REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6648/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreju Ležaiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 24. listopada 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja Andreja Ležaića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika AJ, odvjetničkog vježbenika, dana 31. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 069-50-6084009 od dana 28. srpnja 2012.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika, koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 31. listopada 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 28. srpnja 2012. godine zaključili Ugovor o kreditu te Sporazum o osiguranju zasnivanje založnog prava na nekretninama od dana 29. kolovoza 2013.g. Navodi se da je u Ugovoru o kreditu ugovoreno plaćanje promjenjive kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama vjerovnika, s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja je promjenjiva u skladu s propisima, te pridajućim i drugim naknadama. Tužiteljica navodi da je navedena ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer je potpuno nerazumljiva tužiteljici, kojoj, kao prosječnom potrošaču nisu poznati priroda i specifičnosti predmetne valute. Dodatno se ističe da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U tužbi se navodi da je predmetnom odredbom, koju je sastavio tuženik i na koju tužiteljica nije imala nikakav utjecaj, određeno samo da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke - tuženika, bez da su precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Naglašava se da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da se ista smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana na štetu potrošača. Navodi se da je u konkretnom slučaju promjena kamatne stope ovisila isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, te da je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer je tuženik jednostrano određivao obvezu tužiteljici, koja nije mogla niti otprilike predvidjeti promjenu kamatne stope. Kako se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o jednostranoj kamatnoj stopi, to je odredba i ništetna, pa tužiteljica traži donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost odredbi iz Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, te naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava da je s tužiteljem zaključio predmetni Ugovor o kreditu, ali osporava da bi sporna odredba bila nepoštena odnosno ništetna. Navodi se da je neosnovano pozivanje tužiteljice na (ne) znanje prosječnog potrošača jer je ista u vrijeme zaključenja ovog ugovora bila djelatnica tuženika i to na radnom mjestu managera poslovnog odnosa s preko 8 godina radnog staža na bankarskim slovima tuženika. Stoga se na tužiteljicu ne mogu primijeniti kriteriji prosječnog potrošača, nego je potrebno uzeti u obzir njezino stručno znanje o poslovima kreditiranja. Tuženik navodi da je navedena odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, te je upućivala na kriterije za promjenu kamatne stope što je svakom potrošaču, a naročito tužiteljici s obzirom na njezino radno iskustvo bilo jasno, razumljivo i lako uočljivo. Tuženik osporava da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Naglašava da postupanje tuženika nije bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, niti je tužiteljici na taj način prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama. Ističe se da su stranke ugovorile kamatnu stopu u visini 4,00%, koja je promjenjiva sukladno Načelima za utvrđivanje promjene kamatnih stopa na kredite i depozite, koja su u obliku Informacija za klijente javno dostupna u poslovnicama Kreditora ili na internetskog stranici Kreditora. Tuženik stoga navodi da su neosnovani navodi tužiteljice da nije bila s kriterijima za promjenu kamatne stope jer je u ugovoru jasno ukazano na dokument u kojem su propisni kriteriji i gdje se može naći, a tužiteljici kao zaposlenici tuženika je to nedvojbeno bilo poznato. Tuženik naglašava da se kamatna stopa mijenjala isključivo u korist tužiteljice i to na način da je prije dospijeća prvog anuiteta s početno ugovorenih 4,00% snižena na 3,50%, zatim od 01.04.2016.g. na 3% a od 01.07.2019.g. na 2,5%. Stoga tuženik navodi da promjenama kamatne stope tužiteljici nije mogla biti prouzročena ikakva, a osobito ne znatna neravnoteža na njezinu štetu, obzirom da je od tih promjena imala isključivo koristi. Još se napominje da je kredit otkazan 15.11.2022.g. zbog neurednosti u otplati. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak, uz zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama, dopisa, prijepisa knjigovodstvene kartice, izjave o otkazu kredita, saslušanjem tužiteljice.

4. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. srpnja 2012. godine zaključili Ugovor o kreditu za kupnju stana, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 79.793,50 eura, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita.

6. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora. Nije sporno da je na dan sklapanja ugovora o kreditu, kamatna stopa bila 4,00 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

7. Sporno je pitanje je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

8. Tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, neovisno o tome je li se kamata snižavala ili je rasla sukladno jednostranoj odluci kreditora. Tvrdi da je takav način mijenjanja kamatne stope nedopušten, jer čini činidbu dužnika neodređenom te neodredivom, radi čega je odredba ništetna.

9. Tuženik se poziva na sudsku praksu u kojoj je zauzet stav da u slučaju kada je kamatna stopa samo snižavana, bez obzira što je određeno da će se mijenjati po odluci tuženika, takva kamatna stopa u tom slučaju ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Tužiteljica je prilikom saslušanja navela da je sredstvima kredita kupila stan kojem i danas živi te ga cijelo vrijeme koristi isključivo za stanovanje. Navela je da je to vrijeme bila zaposlenik tuženika gdje je radila kao osobni bankar, pa je znala da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao što je znala i značenje tog pojma. Navela je da u to vrijeme nije mogla ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Tvrdi da nije znala po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati, te da nije znala tko donosi odluku o promjenama kamatne stope. Izjavila je da je kao zaposlenica banke imala povlasticu da joj je bila ugovorena niža kamatna stopa nego što je bila drugim građanima. Smatra da se tijekom otplate kredita kamata stopa nije snižavala.

11. Iskaz tužiteljice nije prihvaćen u dijelu u kojem je navela da se tijekom otplate kredita kamatna stopa nije snižavala. Naime, upravo suprotno proizlazi iz knjigovodstvene kartice priložene u spis. Osim toga, s obzirom da je tužiteljica radila kod tuženika kao osobni bankar, između ostalog, i na poslovima odobravanja kredita, nije uvjerljiv niti njezin navod da nije znala tko odlučuje o promjeni kamatne stope i po kojim kriterijima će se stopa mijenjati.

12. U ovom slučaju, sud je prihvatio argumente tuženika. Naime, tužiteljici je kao zaposlenici tuženika, osobnoj bankarici, tuženik omogućio zaključenje kredita s povlaštenom kamatnom stopom od 4%, koja stopa je bila niža od tržišnih kamatnih stopa. Još važnije je naglasiti da se tijekom otplate kredita (od samog početka otplate) kamatna stopa snižavala, dakle mijenjala se u korist tužiteljice i to tako da je prije dospijeća prvog anuiteta s početno ugovorenih 4% snižena na 3,50%, zatim je od 01.04.2016.g. snižena na 3,00%, a od 01.07.2019.g. je snižena na 2,5%.

13. Ovakvo postupanje tuženika kao kreditora nije moglo prouzročiti tužiteljici štetu, niti joj otežati otplaćivanje kredita, u odnosu na trenutak zaključenja ugovora o kreditu, u kojem trenutku je kamatna stopa bila viša.

14. Naime, snižavanje kamatne stope (do koje je dolazilo odlukama tuženika) donijelo je tužiteljici samo koristi, pa se postupanje tuženika, u kontekstu promjena kamatne stope, u ovom slučaju, ne može smatrati protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Osim toga, snižavanjem kamatne stope tijekom otplate kredita, tuženik nije prouzročio neravnotežu (osobito ne znatnu neravnotežu) u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača odnosno tužiteljice.

15. Prema tome, u konkretnom slučaju, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije nepoštena u smislu čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) pa tako nije ni ništetna. To iz razloga jer nisu kumulativno ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti, a to su: da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Naime, iako se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika kao trgovca, predmetna odredba nije prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te se postupanje tuženika, u kontekstu promjene kamatne stope, ne može smatrati protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

17. Uz sve navedeno, navodi se da tužiteljica nema pravni interes utvrđenja ništetnom predmetne ugovorne odredbe, jer u njenom slučaju nema preplaćenih iznosa s tog osnova, pa ne bi mogla osnovano postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev, već bi se izložila eventualnom zahtjevu tuženika za povrat tzv. negativne razlike.

17. Slijedom toga, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

19. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, pristup na ročište dana 18.09.2025.g. - 100 bodova i pristup na ročište dana 24.10.2025.g. - 100 bodova, ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eura, te PDV u iznosu od 150,00 eura, što je ukupno 750,00 eura, koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška.

20. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 31. listopada 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

21. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 31. listopada 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku