Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-766/2022-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. KĆ, iz [adresa], kalina kbr. 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad.2. FĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad.3. LĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad.4. ĐĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad.5. RĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi po punomoćniku Frani Škuliću, odvjetniku u Zagrebu, Pavla Hatza 8 i tužiteljice ad.6. VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ad.1. BĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Huzjak, odvjetnik u Zadru i tuženice ad.2. OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručnih oporuka, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ad.1. do ad.5. Frane Škulića, odvjetnika u Zagrebu, punomoćnice tužiteljice ad.6. Tee Tončić, odvjetnice u Puli i punomoćnika tuženika ad.1. Marina Huzjaka, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 31. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad.1. do ad.5. koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su pravno nevaljane:
Vlastoručna oporuka ostaviteljice IĆ pok. EĆ, rođ. ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 29. studenog 2011. godine, proglašena od strane Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS- 207/20, dana 27. kolovoza 2021. godine, kao i
Vlastoručna oporuka ostaviteljice IĆ pok. EĆ, rođ. ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 29. studenog 2011. godine, proglašena od strane Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS- 207/20, dana 27. listopada 2021. godine.
II. Nalaže se tuženiku, naknadi tužiteljima troškove ovoga parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ad.6. VĆ koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana pismena vlastoručna oporuka ostaviteljice, pok. IĆ dana 29. studenog 2011. u Zagrebu, a koja je proglašena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod posl. brojem O-2012/20, UPP/OS-207/20 dana 27. kolovoza 2021.
II. Utvrđuje se da je pravno nevaljana pismena vlastoručna oporuka ostaviteljice, pok. IĆ dana 29. studenog 2011. u Zagrebu, a koja je proglašena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod poslovnim brojem O- 2012/20, UPP/OS-207/20 dana 25. listopada 2021.
III. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u cijelosti, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljima i to: tužitelju ad.1 KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ad.2 FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ad.3. LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ad.4. ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ad.5. RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ad.1. BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka svaki u iznosu od 2.333,34 EUR (dvijetisućetristotridesettri eura i tridesetčetiri centa) i tužiteljici ad.6. VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ad.1. BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.533,34 EUR (tisućupetstotridesettri eura i tridesetčetiri centa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika ad.1. BĆ za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji ad.1.- ad.5. su u podnesenoj tužbu od 22. travnja 2025. naveli da su rješenjem ovog suda od 25. ožujka 2022., a u ostavinskom predmetu pod posl. br. O- 2012/2020, pozvani da kao zakonski nasljednici pokrenu postupak radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke ostaviteljice pok. IĆ **.**.2011.48 i vlastoručne oporuke ostaviteljice IĆ od 29. studenog 2011. U ostavinskom predmetu, 27. kolovoza 2021. proglašena je od strane Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS- 207/20, jedna oporuka, a 25. listopad 2021. godine proglašena je od strane Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS-207/20 i druga oporuka. Tim oporukama je pok. IĆ raspolagala dijelom svoje imovine u korist tuženika. Tužitelji su stajališta da obje oporuke nisu pravno valjane, jer oporučiteljica nije vlastoručno napisala tekst oporuke i potpisala, a sve ovo u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN – "Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19). Naime, dokumenti koji nose naziv oporuka predstavljaju ispunjen predložak, vjerojatno preslika iz neke knjige sa primjerima, a što je vidljivo iz istih jer je u desnom uglu stoji tiskano „Primjer br. 1“, a koju je možebitno, a što nije utvrđeno, potpisala pok. IĆ. Dakle, obje oporuke nemaju formu koju predviđa čl. 30 ZN-a što ih čini pravno nevaljanima.
Slijedom čega, predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik ad.1. BĆ ( dalje u tekstu: prvotuženik) se u odgovoru na tužbu od 26. svibnja 2022. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je iz sadržaja predmetne oporuke jasno da ju je svojom rukom ostaviteljica i napisala i potpisala. Nadalje navodi da kod sastava vlastoručne oporuke nije bitan formalizam forme, već volja ostavitelja. Oporuka sadrži minimum dijelova obrasca, a svi bitni elementi su pisani rukom. Jasno je iz rukopisa da se ostavlja imovina, rukopisom je navedeno tko ostavlja, kome ostavlja, što ostavlja, te potpis ostaviteljice. Dakle, vlastoručno su napisani svi bitni i nužni elementi oporuke, te iz vlastoručnog rukopisa jasno proizlazi oporučna volja ostaviteljice. I da se zanemare tiskani te u obzir uzmu samo vlastoručno napisani dijelovi oporuka, uključujući uvodni dio i u cijelosti vlastoručno napisanu i potpisanu „Specifikaciju“, ti vlastoručno napisani dijelovi su sami za sebe ostaviteljičina posljednja volja iz njih je očita prava namjera ostaviteljice. U obje oporuke ostaviteljica prvo detaljno vlastoručno opisuje nekretninu, odnosno da je riječ o ½ (prizemlju) kuće na adresi [adresa] u [adresa], Općina Pakoštane te navodi od kojih se prostorija sastoji. Niže ostaviteljica izrijekom navodi koje dijelove nekretnine ostavlja tuženiku. Iz navedenog usporednog prikaza iz obiju oporuka očito je da je ostaviteljica prizemlje nekretnine ostavila tuženiku, zajedno s desnom garažom, gornjim vrtom i dvorištem. Izrazi „vlasnici druge polovice kuće“ i „zajedničko vlasništvo“ dodatno upućuju na to da je ostaviteljica razlikovala tuženika od ostalih nasljednika. Također, iz ostaviteljičinog ponašanja za života, također iz pisane korespondencije prema obitelji oporučnog nasljednika, jasno je proizlazila oporučna volja ostaviteljice. Svaki suprotan zaključak i neživotni formalizam potpuno bi bio besmislen te izigravao naum zakonodavca kod donošenja ZN-a, volju ostaviteljice, te temeljne postavke nasljednog prava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelje na naknadu troška parničnog postupka tuženiku.
3. Tuženica ad.2. OĆ ( dalje u tekstu: drugotuženica) je u odgovoru na tužbu od 13. listopada 2023. priznala tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Svi zakonski nasljednici iza pok. IĆ su jedinstveni suparničari koji je procesnopravni pojam definiran odredbom članka 201. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Tom zakonskom odredbom propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. U odnosu na jedinstvene suparničare donosi se jedinstvena odluka te jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev. Nužno suparničarstvo, koje je uvijek jedinstveno, postoji u situaciji kada po prirodi stvari, odnos može biti utvrđen samo u korist svih odnosno, protiv svih. U konkretnom slučaju, nasljednici su jedinstveni i nužni suparničari jer se spor može riješiti na jednak način prema svim nasljednicima. Kako jedinstveni i nužni suparničari ne mogu samostalno priznati tužbeni zahtjev, slijedom čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenjem presude na temelju priznanja u odnosu na ovu tuženicu.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-766/2022 od 7. rujna 2022. sud je spojio predmete ovog suda pod poslovnim brojem P-766/2022 i P-876/2022 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke pod poslovnim brojem P- 766/2022.
5. Tužiteljica VĆ u tužbi od 9. svibnja 2025. koja je zavedena inicijalno pod poslovnim brojem P- 876/2025 navela da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, posl. broj O-2012/2020-27 od 25. ožujka 2022., prekinut ostavinski postupak iza smrti IĆ te je kao zakonska nasljednica iza ostaviteljice upućena da pokrene parnicu protiv tuženika radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručnih oporuka koje je sačinila ostaviteljica 29. studenog 2011. u Zagrebu. Navodi da je zakonska nasljednica iza ostaviteljice kao kćer pok. UĆ koji je bio nećak ostaviteljice (sin njezina pok. brata AĆ). U gore navedenom rješenju navedeno je da je ostaviteljica - sada pok. IĆ za života sačinila dvije vlastoručne oporuke 29. studenog 2011. kojima je raspolagala dijelom svoje imovine u korist tuženika. Iz preslika oporuka koje prileže javnobilježničkom spisu prvenstveno je razvidno da oporuke nisu vlastoručno napisane i potpisane jer se radi o dva različita rukopisa i potpisa. Nadalje, kvadratura koja je navedena u oporuci proglašenoj 27.08.2021. razlikuje se od kvadrature koja je navedena u onoj proglašenoj 25.10.2021., te isto tako tekst same oporuke nije identičan onoj prvotnoj. Tužiteljica smatra da se ne radi o vlastoručnom rukopisu i potpisu ostaviteljice budući se na sačinjenim oporukama nalaze dva različita potpisa, kao i dva različita rukopisa (što je vidljivo i laicima pa se može zaključiti da ostaviteljica nije vlastoručno napisala oporuku/e), a potpis tužiteljice nije izgledao kao potpis na predmetnoj oporuci. Tužiteljica također ističe kako nije životno logično da bi osoba u dobi od 76 godina (koliko je ostaviteljica imala kada su navodno sačinjene predmetne oporuke) sastavila jednu oporuku, a zatim isti taj dan sastavila još jednu (koja ima različit sastav, rukopis i potpis). Isto tako nije životno logično niti uvjerljivo da ostaviteljica ne bi znala točnu kvadraturu kuće u njezinom vlasništvu, kao što nije za povjerovati da bi ostaviteljica sa visokom stručnom spremom i pismenošću na prvoj oporuci ispravila frazu „kojom ja potpisani/a”, dok na drugoj oporuci to ne bi učinila. Sve da je ostaviteljica i sastavila pobijane oporuke (što tužiteljica u cijelosti osporava) tada je razvidno da ista nije shvaćala stvarne i pravne posljedice sastavljanja oporuka te da nije bila svjesna što i kako želi, budući da je sastav oporuke različit (iako u cijelosti osporavaju da bi ostaviteljica uopće sačinila i vlastoručno potpisala ovakve oporuke). Zbog svega navedenog tužiteljica kao zakonski nasljednik iza pok. IĆ smatra da sačinjene predmetne oporuke nisu istinite ni pravovaljane jer prvenstveno nisu vlastoručno napisane i potpisane, a to su sukladno čl.30.st.1. Zakona o nasljeđivanju uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi vlastoručna oporuka bila valjana. Dakle, oporuke nisu sačinjene u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
6. Prvotuženik se u odgovoru na tužbu tužiteljice VĆ u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je da suprotno navodima tužiteljice, uopće nije razvidno da nije riječ o istom rukopisu i potpisu na obje oporuke; to su paušalne ničim potkrijepljene tvrdnje; ostaviteljica je upravo imala prepoznatljiv i specifičan rukopis. Rukopis i potpis na oporukama jest ostaviteljičin rukopis. U odnosu na navode o razlikama u kvadraturama, ističe kako kasnija oporuka derogira raniju u dijelu u kojem se razlikuju. Ovo treba životno promatrati, obzirom da se radilo o tipskim tlocrtima kuća koje su si ljudi sami prilagođavali pa nije neobično da ostaviteljica nije sigurna u kvadraturu. U odnosu na navode kako "nije životno logično da bi osoba u dobi od 76 godina (koliko je ostaviteljica imala kada su navodno sačinjene predmetne oporuke) sastavila jednu oporuku, a zatim isti taj dan sastavila još jednu" – tuženik ističe kako upravo jest logično i životno, kad se uzme u obzir razlog razlike u kvadratima i ostaviteljičina želja da se što točnije navede nekretnina, te okolnost da je rođendan oporučnog nasljednika (tuženika) 29.11. Naime, drugu oporuku su tužitelji i tuženik pronašli zajedno u kući ostaviteljice, te je vjerojatno da ju nije pisala isti dan nego da se radi o datumu tuženikovog rođendana. U odnosu na osporavanje valjanosti oblika oporuke, tuženik i na ovu tužbu na odgovarajući način ističe navode iz odgovora na tužbu u ovosudnom predmetu P-766/2022. Prvotuženik se protivi navodima tužiteljice kako predmetne oporuke (koje u suštini predstavljaju jednu te istu oporuku, u dva prijepisa) eventualno nemaju zakonom propisanu formu. Iz sadržaja predmetne oporuke je jasno da ju je svojom rukom ostaviteljica i napisala i potpisala. Drugi stavak istog članka, određujući da vrijeme i mjesto nisu nužni, implicira kako kod sastava vlastoručne oporuke nije bitan formalizam forme, već volja ostavitelja. Oporuka sadrži minimum dijelova obrasca, a svi bitni elementi su pisani rukom. Jasno je iz rukopisa da se ostavlja imovina, rukopisom je navedeno tko ostavlja, kome ostavlja, što ostavlja, te potpis ostaviteljice. Dakle, vlastoručno su napisani svi bitni i nužni elementi oporuke, te iz vlastoručnog rukopisa jasno proizlazi oporučna volja ostaviteljice. I da se zanemare tiskani te u obzir uzmu samo vlastoručno napisani dijelovi oporuka, uključujući uvodni dio i u cijelosti vlastoručno napisanu i potpisanu „Specifikaciju“, ti vlastoručno napisani dijelovi su sami za sebe ostaviteljičina posljednja volja i iz njih je očita prava namjera ostaviteljice. U obje oporuke ostaviteljica prvo detaljno vlastoručno opisuje nekretninu, odnosno da je riječ o ½ (prizemlju) kuće na adresi [adresa] u [adresa], Općina Pakoštane te navodi od kojih se prostorija sastoji. Niže ostaviteljica izrijekom navodi koje dijelove nekretnine ostavlja tuženiku. Iz navedenog usporednog prikaza iz obiju oporuka očito je da je ostaviteljica prizemlje nekretnine ostavila tuženiku, zajedno s desnom garažom, gornjim vrtom i dvorištem. Izrazi „vlasnici druge polovice kuće“ i „zajedničko vlasništvo“ dodatno upućuju na to da je ostaviteljica razlikovala tuženika od ostalih nasljednika. Također, iz ostaviteljičinog ponašanja za života, također iz pisane korespondencije prema obitelji oporučnog nasljednika, jasno je proizlazila oporučna volja ostaviteljice. Svaki suprotan zaključak i neživotni formalizam potpuno bi bio besmislen te izigravao naum zakonodavca kod donošenja ZN-a, volju ostaviteljice, te temeljne postavke nasljednog prava. Slijedom iznijetog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati istu na naknadu troška postupka tuženiku.
7. Prvotuženik je u podnesku od 22. rujna 2022. naveo da mu je ostaviteljica još za života usmeno darovala predmetnu polovicu nekretnine te da je oporuka trebala služiti samo kao osiguranje tuženiku dok se sastavi ugovor o darovanju. Tuženik zato dostavlja pisma ostaviteljice koja razlažu slijed događaja i u kojima ona na više mjesta komunicira o nekretnini koja je predmet oporuke kao da je ona tuženikovo vlasništvo. Tako u pismu od 22. svibnja 2011. ostaviteljica poziva tuženika s obitelji na ljetovanje u [adresa] u spornu nekretninu te napominje da bi se s tuženikom i njegovom suprugom htjela „na tanane“ dobro porazgovarati. Kako tuženik nije mogao doći zbog renovacije stana, ostaviteljica u pismu od 7. lipnja 2011. inzistira da tuženik sa suprugom KĆM dođe u [adresa] na ručak i razgovor „o nekim ostaviteljičinim vrlo važnim odlukama“. Iako tuženik nije znao za predmet razgovora, na kraju pisma indikativno stoji da će parkiralište biti otključano, što znači da su tuženik i njegova supruga „stigli DOMA“: Na tom ručku ostaviteljica priopćava tuženiku i njegovoj supruzi da im daruje polovicu nekretnine u [adresa] (donju etažu) te im predaje izvornik Oporuke 1 (u spisu ostavinskog postupka) za slučaj da joj se nešto dogodi prije dolaska u Zagreb kad će formalno sastaviti ugovor o darovanju. Ostaviteljica je pristupila javnoj bilježnici FĆM radi sastavljanja ugovora o darovanju nekretnine u drugoj polovici 2011. Kako se nekretnina protezala na općinsku česticu, nije imala uporabnu dozvolu te nije bila etažirana, bilježnica je predložila ostaviteljici da prvo uredi formalno zemljišnoknjižno stanje nekretnine pa ju onda s pisanim ugovorom daruje tuženiku. Ostaviteljica je na to pristala, no ZK stanje nekretnine nije uređeno za ostaviteljičina života. Usprkos tome što ugovor o darovanju nije formalno sklopljen, tuženik je od 2011. sukladno ranije očitovanoj volji ostaviteljice izvršavao vlasničke ovlasti na nekretnini te postoje dvije gotovo identične oporuke kojima ostaviteljica polovicu nekretnine ostavlja tuženiku. Vlasničke ovlasti tuženik je izvršavao tako što je od 2011. do danas svake godine više puta boravio u donjoj etaži nekretnine te je 2014. izvršio kompletnu renovaciju prostora u vrijednosti većoj od 270.000 kn. Prije početka renovacije, ostaviteljica tuženiku šalje pismo od 11. ožujka 2013. s uputama gdje se što nalazi od instalacija pri čemu koristi izričaj koji upućuje na to da tuženika smatra vlasnikom donje etaže nekretnine, primjerice: Jednako tako i u pismu od 15. prosinca 2015. ostaviteljica koristi niz izraza koji podrazumijevaju suvlasništvo na nekretnini, primjerice „naše prekrasne kapare“ u vezi cvijeća na nekretnini: te „našu vilu“: Kako nisu postojala posebna brojila za etaže, ostaviteljica je inzistirala na snošenju troškova režija za donju etažu do tuženikove uknjižbe, što izrijekom spominjući tuženikovu uknjižbu piše u pismu od 15. veljače 2016. Također, i u novijem e-mailu od 21. kolovoza 2019. ostaviteljica opet koristi izraz „naša kuća“. Dakle, iz pisane korespondencije tuženika i ostaviteljice koja je u obliku pisama i e-maila intenzivnije postojala od 2011. do ostaviteljičini smrti, očito je da je ostaviteljica već za života smatrala tuženika vlasnikom polovice nekretnine. Iz svega proizlazi nedvojbena ostaviteljičina volja još za života, a onda i za slučaj smrti da upravo tuženika učini vlasnikom donje etaže nekretnine u [adresa].
8. Tužitelji ad.1. do ad.5. su podneskom od 28. rujna 2022. istaknuli da kad bi se utvrdilo da su obje isprave koje nose tiskani naziv „VLASTORUČNA OPORUKA“ sastavljene i potpisane od strane pok. IĆ, te se izostavi tiskani dio teksta, iste imaju slijedeći vlastoručno pisani sadržaj: „… IĆ ing.mat-fizika [adresa] ½ kuće ZĆ [adresa] **.**.2011. IĆ.“. Jezičnim i smislenim tumačenjem prethodno navedene rečenice ne može se razumjeti volja ostaviteljice jer navedena rečenica nema nikakvo značenje niti se može bilo kako tumačiti. Naime, rečenica je jedinica kojom se prenosi potpuna obavijest, a što ovdje nije slučaj. Ova rečenica je sastavljena samo od imenica. Dakle, nemoguće je iz takve rečenice utvrditi bilo kakvu volju pok. IĆ. Tako da tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 50 ZN nije primjenjivo jer se iz navedene rečenice ne može utvrditi bilo kakva namjera ostaviteljice. Oblik vlastoručne oporuke propisuje odredba čl. 30. st. 1. ZN, prema kojoj je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a unatoč tvrdnjama tuženika kako forma nije bitna već sama volja ostaviteljice. Podredno, a ukoliko sud utvrdi da su oporuke sastavljene sukladno zakonom propisanom obliku, te da iz istih nedvojbeno proizlazi volja ostaviteljice da tuženik naslijedi ½ predmetne kuće, tužitelji su stajališta da predmetne isprave nisu sastavljene i potpisane od strane ostaviteljice, te je na tu spornu okolnost potrebno provesti grafološko vještačenje putem vještaka grafologa, a u koju svrhu tužitelji dostavljaju u spis razglednice, pisma i punomoći koji potječu od ostaviteljice pok. IĆ.
9. Tužiteljica ad.6. VĆ je podneskom od 19. listopada 2022. istaknula da predmetna oporuka nije vlastoručno napisana. Da bi oporuka bila vlastoručno napisana tada cijela oporuka mora biti pisana vlastitom rukom oporučitelja, što u predmetnom postupku nije slučaj. Predmetna oporuka dijelom je pisana navodno vlastitom rukom oporučiteljice, dok je dijelom oporuka napisana kompjutorskim putem, odnosno iz oporuke se može zaključiti da se jednim dijelom radi o standardnim obrascima za sastavljanje oporuka pisanim putem kompjutora, dakle ne može biti govora da se radi o valjanoj vlastoručnoj oporuci, budući nije u cijelosti napisana vlastoručnim putem. Iz predmetnih oporuka jasno je vidljivo da je dio oporuke kompjuterski napisan, da se na oporukama nalaze riječi „primjer 1”, dakle dokumenti koji nose naziv oporuka predstavljaju ispunjen predložak, standardni obrazac sastavljanja oporuka, moguće primjeri oporuka s interneta ili iz neke knjige, međutim, ono što je sigurno je to da taj dio nije napisan vlastoručno, stoga ne zadovoljava strogu zakonsku formu. Tužiteljica smatra da je vlastoručna oporuka strogo formalan pravni posao te da u predmetnom postupku primjeri oporuka koji su dostavljeni u spis ne odgovaraju zakonskim uvjetima. Budući da predmetne oporuke nisu u cijelosti vlastoručno napisane to znači da nije ispunjen kumulativan uvjet iz članka 30.st.1. Zakona o nasljeđivanju, a koji uvjeti su propisani da bi oporuka bila valjana, dakle analogno tome proizlazi da predmetna oporuka nije pravno valjana. S obzirom da se ne radi o vlastoručnim oporukama jer ne zadovoljavaju formu iz čl.30.st.1. Zakona o nasljeđivanju, smatra kako uopće nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje prave volje oporučiteljice, suprotno navodima tuženika koji se neosnovano poziva na čl.50. Zakona o nasljeđivanju. Jedino što je bitno u predmetnom postupku je utvrditi pravnu nevaljanost predmetnih oporuka. Nedostatak formalne prirode oporuku/oporuke čini pravno nevaljanim, a u predmetnom postupku vidljivo je da oporuke unesene u spis imaju upravo takav nedostatak budući nisu napisane vlastoručnom rukom oporučiteljice.
10. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: rješenje ovog suda posl. br. O-2012/2020-27 od 25. ožujka 2022. (list spisa 9-12), preslika vlastoručne oporuke (list spisa 13-14, 5-6, 7-8), zapisnik sačinjen 8. prosinca 2020. kod javnog bilježnika v.d. Zorane Brčić pod posl. br.O-2012/2020-6, UPP/OS-207/20 (list spisa 13-14), zapisnik sačinjen 25. listopada 2021. kod javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru, posl. br. O-2012/20, UPP/OS-207/20 (list spisa 15-18), preslika zapisnika od 23. listopada 2020. godine (list spisa 29-34), preslika oporuke (list spisa 35), pisana korespondencija od 22. svibnja 2011. (list spisa 36-37), pisana korespondencija od 7. lipnja 2011. (list spisa 38-40), pisana korespondencija od 11. ožujka 2013. (list spisa 41-42), pisana korespondencija od 15. prosinca 2015. (list spisa 43-45), pisana korespondencija od 15. veljače 2016. (list spisa 46-51), razglednice (list spisa 55, 58), pisana korespondencija od 31. svibnja 2008. (list spisa 56-57), punomoć (list spisa 60), izjava IĆ ovjerene od strane javnog bilježnika Željke Horvat iz Zagreba (list spisa 61), pisana korespondencija od 5. travnja 2009. (list spisa 62), preslika računa (list spisa 70-136), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", KLASA: NK 235-01/23-02/812, URBROJ: 511-01-114-23- 2 od 23. lipnja 2023. (list spisa 185-189), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FĆM (list spisa 142), svjedokinje ŠĆ (list spisa 143-144), svjedokinje ŽĆ (list spisa 144-145), svjedoka EĆ (list spisa 160- 161) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice HĆ (list spisa 161), tužiteljice ĐĆ (list spisa 163) i tuženika BĆ (list spisa 163- 164). Izvršen je uvid u pribavljeni ostavinski spis posl. br. O-2012/20, UPP/OS-207/20.
11. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
12. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da su pravno nevaljane vlastoručna oporuka sada pok. IĆ, rođ. ĐĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 29. studenog 2011. proglašena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS-207/20 od dana 27. kolovoza 2021. te vlastoručna oporuka sada pok. IĆ, rođ. ĐĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 29. studenog 2011., proglašena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod poslovnim brojem O-2012/20, UPP/OS-207/20 od 27. listopada 2021.
13. Između stranaka nije sporno da su predmetne oporuke od 29. studenog 2011. proglašene u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-2012/2020, UPP/OS- 2017/20 od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru i to rješenjem od 27. kolovoza 2021. te rješenjem od 25. listopada 2021.
14. Sporno je među strankama jesu li sporne oporuke vlastoručno napisane i potpisane od strane pok. ostaviteljice IĆ te jesu li napravljene u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.
15. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, posl. br. O-2012/20-27 od 25. ožujka 2022. (list spisa 9-11) proizlazi da je prekinut ostavinski postupak iz pok. IĆ te su zakonski nasljednici: KĆ, FĆ, LĆ, OĆ, ĐĆ KĆ i VĆ upućeni pokrenuti parnicu protiv oporučnog nasljednika BĆ i zakonskog nasljednika RĆ, radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke ostaviteljice IĆ od 29. studenog 2011. proglašen od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod posl. br. O-2012/20, UPP/OS- 207/20 dana 27. kolovoza 2021. te radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke pok. IĆ od 29. studenog 2011. proglašene od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod posl. br. O-2012/20, UPP/OS- 207/20 dana 25. listopada 2021.
16. Uvidom u ostavinski spis zaveden pod poslovnim brojem: O-2012/20, UPP/OS- 2017/20 razvidno je da je u tom ostavinskom postupku iza smrti pok. ostaviteljice IĆ ovdje prvotuženika dostavio u spis presliku oporuke ostaviteljice od 29. studenog 2011. navodeći da je izvornik oporuke pronađen na nekretnini dana 23. listopada 2020. kada je prilikom pretrage radi pronalaženja uputa ostaviteljice za ukop pronađen izvornik ove oporuke. Na raspravi održanoj 8. prosinca 2020. pristupio je i tuženik ponovno navodeći da ne posjeduje izvornik te oporuke, već isprintanu oporuku koja prileži spisu, ujedno navodeći da mu nasljednik KĆ nije dopustio da uzme izvornik oporuke, već da ju je zadržao odnosno ostavio u kući ostaviteljice. Nasljednica MĆ u spis je predala presliku isprave za koju je navela da je pronađena u kući te da je to preslika oporuke ostaviteljice iz koje da je vidljivo da fotografija isprave koju je dostavio BĆ nije pisana istim rukopisom. Nazočnim nasljednicima nije poznato gdje se nalazi izvornik oporuke. Nadalje, iz zapisnika od dana 27. kolovoza 2021. razvidno je da je proglašena vlastoručna oporuka koju je u spis priložio ovdje tuženik putem punomoćnika. Nadalje, iz zapisnika od 25. listopada 2021. razvidno je da je nasljednica ĆĆ putem punomoćnika predala u spis papir koji bi predstavljao oporuku ostaviteljice te je rješenjem javnog bilježnika na toj raspravi proglašena druga vlastoručna oporuka pok. ostaviteljice. Konačno rješenjem suda pod poslovnim brojem O-2012/2020-7 od 25. ožujka 2022. prekinut je ostavinski postupak iza pok. ostaviteljice te su zakonski nasljednici upućeni pokrenuti parnicu radi pobijanje pravne valjanosti spornih vlastoručnih oporuka.
17. Iz nalaza i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", izrađenog po samostalnom vještaku za rukopise i dokumente KĆM, dipl. inž., Stalni sudski vještak za dokumente i rukopise, KLASA: NK 235-01/23- 02/812, URBROJ: 511-01-114-23-2 od 23. lipnja 2023. (list spisa 185-189) razvidno je da se kao sporni materijal nalaze fotokopije dvije oporuke pok. IĆ obje datuma 29. studenog 2011., a koje su djelomično loše kvalitete (npr. na stranici 13 nedostaje dio potpisa IĆ). Pregledom svega dostavljenog utvrđeno je da se unutar spisa ne nalaze izvornici predmetnih oporuka, međutim da se nalaze fotokopije bolje kvalitete, a koje su korištene prilikom vještačenja (str. 3-spisa O- 2012/20-odgovara oporuci sa strane 14 spisa P-766/22 te str. 17-spisa O-2012/20- odgovara oporuci sa strane 13 spisa P-766/22). Međusobnom usporedbom obje oporuke utvrđeno je da iste nisu nastale fotokopiranjem jednog (istog) predloška, već da se radi o dva različita dokumenta. Također je analizom utvrđeno da tekst ispisan tiskanim slovima u gornjem dijelu fotokopije oporuke sa strane 14 (spisa P-766/22) nije sadržaj predmetne oporuke te isti nije vještačen (navedeni tekst ne nalazi se na fotokopiji iste oporuke, a koja se nalazi na strani 3 spisa O-2012/20), a na istoj oporuci (strana 14 – P-766/22) dio teksta je podcrtan, a što se ne nalazi na fotokopiji na strani 3 (spisa O-2012/20).
17.1. Nadalje se navodi da detaljnim pregledom te međusobnom usporedbom cjelokupnog materijala utvrđeno je da se radi o rukopisu jedne (iste) osobe. Međusobnom usporedbom utvrđene su podudarnosti u svim rukopisnim karakteristikama (opći izgled rukopisa, stupanj ispisanosti, ritam pisanja i kvaliteta poteza, nagib pisanja oblikovanje svih slova i brojeva, međusoban odnos i povezivanje slova) temeljem čega je bilo moguće zaključiti da se u cjelokupnom dostavljenom nespornom materijalu radi o nespornom rukopisu i potpisima jedne (iste) osobe, odnosno o nespornom rukopisu i potpisima IĆ te je isti korišten kao nesporni materijal prilikom vještačenja. Značajne isključujuće razlike nisu utvrđene, međutim zbog forme fotokopije spornog materijala, nije bilo moguće davanje decidiranog mišljenja, već se isto daje u najvišem stupnju vjerojatnosti. Zaključno navodi se da je IĆ vrlo vjerojatno, gotovo sigurno ispisala i potpisala obje predmetne oporuke od 29. studenog 2011.
17.2. Prvotuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke, dok je tužiteljica ad.6. VĆ navela da iako su vještaci naveli "značajne i isključujuće razlike nisu utvrđene", da to ne znači da ih nema, a u nalazu i mišljenju isti nisu ni na koji način naznačene niti je na njih ukazano i nije navedeno u kojem stupnju se ne podudaraju s originalnim rukopisom ostaviteljice. Međutim, ne predlaže dopunu nalaza i mišljenja zbog ekonomičnosti postupka te zbog činjenice da oporuka ne ispunjava zakonske pretpostavke za njezinu valjanost neovisno o vjerojatnosti sastavljanja iste od strane oporučiteljice IĆ. Ujedno tužitelji ad.1. do ad.5. su se na ročištu od 31. kolovoza 2023. suglasili s naprijed navedenim navodima tužiteljice ad.6.
18. Svjedokinja FĆM je u iskazu ( list spisa 142) u bitnom navela je pok. ČĆ par puta bila u njezinom uredu vezano za nekakve kupoprodajne ugovore, a jednom da se došla interesirati kako bi htjela nešto ostaviti BĆ obzirom da je njezin sin umro, da nema nikog bližeg, a da joj je BĆ uvijek njoj na usluzi, da ljetuju kod nje u [adresa]. Inače oni su bili u kumstvu. Interesirala se da li bi mu to darovala, a onda se sjetila kako sve to nije legalizirano i uređeno stanje pa joj je onda ona sugerirala da je najbolje da napiše oporuku dok se to ne riješi. Ona da joj je dala jedan primjerak oporuke po kojoj bi ona mogla sama napisati oporuku, gospođa je bila obrazovana i procijenila je ona to u stanju sama bila napraviti. Nakon što je predočena preslika oporuke na listu spisa (ls. 13-149) svjedokinja je navela da je to obrazac iz plave knjige obrasca Zakona o nasljeđivanju s primjerima.
19. Svjedokinja ŠĆ je u iskazu (list spisa 143-144) u bitnom navela da je poznavala gospođu ČĆ koja je od kraja 2010. pa sve do svoje smrti bila kod nje podstanarka. Da je cijelo vrijeme spominjala da bi BĆ nešto ostavila Kako je od svog dolaska u Zagreb u vrijeme studenskih dana od kad je upoznala K i GĆ i da su od onda u jako dobrim vezama, da su u kumstvu isprepleteni i da želi ostaviti donji dio iznad garaže u kući u [adresa] BĆ i da će on to urediti. Iskazala je da je osobno držala u rukama njezinu oporuku, da je ona to pisala osobno i imala je specifičan rukopis, da ju nije pisala niti potpisala ispred nje osobno, ali da joj je napisanu dala u ruke da je pročita, da joj je rekla ČĆ to je tvoje, sa svojim možeš raditi što hoće. Nakon što joj je predočena vlastoručna oporuka (l.s 13) navela je da je to njezina oporuka koju sam je vidjela i držala u ruci i to je taj vjenčić koji bi ona uvijek stavljala, koji zove vjenčić, a radi se o valovitim crtama koje bi ona uvijek kad bi bila sretna i zadovoljna stavljala na papir. Nadalje da joj je rekla da je o oporuka koju je napravila za BĆ. Nakon što joj je predočena oporuka (l.s 14) navela je da je i to rukopis i potpis od gospođe ČĆ, ali to nije držala u rukama, već onu ranije pokazanu.
20. Svjedokinja ŽĆ je u iskazu (list spisa 144-145) u bitnom navela da je poznavala gosp. ČĆ jer su bile susjede u [adresa]. Navela je da su bile jako bliske te joj je kazala kako ima namjeru prizemlje kuće u [adresa] ostaviti svom kumčetu BĆ, a kojeg da je viđala dok je renovirao i uređivao to prizemlje jer je to bila roh bau gradnja. Jednom kad je došla kod nje u posjete iz torbe da je izvadila jedan papir i kazala joj da je to njezina oporuka koju je ona napisala, zna da je to bio njezin rukopis jer i kod kuće ima papira koje je ČĆ pisala i gdje se može usporediti njezin rukopis i kazala joj je da je BĆ ostavila prizemlje. Jako se veselila da će BĆ i njegova obitelj tu moći ljetovati i veselila se što to on uređuje. Nakon što su joj iz ostavinskog spisa predočeni l.s. 17 i 49 ista je navela kako je to i jedno i drugo Anin rukopis, a da ona sada ne može točno kazati koju joj je ČĆ od ove dvije oporuke pokazala. Da je to njoj sve isto. Nije čitala sadržaj oporuke već joj je to ČĆ pročitala, bila je jako vesela i htjela je to s nekim podijeliti.
21. Svjedok EĆ je u iskazu (list spisa 160-161) u bitnom naveo da je sa pok. ČĆ bio susjed i dugogodišnji prijatelj. ČĆ je imala kuću u kojoj je dolje bila garaža, u sredini je bio stan koji je ona predala BĆ, a ona je živjela na gornjem katu. Otkad se vratio iz [adresa], pok. ČĆ da mu je stalno govorila da je BĆ darovala stan, a govorila je i njegovoj supruzi jer su bile prijateljice i bili su svi stalno u kontaktu. Kako je bila u kontaktu sa njima pred smrt, nije se javila njegovoj supruzi na telefon tri dana, a tjedan dana prije su bili zajedno na ručku, postalo je njegovoj ženi sumnjivo pa je nazvao policiju. Kad je policija ušla u kuću zatekli su je kod kreveta kako je pala i utvrdili su da je umrla prirodnom smrću. Tada je u njezinoj torbi nađena oporuka i 30.000 eura i 8.000 kuna te je BĆ napisao sve što je nađeno u torbi i svi nazočni to potpisali. Tu oporuku koju su tada pronašli, navodi da je vidio i tvrdi da je to ona napisala i potpisala jer se ona dopisivala s njegovom ženom u Njemačkoj i zna da je isti rukopis, nije išao za tim je li isti potpis jer ga to nije interesiralo. Stalno je je spominjala i govorila da je poklonila to BĆ i da je ostavila oporuku. Od tada od kad je napisala oporuku BĆ je počeo uređivati stan u toj njezinoj kući tako je poznao njega i njegovu familiju.
22. Tužiteljica HĆ je u stranačkom iskazu (list spisa 161) navela da je znala da je BĆ kumče od njezine tete, da su dobri, pred ljeto 2011., da je BĆ rekla da može urediti prizemlje i ljetovati na što joj je kazala: kako to uvijek si govorila da će to ostati u obitelji, na što joj je ona ponovno rekla da je BĆ dala samo na korištenje, da inače BĆ ljetuje u Rogoznici i da dva kilometra vozi djecu na plažu, a onda mu je njezina teta rekla da on može urediti prizemlje i da može ljetovati u [adresa]. Nadalje da je teta imala stan u [adresa] koji je prodala svom drugom kumčetu upravo iz razloga da bi uredila kuću u [adresa] te zna da je kompletno uredila stan na katu u kojem je ona živjela i djelomično taj stan u prizemlju tako da je u tom stanu trebalo postaviti pod i urediti sanitarije kupaone. Krajem 2010. teta ju je zamolila može li joj pronaći sobu kod neke žene koja živi sama u blizini nekoga iz obitelji jer su sestre i ona živjele u tom naselju. Ponudila joj je da bude u jednosobnom stanu od njezine sestre LĆ koji se nalazio u istoj zgradi gdje i ta žena ima stan te je ona to odbila i onda je shvatila da se teta boji biti sama i da je iz tog razloga pristala živjeti u sobi kod gospođe ŠĆ. O nikakvoj oporuci ništa ne zna, već zna da je teta nakon ružne rastave ostala bez velikog dijela imovine, da joj je jedino ostala ta kuća u [adresa] i da je uvijek govorila da će ta kuća ostati u obitelji. U odnosu na sporne oporuke navela je da to nije tetin rukopis, dok je na drugoj drugačiji rukopis. Drži da su ovo dva različita rukopisa obzirom da su pisana na isti dan 29.11.2011.
23. Tužiteljica ĐĆ je u stranačkom iskazu (list spisa 163) navela da je bila također u jako dobrim odnosima sa tetom mada je nije posjećivala u [adresa], bila je jednom prije 8 do 10 godina, a sve iz razloga što je više voljela ići na ljetovanje sa svojim društvom mada ju je teta pozivala. Kad bi teta bila u Zagrebu znale su otići na kavu, a BĆ sada prvi put u životu vidi. Nije znala ni njegovo ime i prezime osim da je teta imala jedno kumče koje redovito odlazi kod nje u [adresa]. Kada bi razgovarale uvijek je govorila kako je ona jedina F i da kuća u [adresa] ostaje u obitelji. Za oporuku joj nikada nije spominjala. Nije joj nikada spominjala da ima namjeru njemu nešto ostavljati.
24. Prvotuženik je u stranačkom iskazu (list spisa 163-164) naveo da su njegovi roditelji i pok. IĆ kontinuirano u prijateljskim odnosima i višestrukim kumstvima unutar obitelji. Taj odnos nije bio nikada prekinut do njezine smrti. Njegovi roditelji su redovito ljetovali kod kume u [adresa], on ondje da nije bio do 6 mjeseca 2011. te godine kuma mu je poslala pismo u kojem je inzistirala da dođu kod nje na ljetovanje u [adresa] što je odbio jer su preuređivali stan, no ista je za mjesec dana ponovno poslala još jedno pismo u kojem im je poslala i 1.000,00 kuna za put te inzistirala da dođu bar na jedan dan na ručak, kazala gdje se nalazi kuća u [adresa], da će biti otvorena garaža i velikim štampanim slovima je napisala da kad dođu do te garaže da su u stvari došli DOMA. Tada da su on i supruga otišli kod nje jedan dan na ručak u [adresa] i na tom ručku mu je dala tu svoju oporuku, to je prva oporuka koja je pohranjena kod javnog bilježnika. Već to ljeto su njegova djeca bila kod kume na ljetovanju, a on i supruga su to ljeto ostali u Zagrebu preuređivati stan, a od tada su stalno kod kume ljetovali u [adresa] i provodili Uskršnje praznike te u tom stanu u prizemlju gotovo živjeli zajedno, a kuma je živjela gore. Što se tiče prostora naveo je da je bio uređen da se moglo živjeti unutra, počeo je uređivati od 2014. Naveo je da nije točno da je s kumom pri kraju bio u lošim odnosima, njegova kćer i zet mjesec dana pred kuminu smrt su bili u [adresa] na njezin rođendan. Nije bilo nikakvih problema između njih i kume. Istina je da je kuma umrla **.**.2020. i da su ga kontaktirali susjedi da im je nešto sumnjivo te je točno da ju je policija zatekla pokraj kreveta preminulu. Kad je dobio obavijest od policije da je kuma umrla odmah je kontaktirao obitelj odnosno OĆ, nećakinju od pok. kume i njezinog muža L i tražio da zajedno odu u [adresa], ali oni nisu mogli. S obzirom da ga je u međuvremenu Đ iz [adresa] a koji je isto bio upoznat s tim da je kuma ostavila napismeno kako želi biti pokopana, gdje i tko da bude joj na sahrani jer je to više puta kroz to ljeto spominjala i Đ i njegovoj supruzi i njemu, prijateljima. Đ ga je nazvao te kazao da ne ulaze gore u stan, da dolaze on i KĆ pa da ih sačekaju, tako su i napravili te su svi zajedno sa susjedom EĆ i susjedom R V otišli gore u stan. Naglašava da su išli tražiti taj papir u kojem je kuma napisala vezano za sahranu te nisu znali da je gore ta oporuka. Istina je da taj papir nisu našli što ga je začudilo jer to nije bilo u skladu s osobnošću kume, već su našli tu torbu u ormaru u radnoj sobi u kojem je jednom dijelu bio garderobni ormar te je na ručnicima bila ta torba u kojoj je pronađena ova druga oporuka. Njegova supruga je pisala zapisnik onoga što su sve pronašli te ima u spisu fotokopiju, a original zapisnika je uzeo KĆ te je KĆ uzeo i original oporuke te vjerojatno i novce, a napominje da su se svi nazočni na svakoj stranici parafirali i na kraju potpisali. Na tom zapisniku piše da KĆ i Đ zadržavaju original pronađene oporuke, a on da je tu oporuku i zapisnik slikao na mobitel te im je kazao da i original oporuke i zapisnika odnesu kod matičara kod kojeg su išli prijaviti kuminu smrt. Inače datum koji je naveden u oporuci 29.11. 2011. je datum njegovog rođendana, dan kada bi mu kuma redovito kupovala i darivala pa je to razlog zašto je taj datum na oporuci. Drži da su obje oporuke originali i da se razlikuju u nevažnim detaljima i da se iz oporuke jasno vidi da kuma njemu ostavlja donju etažu, desnu garažu, dvorište s tim da treba ostaviti pristup katu, štriku i roštilju. Napominje da na prvom ročištu kod JB u Biogradu na ostavinskoj raspravi KĆ nije predao tu oporuku, a zapisnik nikada nije predan, a nakon godine dana kada je dao svoju oporuku i kada je inzistirao da postoji još jedna oporuka koja je pronađena u [adresa] i da je preda, KĆ da ju je predao tek na ročištu u listopadu 2021. mada je u međuvremenu bilo nekoliko ročišta. Tvrdi da su obje oporuke u redu, prvu oporuku je osobno dobio na ruke od kume, a drugu oporuku su našli u njezinim stvarima zajedno sa tužiteljem KĆ.
25. Dakle, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe, proizlazi da tužitelji spore spornim oporukama pravnu valjanost zbog neispunjena zahtjevima zakonom propisane forme u kojoj je moguće sačiniti pravno valjanu oporuku, a ujedno spore da je pok. ostaviteljica sastavila i potpisala predmetne oporuke.
26. Odredbom članka 29. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ( „ Narodne novine“ broj: 48/03.,163/03., 35/05., dalje u tekstu: ZN) propisano je da je valjana samo ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
27. Odredbom članka 30. stavka 1. ZN-a propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Dakle, da bi vlastoručna oporuka bila pravno valjana, ona ne samo da mora biti potpisana po oporučitelju već mora i tekst oporuke biti pisan rukom ostavitelja.
28. Dakle, da bi vlastoručna oporuka ( u pravnoj teoriji zv. holografska oporuka) sukladno naprijed citiranoj odredbi bila pravovaljana, potrebno je da se ispune kumulativno dva uvjeta: da je oporučitelj napisao oporuku svojom rukom i da je tu istu oporuku i potpisao. Nedostatak jednog od ova dva kumulativna uvjeta ima za posljedicu da oporuka nije pravovaljana jer ne bi bila napravljena u obliku koji je odredbom iz članka 30. ZN-a predviđena za vlastoručnu oporuku. Odsutnost ovih formalnih uvjeta rezultira nevaljanošću oporuke te kao takva ne proizvodi pravne učinke.
28.1. Prema pravnoj teoriji oporuka je razredba posljednje volje kojom oporučitelj raspolaže za slučaj svoje smrti. To je pravni posao mortis causa, tj. jednostrani pravni posao kojim oporučitelj raspolaže za slučaj svoje smrti. Oporuka je izričit pravni posao što znači da se ne može oporučiti znakovima i konkludentnim radnjama. Ujedno je i formalan pravni posao. Što znači da se pri oporučivanju moraju poštovati zakonski propisi o obliku oporuke. Nepoštivanje propisa o obliku dovodi do pobojnosti oporuke.
29. S obzirom da su tijekom postupka tužitelji osporavali da bi rukom pisani dijelovi spornih oporuka predstavljali rukopis pok. ostaviteljice IĆ, kao i da bi potpisi na spornim oporukama predstavljali upravo potpise pok. IĆ, na navedenu okolnost tijekom postupka izveden je dokaz grafološkim vještačenjem prema kojem ovaj sud utvrđuje da su obje sporne oporuke napisane i potpisane od strane pok. ostaviteljice IĆ. Ovo stoga, uzimajući nespornu činjenicu da spisu ne prileže originali, već fotokopije spornih oporuka ( jedna predana u ostavinskom postupku od strane prvotuženika, a druga od strane tužiteljice ad.3. LĆ), vještak je koristeći primjenu metode ispitivanja i usporedbe potpisa / rukopisa, proučavajući detalje korištenjem stereomikroskopa te usporedbom utvrđenih elemenata potpisa / rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal, s utvrđenim podudarnostima u općem izgledu rukopisa, stupnju ispisanosti, kalibru pisanja, nagibu pisanja, oblikovanju svih grafema te u njihovom međusobnom odnosu, oblikovanju znamenaka, datuma, iz čega vještak zaključuje da pok. ostaviteljica vrlo vjerojatno gotovo sigurno ispisala i potpisala obje predmetne oporuke od 29. studenog 2011. Dok, upravo zbog forme fotokopije nije bio moguće davanje isključivog mišljenja, već isto daje u najvišem stupnju vjerojatnosti.
29.1. Ovaj nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti jer je dan stručno i argumentirano, sa jasnim slikovnim prikazima podudarnosti sa spornim rukopisima i potpisima.
30. Nadalje, na okolnost da je upravo pok. oporučiteljica IĆ napisala i potpisala sporne oporuke, iskazivali su i svjedoci saslušani tijekom postupka. Pa je tako svjedokinja ŠĆ iskazala „ .. tvrdim da sam osobno držala u rukama njezinu oporuku, da je ona to pisala osobno i imala je specifičan rukopis koji me podsjeća na rukopis mog oca, skoro krasopis..“ Nakon što je svjedokinji predočena sporna oporuka na listu spisa 13 izričito je navela da je to oporuka koju je vidjela i držala u ruci, a pok. IĆ da joj je tada rekla da je to oporuka koju je napravila za BĆ. U odnosu na predočenu oporuku na listu spisa 14 navela je da je to potpis od navedene, međutim da nju nije držala u ruci. Jednako tako svjedokinja ŽĆ je navela da je jedne prigode pok. IĆ iz torbe izvadila papir navodeći da je to njezina oporuka koju je ona napisala te joj je kazala da je prizemlje ostavila BĆ. Nadalje, svjedok EĆ je suglasno iskazao da je pok. IĆ stalno spominjala i govorila da je napisala oporuku, da je „stalno govorila da je BĆ darovala stan“. Dakle, riječ je o svjedocima koji nisu u srodstvu sa strankama te u odnosu na iskaze navedenih svjedoka, sud ne nalazi da bi na bilo koji način bili zainteresirani za ishod ovog postupka, cijeneći da su suglasno iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, sud je iskaze svjedoka cijenio istinitim, životnim i logičnim. Posljedično, sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog tuženika budući da je iskazivao suglasno sa saslušanim svjedocima i ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. S druge strane, sud nije prihvatio iskaze saslušanih tužiteljica koje su u bitnom iskazivale da prvotuženik i njegova obitelj nisu bili u dobrim odnosima s pok,. oporučiteljicom, da o spornim oporukama nemaju nikakvih saznanja, dok je tužiteljica HĆ iskazala da na spornim oporukama nije rukopis i potpis pok. IĆ. Prvenstveno, iz svih naprijed izvedenih dokaza, a prvenstveno privedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno je da se riječ o rukopis i potpisu pok. oporučiteljice. Ujedno, za primijetiti je tužiteljica ĐĆ iskazivala kontradiktorno i nejasno samoj sebi navodeći da prvotuženika prvi put vidi na sudskoj raspravi, da nije znala ni njegovo ime i prezime, a potom navodeći joj je teta ( pok. IĆ) znala pričati da su BĆ i njegova obitelj neuredni i prljavi, da nikad nije spominjala da ima namjeru njemu nešto ostavljati. Stoga, ovakav iskaz je u cijelosti neuvjerljiv, posebno kraj činjenice da su svi svjedoci, a posebno svjedok EĆ ( s prebivalištem u [adresa] u mjestu [adresa]) detaljno iskazivao da je od 2013. godine prvotuženika redovno viđao s obitelji u [adresa]. Da je doista pok. ostaviteljica bila u lošim odnosima s prvotuženikom i njegovom obitelji, zasigurno bi o tome iskazivao ovaj svjedok cijeneći činjenicu da je u svom iskazu naveo da je pok. IĆ vidio tjedan dana prije njezine smrti kad su zajedno bili na ručku.
31. Stoga, cijeneći rezultate grafološkog vještačenja, kao i iskaze saslušanih svjedoka, ovaj sud zaključuje da je pok. IĆ napisala i potpisala obje sporne oporuke.
32. Nadalje, samim pregledom spornih oporuka, na što su tužitelji ukazivali tijekom postupka, vidljivo je da je u početnim dijelovima oporuka otisnut tiskani obrazac. Međutim, isto tako razvidno je da je i tom u početnom dijelu spornih oporuka, pok. ostaviteljica vlastoručno napisala svoje ime i prezime (IĆ), svoje zvanje (ing mat-fizika / ing.mat-fizika), potpunu adresu prebivališta ([adresa] / [adresa]), predmet oporuke ( ½ kuće) koji je potom detaljno opisala u dijelu pod „specifikacija“, koji sadržaj u obje predmetne oporuke, s manjom razlikom sadrži rukom pisani tekst "… a to je prizemlje kuće-jednokatnice koje iznosi 111 m[2] /…a to je prizemlje kuće-jednokatnice koji iznosi 77 m[2] ..", "… terasa je iznad obadvije garaže, a iznosi 40 m[2] / …terasa je iznad obadvije garaže i iznosi 34 m , "…Jedna garaža za BĆ je desna sa ostavom i iznosi 25 m[2] / "...Jedna garaža za BĆ je desna, sa ostavom i iznosi 20 m[2] ...“ Da je oporučnim nasljednikom upravo imenovala ovdje prvotuženika, također proizlazi iz prednje rukom napisanim punim imenom i prezimenom navedenog tuženika, njegovom adresom, a istog navodi kao svoje „krsno kumče“, što je doista i navedeni tuženik i bio pok. ostaviteljici cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, pa tako i samih stranaka saslušanih tijekom postupka. Obje sporne oporuke na samom dnu teksta sadrže potpis pok. IĆ, što konačno potvrđuje stvarnu posljednju volju pok. oporučiteljice.
33. Nadalje, što se tiče sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke, a na što se tužiteljica ad.6. VĆ pozivala u činjeničnim navodima tužbe, za navesti je da na okolnost sposobnosti za rasuđivanje, navedena tužiteljica nije predlagala medicinsko vještačenje pok. IĆ, dok ovaj sud nema dovoljno stručnih znanja da bi bez provođenja odgovarajućeg medicinskog vještačenja odlučio o navedenom. Pritom cijeneći da dokazi izvedeni tijekom postupka ( prvenstveno personalni dokazi) ne upućuju na zaključak da bi pok. IĆ bila u takvom zdravstvenom stanju koje bi moglo dovesti u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje i njezinu pravu volju.
34. Što se tiče datuma sastavljanja spornih oporuka, razvidno je da su obje datirane s datumom 29. studenog 2011. Vezano za datum sastavljanja oporuka, za navesti je za valjanost spornih oporuka nije od pravnog značaja za ocjenu jesu li sporne oporuke valjane ili ne. Dakle, nije pravno odlučno da je na oporuci naveden datum sastavljanja, niti oporuka mora biti datirana, iako je korisno da datum bude naveden, što potvrđuje ustaljena sudska praksa. U konkretnom slučaju, pregledom spornih oporuka, ovaj sud zaključuje da su sadržajno gotovo identične, da opseg imovine ( ½ kuće na adresi [adresa], a to je prizemlje kuće, zajedno s garažom, gornjim vrtom i dvorištem,) je istovjetan u obje oporuke, s razlikama u pogledu naznačene kvadrature. Stoga, po stavu ovog suda riječ je o komplementarnim oporukama, a činjenica što su obje datirane s istim datumom, ne utječe na njihovu valjanost.
35. Slijedom svega naprijed navedenog, po stavu ovog suda valjanost vlastoručnih oporuka ne može biti dovedena u pitanje zbog manjih formalnih nepravilnosti, ako su ispunjeni osnovni zakonski uvjeti, uključujući vlastoručno pisani tekst oporuke, sadržaj, sposobnost i potpis oporučiteljice, što je ovaj sud našao utvrđenim, kako je to prednje obrazloženo. Slijedom čega odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.
36. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužitelji su u obvezi prvotuženiku naknaditi troškove postupka jer navedeni u cijelosti uspio u sporu.
36.1. Prvotuženiku je u fazi postupka prije spajanja predmeta (prema vrijednosti predmeta spora 38.489,61 EUR) priznat trošak sastava tužbe u predmetu P-766/22- 500 bodova (Tbr. 7. točka 1. u vezi Tbr.8. točka 1.Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura ( Tbr.54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR. Nadalje, ovom tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2022. kojim predlaže spajanje postupka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Nadalje, u fazi postupka prije spajanja predmeta (prema vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR), prvotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u predmetu P-876/2022 - 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife u vezi Tbr.8. točka 1.Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura ( Tbr.54. Tarife) iznosi 200,00 EUR, dok mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2022. kojim predlaže spajanje postupka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
36.2. Nakon spajanja postupka prvotuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima od: 30. rujna 2022., 27. listopada 2022., 24. studenog 2022., 31. kolovoza 2023. i 18. rujna 2025.- od po 500 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife). Nadalje, priznat mu je trošak sastava podneska od 22. rujna 2022., 17. listopada 2022. i 14. kolovoza 2023. – 500 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) ukupno iznosi 8.000,00 EUR.
36.3. Po ocjeni ovog suda, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, za vođenje postupka nisu bile potrebne požurnice, jer se njima nije značajnije utjecalo na dinamiku rada ovog suda, slijedom čega prvotuženiku, nije priznat trošak sastava požurnica od 28. ožujka 2024.,14. ožujka 2025. i 15. svibnja 2023. Nadalje, ovom tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 15. studenog 2022. kojim ponavlja iste navode, već ranije iznijete tijekom postupka. Prvotuženik je nadalje u troškovniku zatražio naknadu troška sudske pristojbe. Budući da zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a jer u tom dijelu nije određeno naveo u kojem iznosu potražuje naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška.
36.4. Slijedom naprijed navedenog, o troškovima postupka je odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
Biograd na Moru, 31. listopada 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužiteljima ad.1. - ad.5. po punomoćniku Frani Škuliću, odvjetniku u Zagrebu
- tužiteljici ad.6. po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli
- tuženiku ad.1. BĆ po punomoćniku Marinu Huzjaku, odvjetniku u Zadru
- tuženici ad.2. OĆ po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu.
