REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2631/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Željke Marković i punomoćnika tuženika Rinalda Mešina, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 8.386,34 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.047,07 eur sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 24. studenoga 2020. zaprimljena je tužba kojom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 63.186,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, po osnovi naknade štete koju trpi zbog isplate invalidske mirovine korisniku OL. Navodi kako je taj osiguranik 11. srpnja 2015. stradao u prometnoj nesreći u Dugopolju za koju je isključivo odgovoran vozač osobnog automobila koji je bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti pa mu je kao posljedica te prometne nesreće nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti u omjeru od 70%. Pravomoćnim rješenjem tužitelja priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu, čiju naknadu u omjeru od 70% tužitelj sada potražuje od tuženika, a temelji ga na odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZOMO).

2. U svom odgovoru od 30. ožujka 2021. tuženik priznaje nastanak predmetne prometne nesreće i sudjelovanje njegovog osiguranika, a osporava uzročno- posljedičnu vezu između nesreće i umirovljenja OL, kao i tužiteljevu isplatu mirovine označenom osiguraniku. Prigovara pasivnoj legitimaciji i ističe zastaru tražbine te dodaje kako njegove eventualne obveze prema tužitelju, pod pretpostavkom da dokaže osnovu i visinu navodno mu nastale štete, treba prosuđivati prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), a ne prema ZOMO.

3. U tijeku postupka strankama je pružena mogučnost izjašnjavanja, a izvedeni su predloženi dokazi pregledom rješenja HZMO od 24. studenoga 2016. kojim je OL priznato pravo na invalidsku mirovinu, pregledom rješenja HZMO od 30. siječnja 2017. kojim je određena visina te mirovine uz izračun, pregledom nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje Zavod) o radnoj sposobnosti osiguranika OL i mišljenja vještaka-revizora, presude ovoga suda broj K-911/2015 od 8. siječnja 2016., zapisnika PUSD o očevidu prometne nesreće od 11. srpnja 2015., izračuna ovlaštenog aktuara o visini isplaćene mirovine od 6. studenoga 2020., ispisa iz banke podataka HZMO o isplatama mirovine OL te financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze PL.

4. Presudom broj P-4054/2020 od 22. rujna 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 3.994,33 eur s kamatom od 24. studenog 2024., a odbijen za više zatraženi iznos od 4.392,01 eur.

5. Postupajući po žalbama stranaka, Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem je broj Gž-82/2024-2 od 3. lipnja 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Pored pregleda raspložive dokazne građe, u nastaku postupka nisu izvedeni dodatni dokazi, jer stranke nisu imale prijedloga, već su predložile zaključenje raspravljanja.

7. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tuženikov osiguranik bio sudionik prometne nesreće 11. srpnja 2015., već je sporna osnovanost tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

11. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO propisano je da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. propisano je da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu (točka 1.). Prema čl. 164. st. 1. HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

10. Pregledom pravomoćne presude ovoga suda broj K-911/2015 od 8. siječnja 2016. razvidno je da je prometnu nesreću od 11. srpnja 2015. prouzročio ZL upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], tako što je za vrijeme vožnje zaspao za volanom i prešao u suprotnu kolničku traku, kojom se kretao OL. Tuženik ne osporava da je označeno vozilo u vrijeme prometne nesreće bilo kod njega osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08101897372.

11. Pregledom rješenja HZMO od 24. studenoga 2016. i 30. siječnja 2017. razvidno je da je OL priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom 3. listopada 2016. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u omjeru od 70% zbog ozljede izvan rada i 30% zbog bolesti te da je početak isplate mirovine određen s danom 21. prosinca 2016. u visini od 1.826,76 kuna mjesečno.

12. Uzimajući u obzir osporavanje osnovanosti tužbe i prijepora o primjeni materijalno pravnih propisa, prije svega je za navesti kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ZOOP. U ovom slučaju radi se o obveznom osiguranju u prometu, koja je uređeno upravo tim Zakonom, zbog čega se na predmetni odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP prema kojem je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari imaju obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane ZOOP, kao posebnim zakonom i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a sve prema njegovoj odredbi iz članka 8. st. 1. po kojoj je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s tim Zakonom i uvjetima za osiguranjem, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP koje uređuju opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom pa se na temelju toga i u skladu s načelom razmjernosti i obračunava te naplaćuje premija osiguranja. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi iz čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, jer kao lex specialis uređuje užu problematiku odgovornosti za štetu nastalu u prometu od one propisane odredbama ZOMO koje uopćeno propisuju odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika.

13. Uzimajući u obzir stav drugostupanjskog suda, u ovom slučaju je valjalo utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja, odnosno je li upravo radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika i u kojem omjeru, osiguranik tužitelja morao otići u invalidsku mirovinu nakon čega je tužitelju nastala šteta isplaćivanjem mirovine. Nakon toga, primjenom citirane odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljevih isplata, valjalo je utvrditi i visinu razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Međutim, tužitelj nije postupio u skladu s uputom višeg suda, ali i citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP te predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalisti medicine rada (ili druge relevantne specijalnosti) na okolnost utvrđenja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete. Suprotno tome, tužitelj je u nastavku postupka ustrajao u iznesenim navodima uz obrazloženje kako ukidna odluka nije u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi čega je i predložio zaključenje raspravljanja, držeći kako nema potrebe za dodatnim dokazima, jer su raspoloživom dokaznom građom u potpunosti utvrđene odlučne činjenice. Kod takvog stanja stvari, a kako ni tuženik nije imao daljnjih prijedloga, sud je zaključio raspravu iako činjenično stanje nije u potpunosti raspravljeno isključivo krivnjom tužitelja na kojem je teret dokazivanja.

14. Slijedom iznijetog, predmetna tužba nema valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 30. ožujka 2021. i obrazloženog podneska od 23. svibnja 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 27. listopada 2022., 31. svibnja 2023. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku nabrojanu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). Također mu je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 54. OT), što daje zbroj od 1.250,00 eur, koji je uvećan za 25% PDV, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eur i plaćene sudske pristojbe u iznosu od 86,40 eur.

16. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.047,07 eur sa zatraženom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 31. listopada 2025.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu elektronički putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika