekom 2021. godine nastupila je zastara prava nadležnog tijela da utvrđuje komunalni doprinos, jer je od isteka godine u kojoj je doneseno izvršno rješenje o izvedenom stanju (2015. godine) do donošenja pobijanog rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa proteklo više od šest (6) godina - dakle nastupila je zastara. Iz tog razloga nadležno tijelo izgubilo je pravo da utvrđuje komunalnu naknadu dana 10. listopada 2023. godine, jer je protekom roka od šest godina od izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (donijeto i postalo izvršno 2015. godine), kojim je stvorena porezna obveza nastupila zastara prava, budući je zastara prava počela teći od isteka godine u kojoj je nastala porezna obveza, a to je 2015. godine, kada je donijeto rješenje o izvedenom stanju i kada je postalo izvršno. Dakle, zastara je nastupila istekom 2021. godine. Pozivanje nadležnog tijela na sudsku praksu nije relevantno budući hrvatski pravni sustav još uvijek ne poznaje sudsku praksu kao formalni, obvezujući izvor prava, za razliku od zakonskih propisa koji to jesu. Nadalje, obveza plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena je u odnosu na tužiteljicu, iako ista nije bila jedini podnositelj zahtjeva, a niti je ista jedini vlasnik objekta za koji je obaveza utvrđena. Tako članak 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisuje da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima. Stavak 3. istog članka propisuje da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade plaćaju komunalni doprinos i vodni doprinos razmjerno suvlasničkom dijelu zgrade, odnosno veličini njihova posebnog dijela zgrade ili veličini funkcionalne jedinice koju koriste. Kako je nesporno da tužiteljica nije jedini vlasnik zgrade, a nije bila niti jedini podnositelj zahtjeva za ozakonjenje, nije bilo osnova da se tužiteljici utvrdi obveza na plaćanje doprinosa na ukupni ozakonjeni dio zgrade. Pogrešnom primjenom materijalnog prava je tako i netočno utvrđena visina obaveza za tužiteljicu.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/493, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. listopada 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/8204, URBROJ: 251-10-32/007-23-4-BM od 10. listopada 2023. godine.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da se sukladno važećim zakonskim odredbama kao i ustaljenoj upravnoj sudskoj praksi u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa ne primjenjuje institut zastare, uslijed čega je prigovor zastare istaknut od strane tužiteljice neosnovan. Naime, iz spisa predmeta razvidno je da je komunalni doprinos obračunat na temelju pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/1122, URBROJ: 251-13-22/602-2015-15 od 24. srpnja 2015. godine, koje je postalo pravomoćno 24. rujna 2015. godine. Prema članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima. U vezi tužbenih navoda glede zastare donošenja rješenja o komunalnom doprinosu iz razloga što je rješenje o izvedenom stanju doneseno dana 24. srpnja 2015., koje je postalo pravomoćno 24. rujna 2015. godine, dok je rješenje o komunalnom doprinosu u ovom upravnom predmetu doneseno dana 10. listopada 2023., uslijed čega je nastupila zastara prava nadležnog tijela da utvrđuje komunalni doprinos jer je od isteka godine u kojoj je doneseno izvršno rješenje o izvedenom stanju do donošenja pobijanog rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa proteklo više od šest godina a sve sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona tuženik navodi slijedeće: Presudom Visokog upravnog suda RH, broj: Us-456/10 od 6. lipnja 2012., sud je izrazio slijedeće stajalište…“neosnovani su prigovori tužitelja kako je nastupila zastara utvrđivanja komunalnog doprinosa. Ovo iz razloga što Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.), ne propisuje rok u kojem bi se mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a u odredbi članka 32. stavka 7. određuje kako se izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno na dobit. “ Prema tome, odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju se u postupku izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu, i to u odnosu na način izvršenja, ali nije propisana primjena Općeg poreznog zakona u odnosu na postupak utvrđivanja obveze“. Pri tome sud napominje da odredba članka 32. stavka 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ne propisuje primjenu Općeg poreznog zakona, ni u odnosu na zastaru izvršenja obveze, pa se u tom dijelu primjenjuju opće postupovne odredbe ZUP-a. Navedeno stajalište da se ne primjenjuje institut zastare u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa sadržano je i u odlukama Visokog upravnog suda RH, broj:

Usž-448/16, Usž-1371/15, Usž-1496/21, Usž-1839/2023 i dr., a koje shvaćanje je potvrđeno i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske: U-III-1393/16 od 7. veljače 2018. godine i U-III-1071/16 od 29. ožujka 2018. godine.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/493, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 29. listopada 2024. godine (stranica 5-7 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/8204, URBROJ: 251-10- 32/007-23-4-BM od 10. listopada 2023. godine. (stranica 8-11 spisa), proračun troškova komunalnog doprinosa od 4. studenog 2020. godine, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 11. lipnja 2013. godine, te rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Petog područnog odjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/1122, URBROJ: 251-13-22/602-2015-15 od 24. srpnja 2015. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 29. listopada 2024. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/8204, URBROJ: 251-10-32/007-23-4-BM od 10. listopada 2023. godine. Potonjim rješenjem pod točkom 1. izreke utvrđuje se da je AG iz [adresa], dužna za ozakonjenje nezakonito rekonstruiranog dijela stambeno - poslovne zgrade u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 410,06 m3, platiti komunalni doprinos u iznosu od 4.408,14 EUR/33.213,13 kn. Točkom 2. određeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem obujma dijela zgrade od 410,06 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u drugoj zoni od 10,75 EUR/m3, te iznosi 4.408,14 EUR/33.213,13 kn. Točkom 3. određeno je da komunalni doprinos s popustom od 25% iznosi 3.306,10 EUR/24.909,81 HRK, ako ga obveznik plati u roku petnaest dana od izvršnosti rješenja. Ukoliko ne plati navedeni iznos u roku od petnaest dana, dužan je odjednom platiti puni iznos od 4.408,14 EUR/33.213,13 kn, koji dospijeva šesnaestog dana od izvršnosti rješenja. Dužni iznos plaća se na naznačeni račun Proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja plaćanja dospjelog iznosa, plaća se zakonska zatezna kamata. Tuženik naglašava da je pobijano rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12, 143/13. i 65/17.), kojim je u stavku 1. propisano da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima te pozivom na odredbu članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.) i članka 8. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu ("SIužbeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/13 - pročišćeni tekst i 22/14.) - u daljnjem tekstu: Odluka. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da je žaliteljica, ovdje tužiteljica podnositeljica zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito rekonstruiranog dijela postojeće zahtjevne stambeno poslovne zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], za koju je određeno plaćanje komunalnog doprinosa. Prema članku 4. stavku 1. Odluke komunalni doprinos obračunava se u skladu s obujmom, odnosno po m[3] građevine koja se gradi na građevnoj čestici. Prema stavku 2. istoga članka, građevina sagrađena bez građevne dozvole prije 15. veljače 1968. i građevina sagrađena s građevnom dozvolom ako se uklanja zbog gradnje nove građevine ili se dograđuje ili nadograđuje, komunalni doprinos se obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu. Prema članku 5. citirane Odluke, predmetna građevina nalazi se u drugoj zoni za koju, prema članku 6. stavku 2. Odluke, za zgradu koja se legalizira, jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekta i uređaja

3.

komunalne infrastrukture, komunalni doprinos iznosi 10,75 EUR po m . Točkom VI. izreke rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/l-350-05/2013- 007/1122, URBROJ: 251-13-22/602-2015-15 od 24. srpnja 2015. godine određeno je da je podnositelj zahtjeva, dužan po izvršnosti toga rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu sa posebnim propisima. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjsko tijelo postupilo kada je utvrdilo AG, ovdje žaliteljicu, obveznicom plaćanja komunalnog doprinosa, a sve u skladu s gore citiranom odredbom članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Stoga se navode žaliteljice iznesene u tom pravcu nije moglo cijeniti osnovanima. U odnosu na žaliteljičin prigovor zastare u predmetnom postupku ukazuje se da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisana zastara u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. U prilog tome govori i upravnosudska praksa (odluke Upravnog suda RH, Presuda Visokog upravnog suda / Poslovni broj: Usž-715/14-4 od 14. listopada 2015.) prema kojoj nema zastare utvrđivanja poveze plaćanja komunalnog doprinosa, i to iz razloga jer Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa koja nije bila utvrđena. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik smatra da je ispravno prvostupanjsko tijelo obračunalo visinu komunalnog doprinosa žaliteljici za ozakonjenje nezakonito rekonstruiranog dijela stambeno poslovne zgrade.

9. Sud smatra da pobijane odluke nisu zasnovane na zakonu, jer sud nije mogao prihvatiti stajalište tuženika da istaknuti prigovor zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa nije osnovan, odnosno tuženik je neosnovano odbio žalbu tužiteljice. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je Peti područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 31. ožujka 2016. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 24. srpnja 2015. (na kojem je otisnut datum pravomoćnosti 24. rujna 2015.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2023. utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa sastavljenog 4. studenog 2020. godine. Iz navedenog jasno proizlazi da je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), prva radnja u predmetnom upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek sastavljanjem Proračuna troškova komunalnog doprinosa od 4. studenog 2020., kada je već važio Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG/18). Naime, navedeni Zakon (ZKG/18) stupio je na snagu 4. kolovoza 2018., te je u članku 126. stavku 1. propisao da će se samo oni postupci donošenja upravnih akata koji su započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršiti prema odredbama ZKG/95, što ovdje nije slučaj, zbog čega su, suprotno stajalištu tuženika, za rješavanje predmetne stvari mjerodavne odredbe ZKG/18. Prema pak odredbi članka 83. stavka 3. ZKG/18, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje u tekstu: OPZ/16), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka po službenoj dužnosti (upravni postupak je pokrenut čim je nadležno upravno tijelo izvršilo ma koju radnju vođenja postupka), a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.), s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.). U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 24. srpnja 2015. postalo pravomoćno (a time i izvršno) dana 24. rujna 2015., te da je, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 29. listopada 2024., odnosno do donošenja prvostupanjskog rješenja 10. listopada 2023. godine protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđenje te obveze. Dakle, u pravu je tužiteljica kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, a sve sukladno upravno sudskoj praksi, npr. presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3767/2023-2 od 21. svibnja 2024. godine, te presudi istog suda, Poslovni broj: Usž-404/2025-2 od 2. srpnja 2025. Potonjom presudom VUS RH ima potrebnim ukazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje, da Zakon o komunalnom gospodarstvu/95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje, da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95-a) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed izraženom pravnom shvaćanju tog Suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni ZKG/95, to bi, imalo za posljedicu jednako utvrđenje da je, u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Sud je dosudio tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe - 1.000,00 eura, te zastupanja na ročištu dana 3. listopada 2025. godine – 1.000,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS- a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2., te Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu 31. listopada 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Brkić, [adresa] Zagreb, Mandaličina 17/I

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. U spis